Djevojka koja je željela ostati anonimna podijelila je na forumu “Momsnet” svoje pravilo kojeg se drži kad je u vezi – ako je dečko ne zaprosi u roku dvije godine, ona ga ostavi.
Djevojka tvrdi da se sada našla pred dilemom nakon što je shvatila da bi njezin partner mogao čekati duže od dvije godine da je zaprosi.
Odlučila je potražiti savjet što da sada učini, trebala li popričati s njim ili samo čekati da vidi što će se dogoditi.
Objasnila je da su skupa godinu i pol te da žive zajedno kao i to da su jako sretni. O zajedničkoj budućnosti pričaju puno i oboje se slažu da će brak biti važan dio toga. Njen partner čak često spominje vjenčanje.
“Oboje smo u 30-ima i oboje smo bili u lošoj dugotrajnoj vezi prije nego što smo se upoznali, tako da sam sada u fazi u kojoj ne želim gubiti više vremena i željela bih potpunu predanost”, objasnila je i dodala da su dvije godine po njenom mišljenju dovoljne za procjenu želite li s nekim provesti ostatak života ili ne te da ona ne želi više od toga čekati.
Dodala je kako je zabrinuta da se to neće dogoditi kada je vidjela kako je njezin partner reagirao na prosidbu svog bliskog prijatelja koji je partnericu zaprosio nakon godinu dana. Bio je iznenađen i nije to odobravao.
Mnogi su se složili s njenim pravilom, ali su joj poručili da o svemu treba porazgovarati sa svojim dečkom te da zajednički donesu odluku o budućnosti.
Knjiga je na adresu njemačke biblioteke stigla u paketu poslanom s juga Francuske zajedno s rukom napisanim pismom izvinjena na dvije stranice, objavila je uprava biblioteke.
Svome bivšem članu neće naplatiti zaostalu kaznu. U pismu je, danas 81-godišnji član biblioteke u Menhengladbahu zatražio “hiljadu puta oprost” zbog kašnjenja u povratu knjige. Neimenovani je muškarac prije 60 godina posudio knjigu Fridriha Engelsa.
– Gradska biblioteka sretna je zbog povrata svoje imovine. Sada možemo prekrižiti naslov s dugog popisa nestalih knjiga – stoji u saopćenju uprave biblioteke iz koje je od kraja Drugoga svjetskog rata nestalo više od 850 knjiga.
Svečanom ceremonijom na stadionu Ptičije gnijezdo zatvorene su 24. Zimske olimpijske igre u Pekingu koje su trajale od 4. februara.
Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine imao je naš predstavnik u skijaškom trčanju Strahinja Erić, a najbolji rezultat za našu zemlju ostvarila je skijašica Elvedina Muzaferija koja je završila na 25. mjestu u disciplini superveleslalom.
Naš olimpijski tim od šest sportista činli su: Elvedina Muzaferija, Emir Lokmić, Esma Alić (alpsko skijanje), Sanja Kusmuk i Strahinja Erić (skijaško trčanje) te sankaš Mirza Nikolajev.
Norveška je daleko najuspješnija nacija na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu i postavila je novi rekord u broju zlatnih medalja. Na kraju su osvojili 16 zlatnih, uz osam srebrnih i 13 bronzanih medalja.
Drugoplasirana je Njemačka sa 12 zlatnih, deset srebrenih i pet bronzanih medalja, dok je na trećem mjestu Kina sa devet zlatnih, četiri srebrene i dvije broznane medalje.Iz zemalja u regionu najuspješnija je Slovenija sa dvije zlatne medalje, tri srebrne i dvije bronzane.
Junak ovogodišnjih igara je Norveški biatlonac Johannes Thingnes Bo sa osvjenih pet medlja, četiri zlata i jednom bronzom.
U Pekingu je nastupilo oko 2.900 sportista iz više od 90 zemalja svijeta, a prvi put u historiji na ZOI su se takmičili Saudijska Arabija i Haiti.
Naredne Zimske olimpijske igre održat će se u italijanskim gradovima Milanu i Cortini d’Ampezzo 2026. godine.
U organizaciji Medžlisa islamske zajednice Donji Vakuf, večeras u džematu Londža bit će upriličeno predavanje. Gost predavač je hafiz Fahrudin ef. Haseljić.
