Category: BiH

Broj zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), prema prebivalištu zaposlenika na dan 02.08.2021.godine, bio je 525.228, saopćila je Porezna uprava FBiH.

U Sarajevskom kantonu, broj zaposlenika po prebivalištu osiguranika je tog datuma bio 140.640, a gledano prema sjedištu poslodavca, 160.012 (prema prebivalištu 26,78 posto u ukupnom broju zaposlenika).

U Tuzlanskom kantonu je bilo 101.940 zaposlenih po prebivalištu osiguranika, 98.939 po sjedištu poslodavca (19,41 posto u ukupnom broju zaposlenika, prema prebivalištu).

Na dan 2. augusta, Zeničko-dobojski kanton je imao 86.427 zaposlenika gledano po prebivalištu osiguranika, dok je broj prema sjedištu poslodavca 81.520 (16,46 posto u ukupnom broju, prema prebivalištu).

U Hercegovačko-neretvanskom kantonu je po prebivalištu osiguranika 52.263, po sjedištu poslodavca 52.643 (9,95 posto zaposlenika prema prebivalištu).

Srednjobosanski kanton ima 51.780 zaposlenika (po prebivalištu osiguranika), 49.636 (po sjedištu poslodavca), 9,86 posto učešća zaposlenika prema prebivalištu, u ukupnom broju zaposlenika.

U Unsko-sanskom kantonu je zabilježeno 38.586 zaposlenika po prebivalištu, 37.928 po sjedištu osiguranika (7,35 posto po prebivalištu u ukupnom broju zaposlenika).

Zapadnohercegovački kanton ima 20.615 zaposlenika po prebivalištu, 20.188 po sjedištu poslodavca (3,92 posto po prebivalištu u ukupnom broju zaposlenika).

U Kantonu 10 je 2. augusta 2021. zabilježeno 11.293 zaposlenika po prebivalištu, 11.046 prema sjedištu poslodavca, a 2,15 posto zaposlenih prema prebivalištu, u ukupnom broju zaposlenika.

Bosansko-podrinjski kanton ima 7.445 zaposlenih po prebivalištu, 6.844 po sjedištu poslodavca (1,42 posto od ukupnog broja, prema prebivalištu).

U Posavskom je 5.731 zaposlenik po prebivalištu, 6.377 po sjedištu poslodavca (1,09 posto po prebivalištu).

U Republici Srpskoj, prema ovom prikazu Porezne uprave FBiH, ima 7.710 zaposlenika 7.710 zaposlenika po prebivalištu osiguranika (1,47 posto u ukupnom broju).

U Brčko distriktu BiH je taj omjer 798 zaposlenih prema prebivalištu (0,15 posto od ukupnog broja).

Zbirno, 525.228 je zaposlenika po prebivalištu osiguranika, a prema sjedištu poslodavca 525.133.

Danas je u prostorijama Regionalnog ureda Lige muslimanskog svijeta održana svečanost povom početka realizacije projekta podjele novčane pomoći jetimima Bosne i Hercegovine. 

Na Međunarodni aerodrom Sarajevo danas je stiglo 500.000 vakcina Sinopharm koje je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nabavila direktnom nabavkom od kineskog proizvođača.

Vršilac dužnosti direktora Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH Siniša Skočibušić i zamjenik ambasadora Kine u BiH Miao Dak (Dake) dočekali su isporuku.

Ovo je do sada najveća pojedinačna isporuka vakcina protiv Covid-19 za Bosnu i Hercegovinu.

Mio Dake, zamjenik ambasadora Kine istakao je da je za BiH Kina velika zemlja, ali da to ne smije biti prepreka za saradnju.

– Jednostavno se sa solidarnošću može raditi. U ovoj godini će Kina ponuditi 2 milijarde vakcina i donirati COVAX-u 3 milijarde vakcina – naveo je.

Dodao je da se Kina protivi praksi političke manipulacije u ime otvorenih naučenih istraživanja što je stvorilo velike poteškoće i prepreke u cilju spašavanja ljudi.

