Moskva će nastaviti mirovne pregovore sa Kijevom, izjavio je ruski ministar spoljnih poslova Sergey Lavrov i upozorio da postoji “realna opasnost” od trećeg svjetskog rata. “Dobra volja ima svoje granice. A ako nije obostrana, ne doprinosi pregovaračkom procesu”, rekao je Lavrov, prenijele su ruske novinske agencije.
On je rekao da Rusija nastavlja da vodi pregovore sa timom koji je delegirao ukrajinski predsednik Volodymyr Zelensky. Lavrov je optužio ukrajinskog predsjednika da se “pretvara” da pregovara. “On (Zelensky) je dobar glumac (…) ako pažljivo pogledate i pažljivo pročitate šta govori, naći ćete hiljadu protivrječnosti”, rekao je šef ruske diplomatije.
U kontekstu tenzija bez presedana između Rusije i Zapada, Lavrov je upozorio na “realnu opasnost” od trećeg svjetskog rata. “Opasnost je ozbiljna, realna je, ne može se potcijeniti”, rekao je Lavrov, prenosi agencija Interfax.
Povodom sukoba u Ukrajini, on je rekao da je uvjeren da će se sve završiti potpisivanjem sporazuma.
Ali, kako je dodao, uslovi ovog sporazuma zavisiće od borbene situacije na terenu, u trenutku kada bi takav sporazum postao realnost.
Danas će u Bosni i Hercegovini preovladavati umjereno, a u Bosni prolazno i pretežno oblačno vrijeme. Od sredine dana prema večernjim satima širom Bosne i sjeveru Hercegovine se očekuju lokalni pljuskovi sa slabom grmljavinom. Vjetar slab do umjerene jačine zapadnog i jugozapadnog smjera. Najniža jutarnja temperatura zraka većinom između 5 i 10°C. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 17 i 22°C.
U Sarajevu umjerena naoblaka. Više oblačnosti u poslijepodnevnim satima. Najniža jutarnja temperatura zraka oko 6°C, a najviša dnevna oko 20°
Zbog radova na redovnom održavanju tunela Oštrik i Vukov Gaj, večeras od 19 sati do 06 sati ujutro, za saobraćaj će biti zatvorena dionica autoputa A-1 Butile-Sarajevo sjever (u smjeru Butile-Sarajevo sjever).
Zbog radova na izgradnji pristupnih cesta i raskršća za autoput A-1, na snazi je noćna obustava saobraćaja od 01 do 04:30 sati na magistralnom putu M-17 Buna -Počitelj u mjestu Ševaš Njive. Za vrijeme obustave saobraćaj će se preusmjeravati preko Domanovića.
U tunelu Crnaja, na putu Konjic-Jablanica, do daljnjeg neće biti noćnih obustava saobraćaja. Kroz tunel se saobraća naizmjenično, jednom trakom.
Radovi na redovnom održavanju rasvjete izvode se u tunelu Vranduk na dionici Zenica-Nemila. Svakog radnog dana od 23 do 05 sati ujutro, saobraća se naizmjenično, jednom trakom.
Na magistralnom putu Jajce-Donji Vakuf zbog radova u tunelu Skela, tokom dana saobraća se naizmjenično, jednom trakom. U noćnim satima (22-06 sati) saobraćaj se obustavlja i preusmjerava na obilaznicu oko tunela.
Od ostalih puteva sa aktuelnim radovima izdvajamo puteve: Donji Vakuf-Travnik (Komar), Žepče-Zenica (Golubinja), Ripač-Dubovsko, Bosanski Šamac-Orašje (dionica Grebnice-Bazik) i Stolac-Hutovo (u mjestu Cerovica).
Zbog aktiviranog klizišta, na dionici magistralnog puta Foča-Goražde (u mjestu Filipovići) saobraća se usporeno, jednom saobraćajnom trakom.
Na putu Rudo-granični prelaz Uvac zbog oštećenja mosta, zabranjen je saobraćaj za teretna vozila preko 10 tona ukupne mase, dok je za ostala vozila brzina kretanja na mostu ograničena na 20 km/h.
Na graničnim prelazima ne čeka se duže od 30 minuta.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Splitu Vahid ef. Hadžić u nedjelju navečer je, predvodeći iftar, najavio da se u Splitu planira graditi islamski centar, odnosno sjedište Medžlisa i džamija te da će ti objekti biti “u skladu s dalmatinskom vizurom” a ne po ugledu na džamije u Kuvajtu.