Stipe Pleić ili, kako ga često nazivaju, Viking iz Tomislavgrada, izaziva veliku pažnju svojim izgledom ali i načinom života.
U rodnom selu Stipanići kod Tomislavgrada izgradio je repliku vikinške kuće u kojoj se nalaze brojni predmeti koje je sam izradio, a posebnu pažnju privlače njegove unikatne vikinške sjekire.
Pleić je ispričao svoju nesvakidašnju životnu priču i buduće planove. Nakon života u Njemačkoj, vratio se u rodni Tomislavgrad, a u staroj porodičnoj kući u kojoj se rodio izradio je repliku vikinške kuće koju koristi kao izložbeni prostor, ali i kao mjesto za odmor i opuštanje.
Prvi put je saznao za način života Vikinga u seriji “Vikinzi” koju je gledao, a na njega je posebno utjecao život vikinškog ratnika Ragnara Lodbroka i njegove supruge, ratnice Lagerthe.
Ragnar Lodbrok ili Lothbrok je bio legendarni vikinški vladar i heroj iz stare nordijske poezije i saga.
Sklonost ka radu sa drvetom
– Dok sam gledao seriju svidjele su mi se vikinške sjekire. Svidjele su mi se kako izgledaju. Imale su neobičan oblik, a ja sam uvijek imao sklonost ka radu s drvetom i pokušao sam napraviti tu jednu vikinšku sjekiru. I kad sam napravio jednu, onda drugu, i tako je to krenulo, tako da sam napravio više tih komada – ispričao je Viking iz Tomislavgrada.
Gledajući seriju o Vikinzima sve više ga je počela interesirati i vikinška mitologija, koja je, kako mnogi smatraju, uz grčku i rimsku, vjerovatno jedna od najzanimljivijih i najkompleksnijih u svijetu.
– Onda sam sve dublje ulazio u tu priču tako da sam počeo izrađivati i ostale predmete iz vikinške svakodnevnice, sve što sam vidio u seriji pokušao sam izraditi, od štitova, mačeva, koplja, stolica. Nakon određenog vremena slučajno sam došao u ovaj prostor i vidio da je prazan i pomislio da bih tu mogao nešto iskoristiti. Prva zamisao je bila da napravim brod neki. Napravio sam brod koji je tu, i kad sam njega napravio onda sam vidio da bi se taj prostor mogao još bolje iskoristiti. Malo me ovaj prostor i podsjećao na vikinške kuće i onda sam uredio vikinšku kuću. To sam prije dvije godine počeo uređivati – kazao je Pleić.
Napomenuo je kako ovo što radi nije prvenstveno biznis nego hobi u kojem uživa i opušta se u svakom momentu.
– Ovo je više moj hobi. Teško je uskladiti vikinški način života sa svakodnevnicom, ali pokušavam se koliko – toliko prilagoditi. Ovo radim isključivo za svoju dušu, iako poneku sjekiru i prodam, ali ovo radim za svoju dušu isključivo – istakao je Pleić, naglasivši kako su sve sjekire koje je uradio unikati:
– Svaku sjekiru sam ja radio. Svaka je iz moje radionice, ali sve su unikati i sve je ručna izrada. Znači, ne postoje dvije iste sjekire.
Uskoro otvara i prvi Klub “Bacača sjekira” u Bosni i Hercegovini nakon što je dobio potrebna rješenja od vlasti.
Prvenstvo BiH u bacanju sjekira
– Cilj mi je druženje kroz taj sport. Jer taj sport je u Sjevernoj Americi – u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi jako rasprostranjen, u Francuskoj je taj sport jako popularan, a u Zagrebu postoji klub ‘Axe Throwing Arena’. Oni su mi poslali neku dokumentaciju o pravilima, veličini meta i kojim sjekirama se baca. Bit će to prvi klub ovdje. I moj cilj je u nekom narednom periodu, čak i do ljeta, da organiziram prvo prvenstvo BiH u bacanju sjekira – rekao je Pleić.
Riječ Viking danas označava stanovništvo koje je u ranom srednjem vijeku živjelo na prostoru Skandinavije, tačnije na prostorima današnje Švedske, Norveške i Danske. Period njihovih aktivnih pohoda diljem Evrope naziva se vikinškim dobom i trajao je oko 250 godina.