– Vjerujem da prijatelji u BiH imaju pronicljivost da bi došli do istine. Saradnjom možemo pobijediti epidemiju- dodao je.

Siniša Skočibušić, vršilac dužnosti direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH, istakao je da je ovo do sada najveća pojedinačna isporuka vakcina za BiH.

Vesko Drljača izrazio je zahvalnost kineskom ambasadoru.

– Radi se o realizaciji ugovora koji je zaključen krajem juna, direktno sa Sinopharmom, bez posrednika – kazao je Drljača.

On je naveo da vjeruje da će pristigle vakcine biti dovoljne da se izvrši masovna imunizacija.

Siniša Skočibušić, vršilac dužnosti direktora Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH istakao je da je ova isporuka plod dugih pregovora i pravnih te financijskih aktivnosti.

– U ovom prelomnom trenutku nakon što je detektirana varijanta delta virusa, ova isporuka nam pruža mogućnost da vršimo dalju imunizaciju – rekao je Skočibušić.

Rok trajanja vakcina je, kako kaže Skočibušić, dvije godine.

– Vakcine će biti dijeljenje po broju stanovnika u kontonima, a podjela ide od iduće sedmice – rekao je Skočibušić.

Još jednom je rekao da ne može reći koja je cijena danas pristiglih vakcina.

Obilježena je 29. godišnjica raspuštanja logora Omarska kod Prijedora. Tom prilikom je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini pozvan da i ovaj logor konačno proglasi zaštićenim nacionalnim spomenikom.

Taj poziv je uputio američki univerzitetski profesor David Pettigrew, koji je posvećen istraživanju genocida. To je učinio obraćajući se preživjelim logorašima, njihovim porodicama i ostalima koji su obilježili ovu godišnjicu.

“Pozivam novog visokog predstavnika Christiana Schmidta da iskoristi svoje bonske ovlasti da Bijelu kuću (prostorija u kojoj su logoraši mučeni, op. a.) i okolno zemljište proglasi zaštićenim nacionalnim spomenikom. On to može uraditi na isti način na koji je Memorijalni centar Srebrenica osnovan sa četiri izvršne odluke tri uzastopna visoka predstavnika”, smatra američki profesor.

Pettigrew, koji je ranije u nekoliko navrata pozivao da visoki predstavnik zakonski zabrani negiranje genocida, je poručio da se mjesta stradanja nesrpskog stanovništva moraju obilježiti i u ostatku Republike Srpske.

“Takvi zaštićeni spomenici moraju biti širom Republike Srpske, na drugim mjestima boli, kao što su Trnopolje, Foča, Višegrad i u blizini Kalinovika, na lokaciji koja se zove Barutni magacin. Tu je bilo više od 200 žrtava. Posmrtni ostaci 42 žrtve, koje su odvedene na stratišta na tom području, nisu pronađeni ni identificirani. Ta nacionalna spomen-mjesta bit će napravljena prema željama preživjelih. Visoki predstavnik to može uraditi”, ponovio je.

Kao razlog zašto se to mora uraditi istakao je to da se time može, kako je rekao, oduprijeti i spriječiti ponavljanje zločina.

Tri novinara svjetskoj javnosti ukazala na zlotvorstva

Novinari Ed Vulliamy, Penny Marshall i Ian Williams su najzaslužniji za to što je svjetska javnost saznala za postojanje logora Omarska, Keraterm i Trnopolje. Oni su bili prvi novinari koji su posjetili logore Omarska i Trnopolje.

Logoraš Omarske bio je i Rezak Hukanović, koji je svjedočio jednom u nizu zlotvorstava u ovom logoru.

“Gledao sam kada su u naručju oca ubijali njegovog sina. Gledao sam kako su pored sina ubijali njegovog oca. Priželjkivao sam da, kada dođem u takvu situaciju, tada ubiju mene. Moj sin je bio bukvalno dijete, 16 godina. Naravno da nije znao šta je politika”, kazao je Hukanović u dokumentarnom filmu Al Jazeere Balkans “Logor”.

