Može se raditi na nekim politikama zadržavanja stanovništva, ali se mora biti svjestan, ukazuje Čavalić, da svaka zemlja Zapadnog Balkana i Istočne Evrope ima problem sa odlaskom radno sposobno stanovništva koje uglavnom ide na Zapad
Tokom posljednjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina se suočava sa velikim odlivom radno sposobnog stanovništva. U nedostatku radne snage mnoge kompanije se okreću uvozu radnika iz inostranstva. Vlasti još uvijek nisu ponudile konkretna rješenja u cilju hvatanja ukoštac sa ovim problemom koji prijeti da oslabi domaću ekonomiju i uništi sistem penzijsko-invalidskog osiguranja koji funkcionira na bazi solidarnosti, piše Al Jazeera Balkans.
Ljudski resurs je najvažniji resurs 21. stoljeća i većina ekonomija svijeta danas se oslanja upravo na ljudske resurse u funkciji ostvarivanja ekonomskog rasta. Više stope ekonomskog rasta, znače viši životni standard, unaprjeđenje socioekonomske situacije u nekoj zemlji i dugoročnih društvenih prospekata.
„Veći odliv stanovništva, pogotovo radno sposobnog, smanjuje potencijal u smislu da ćemo ostvariti značajniji rast iznad tri ili šest posto koliko je idealno. Ono što je bitno naglasiti je da to poslodavce i generalno ekonomiju vodi ka tri scenarija“, pojašnjava ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Prvi se, prema njegovim riječima, odnosi na više ulaganja i investiranja u kapitalno-intenzivne djelatnosti. Konkretno automatizacija, robotizacija…, gdje će privrednici ulagati veće investicije u neke djelatnosti i neke oblasti u neke inovacije koje će zamijeniti radnu snagu ili minimizirati korištenje radne snage. Drugi se odnosi na uvoz radne snage i to će se dešavati i već se dešava putem formalnih ili neformalnih kanala. Treći scenariji je rast plaća i unaprjeđenje prilika za zapošljavanje, ali i generalno standarda rada.
Ključni razlozi odlaska
„Ankete su pokazale da bh. građani koji odlaze iz zemlje, kada se traže ekonomski razlozi njihovog odlaska, navode dvije stvari – visina plate i dugoročna nezaposlenost. To su dva ključna razloga zbog kojih građani napuštaju ovu zemlju. Postoji niz nekih drugih razloga, ali ovo su dva ključna ekonomska razloga. Dakle, treći scenarij bi bio da dođe do rasta plaća i unaprjeđenja prilika za zapošljavanje, i generalno standarda rada a to se desilo u nekim oblastima, poput IT sektora gdje imamo pozitivan rast“, kaže Čavalić.
Bitno je naglasiti da će se trend odlaska ubrzati ulaskom Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, a prateći iskustva Rumunije i Bugarske treba podsjetiti kako su te dvije države ostale bez dobrog dijela svoje radno sposobne populacije. Može se raditi na nekim politikama zadržavanja stanovništva, ali se mora biti svjestan, ukazuje Čavalić, da svaka zemlja Zapadnog Balkana i Istočne Evrope ima problem sa odlaskom radno sposobno stanovništva koje uglavnom ide na Zapad.
„To se dešava bez obzira kakve politike provodili. Zbog toga se nekada preporučuju i one politike koje podrazumijevaju aktivnost oko dijaspore, u smislu boljeg i kvalitetnijeg povezivanja sa dijasporom. Ako ne dođe do svega navedenog, a nastavi se odliv radno sposobnog stanovništva, to će značiti osiromašenje građana Bosne i Hercegovine, manji potencijal javnih usluga i značajne probleme za sistem penziono-invalidskog osiguranja, ali i sve druge sisteme koji se temelje na međugeneracijskoj solidarnosti“, ističe Čavalić.
“Nezaposleni, a neće da rade”
Prema evidenciji Službe za poslove sa strancima, trenutno su u Bosni i Hercegovini strancima odobrena 10.503 privremena boravka od čega je 2.860 privremenih boravaka na osnovu radne dozvole i 1.187 privremenih boravaka na osnovu rada bez radne dozvole, objavili su mediji ovih dana. To znači da se Bosna i Hercegovina uveliko suočava sa ulaskom radne snage na domaće tržište rada i to je bilo i za očekivati nakon velikog broja odlazaka bh. građana čime je smanjen broj radno sposobnih.
Iz Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine ističu kako je za stabilizaciju domaćeg tržišta rada potrebno poduzeti nekoliko koraka. Prema njima, posljednji je olakšavanje uvoza radne snage. Prvi je uređenje unutrašnjeg stanja u smislu dovođenja u red evidencije o nezaposlenima koje vode službe za zapošljavanje po kantonima i entitetima, a drugi je izmjena zakona o strancima u Bosni i Hercegovini kako bi se omogućio uvoz radne snage iz zemalja tzv. trećeg svijeta.
„Ono što mi trenutno pokušavamo da pokrenemo jeste liberalizacija tržišta rada. Imamo veliki odlazak radne snage što je bilo i prije pandemije. Međutim, zbog otežanog kretanja pandemija je taj proces na trenutak zaustavila. Sada on već poprima dramatične razmjere za našu zemlju“, kaže Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije BiH.