Najvažnije vikinško oružje bio je mač. Oštrica mača bila je duga oko 90 centimetara, a široka oko 10 centimetara. Koristili su i luk i strijele. Postojali su različiti lukovi za različite svrhe. Neki su bili dugi i do dva metra. Tu su još i sjekire i koplja, a za odbranu i štitovi, uglavnom okrugloga oblika.
Uprkos vrlo rasprostranjenoj slici Vikinga, čini se da je zapravo vrlo mali broj njih učestvovao u vikinškim putovanjima. Većina Vikinga bili su miroljubivi seljaci i obrtnici.
Živjeli su u manjim seoskim naseljima. Nastambe su bile pravougaone i izdužene s niskim zidovima od pletera i gline ili drveta. Središtem kuće dominiralo je ognjište koje zauzima najveći dio nastambe.
Ljekari i farmaceuti upozoravaju koliko je važno pratiti upute koje dolaze uz lijek, jer ako proizvođač navede da se medikament pije isključivo s vodom, onda se toga treba i pridržavati.
U studiji, koja se bavila proučavanjem napitaka koje nije dobro piti uz lijekove, promatralo se pet proizvođača lijekova protiv bolova, upala ili alergija i testiralo – koje napitke nikako ne bi trebalo koristiti jer se u skoro svim situacijama pokazalo da uveliko utječu na brzinu razgradnje lijeka što može značiti da će se lijek otopiti prije nego što se probavi i razgradi kako bi ga tijelo moglo apsorbirati, piše msn.com.
Navedeno naravno može utjecati i na djelovanje samog lijeka.
Kafa
Ne samo da kafa sadrži snažne komponente i kofein koji mogu potencijalno uzrokovati interakciju lijeka i supstanci, nego studija otkriva kako topli i vrući napici mogu promijeniti hemijski sastav lijeka i proces njegove razgradnje u organizmu.
Sok od narandže
Poznat po visokom udjelu vitamina C, sok od narandže bi mogao biti napitak kojeg najčešće pijete kada se osjećate loše. U slučaju ove studije, naučnici su došli do zaključka kako je ovo napitak koji će najviše utjecati na to koliko dugo će se lijek razgrađivati u organizmu.
Coca-Cola
Vjerovatno se više ne mora ponavljati kako većina gaziranih napitaka nikako nije dobra za zdravlje, ni spominjati kako šećer utječe na upalne procese. No, upravo je ovaj popularni napitak prepoznat da će utjecati na vrijeme razgradnje lijeka u organizmu i to kod većine lijekova koji su korišteni u studiji, osim onih koji tretiraju simptome alergije.
Energetski napici
Kada se ne osjećate najbolje, moguće je da tražite nešto što bi vas malo moglo razbuditi, a upravo to čine ovakvi napici.
Ipak, naučnici navode da ih ne biste trebali piti ako koristite lijekove.
Mlaćenica
Možda vam nije palo na pamet piti lijek s mlaćenicom, ali pomenuta studija otkrila je kako može utjecati na djelovanje lijeka, a još se prije govorilo o tome kako mliječni proizvodi nisu najbolji odabir kada pijete lijekove. Glavni krivci za to mogu biti neki minerali u mlijeku, poput magnezija i kalcija te protein kazein.
Sok od grejpfruta
Ovaj agrum mijenja način na koji određene ćelije u vašim crijevima prihvataju i prenose lijekove kroz tijelo, a to se znalo i puno prije ove studije.
Grejpfrut može negativno djelovati na učinak više od 50 lijekova, tako da nekim lijekovima oslabi učinak, a drugima pojača. Među ostalim lijekovima to su feksofenadin protiv alergija ili atorvastatin za snižavanje nivoa holesterola u krvi.
Budite oprezni i informirajte se
Možda zvuči nevjerovatno, ali svega 50 posto propisanih lijekova koristi se onako kako su propisani. Ljudi često uzimaju manje lijeka nego što im ljekar odredi i u neredovnim ciklusima, praveći pritom velike vremenske razmake između dva uzimanja lijeka.
