Category: Vijesti

Elektroprivreda BiH će graditi u Banovićima najjaču solarnu elektranu u Bosni i Hercegovini.

Gradnja elektrane jačine 8,8 megavati, čija vrijednost se procjenjuje na 15 miliona maraka, predviđena je u naselju Banović-Selo na 100 hiljada kvadratnih metara površine.

– Izgradnja solarne elektrane u Banovićima pokazuje jedno opredjeljenje Elektroprivrede BiH za prelazak na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, dakle, postepenu tranziciju od javnog preduzeća i kompanije koja dominantno električnu energiju proizvodi iz uglja u komaniju koja električnu energiju proizvodi iz obnovljivih izvora – objašnjava Senad Salkić, izvršni direktor za kapitalne investicije Elektroprivrede BiH

Načelnik Banovića Bego Gutić (SDA) napominje kako se se pripremamo za ono što nas čeka u narednom periodu – a to je dekarbonizacija, što je uvjet Evropske unije, pogotovo Evropske energetske zajednice, a to je smanjenje i gašenje kapaciteta za proizvodnju električne energije koji se snabdijevaju fosilnim gorivima, odnosno ugljem.

Iz Banovića poručuju kako žele pokazati da se i u rudarskoj sredini, koja je sinonim za “prljavu” energiju, može proizvoditi čista zelena energija.

– Ono što treba naglasiti jeste da će se ova električna energija koja se bude proizvodila putem solarne elektrane direktno upotrebljavati za pogone RMU Banovići – ističe Gutić.

Salkić objašnjava kako je riječ o zemljištu koje predstavlja degradiranu rudarsku površinu.

– To je jedan plato na kome je završena eksploatacija uglja, koji je rekultivisan i sada se na ovaj način oplemenjen vraća lokalnoj zajednici na upotrebu kroz proizvodnju električne energije na jedan ekološki prihvatljiv, socijalno osjetljiv i cjenovno prihvatljiv način – navodi on.

Na području Tuzlanskog kantona planira je izgradnja i solarnih elektrana u Tuzli, na prostoru deponije šljake Divkovići 1 i 2, ali i na površinskom kopu Šićki Brod. Međutim, Prostornim planom Tuzlanskog kantona, lokacija u Šićkom Brodu predviđena je kao zona za sport i rekreaciju, ali samo do 2025., do kada je Prostorni plan na snazi.

– Fotonaponska elektrana u Šićkom Brodu bi mogla biti jedna od najvećih koje ćemo raditi, po svojoj snazi. Naravno, tu postoje određene administrativne barijere koje se ogledaju u prostornim planovima, u regulacionim planovima, lokalne zajednice Tuzlanskog kantona, koje pokušavamo da sa nadležnim ministarstvima i Gradom Tuzla riješimo. I to ide, možemo reći, na jedan zadovoljavajući način – dodaje Salkić.

Elektroprivreda BiH, osim navedenih, ima u planu i izgradnju fotonaponske elektrane na završenim eksploatacionim poljima rudnika mrkog uglja Đurđevik, kao i izgradnju plutajućih fotonaponskih elektrana na jezeru Snježnica i jezeru Modrac, izvjestila je Federalna televizija.

Kujundžija je stari naziv za zanatliju koji proizvodi ili prepravlja nakit i sitne ukrasne predmete od zlata, srebra i drugih metala. Ovaj zanat zahtijeva veliku preciznost, vještinu, umješnost i kreativnost pa ga mnogi svrstavaju u jednu vrstu umjetnosti.

U davna vremena, kujundžije su izrađivale tepeluke, belenzuke, almasli grane… Tepeluci su bili zlatni ukrasi s draguljima na ženskim kapama, koji su svojim bogatim izgledom odražavali društveni status žene koja ga nosi. Izvorno je tepeluk bio naziv za malu žensku kapu ukrašenu nakitom, ali je s vremenom u narodu sam taj vrijedni ukras na kapi dobio ime tepeluk. Tepeluk je imao oblik i izgled većega broša, koji je u sredini imao rubine, safire ili neko drugo drago i poludrago kamenje. Posebni tepeluci izrađivani su i za ukrašavanje oružja.

