Category: Vijesti

“Istjerali ste nas na ulicu, mi ćemo vas iz institucija i fotelja”, upozorili su poljoprivrednici oba entiteta nadležne, s nedavno održanih protesta u Bijeljini. Došlo je do grla, kažu, a ako nadležni i dalje nastave da ignorišu njihove zahtjeve, ne isključuju masovnije proteste i blokade.

Zaštita domaće proizvodnje, uvođenje plavog dizela te carina i prelevmana (posebnih dažbina), zahtjevi su od kojih neće odustati. Problemi poljoprivrednika ne datiraju od jučer, ali kap koja je prelila čašu je uvozni lobi, protiv kojeg će se zajedno boriti, čime su se obavezali i sporazumom.

“Nema razlike između poljoprivrednika u Tuzli, Banjaluci, Prnjavoru… – isti je problem. Razdvajaju nas, nalaze načine kako će to razdvojiti. Mogu oni pričati koliko god hoće, kao i to da je ove godine izdvojeno 180 miliona za poljoprivredu. To su tzv. politički spinovi”, naveo je Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije Bosne i Hercegovine.

“Moj zahtjev bi bio da ne treba možda ući ni u proljetnu sjetvu, tako ozbiljno. A, nema veze, iako ne posijemo, dok ne sazri svijest u narodu šta se sve radi. Ljudi su bili opstruisani i na protestima da ne dođu. Pozvani su, ucjenjivani, svega tu ima, ali u suštini, moramo sjesti i razgovarati”, mišljenja je Savo Bakajlić iz Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice”.

No, nadležnima se, baš i ne razgovara. Godinama uništavaju domaću proizvodnju u svim segmentima. Proizvodnja hrane sve je više pod znakom upita, a država koja nema hrane, nema ni budućnost.

“Kap koja je prelila času. Domaća proizvodnja je gotovo potpuno uništena. Enormni su odlasci ljudi, napuštanja, prazna su imanja, zemlja ostaje neobrađena. Farme ostaju prazne. Politika koja je do sada vođena je dovela do toga da će ovo, vjerovatno, postati zemlja staraca i pustih imanja”, rekao je Muris Mujanović, poljoprivrednik iz Vogošće.

A da bi to bilo spriječeno, na udruživanje entitetskih udruženja ne gleda se blagonaklono. Pritisci koji su obilježili organizovanje posljednjih semberskih protesta, to ilustruju. Dok predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tvrdi da je njihov izlazak na ulice neopravdan, u godini kada je najviše novca izdvojeno za poljopivredu, poljoprivrednici spočitavaju da razloga za nezadovoljstvo, itekako, ima. Ima i podsticaja, ali kasne.

“Oni to sad prate, ali oko polovine godine će biti veliki problem sa budžetom, zato što 2023. nije kao 2022., gdje su ubrali maksimum PDV-a i svega ostalog, oni su ubrali u bužete svoje, zato sada mogu i da raspolažu time”, naglasio je Savo Bakajlić, iz Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice”.

Problemi nisu zaobišli ni proizvođače mesa, ali ni farmere. Već od jeseni bi moglo doći do toga da u mesarama ne nađemo ono što nam treba. Barem ne domaće. A zbog najave da će otkupna cijena mlijeka biti snižena, prekidom proizvodnje prijete i farmeri.

“Mljekari, koji su direktno vezani sa proizvodnjom, ukidaju matična stada. Ljudi nemaju više ni mogućnosti, ni želje da hrane. Sad se ta najkvalitetnija grla kolju, po jeftinim cijenama. Do sljedećeg Bajrama, će se desetkovati, ionako, desetkovana proizvodnja”, naveo je Muris Mujanović, poljoprivrednik iz Vogošće.

U međuvremenu, na zelenim pijacama, još se može naći domaće voće, povrće, mlijeko… No, do kada? Imajući u vidu da na pojedinim tezgama ima i makedonskog paradajza, ali i egipatskog krompira. Mijenja se i ukus mušterija, kažu trgovci.