Medžlis Islamske zajednice je desetljećima smješten u staroj gradskoj jezgri u Cosmijevoj ulici, ali za taj prostor Islamska zajednica u Splitu plaća Gradu kiriju.
“Prije nekoliko dana s Gradom smo produžili ugovor te nam je odobreno da u sadašnjem prostoru možemo boraviti sljedećih pet godina, a ja se nadam kako ćemo u tom razdoblju pronaći rješenjeda imamo svoj prostor za molitvu“, kazao je efendija Hadžić dodavši da postoji potencijalno nekoliko lokacija u Splitu za budući islamski centar.
Međutim, nije želio reći koji su to prostori, napomenuvši da je za to mjerodavan Mešihat Islamske zajednice na razini države Hrvatske.
“Mi nemamo megalomanske ambicije, nismo velika zajednica, želimo imati primjeren prostor i u skladu dalmatinskih vizura. Ne mislimo projektirati džamiju po modelu iz Kuvajta, nego ćemo predložiti da bude tipična dalmatinska vizura i da ni na kakav način nikome ne smeta, a da mi imamo svoj prostor” obrazložio je Hadžić plan za gradnju islamskog centra u Splitu
Predsjednik Udruženja Bošnjak branitelja Domovinskog rat Splitsko-dalmatinske županije Kadro Kulašin rekao je da je na području te županije oko 2.200 Bošnjaka od kojih je u Splitu oko 900.
“Trebamo cijeniti i poštivati sredinu u kojoj se nalazimo“, poručio je Kulašin, piše Slobodna Dalmacija.
Predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine u Splitu Milaim Šukaj istaknuo je kako je po pitanju vjere i nacionalnih manjina Hrvatska demokratska država za koju se vrijedilo boriti.
Na iftaru su prisustvovali i predsjednik splitskog Gradskog vijeća Jakov Prkić i dožupan Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja. Oni su istaknuli važnost dobrih odnosa s nacionalnim manjinama.
Svaki treći stanovnik BiH vjeruje u teorije zavjere, pa čak i u postojanje vanzemaljaca, pokazuju istraživanja. Koliko su ljudi skloni da povjeruju u svašta, pokazalo se i nakon zemljotresa, koji je ovih dana zadesio Hercegovinu.
Mada bi svima koji su završili bar osnovnu školu trebalo da bude jasno da je zemljotres prirodna pojava, koja se ne može ni predvidjeti, a kamoli spriječiti, kao i da je Hercegovina trusno područje, na društvenim mrežama su se mogle pročitati razne “mudrosti” o uzrocima i “posebnom značenju” posljednjeg potresa u Stocu i okolnim gradovima.
Dok pojedini analitičari tvrde da je ključ “otpornosti” na teroije zavjere medijsko i informatičko opismenjavanje, komunikolog Mladen Bubonjić objašnjava da je problem mnogo dublji i da rješenje nije tako jednostavno.
– Proces obrazovanja je formalan proces. U eri dekonstrukcije formalnog kada neformalni obrasci preuzimaju primat, jednom stečena znanja, bez nadogradnje, postaju neupotrebljiva – kaže Bubonjić za Srpskainfo.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
On ističe da je ključ u sistemu vrijednosti, koji je u našem društvu ozbiljno urušen.
– U situaciji kada se stari sistem vrijednosti sa svim svojim činiocima, pa i političkim, ekonomskim i obrazovnim, urušava, ali se nije u potpunosti urušio, i kada se novi sistem vrijednosti formira, ali se nije u potpunosti formirao, prostora za proizvoljno tumačenje je na pretek – kaže Bubonjić.
On ističe da obrazovni sistem nije “izolovano ostrvo” i da je “naslonjen upravo na sistem vrijednosti.
– Ukoliko dominantni sistem vrijednosti ne podstiče na razmišljanje i na stvaranje novog znanja, onda je opismenjavanje samo puka formalnost koja je sama sebi svrha i cilj – ističe Bubonjić.
Podsjeća da živimo u “eri postistine”, u kojoj dominira relativizacija svega, te da je to planetarni fenomen.