Pretpostavlja se da su u spomenutim logorima bile desetine hiljada ljudi. Ubijeno je 3.176 civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je 102 djece. Upravo je u okolini Prijedora, u Tomašici, pronađena najveća masovna grobnica na Balkanu.

Za ove zločine je osuđeno 37 osoba na 617 godina zatvora, uz napomenu da je Radovanu Karadžiću izrečena pravosnažna kazna doživotnog zatvora. Ratko Mladić, koji je također pravosnažno osuđen na doživotni zatvor, nije proglašen krivim za genocid u Prijedoru.

Konačno priznanje za jednog logoraša

Nakon skoro tri decenije od ratnih tortura Mirsad Duratović je prva osoba u Republici Srpskoj koja je dobila status, tj. priznat mu je status logoraša. U obrazloženju za donošenje priznanja je navedeno da je bio bespravno zatvoren u Trnopolju, Omarskoj i Manjači.

klix.ba

Ovogodišnji prinosi lubenice i dinje u Sanskom Mostu dostižu rekordne brojke, a proizvođače raduje prisustvo velikog broja građana koji žive i rade u dijaspori, zbog čega je u značajnoj mjeri povećana kupovna moć.

Jedan od najvećih proizvođača ovih slasnih delicija na području sanske općine Dino Aganović, iz sela Kijeva, kaže kako je berba u punom jeku i da su prinosi optimalni jer su vremenske prilike pogodovale rastu i razvoju lubenice i dinje.

“Na početku sadnje bilo je malih problema u vezi s nabavkom sjemena, jer je na tržištu bila nestašica, a povećane su i cijene, ali smo se nekako snašli. Ono što je karakteristično ove godine jesu krupni plodovi, pa tako gotovo da nema lubenice ispod deset kilograma”, kaže Aganović za “Nezavisne”.

Prema njegovim riječima, prinosi bostana i dinje iznose između sedam i osam tona po jednom dunumu, a raduje i dobar plasman na tržištu.

“U protekloj godini smo također imali dobar urod, ali je zbog pandemije virusa korona izostao dolazak naših građana iz inozemstva, pa je prodaja bila slaba. Ove godine već je drugačije i na cijeni su domaći proizvodi uzgojeni prirodno i bez prekomjerne upotrebe hemijskih sredstava”, kazao je Aganović.

Objašnjava kako je za ovu vrstu poljoprivredne proizvodnje neophodno obezbijediti niz uslova, počevši od pripreme zemljišta, odabira i sadnje kvalitetnog sjemena, pa do kultivacije samog ploda. Sem toga, neophodan je kvalitetan sistem navodnjavanja, a on je riješen blizinom rijeke Sane, gdje Aganović posjeduje vlastito zemljište.

Ističe kako je ove godine kultivisao oko tri hektara zemljišta različitim kulturama, te da je postigao rekordne prinose, posebno kada se radi o bostanu, dinji, krastavcu, krompiru, luku, ali i ostalom povrću.

“Prinosi svih kultura su zaista odlični, pa tako očekujem oko pet tona crvenog luka, ali i velike količine drugog povrća, kao što su paprika, krastavac i paradajz”, kaže ovaj vrijedni poljoprivrednik.

Dodaje kako su njegovi proizvodi uzgojeni na prirodan način uz minimalnu upotrebu vještačkog đubriva, pesticida i drugih hemijskih preparata koji se uobičajeno koriste u agrarnoj proizvodnji.

Ono što je problem u posljednje vrijeme, kada je riječ o poljoprivredi, kako ističe, je nedostatak radne snage s obzirom na to da je veliki broj mladih ljudi otišao u inostranstvo.  U Udruženju poljoprivrednika općine Sanski Most kažu kako poljoprivredna proizvodnja može biti jedna od razvojnih privrednih grana, ali da je za intenzivniji razvitak agrarnog sektora potrebno sistemsko rješenje. To podrazumijeva povećanje poticajne politike, izgradnju skladišnih potencijala i osiguranje tržišta za domaće poljoprivrednike, smatraju u pomenutom udruženju.

izvor: nezavisne.com

Da u našoj Bosni i Hercegovini nije sve tako crno i da u njoj itekako ima mladih ljudi koji svoju budućnost vide ovdje, primjer je mladi Mostarac Senad Šantić koji je napustio Švedsku i došao živjeti u svojoj zemlji i osnovati programersku firmu. Kao munja odjeknula je vijest u Bosni i Hercegovini da je jedan poslodavac platio godišnji odmor svim svojim uposlenicima u Turskoj. Taj poslodavac je upravo Senad.