“I u kupovini i u ponašanju. Obično traže egipatski krompir za šta im treba. Ovaj otprilike je sa jagnjetinom da ispržiš, a ovaj ti je za sve. A duga je priča zašto uvozimo ako imamo svoje”, rekao nam je trgovac Muhamed Hamandžić.

Zanimljivo je da smo pored toliko obradive površine u BiH osuđeni na to da uvozimo hranu. Ukoliko nadležni i dalje nastave šutjeti i zatvarati oči pred brojnim problemima poljoprivrednika, u narednom periodu nisu isključene one slike koje su se, nedavno, mogle vidjeti u Semberiji, kada je više od 150 traktora i mašina blokiralo ulice u znak protesta. Moglo bi, kažu, biti i gore i da se ponovi onaj scenarij iz 2014. godine.

Cijene proizvoda na policama mjesecima su već glavna boljka građana Bosne i Hercegovine, a kada se tome dodaju i proizvodi koji su lošijeg kvaliteta u odnosu na zemlje zapadne Europe, činjenica je da nezadovoljstvo potrošača samo raste.

Nije tajna da su razlike u kvaliteti primijećene još i prije ekonomske krize i povećane stope inflacije, pa su tako brojni građani često kupovali “manje zalihe” čokolada, slatkiša, higijenskih proizvoda u zemljama zapadne Europe.

Konkretni primjeri tiču se praška za veš, omekšivača, parfema, zatim čokoladnih namaza, čokolada, bombona, instant-kafa, do odjeće, obuće i šminke.

Nerijetko se dešava da je zastupljeno mišljenje kod ljudi da su gotovo svi proizvodi u npr. Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Austriji, Italiji… dosta kvalitetniji, a često jeftiniji nego na bh. tržištu. O tom fenomenu za redakciju portala Radiosarajevo.ba govorila je Hatidža Jahić, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

“Što se tiče BiH i tržišta na kojeg izvozimo i uvozimo najznačajnije su zemlje regije i EU zbog trgovinskih ugovora koje imamo i koji se vežu za CEFTA-u (Central European Free Trade Agreement – Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini, op.a.). Bosna i Hercegovina je dio CEFTA-e od 2006. godine. To je jako bitno u kontekstu regulative vezane za standarde, certificiranje proizvoda, a najviše govorimo o prehrambenim proizvodima jer su nam oni najinteresantniji i najznačajniji”, ističe profesorica Jahić.

Usklađivanje propisa koji se tiču različitog kvaliteta proizvoda, veže se za regulativu koja se odnosi na sistem nesigurnosti proizvoda i integracija na tržište Europske unije.

“Posljednja revizija bila je 2020. godine, a koja se odnosila na reviziju institucija BiH. Tada se došlo do zaključka u analizi da se propisi sigurnosti proizvoda ne donose u predviđenim rokovima i da BiH u velikoj mjeri zaostaje u zemljama okruženja kada je riječ o usklađivanju tih propisa. To je slično navedeno i 2022. godine u izvještaju o napretku BiH na putu ka Europskoj uniji. Taj izvještaj govori o gotovo nepostojanju progresa u posljednje dvije godine, a odnosi se na bezbjednost hrane, veterinarsku i fitosanitarnu politiku. Ono što se odnosi na kvalitet hrane, odnosno postojanje različitog kvaliteta hrane na različitim tržištima, proizvođači hrane, Evropska komisija i druge institucije koje vrše certificiranje, uvijek kažu da ti proizvodi zadovoljavaju zakonom predviđene kriterije kada je riječ o sigurnosti i propisima”, navodi Hatidža Jahić.

Činjenica je da je Europska komisija u nekoliko navrata naručivala studije na veoma konkretnim primjerima brendova i tržišta te da su pronašli razlike, čak i kada je riječ o različitim državama unutar Europske unije. Tako se vidi ta tzv. kategorizacija starih članica Europske unije i novih članica kao npr. Bugarske, Rumunije i Hrvatske.