– Istna, odnosno činjenice, prepustile su mjesto interpretaciji činjenica. U takvom okruženju u kome je prosječan građanin bombardovan informacijama od kojih u suštini i nema neke koristi, selekcija informacija se postavlja kao veliki problem, pogotovo u okruženju koje ne podstiče na razmišljanje – kaže Bubonjić.
U takvoj situaciji, dodaje Bubonjić, prosječan konzument ide linijom konformizma i „guta“ sve što mu se servira ne praveći kritički otklon i ne odvajajući “žito od kukolja”.
Masovna dostupnost interneta na neki način doprinosi raširenosti svakojakih priča. Međutim, Bubonjić upozorava da internet, sa svim svojim mogućnostima, sam po sebi nije i ne može biti loš, loš može biti samo način upotrebe.
– Od „beskrajnog mora znanja“, internet se pretvorio u „pučinu pseudo znanja“. Ljudi su, inače, skloni konformizmu i lijenosti. Za sopstveno znanje je potreban trud, dok za „tuđe znanje“ nema potrebe da se mučimo, dovoljno je da ga uzmemo zdravo za gotovo i reprodukujemo ga – zaključuje komunikolog Mladen Bubonjić.
Priča se da je jedan austro-ugarski vojnik zalutao u jedno bošnjačko selo u toku Ramazana. Kako nije našeg jezika znao, nije uspio ni objasniti da je izgubljen i da traži puta kući u Austro-ugarsku. Po završetku Ramazana pronašla ga neka patrola i pomogla da se vrati kući.
“Čudna li naroda u tom selu” počeo je izgubljeni vojnik pričati okupljenoj porodici, prijateljima, komšijama koji su ga zabrinuto gledali”, a onda nastavio:
“Probude me u pola noći, serviraju hranu, piće, kolače, kahvu…, nešto mi govore, išarete rukama i samo što mi ne trpaju hranu u usta. Ja onako iza sna ne znam je l’ sanjam ili se stvarno događa. Onda mi cijeli dan ne daju ništa da jedem, niti da pijem. Od jutra pa sve do večeri. Za štagod da uhvatim na mene zagalame i ljudi i žene pa i djeca. Pomislio sam da hoće da me muče ali sam vidio da i oni ništa ne jedu i ne piju. Šta više, oni su radili teške poslove, a ja sam nekako sve to samo gledao. U tom stanju, gladan i iscrpljen sam ostao sve do večeri kada se počelo servirati jelo. Nikada u životu nisam vidio toliko hrane, ali niko ne smije ni ruke pružiti dok stariji čovjek u pročelju ne da znak za početak. On neprestano gleda u sat i kao da će označiti početak utrke. Čovjek u pročelju daje znak da je vrijeme i u jednom trenutku svi počinju jest. Jedu, smiju se, nešto mašu rukama, pa se opet smiju. Jedem i ja i smijem se, veselim se, mada ne znam ni šta pričaju. Kad smo sve ono pojeli, malo se odmorili, onaj isti čovjek u pročelju kaže: “Dižite se, idemo sad na rekreaciju.”
Ušli bi u veliku salu, zauzeli položaje, ispred nas je stajao trener s bijelom kapom koji je komandovao: dole, gore, dole, gore, dole, gore i taman kad sjednemo, ja pomislim da je gotovo javi se onaj isti stariji čovjek koji je određivao vrijeme za početak jela, i zagalami najglasnije što može: Ne valja!, Ne valja!, Ne valja!, Hajd’ sad ponovo.
Ponavljali smo i ponavljali po 5, 6 puta dok konačno ovaj ne kaže: E sad je dobro.
Umoran, iscrpljen jedva do kreveta da dođem i samo što zaspim ponovo me bude u pola noći da jedem i tako svaki dan.
Neki veseli i dobri ljudi. Iako čudni svi su me na svoj način posebno tretirali i ukazivali poštovanje. Da sam ostao još par dana u tom selu poželio bi da nikada ne odem iz njega. Kada sam na kraju krenuo iz sela na put za Austro-ugarsku svi su seljani izašli da me isprate. Vidio sam onog starijeg čovjeka zbog koga smo toliko puta ponavljali trening i trenera kako im se, na rastanku, suza omaknu. Plakao sam i ja ali malo kasnije kad me patrola izvela na poznate puteve koji su spajali ovdašnje krajeve.”
