Category: Vijesti

Austrijski “Strabag” dobio je spor pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu, prema kojem je državna kompanija “Elektroprivreda BiH” (EPBiH) dužna isplatiti Austrijancima odštetu od 16,4 miliona eura (32,8 miliona KM), saznaje “Avaz” iz izvora bliskih ovoj državnoj firmi.

Uračunate kamate

Radi se o arbitraži koju je pokrenula ova austrijska firma protiv EPBiH zbog spora u vezi s gradnjom Hidrocentrale (HE) “Vranduk”, čiji su radovi 2016. godine naprasno zaustavljeni.

“Elektroprivreda BiH” je početkom godine obaviještena da je izgubila spor, ali je tek prošle sedmice dobila zvanične podatke te o tome obavijestila i Vladu FBiH i članove Upravnog i Nadzornog odbora. U odštetu su uračunate i kamate.

Prema presudi arbitražnog suda u Briselu, EPBiH dužna je „Strabagu“ isplatiti 5,7 miliona eura za bankovnu garanciju, ali i 410.814,08 eura za troškove bankovnih garancija.

Utvrđeno je arbitražom da Austrijancima moraju platiti i 7,8 miliona eura za ostale troškove.

Jedino što “Strabagu” nije presuđeno jeste izmakla dobit, jer je utvrđeno da nisu dokazali da su imali profit iz zaključenog ugovora za projekt HE “Vranduk”.

Dodatni novac

“Strabag”, koji je bio vođa konzorcija na projektu vrijednom 114 miliona maraka, odlučio je početkom 2016. godine raskinuti ugovor, jer je tražio da mu se osigura dodatnih 20 miliona KM za radove, na šta u EPBiH nisu željeli pristati.

Iako su “Strabag” i “Elektroprivreda BiH” pokušavali postići sporazum o mirnom rješavanju spora kako bi se izbjegla arbitraža, Austrijanci su se ipak odlučili na tužbu.

Čekalo se 30 godina

Raskidom ugovora zaustavljena je gradnja prve hidrocentrale u sistemu EPBiH, na koju se čeka već 30 godina. Zbog blokada ovo gradilište, odlukom EBRD-a, moralo je biti vraćeno u prvobitno stanje.

Kako bi izbjegla da projekt propadne, “Elektroprivreda BiH” predložila je 2018. godine EBRD-u drugi konzorcij, s “Končarom” i “Euro-Asfaltom”, ali su odbijeni.

avaz

Navršilo se osam mjeseci kako je uklonjeno zdanje pravoslavne crkve iz dvorišta nane Fate Orlović u Konjević Polju.

Fata i danas, kaže za Politicki.ba, čini dovu za zdravlje advokata Rusmira Karkina, a i za dušu njegovog rahmetli oca Fahrije, koji je godinama vodio proces za uklanjanje crkve iz njene avlije.

Veli da dove uči i za državu Bosnu i Hercegovinu i „zdravlje svih onih koji državu vole i poštuju“.

Raspričala se danas Fata, nadajući se da će „Allah dati lijepa vremena“ pa da uskoro iz Srebrenika gdje, kod kćerke Hurije-Hurke i zeta Mirze, boravi svake zime, ode u Konjević Polje i počne obrađivati svoj vrt.

„Merak mi je da na mjestu gdje je bila crkva posadimo cvijeće. Neka Hurka izabere koje cvijeće hoće, ali ja hoću da ono sve bude čisto i uredno i rascvjetano.

A hoću i da se vrt uskopa, posije luk, posadi krompir, boranija i sve što svake godine sadim.

Ja ću raditi dok budem mogla hodati  Opusti se insan kad ne radi“, priča Fata za Politicki.ba povjeravajući nam i svoju radost da je već započela pripreme za odlazak na Hadž.

Ovih dana, ponovo će na pretrage na Univerzitetsko-klinički centar u Tuzlu kod dr. Umihanić i ostalih doktora kako bi detaljno kontrolirala svoje zdravlje.

„Dragi Allah pa doktori. Ne volim kad neko kaže da doktori ne znaju, posebno kad se o doktorima raspričaju oni koji dana škole nemaju. Sad sam hvala Bogu dobro. Samo da ova zima prođe.

Na Hadž, ako Bog da, idem sa svojom kćerkom Zlatkom koja živi u Americi. Zlatka će doći ovamo sa porodicom i onda ćemo nas dvije, ako nam  ova korona dozvoli i zdravlje nam bude kako treba, na hairli put u Meku.

Znaš, ima ona „čovjek snuje – Allah određuje“ i ja se toga držim. Pripremam se ko da ću za mjesec krenuti, a opet, insan ne zna“,  kazuje Fata, ponovo se vraćajući priči o Konjević Polju i crkvi za čije se izmještanje sa njenog imanja godinama borila.

Priznaje da ni malo ne slavi što je crkva u njenoj avliji srušena, ali da joj je drago što se izborila za emanet Hamza-dede Orlovića od prije petsto i više godina.

Tačno je, veli, da su joj, dok je trajala pravna borba za njeno imanje,  mnogi nudili da ide na Hadž, ali je ona smatrala da dok Orlovićima ne vrati ono što je njihovo „na Ćabu ne treba ići“.

