Category: Vijesti

Nadbiskup metropolit vrhbosanski u miru kardinal Vinko Puljić, 5. februara 2022. na zajedničku komemorativnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog Vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo u Narodnom pozorištu u Sarajevu uputio je svoju prigodnu riječ na Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom opsade grada od strane srpskih oružnika od 1992. do 1995. godine. To je ujedno i tužna obljetnica masakra na pijaci Markale u starom dijelu glavnog grada BiH kada je od minobacačkih granata smrtno stradalo 68 nedužnih ljudi, a 142 osobe ranjene.

Nakon himne i minute šutnje pozdrav svima sudionicima komemorativne sjednice, koja se odvijala uz poštivanje ograničenja u vrijeme pandemije koronavirusa, uputio je predsjedatelj Skupštine Kantona Sarajevo gospodin Elvedin Okerić koji je kazao kako ovim činom žele teška ratna stradanja sačuvati da ih ne prekrije veo tajne. Potom je ukratko prikazao životni put kardinala Puljića.

Nazočnima je zatim obratio kardinal Puljić te pozdravio sve sudionike i organizatore komemoracije i posebno zahvalio predsjedavajućem Okeriću na pozivu.

– Rado sam prihvatio poziv jer s vama želim podijeliti svoje pamćenje na ono što sam proživio ovdje u Sarajevu. Sve vas pozdravljam i želim da nas ova komemoracija i sjećanje na one kojima je nasilno oduzet život ili su ranjeni odgaja za kulturu života suprotstavljajući se onima koji su agresorskim silama širili kulturu smrti. Prihvatio sam ovaj poziv jer u sebi osjećam ljudski i vjernički dug prema svima koji su stradali u prošlom nemilom ratu. Bio sam svjedok brojnih događanja i nosim sve to u svom srcu. Iako nisam čovjek koji zna perom sve to opisati, ipak ljudski i vjernički osjećam i te osjećaje želim danas s vama podijeliti – kazao je kardinal Puljić te nastavio:

– Iako je moje nastupanje u javnosti neslužbeno, ipak bih volio u javnost ugraditi svijest i odgovornost poštivanja prema svim žrtvama, posebno onima čiji je život nasilno prekinut radi nečije mržnje. Iza svake te žrtve nečije srce krvari, trpi i žaluje. Radi toga što sam svjedok tolike krvi, tolikih suza, jako bih volio i na zalazu svog poslanja izgraditi mentalitet poštivanja žrtava, poštivanja grobova pokojnika i zaustaviti manipulaciju s pokojnima i iskaljivanje mržnje kroz rušenje grobova i spomenika – kazao je kardinal Puljić napominjući da su strukture kroz historijut znale poštivati groblja pa bi volio i da i današnja kultura poštiva pokojnike imajući na umu da se pokojni ne mogu braniti.

Napominjući da neko iza tih pokojnika krvari i plače, pozvao je sve na izgradnju kulture i poštivanja života. Dodao je da pamti puno detalja iz tog teškog ratnog razdoblja. Tako se prisjetio trenutka kada je u sarajevskoj četvrti Dobrinja otac donio svoje ranjeno dijete u bolnicu. Nakon što je dijete uskoro preminulo, otac je dostojanstveno i bez proklinjanja kazao da će počinitelja stići suza njegova djeteta.

Kardinal Puljić se potom prisjetio i stravičnog događaja kada je granata pala nedaleko od zgrade Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u kojem je tada on živio i djelovao sa svojim saradnicima. Kazao je da mu se, nakon što je pala granata i mnoge ljude ranila, usjekla slika čovjeka koji je podigao sa zemlje dijete kojemu je granata otkinula nogu. Dodao je da je dijete, još ne osjećajući punu bol zbog svježine rane, zamolilo toga čovjeka da ne zaboravi njegovu nogu. Kardinal Puljić je dodao da nakon toga nije mogao spavati nekoliko noći. Potom se napomenuo da se toga prisjećaju masakra na pijaci Markale te kazao da mu je u sjećanju ostala slika jedne majke koja je na sprovodu svoga sina, poginulog od granata ispaljenih na pijacu Markale, kazala: “Sine, ti si se ove muke riješio. Nama je još trpjeti ovaj pakao.”

Kardinal Puljić je kazao da ne bi više spominjao ratna sjećanja kako mu u srcu ne bi prevladale bolne uspomene.