Sve zastupljeniji zdraviji životni stilovi i vraćanje upotrebi namirnica prirodnog porijekla nametnula je posao vodeničarima koji prave brašno po tradicionalnoj metodi. Među njima je i Anđelko Delić koji žito melje na jednoj od najstarijih vodenica u BiH, a ona datira iz Osmanskog doba.
U podnožju Majevice, na sredini rijeke Janje, smještena je vodenica koja potiče još iz osmanskog doba. Njome danas upravlja 67-godšnji Anđelko Delić, kao pripadnik četvrte generacije vodeničara u svojoj porodici.
U razgovoru za Klix.ba Delić kaže da je ova vodenica pretrpjela nekoliko poplava, ratova i ostalih nedaća, ali su je njeni vlasnici uvijek ponovo uzdizali, ne dozvolivši da se prekine višestoljetna tradicija proizvodnje brašna u Priboju.
“Ovdje se historija ponavlja jer se na svakih 100 godina dogodi poplava koja nanese štetu vodenici. Između ostalog, jedna je zadesila 1914., a zatim i 2014. kada sam je obnovio s ciljem očuvanja tradicije, ali i da okolina u kojoj živim ima kvalitetno brašno, odnosno da narod ima gdje mljeti žito. Zadovoljan sam poslom, ljudi su skloni kukanju, ali ja ne želim biti takav. Od ovoga se može solidno živjeti, obogatiti se sigurno nećete, ali isto tako nećete biti ni praznog stomaka”, kaže nam Delić.
Ovaj radišni Pribojčanin pun je priča i doživljaja, a sve ih je nakupio upravo uz vodenicu. Prisjećajući se svojih dječačkih dana, ističe da su najbolje igre bile upravo pored vodenice, hvatali su se rakovi i ribe, ali i pomagalo očevima u poslu. Kaže i da se današnja vodenica ne razlikuje od one iz njegovog djetinjstva.
“Vodenica je zapravo najstariji mehanizam koji melje brašno zahvaljujući riječnoj vodi. Ona je sastavljena od brane, jaza, ustave, badnjeva, kotorače, radnog kola, vretena, donjeg i gornjeg kamena, koša, brašnjaka i čeketala”, pojašnjava nam vodeničar, čija vodenica u jednom satu proizvede do deset kilograma brašna.
Anđelko Delić (Foto: A. K./Klix.ba)
Nadovezuje se da je brašno zapravo najlakše samljeti, jer prije toga treba njivu uzorati, podrljati, zasijati, okopati, odnjegovati do jeseni kada slijedi branje prinosa, a zatim žitarice, u ovom slučaju kukuruz adekvatno uskladištiti u koševe za sušenje te na proljeće se posvetiti krunjenju nakon kojeg slijedi proizvodnja brašna.
“Mljevenje je jedno malo znanje ili umijeće. Ako se kamen dobro podesi i ako se adekvatno naštima brzina okretanja, onda će i brašno biti lijepo. Svu onu muku, rad i trud vodenica na kraju može uništiti ukoliko se adekvatno ne postupa. Nemam običaj upropastiti brašno jer sam kao dijete naučio to lijepo raditi i mljeti. Ljudi imaju povjerenje i ne bi ga trebalo izgubiti, jer ako ga izgubiš, ono se nikad više neće vratiti”, pojašnjava nam Delić.
Tajna kvalitetnog brašna
Delićeva vodenica nikada ne prestaje s radom. U pogonu je svih 365 dana i noći u godini, zbog čega je i jedinstvena u regiji naše zemlje u kojoj se nalazi. Naš sagovornik u njoj melje kukuruz, pšenicu, ječam i raž koje je zasijao na svojim parcelama, ali i heljdu koju kupuje.
“Tajna kvalitetno samljevenog brašna je u broju obrtaja kamena. Vodenica ga ne melje brzo, kako ne bi izgorjelo, a kod električnih pogona ljudima je žao trošiti mnogo struje te ga podese na brzo mljevenje i tada dolazi do spaljivanja. To vam je isto kao i kada momak ašikuje s djevojkom. Ako požuri nema od ljubavi ništa, ali kada oko nje djeluje polako i pažljiv je, onda od ljubavi i bude nešto. Tako vam je i sa brašnom i hljebom”, kaže nam Delić kroz smijeh.