Belenzuke su bile narukvice od zlata i srebra ukrašene lančićima i dragim kamenjem. Velike narukvice mogle su se i razdvajati, a povezivale su ih lijepo ukrašene kopče. Za velike vojskovođe izrađivane su belenzuke za sablje i puške.

Najljepši primjerci zlatnog nakita, koje su izrađivali samo najvještiji majstori zlatarstva, bile su čuvene zlatne almasli grane ukrašene najkvalitetnijim dragim kamenjem: dijamantima, rubinima, smaragdima i safirima, uglavnom s motivima flore i faune.

Filigranska tehnika

Kujundžijski zanat na našim prostorima baštini dugu i bogatu tradiciju. Prvo spominjanje kujundžijskog zanata u Bosni i Hercegovini je u defteru (popisu) u Sarajevu iz 1528.-1536., u kojem su navedeni novi zanati. Kujundžije su proizvodile nakit i druge ukrasne predmete koristeći se i tehnikom filigrana za posebno ukrašavanje. Riječ filigran je latinskog porijekla: filum-nit i granum-zrno, a predstavlja jednu od najljepših tehnika obrade plemenitih metala.

Pravi filigran čini cijeli niz elemenata, koji će tek u konačnici dobiti željeni izgled, a za proizvodnju jednog komada nakita potrebno je više od 100 pojedinačnih sitnih dijelova, koji se posebno ugrađuju. Prvo bi se sačinila tanka žica koja se zatim velikom preciznošću „plela” i letovala za podlogu specijalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajali, a i danas nastaju, savršeni oblici, te se filigransko umijeće s pravom svrstava u „umjetne zanate”.

Repromaterijal, odnosno plemenite metale zlatari su nabavljali u obliku granula ili komada, zbog čega su morali primijeniti više različitih postupaka kao što su: topljenje, čišćenje, legiranje i konačno izlijevanje u kalupe. Nakon pripreme materijala slijedilo je “izvlačenje” plemenitih metala u željeni oblik, zavisno od potrebe, prvenstveno kao žica ili ploča. U svakoj kujundžijskoj radnji nekad se nalazilo i malo grno (slično kovačkom), gdje su topljeni zlato i srebro, dok se u novom dobu koriste plinske ili električne peći za topljenje plemenitih metala.

Zlatarska ulica u Sarajevu

Svaki predmet izrađen od plemenitih metala morao je, a tako je i danas, imati na vidnom mjestu utisnuta tri žiga: žig s inicijalima proizvođača (imeni žig), žig čistoće metala od kojeg je napravljen predmet, koje utiskuju proizvođači tih predmeta (nakita), te treći žig koji utiskuje Zavod za plemenite metale poslije detaljne provjere i analize određenog predmeta. Oblik, veličinu i izgled žigova određuje isključivo Zavod za plemenite metale i zakonom su strogo propisani. Ovi žigovi su prepoznatljivi i bez njih se nakit ni danas, kao i prije, ne smije prodavati.

Kujundžijska čaršija u Sarajevu nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. I danas u tim ulicama većinom rade zlatari. Gazi Husrev-begova ulica, u narodu poznatija kao Zlatarska ulica, jedna je od najljepših ulica na Baščaršiji, iako je u njoj danas mnogo manje zlatnog sjaja. Od početka pandemije koronavirusa do danas u toj ulici zatvoreno je devet zlatarskih radnji. Osim pandemije, razlog je odlazak mladih ljudi iz naše zemlje koji ne žele nastavljati porodičnu kujundžijsku tradiciju zbog neprofitabilnosti i teške situacije u BiH, pa se sa smrću starih zanatlija vrata radnji zauvijek zatvore. Također, razlog je i sve veći broj otvaranja zlatara u velikim tržnim centrima u kojima se prodaje jeftiniji fabrički izrađen zlatni nakit, a, osim toga, ljudima je u današnjem užurbanom tempu života praktičnije kupovati sve što im treba na jednom mjestu.

avaz