Izvještaji kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova, izvještaji Federalne uprave policije skoro svakodnevno sadržavaju i informacije o pronalasku kako većih količina droge i opojnih sredstava tako i prilikom rutinskih kontrola manjih količina droge.
Almir Mesić, stručni savjetnik za terapijske poslove Javne ustanove Terapijska zajednica Kampus Kantona Sarajevo, na osnovu podataka koje posjeduje ova ustanova navodi da “sa sigurnoću možemo reći da je droga više dostupna na ulici, to jeste, njena je ponuda raznovrsnija”.
– Usljed procesa globalizacije i tehnološkog razvoja, prvenstveno misleći na moderan i ubrzan transport robe i slobodnu trgovinu, danas na ulicama sve više imamo različitih vrsta psihoaktivnih supstanci. Nekada ste u društvu imali uvjetno rečeno najviše “klasičnih heroinskih ovisnika”, što danas nije slučaj. Korisnici koji su prošli tretman u Kampusu, najviše i najčešće su zloupotrebljavali tzv. “speed” koji je veoma lahko dostupna droga zbog svoje niske ulične cijene. Nažalost, također je česta pojava zloupotreba lijekova, koju često ovisnici koriste sa alkoholom. U program tretmana Kampusa sve više dolaze i javljaju se osobe koje imaju tzv. dualne dijagnoze, što znači da pored primarne bolesti ovisnosti, često kao posljedicu imaju i druge psihičke poremećaje kao što su anksioznost, depresija pa čak i nerijetko, teške i složene psihičke bolesti poput šizofrenije – kaže Mesić.
Navodi da je najčešći uzrok zloupotrebe droga kod omladine radoznalost, alijenacija, želja za samopotvrđivanjem, odnosno potvrđivanjem svoga identiteta, višak slobodnog vremena, dokolica i utjecaj vršnjaka.
– U suštini mladi posegnu za drogom jer nemaju izgrađene protektivne faktore, kako bi se zaštitili od riziko faktora koji svakodnevno vrebaju u društvu. Naše društvo bi trebalo daleko više ulagati u prevenciju ovisnosti i ovisničkog ponašanja po uzoru na moderne zapadne zemlje. Ovo podrazumijeva prvenstveno realizaciju školskih programa prevencije ovisnosti, rad sa učenicima s jedne strane, kao i rad sa pedagozima, nastavnicima i drugim školskim osobljem, od kojih se očekuje rano prepoznavanje i identifikacija ovisnosti kod djece i omladine. Također, potrebno je naglasiti da je nužan rad sa porodicama, odnosno rad na njihovoj edukaciji i informiranosti o ovom problemu – kaže sagovornik.
Odgovarajući na pitanje šta poduzeti kada i ako otkrijemo da neko nama blizak konzumira drogu, Mesić kaže:
– Najbolje se obratiti ustanovama i institucijama gdje mogu dobiti adekvatnu stručnu pomoć. Ovo prvenstveno podrazumijeva savjetovanje članova porodice kako pravilno postupiti prema osobi kod koje se primijete prvi znakovi konzumacije droga. Veoma često se dešava da roditelji ne znaju pravilno postupati i postaviti se prema svojoj djeci kod kojih su primijetili promjene u ponašanju, kao što je povučenost djeteta, agresivnost, negiranje problema, dobijanje slabih ocjena u školi, smanjene higijenske navike itd. Najvažnije od svega je rano prepoznavanje ovih simptoma i adekvatna reakcija, a ne ignorisanje ili potiskivanje istih. Ukoliko se pravovremeno obrate u bilo koju relevantnu stručnu ustanovu koja se bavi ovom problematikom, siguran sam da će dobiti adekvatan savjet kako riješiti i raditi na novonastalom problemu – pojašnjava Mesić.
Ističe da je Javna ustanova Terapijska zajednica Kampus Kantona Sarajevo stacionarna ustanova u kojoj se osigurava psihosocijalna rehabilitacija ovisnih osoba i primarna prevencija u cilju smanjenja somatskih šteta i posljedica usljed dugotrajne upotrebe psihoaktivnih supstanci.