A kad krene, obećava, pozvat će nas na „ispraćaj i dovu“.

Trenutno je u privremenim prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini smješteno oko 2.040 migranata iz različitih zemalja. Van kampova, u napuštenim objektima i pansionima boravi 367 migranata, podaci su iz januara ove godine.

U Prihvatnom centru “Ušivak” u Hadžićima kod Sarajeva boravi oko 220 migranata. To su uglavnom porodice sa djecom i maloljetnici bez pratnje.

Većina migranata smještenih u ovom kampu su iz Afganistana, uglavnom maloljetnici bez pratnje. Međutim, u kampu se nalaze i porodice iz Iraka i Irana, nešto malo iz Sirije, sa Kube i iz Gvineje.

Azra Ibrahimović – Srebrenica, kamp menadžer “Ušivak” ispred Međunarodne organizacije za migracije (IOM), kazala je da je ova organizacija zajedno sa Službom za poslove sa strancima i Društvom Crvenog križa BiH uradila brojanje migranata izvan centara. Podaci su ažurirani u januaru ove godine.

“Van zvaničnih privremenih prihvatnih centara se nalazi oko 367 migranata. Brojanje je urađeno u sedam kantona u Federaciji BiH i pet regija u Republici Srpskoj. Oni su uglavnom smješteni po napuštenim objektima i pansionima. To su lokacije koje nisu adekvatne za smještaj ovih ranjivih kategorija. Većina su muškarci samci, ali ima prisutnih i žena i djece. Identificirana je i jedna trudnica”, izjavila je Ibrahimović – Srebrenica.

Trenutno je u kampovima u Bosni i Hercegvini smješteno oko 2.040 migranata.

“Mjesta ima sasvim dovoljno, kampovi nisu popunjeni”, istakla je Ibrahimović – Srebrenica.

Istakla je da je najviše migranata smješteno u Privremenom prihvatnom centru “Blažuj”.

“Što se tiče PPC ‘Ušivak’, mi trenutno imamo 220 migranata smještenih ovdje. To su uglavnom porodice sa djecom i maloljetnici bez pratnje. U ovom momentu imamo 86 maloljetnika bez pratnje. Situacija je zadovoljavajuća. Uslovi u kampu su dobri. Raspolažemo sa dovoljnom količinom i odjeće i obuće, tople zimske odjeće, deka, svaka smještajna jedinica ima svoje grijanje. Svi žive u uslovima koji su zadovoljavajući i neophodni za ovo doba godine”, pojasnila je Ibrahimović – Srebrenica.

Broj migranata u kampu je smanjen u odnosu na isti period prošle godine.

“Brojke su znatno manje. Kretanja tokom zimskih mjeseci su smanjena zbog veoma niskih temperatura i otežanog kretanja. Znamo da se veliki broj njih kreće pješke, kroz nepristupačne terene, tako da je ovo sigurno period godine koji ne pogoduje njihovom kretanju. Oni koji su tu čekaju povoljnije uslove da bi krenuli dalje. Većina migranata smještenih u ovom kampu su iz Afganistana, uglavnom maloljetnici bez pratnje. Međutim, među porodicama većina ih je iz Iraka, zatim iz Irana, nešto malo iz Sirije, sa Kube i iz Gvineje”, kazala je Ibrahimović – Srebrenica.

Hasna Zemhi iz Tunisa u Bosni i Hercegovini je već tri godine. Tu je rodila četvrto dijete.

“U Bosnu i Hercegovinu sam došla 2019. godine. Iz Tunisa smo došli u Srbiju, a zatim u Bosnu i Hercegovinu. Tu sam rodila četvrto dijete. Dječak je rođen dok smo bili u Bihaću. Ima godinu i sedam mjeseci”, ispričala je Zemhi.

Prema njenim riječima, u kampu imaju najosnovnije stvari. Međutim, u Bosni i Hercegovini ne planiraju ostati. Želja je da pronađu posao u čemu do sada nisu uspjeli.

“U Bosni i Hercegovini smo jedan izvjestan period, međutim, ne planiramo ostati. Temeljni problem zbog kojeg ovdje ne bismo ostali je nemogućnost da nađemo posao. Plan je da idemo dalje. Cilj nam je Francuska, ali bismo prvobitno željeli da odemo u Njemačku”, dodala je Zemhi.

Mansur Amini je prošao dug put iz Irana do Bosne i Hercegovine.

“Tu sam sa suprugom i dvoje djece. Stigli smo prije pet mjeseci. Iran sam napustio zbog političke situacije. Na putu iz Irana do BiH, prošao sam kroz Tursku, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru. Odnos grčke policije prema migrantima mogu da usporedim sa odnosom iranskih vlasti sa manjinskim zajednicama. Kada smo prešli iz Turske u Grčku računali smo da smo ušli u Evropsku uniju koja je sinonim za ljudska prava. Međutim, odnos grčkih vlasti prema migrantima je katastrofalan”, pojasnio je Amini.

Taha Junus je u BiH došao iz Iraka.

“Tu sam oko 1,5 godinu. Oko sedam godina sam na putu. U Bugarskoj sam bio 1,7 godina, zatim sam dvije godine bio u Srbiji. U ovom kampu je sve dobro. Toplo je i imamo hranu”, rekao je Junus.

bhrt