Ukazuje na još jednu pojavu koju smatra jako zanimljivim. Kada se pogledaju evidencije zavoda za zapošljavanje, primjetno je da velik broj prijavljenih ustvari nisu pravi tražioci posla. Oni su tu uglavnom zbog ostvarivanja određenih prava kao što je besplatno zdravstveno osiguranje. A kada se javi potreba za radnom snagom, tih ljudi nema ili rade nešto drugo, ili su već otišli u inostranstvo, a još uvijek se vode na zavodima kao prijavljeni.
„Prva aktivnost koju mi sada provodimo jeste to da se pripremi zakon koji bi razdvojio aktivne i pasivne tražioce posla i da se iznađe neki drugi način da im se osigura zdravstveno osiguranje, a da na zavodima ostanu samo oni koji zaista tragaju za poslom. Tržištu rada su potrebne i različite kvalifikacije, a mi zagovaramo to da se prekvalifikacije u najvećoj mjeri rade u kompanijama i preduzećima. Dakle, praktični dio u kompanijama da se radi, a ovaj teoretski u nekoj vrsti formalnog obrazovanja u formalnim obrazovnim ustanovama. To bi bila neka vrsta dokvalifikacije koja bi trajala nekoliko mjeseci i to je jedan od koraka liberalizacije tržišta rada“, pojašnjava Smailbegović.
Sljedeći korak je zapošljavanje studenata jer ne postoji zakon po kojem neko može zaposliti studenta u toku ljetnih odmora ili čak određen broj sati dnevno da radi tokom cijele godine. Ako neko u Bosni i Hercegovini zaposli studenta, on gubi status redovnog studenta. Nešto se pokušalo preko studentskih servisa, aktivne su bile i studentske zadruge ali je tu bilo svega, kažu upućeni, i sad više niko ne smije da zapošljava studente.
„To je oblast koju treba urediti i mi ćemo vrlo brzo ponuditi vlastima rješenje za to. Treća stvar koju treba napraviti je da vidimo da li se može šta napraviti od nekih penzionera koji odu u penziju vrlo rano. Ako ih sada zaposlite, oni gube pravo na penziju i to se mora urediti – na primjer, sad se oni mogu zaposliti, a da im i dalje ostane pravo na penziju koju su stekli jer oni već sada rade ‘na crno’ i time pojačavamo ‘crno tržište’. Dakle, to su neki domaći efekti o kojima možemo da govorimo, a tek onda ide liberalizacija u smislu zapošljavanja stranaca“, ističe Smailbegović.
Turska kao realna opcija
Prema njegovim i procjenama Udruženja poslodavaca Federacije BiH koje imaju sa terena, Federaciji BiH u ovom trenutku nedostaje 20.000 radnika, a Republici Srpskoj 10.000 radnika. S druge strane, postoje kompanije koje bi vrlo rado povećali kapacitete svoje proizvodnje, imaju potrebni novac, imaju tržište i mogu prodati svoju robu, ali nemaju radne snage da to učine.
„Kod nas je glavni problem što ta procedura dovođenja radnika van Bosne i Hercegovine traje od šest mjeseci do godine dana. Najviše su ugrožena zanimanja tamo gdje je teži fizički rad i tamo gdje su poslovi opasni za zdravlje. Kako se tržište iznivelisalo, i kako je potražnja veća od ponude, ljudi sada mogu da biraju poslove i svako bira lakši posao. ‘Građevina’ nije atraktivna i to ljudi izbjegavaju, kao i industrija gdje je opasno po zdravlje. Tu je jedina varijanta da uvezemo strance“, kaže Smailbegović.
Dodaje, kako trenutno u građevinskom sektoru u Bosni i Hercegovini radi jako puno radnika iz Republike Turske koji ovdje mogu doći bez viza. Oni dolaze ili na radnu vizu ili dođu na tri mjeseca, odrade posao ‘na crno’ i vrate se nazad kući.
„Dakle, sve se više javlja potreba za radnicima koji rade teže fizičke poslove, poslove opasne za zdravlje, vozači i slično. Federacija Bih danas ima oko 530.000 zaposlenih i negdje oko 430.000 penzionera. To je nepovoljan odnos i sve evropske zemlje imaju puno veći odnos zaposlenih u odnosu na penzionere. Da bi mi došli na taj, evropski nivo treba nam oko 250.000-300.000 radnika koji će raditi i puniti budžete, penzioni fond… U narednih pet godina doći ćemo u situaciju da ćemo morati uvesti 150.000 stranaca, ako uopće hoćemo da održimo naše zdravstvene i penzione fondove“, ukazuje Smailbegović.
Potrebno je napraviti ambijent za privlačenje stranih investicija. Iz Udruženja poslodavaca Federacije BiH kažu da su prošle godine započeli sa aktivnostima po ovom pitanju, ali da vlada Fadila Novalića na odlasku „nije htjela puno na tome raditi iz razloga što je to bila predizborna godina“.
„Ova se vlada tek formirala, imamo Vijeće ministara BiH formirano i mi ćemo vrlo vjerovatno sada praviti pritisak na njih u pogledu izmjena zakona po pitanju stranaca. Čekamo i da se Federalna vlada oformi da bi krenuli i tu da radimo ovaj dio koji se tiče zavoda za zapošljavanje i uređenja domaćeg tržišta rada“, ističe Smailbegović.
Fokus.ba