– Osobe koje se prijavljuju na tretman u Kampus su uglavnom mlade osobe koje nisu u stanju samostalno da se bore sa problemom ovisnosti. Ovisnost o drogama je kompleksan problem koji se negativno odražava kako na ovisnika, tako i na njegovo socijalno okruženje, najprije porodicu. Trenutno imamo dvadeset osoba u tretmanu Kampusa, od kojih se sedam nalazi u programu podrške, što podrazumijeva prvenstveno terenski i savjetodavni rad. Ostali korisnici su u rezidencijalnom smještaju, što znači da borave 24 sata u našoj ustanovi i aktivno sudjeluju u realizaciji tretmana putem raznih vrsta terapija i dnevnih aktivnosti. Proteklih godina smo imali otežavajuće okolnosti rada sa korisnicima zbog epidemiološke situacije, međutim uspjeli smo zadržati u prosjeku prethodno spomenuti broj korisnika – zaključuje Mesić.
Mulka Nišić, regionalna projekt koordinatorica Udruženja Proslavi oporavak, kaže da je evidentno da je konzumacija droga u stalnom porastu generalno.
– Statistički podaci Udruženja Proslavi oporavak pokazuju da je broj korisnika savjetovališta kao i pruženih servisa u stalnom porastu. U protekloj godini pružili smo ukupno 764 servisa od kojih je 27 posto savjetovanje putem besplatne telefonske linije. Osobe u 37 posto slučajeva traže pomoć zbog upotrebe amfetamina, u 21 posto slučajeva zbog upotrebe heroina. Zanimljivo je da 15 posto naših korisnika kao primarnu ovisnost navodi kanabis, a 55 posto naših korisnika je u dobnoj skupini od 18 do 29 godina dok je 32 posto u skupini od 30 do 45 godina – kaže Nišić.
Navodi da pomoć obično prvo potraže roditelji, najčešće majke.
– Iako bi mnogi voljeli da primoraju svoje dijete da započne proces oporavka u Udruženju radimo na dobrovoljnoj osnovi. Ali roditelj može motivisati svoje dijete kroz rad na sebi. Veoma često se osoba koja ima problem sa upotrebom supstanci odluči za ulazak u proces oporavka zato što je jedan član preuzeo svoj dio odgovornosti i spreman je da napravi određene promjene. Ovisnost nije samo problem pojedinca, već čitave porodice. Stoga je od ključno ponuditi kontinuiranu podršku za svakog člana. U Udruženju je u prošloj godini 57 posto servisa pruženo članovima porodice. Započeti proces promjene kroz oporavak od ovisnosti nije lako, te je neophodna podrška bliskih osoba – navodi Nišić.
Amir Hasanović, izvršni direktor Udruženja Narko-Ne, ističe da su globalne studije potvrdile drastičan porast konzumacije supstanci, alkohola, kanabisa, kokaina za vrijeme pandemije koronavirusa, što se, kako navodi, može dovesti u vezu sa jednom od strategija suočavanja sa problemima.
– Sigurni smo da je stanje u BiH identično. U Evropi je generalno trend porasta konzumiranja kanabisa i kokaina u posljednjih 5 godina – kaže Hasanović.
Ističe kako su prije nekoliko godina objavili brošuru za roditelje “Upute za upotrebu tinejdžera” koja upravo govori o tome kako roditelji mogu biti vrlo snažan zaštitni faktor kod svoje djece.
– Povremeno uzimanje psihoaktivnih supstanci na samom početku se može vrlo teško otkriti, osim ako nam to mladi sami ne kažu. Roditelji često ne shvataju da je njihovo dijete vjerovatno bilo izloženo drogama te da ih je možda čak i probalo. Iako nikada nije kasno, pravi trenutak za ozbiljan razgovor o drogama i alkoholu jest prije nego što vaša kćerka ili sin uđu u adolescentsku dob. Također, iako trebate pitati svoga sina / kćerku sve, od toga jesu li ikada bili izloženi drogama, šta drugi mladi iz njihovog društva rade, pa do toga kako bi se ponašali kada bi se našli na zabavi s mnogo droge i alkohola, naglasite da to radite zato što ste zabrinuti, a ne zato što želite kontrolirati svaki njihov korak. Nakon postavljenih pitanja trebate ih pažljivo slušati i, umjesto davanja “recepata” za ponašanje, skrenuti pažnju da su konačna odluka i izbor njihovi – navodi Hasanović.