“Ono što se moglo vidjeti iz tih istraživanja u posljednjih pet godina na međunarodnim brendovima koji su dostupni svuda i koji se pridržavaju svih međunarodnih pravila i zakona koji su propisani zakonodavstvom Europske unije, jeste razlika u sastavima npr. veća koncentracija ribe u ribljim štapićima ili veća koncentracija lješnjaka u nekim proizvodima”, ističe profesorica Hatidža.

Razlika u cijenama u BiH i drugim zemljama

Cijene proizvoda se formiraju na osnovu više faktora – u osnovi je cijena sirovine koja se koristi za proizvodnju, zatim pakovanje i ambalaža i u konačnici cijena trasporta, radne snage i potom troškovi zakonskih propisa koji se moraju ispuniti kako bi se proizvodi uvezi u BiH. To je kada je riječ o uvozu proizvoda. Ono što je važno napomenuti da ne vrijede isti zakonski propisi za BiH i za Federaciju BiH što znači da BiH nije u potpunosti jedinstveno integrisano tržište.

“Primjera radi, jako loša infrastruktura utječe na jako visoku cijenu transporta i to ulazi u konačnu cijenu koju mi kao finalni potrošači plaćamo. Možemo vidjeti da sada u svijetu postoje poremećaji u lancima snadbijevanja, zbog inflacije mijenja se ponašanje potrošača- da se kupuje na sniženju, da se kupuju na akcijama pred istek roka, ne čitaju se deklaracije. Zbog niskih primanja i visoke stope inflacije često se kupuju zamjenski proizvodi”, pojašnjava profesorica.

Sve ovo bi se moglo unaprijediti u kontekstu priče o BiH, a broj jedan bi bila izmjena zakonodavstva. Poslovanje bi u svakom smislu za kompanije koje dolaze u BiH bilo olakšano kada bi regulativa koja je u BiH bila u skladu sa svim onim normama i pravilima koje postoje u razvijenim zapadnoevropskim ekonomijama. Neophodno je da postoje standardi kvaliteta, a ne samo bezbijednosti hrane. To su dva segmenta koja nedostaju u BiH – kvalitet i sigurnost hrane, a to bi se moglo unaprijediti boljim zakonodavstvima.

Domaće je bolje. A da li je jeftinije?

“Što se tiče različitih cijena proizvoda u BiH i Njemačkoj, većina tih proizvoda se proizvodi u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, što za druga tržišta poput ovog u BiH uključuje troškove transporta, carine i drugih elemenata. Situacija u BiH mogla bi se unaprijediti boljim zakonskim okvirima što bi olakšalo i domaćim kompanijama, ali i stranim kompanijama koje investiraju na našem tržištu. U konačnici bi to za potrošače značilo da će kupovati jeftinije proizvode, a kvalitetnije nego što je slučaj sada”, zaključila je Hatidža Jahić.

Pored toga, na formiranje konačne cijene utječe i razvijenost mreže trgovina, što dovodi do nepovoljnih uslova u smislu troškova logistike, najma i ostalih operativnih troškova.

Cijene se skoro pa duplo, razlikuju u BiH i Njemačkoj, iako je poznato je da je inflacija na obje strane, a pojašnjenje za to jeste da na cijenu bitno utječe da li se proizvod uvozi, odnosno gdje se proizvodi. Tada kupci ponovo dolaze na početnu tačku, a to jeste važnost domaće proizvodnje.

Domaći proizvodi se zbog novonastale ekonomske situacije na policama cjenovno izjednačavaju sa uvoznim proizvodima. Struka za tu pojavu kaže da zbog loših zakonskih okvira i manjka sufinansiranja domaće proizvodnje, domaći proizvođači su prinuđeni podići cijenu proizvoda.

radiosrajevo