Na početku smo Šantića upitali kako su njegovi uposlenici reagirali kada im je saopćio da imaju plaćen odmor u Turskoj (Alanya) krajem jula.

Sa odmora u Turskoj s uposlenicima

“Nigdje ne idem”

– Iskreno malo sa šokom, nisu bili skroz sigurni da li je šala ili je to stvarno tako – ispričao nam je Šantić.

Uposlenici iz Turske nose prelijepe uspomene

On je ratne 1993. godine sa roditeljima i bratom morao napustiti rodni Mostar, a život ih je odnio u Švedsku. Tada je imao četiri godine, a danas je 32-godišnjak.

Prije pet godina je odlučio da se vrati u rodnu zemlju.

– Vjerovao sam da bih mogao stvoriti lijep život za sebe u Mostaru i doprinijeti gradu. Zadovoljan sam svojom odlukom i ne namjeravam za sada nigdje ići. Imam 32 godine, a sa 27 godina sam odlučio da se vratim. Roditelji su mi dali punu podršku. Brat mi se također vratio godinu prije mene, a za godinu i roditelji planiraju da se vrate. Istovremeno, mislim da ne treba osuđivati omladinu što izaberu do sele iz BiH radi bolje budućnosti. Smatram da je odgovornost države i privrede da naprave dovoljno dobre uvjete da bi mladi htjeli graditi svoj život ovdje – priča nam Šantić koji je direktor kompanije za informacione tehnologije ZenDev.

Kazao nam je i šta je kod njega presudno kod upošljavanja kadrova i koliko ih je trenutno u firmi.

– Danas nas je otprilike 50, tražimo ambiciozne, odgovorne ljude koji znaju kad je vrijeme za posao, a kad je vrijeme za zezanciju. Uvijek gledamo da li istinski žele da budu dio te naše “ZenDev kulture” – govori Šantić.

S obzirom na to da u našoj zemlji nije mali broj poslodavaca koji uposlenicima isplaćuju minimalne plaće, a zahvaljujući njihovim radom zgrću milione, upitali smo Šantića kako gleda na vlasnike kompanija kojima je samo cilj profit, a radnika gledaju isključivo kao predmet.

Gazde sa pet automobila i tri vikendice, a radnici… 

– Ne razumijem šta stvara zadovoljstvo takvim gazdama. To je neka zastarjela filozofija, gdje ljudi misle da grade svoj status što imaju pet automobila i tri vikendice, a ljudi što rade za njih jedva krpe kraj s krajem. U informatičkoj struci pričamo o tome da li radnik treba da ima 2.000, 3.000 ili 4.000 maraka plaću. Za informatičare se na kraju dana ne brinem previše, ali bih volio da i ostatak naroda može imati pristojan kvalitet života. Sutra da mi neko kaže: “Naš supermarket je uveo politiku da niko u firmi ne smije imati neto plaću ispod 800 KM, ja bih iz podrške tim ljudima i toj odluci samo išao u kupovinu u taj supermarket – ispričao nam je.

Imao je na kraju poruku za Bosance i Hercegovce, mlade i one starije koji ovdje ne vide budućnost.

– Ko želi da ostane u Bosni i Hercegovini, predlažem im da se izgrade na taj način da uče raditi nešto što vrijedi na stranom tržištu, a može da se radi iz BiH preko kompjutera. Nemojte se fokusirati previše na politiku, to je samo show i distrakcija stvari što stvarno vrijede – rekao je Šantić.

Faktor

Reditelj Dino Mustafić, novi je direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.