Kaže da nije potrebno da roditelji vrše svojevrsnu inspekciju.
– Ukoliko imate dobar odnos i provodite dovoljno vremena s djetetom, vidjet ćete ukoliko dođe do nekih promjena. Neki simptomi koji ukazuju na konzumiranje psihoaktivnih supstanci mogu biti: teškoće pri govoru ili ubrzan govor, nedostatak koordinacije, crvene oči, nervoza, hiperaktivnost, miris duhana, alkohola ili marihuane. Hronično opijanje i drogiranje mogu izazvati i promjene raspoloženja i ponašanja, lošiji školski uspjeh, promjenu u krugu najbližih prijatelja, sakrivanje detalja iz privatnog života i načina provođenja vremena izvan kuće. Ukoliko primijetite ovakve promjene, trebate zatražiti savjet porodičnog ljekara ili psihologa, posebno ako vaš sin ili kćerka odbija razgovor o tome. Budite oprezni jer većina ovih simptoma može imati i druge uzroke. Naime, većina promjena koje vas zabrinjavaju mogu biti dio prirodnog mladalačkog razvoja – navodi Hasanović.
Istovremeno zapadni čelnici nastavljaju optuživati Moskvu i pobunjenike koje podržava Rusija za širenje dezinformacija kao izgovor za moguću invaziju
Ruski mediji potvrdili su smrt dvojice ukrajinskih vojnika u dijelu Donjecka koji drži vlada u subotu, tvrdeći da su vojnici bili dio “diverzantske grupe koja planira terorističke napade na gasovode i trafostanice u regiji”.
Istovremeno zapadni čelnici nastavljaju optuživati Moskvu i pobunjenike koje podržava Rusija za širenje dezinformacija kao izgovor za moguću invaziju.
Situacija u Ukrajini se i danas ne smiruje. Samoproglašene republike Lugansk i Donjeck juče su donijele ukaze o opštoj mobilizaciji stanovništva, dok dio civila još od petka uveče pristiže u Rostovsku oblast. U međuvremenu je još nekoliko regiona u Rusiji počelo da prima ljude iz Donbasa u svoje kampove, a većina njih uvela je stepen visoke pripravnosti zbog velikog priliva izbjeglica.
I dok se situacija u Donbasu zahuktavala, zapadni lideri su se okupili na bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu, a jedan od učesnika bio je i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski. On je tokom obraćanja iskoristio priliku da pozove Putina na razgovor, a uputio je i oštru poruku NATO tražeći od članica da budu iskrene prema Ukrajini po pitanju ulaska u Alijansu, prenosi Blic.
Do sada je za ulazak bila potrebna potvrda o vakcinaciji ili preležanom koronavirusu, te neki od testova na koronavirus. Ukoliko ništa od toga niste imali, karantin na granici je bio obavezan.
Iako u preporukama Ministarstva vanjskih poslova BiH za covid putovanja i dalje piše da je potrebno VPT pravilo, to je definitivno ukinuto, a što su potvrdili i neki naši građani koji su tokom jučerašnjeg dana prešli slovensku granicu.
Nova mjera stupila je na snagu jučer i ona ne važi za sve zemlje svijeta, nego uglavnom za zemlje Evropske unije, međutim ukoliko ste iz Bosne i Hercegovine moći ćete također nesmetano preći granicu.
Slovenska vlada također najavljuje da će VPT pravilo ukinuti i u drugim javnim objektima u kojima je to trenutno potrebno, a da će mjera ostati samo u zdravstvenim institucijama.
Uvijek u pripravnosti i spremni za pomoć građanima u nevolji. Hrabri članovi Gorske službe spašavanja – Stanica Sarajevo nebrojeno su puta svojom hrabrošću i odlučnošću pomogli ljudima koji su se našli u nevolji.
Spašavanje alpinista, potraga za osobama izgubljenim u šumsko-planinskim područjima, dostava pomoći stanovnicima u ugroženim područjima, samo su neke od brojnih aktivnosti koje se nalaze pred članovima GSS-a.
Entuzijazma ne manjka iako se ovim poslom bave na volonterskoj osnovi. Obuke, kursevi i mnogo treninga potrebno je da bi neko postao spasilac Gorske službe.