– Samo s vama svima želim podijeliti izraze dubokog poštovanja prema svima kojima je život nasilno prekinut jer je vladalo ratno ludilo. Zato ne mogu razumjeti ovo ozračje tvrdoglavosti i isključivosti ne samo kod nas u Bosni i Hercegovini nego i u cijelom svijetu. Oni koji rat zakuhavaju, oni će leđa sačuvati, a mali čovjek će biti žrtva mržnje. Zato sam rekao vrlo grubo, ali jasno: samo budala može željeti rat. Odavanje počasti našim pokojnima je trenutak buđenja svijesti i odgovornosti za izgrađivanje pravednoga mira u kojem će svaki čovjek osjećati slobodno i dostojanstveno. Zato silno podržavam put dijaloga koji nas upućuje na prihvaćanje i poštivanje naših različitosti – rekao je kardinal Puljić.

Potom je podsjetio ne sljedeće riječi Majke Terezije, napominjući da je ona izuzetno puno radila na humanitarnom planu i da je katolici štuju kao sveticu:

“Pazi na svoje misli, jer će postati riječi.

Pazi na svoje riječi, jer će postati djela.

Pazi na svoja djela, jer će postati navika.

Pazi na svoje navike, jer će postati karakter.

Pazi na svoj karakter, jer će postati sudbina.”

Nadbiskup vrhbosanski u miru je podsjetio i na savjet kralja Davida upućen mudrom sinu Salomonu da bude čovjek u punom značenju te riječi i da se pridržava Božjih zakona koji su nepromjenjivi za razliku od ljudskih zakona koji su podložni korekcijama.

– Sav sam svoj vijek u Sarajevu uložio da zaživi dijalog, upoznavanje različitosti i poštivanje različitosti. Te različitosti su u življenju svoje vjere, kulture i običaja. Živeći pod ovim nebom neka nam bude zajedničko poštivanje grobova naših pokojnika. Vjernik zna da grob upućuje na dušu koja je pred Bogom. Tko istinski s Bogom računa taj će poštivati i grob pokojnika i našu stvarnost pred Bogom – rekao je kardinal Puljić koji se prisjetio i jednog događaja povezanog s ranjenim ljudima tokom rata.

Kazao je da je ponekad tokom rata bio u opasnosti da ne može psihički izdržati sve što se događalo. U jednom od takvih trenutaka rekao je svom sekretaru da ga odveze u bolnicu gdje je vidio da se ranjenici u pojedinim dijelovima te bolnice ne nalaze u sobama nego na hodnicima jer su sobe bile izložene granatama. Prisjetio se jednog bolesnika kojem je granata teško povrijedila glavu. Na njegov upit kako je, odgovorio je da je dobro jer je još živ.

– Ja sam se tada stresao. To me je izliječilo. Vratio sam se kući zahvaljujući Bogu što sam još čitav i što mogu hodati i misliti pa nemam razloga za kukanje – rekao je kardinal Puljić dodajući da mu se nakon toga vratila snaga za nošenje s izazovima života.

Potom je nadbiskup vrhbosanski u miru podsjetio da Katolička Crkva širom svijeta pa tako i u Bosni i Hercegovini sutra, 6. februara obilježava Dan života.

– U svim crkvama ćemo moliti da se život poštuje jer život je dar Božji. Nitko od nas nije gospodar života. Život je darovan. Zato želimo ugraditi u javnost vrednovanje i prihvatanje i življenje života. Kako ga živjeti? Nema pravog života bez ljubavi. Mržnja ubija. Svi koji šire mržnju ubojice su. Oni koji niječu stradanja i žrtve dvostruke su ubojice jer, ne samo da ponovno ubijaju mrtve, nego rane otvaraju živima. Zato nema pravog života bez istine, a teško ga je živjeti bez pravde – kazao je kardinal Puljić koji je dodao da će nakon ove komemoracije svi poći i odati počast poginulima te položiti cvijeće na mjesto stradanja.

Pojasnio da je cvijeće simbol života pa polaganjem cvijeća žele pokazati da pokojni nisu mrtvi nego da s njima žive u njihovim sjećanjima.

– Vjernici znaju da su njihove duše pred Bogom. Vi znate da mi kršćani palimo svijeće. I to je simbolika. Nažalost, mi smo generacija u kojoj se vrlo malo cijeni simbolika. Svijeća je simbol života – rekao je kardinal Puljić ističući da kršćani vjeruju u vječni život.

– Molimo da Bog pokojnima udijeli to vječno svjetlo i primi njihovu žrtvu, a da prosvijetli pamet zločincima kako bi shvatili svoj zločin i okrenuli se dobru – rekao je kardinal Puljić na kraju svoga obraćanja.