Edin Zametica je u Gorskoj službi spašavanja 15 godina.
“Skoro 15 godina sam u GSS-u. Kako se čovjek prijavi? Treba da bude neki splet okolnosti, treba da bude neko ko dolazi iz svijeta ekstremnih sportova”, istakao je Zametica za Anadolu Agency (AA).
Foto: Anadolija: GSS – Sarajevo
Njegova priča je počela na planini, gdje je provodio vrijeme, gdje je skijao, a nakon toga postao instruktor skijanja.
“Družio sam se sa starijim kolegama iz GSS-a. To dođe kao normalna stvar, da se učlaniš u GSS, postaneš član, i naravno prolaziš sve obuke koje treba da se prođu da bi se bilo ovdje u punoj funkciji, odnosno da bi mogao spašavati nekoga. Taj kurs i obuke traju tri do pet godina, da bi postao spasilac. Kada zovnu da odemo u neko bespuće, recimo na Visočicu, i kada je neko povrijeđen, nekome treba spasiti život, mi znamo da iza nas više niko ne može doći i nama neće niko pomoći. Mi smo ta neka zadnja snaga u ovim vrletima, bespućima i u ovom vanurbanom spašavanju gdje smo svi obučeni za raznorazne specijalnosti. U biti svi znamo medicinu, održavanje čovjeka u životu…”, kazao je Zametica za AA.
U Gorskoj službi spašavanja – Stanica Sarajevo ima oko 120 ljudi.
“Od toga je 60-tak članova koji su u punoj spremi sa svim prođenim kursevima”, pojasnio je Zametica.
Ostatak ekipe je tu i prolazi obuke koje su potrebne da bi bili spremni za spašavanje u teškim uslovima. Svi ovi hrabri ljudi rade na volonterskoj osnovi. Jedini cilj im je pomoći onima kojima je pomoć potrebna.
“Obično, našim ljudima kada se kaže da je neko volonter, to se misli na ono da je neko tu i volontira. U biti nije tako. Volonteri su ljudi koji samo nisu plaćeni. I mi stvarno, nismo plaćeni za ovaj posao koji radimo, nego to radimo iz srca. Radimo da bi pomogli nekome, da bi nekome spasili život i to je jako bitna satisfakcija. Novac je ovim djevojkama i momcima potreban za život i mi svi imamo svoje poslove na kojima radimo. Jako puno članova je na fakultetima i u školama, i mi svoje slobodno vrijeme koristimo da bismo bili ovdje, trenirali sebe i druge i spasili nekome život”, istakao je Zametica.
Dostupni 24 sata i spremni smo za bilo kakve intervencije
Na skijalištima na Bjelašnici i Igmanu ove zimske sezone je bilo jako puno intervencija.
“Od 4. decembra, kada je sezona startala, imali smo 143 vrlo ozbiljne povrede gdje je hitna medicinska pomoć morala da preveze te ljude u Sarajevo na dalju obradu i opservaciju. Dakle, 143 povrede na skijalištu, plus maltene svakodnevne ili svake sedmice po još neka akcija koja nije vezana za skijalište. U posljednje vrijeme jako je povećan broj povreda”, naglasio je Zametica.
Dotakao se i opreme sa kojom raspolažu i koja im je potrebna za spašavanje života.
Foto: Anadolija: GSS – Sarajevo
“Sva oprema koja se koristi za spašavanje, vrlo specifična oprema koja se ne može kupiti u prodavnici, se uvozi iz inostranstva. Oprema mora da bude testirana jer sa njom nekome spašavamo život. Naravno, ta oprema čuva i naše živote. Opreme za spašavanje, od užadi i medicinske opreme, imamo dovoljno. Nama fali operativnih sredstava i Zakon o Gorskoj službi spašavanja gdje bi mi znali u toku godine koliki budžet imamo. Prije 20-tak dana smo imali saobraćajnu nesreću, kada smo se vraćali sa skijališta. Cesta je bila pod ledom. Bili smo prvi u koloni. Tada smo ostali bez kombija. Nemamo dovoljno vozila za ovo koliko radimo. Tako da pokrećemo i neke akcije i apelujemo na svjesne građane i kompanije da nam nekako pomognu i iznađemo mogućnost da dođemo do jednog ili dva kvalitetna kombija. Sa tim vozilima izlazimo na teren i s njima idu te prve ekipe da nekome spase život”, pojašnjava je Zametica.
Među ovim hrabrim ljudima je i Senad Kovačević (37) koji je u GSS-u oko sedam godina.
“Registrovani sam spasilac već dvije godine. Sa 15 godina sam postao član jednog planinarskog društva i od tada sam stalno na planinama. I nekada se javi potreba da se pomogne tim ljudima koji se zaglave ili povrijede u nekim nedostupnim dijelovima terena. Mi smo ustvari volonteri. Ovo radimo volonterski, pored svog posla. To jeste ustvari nama hobi, koji nam ne dozvoljava druge hobije jer iziskuje sve naše slobodno vrijeme, čak i više od toga. Zahtijeva puno obuka, vježbi i treninga. Mi smo 24 sata dostupni i spremni smo za bilo kakve intervencije”, rekao je Kovačević.
Porodica mu je velika podrška u ovome što radi.
“Oni su ti koji su najzaslužniji, koji najviše trpe i najviše nedostajemo jedni drugima. Ali, svi smo puno zadovoljniji kada nekome pomognemo. Svi smo svjesni rizika. Pet godina je potrebno da se postane spasilac i kroz te godine čovjek se konstantno edukuje, obučava i sprema za taj poziv”, dodao je Kovačević.
Svaka akcija je teška na svoj način i zahtijeva punu posvećenost
Među mlađim članovima GSS-a Sarajevo je Amer Toković. Ovaj 22-godišnjak je u Gorskoj službi spašavanja već tri godine.
“Ovo je bio poziv koji nisam mogao odbiti. To me ispunjava. Uvijek sam na planini, nikada me nema kući, mama ruži. Svi smo mi svjesni opasnosti, ali svi gledamo da taj rizik svedemo na neki minimum, da zaštitimo sebe i kolege, i da spasimo život”, rekao je Toković za AA.
Foto: Anadolija: GSS – Sarajevo
Svaka akcija je teška na svoj način i zahtijeva njihovu punu posvećenost.
“Svi treniramo, bavimo se alpinizmom, biciklizmom, plivanjem i borilačkim sportovima”, dodao je Toković.
Pokrenuta inicijativa za nabavku vozila GSS-u
Vijećnik u Gradskom vijeću Grada Sarajeva Seid Škaljić i vijećnik u Općinskom vijeću Novo Sarajevo Haris Selmanović pokrenuli su inicijativu za pomoć hrabrim članovima Gorske službe spašavanja – Stanica Sarajevo.
Naveli su da su spašavajući druge, pripadnici GSS-a – Stanica Sarajevo i sami došli u izrazito opasnu situaciju. Naime, njihovo vozilo je nedavno sletjelo s puta. Na svu sreću, nijedan član GSS-a nije povrijeđen, međutim vozilo je uništeno.
“Pokrenuli smo inicijativu za nabavku vozila sa pogonom na sva četiri točka. Trenutno su svedeni samo na jedno vozilo. Vidjeli ste šta znači oprema za te ljude. Vrlo je bitno da oni mogu u svakom trenutku izaći na teren. To su ljudi koji su tu za nas kada nama treba. Sada je situacija da mi trebamo tim ljudima. Inicijativa je pokrenuta u Gradskom vijeću Grada Sarajeva, da u skladu sa svojim mogućnostima pomogne prilikom nabavke ovog zamjenskog vozila”, pojasnio je Škaljić.
Nada se da će gradonačelnica Grada Sarajeva Benjamina Karić naći rješenje, odnosno izdvojiti sredstva za nabavku vozila.
“Naravno, puno je GSS stanica, međutim, svaka ima svoju ulogu. Brza reakcija je najvažnija stvar kod GSS-a. Oni su na Bjelašnici, ali pomažu i na Igmanu i svim drugim lokacijama. Ne biraju teren, odmah se odazovu. Zbog toga ni mi ne treba da biramo čija je nadležnost, već zajednički da reagujemo brzo i hitno kao što i oni reaguju kada budu pozvani”, poručio je Škaljić.