Žubor vode i zvuci mlina djeluju opuštajuće na osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini, pa i ne čudi da su vodenice bile poseban izvor inspiracije za brojne pisce i pjesnike.
Iako su se u određenom periodu ljudi odmaknuli od vodenice zbog masovnog konzumiranja bijelog industrijskog brašna, Delić kaže da je ipak svijest ponovo proradila.
“Nauka je ljude spustila na zemlju, počeli su razmišljati o vrsti ishrane, posebno hljeba. Zbog toga posljednjih nekoliko godina cijene integralni hljeb i domaću prohu. Sve ono što se samelje u vodenici danas masovno koriste u svojoj ishrani. Na stolu možete imati čitavo gastronomsko bogatstvo, ali bez kvalitetnog hljeba trpeza je pusta”, smatra sagovornik portala Klix.ba.
Razlike u hljebu
Paralelu između domaćeg, odnosno brašna samljevenog u vodenici i onoga iz industrijske proizvodnje, vodeničar navodi da je teško napraviti. Naglašava da je hljeb pripremljen od brašna iz vodenice drugačijeg ukusa i strukture jer ne sadrži gluten, niti se u pripremi koristi kvasac, a vizualno je i primamljiviji za oko.
“Ovakav hljeb karakteriše i duži rok trajanja jer se nakon pečenja može jesti do pet dana, dok to nije slučaj kod bijelog hljeba pripremljenog od industrijskog brašna. Također, brašno u vodenici je kvalitetnije jer poboljšava varenje hrane, tako da je probavni trakt rasterećeniji. Malu djecu treba naviknuti na konzumiranje integralnog, odnosno brašna iz vodenice, jer ukoliko godinama u sebe unosite hljeb koji u potpunosti nije pripremljen od kvalitetnog brašna, nemojte očekivati da će vaše zdravlje biti stabilno i jako”, savjetuje Delić.
Prema predanjima starih vodeničara, na prostoru naše zemlje 1923. godine egzistiralo je 9.628 vodenica, međutim, danas ih je ostalo okvirno 15. Predstavljaju bogatstvo naše kulturne baštine, koje se u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine i dalje pomno njeguje.
S povlačenjem Anđelka, vodeničko kolo neće prestati s radom, jer će njegovi nasljednici, koji mu i danas pomažu u obavljanju svih poslova, nastaviti mljeti žito, održavajući u životu tradiciju prirodne proizvodnje brašna po kojoj su Delići nadaleko poznati.
Sjetva krompira u BiH je u toku, a povrtari, uprkos visokim cijenama đubriva, ove godine očekuju nešto bolju situaciju jer, kako kažu, zbog većih podsticaja će biti zasijane veće površine te uz pogodne vremenske uslove očekuju dovoljne količine ovog povrća.
Još se ne zna da li će cijena domaćeg krompira biti viša u odnosu na prethodne godine, jer dok jedni poljoprivrednici tvrde da će veća količina krompira koja se sije donijeti nešto niže cijene, drugi navode da će cijena krompira, zbog enormnog rasta cijena repromaterijala i đubriva, ipak morati porasti.
Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara RS, kazao je da je bilo neizvjesnosti da li da sade krompir jer je cijena đubriva enormno skočila, ali da će ove godine biti zasađeno više krompira jer su povrtari dobili veće podsticaje od nadležnog ministarstva poljoprivrede.
“Dobili smo podsticaje na vrijeme, što smo i tražili, te nam je uplaćeno 1,8 miliona KM. Obratili smo se i za dodatna sredstva te su nam ministar poljoprivrede Boris Pašalić i Vlada RS iz Kompenzacionog fonda obezbijedili još dodatnih 1,8 miliona KM”, rekao je Mastalo za “Nezavisne novine”.
Dodao je da je to uticalo na povrtare da krenu u veću proizvodnju te da smatraju da će i pored visokih cijena repromaterijala i đubriva krompira biti dovoljno, odnosno da će ga biti koliko i prethodnih godina.
“Cijena koštanja je veća nego do sada, ali ne možemo znati kolika će biti cijena krompira, jer to zavisi i od ponude i potražnje, a utiče i uvoz. Ipak, smatramo da će cijena zbog veće količine posijanog krompira biti možda i niža jer veći podsticaji znače više zasijanog krompira, a to znači niže cijene”, naveo je Mastalo.
Savo Bakajlić, predsjednik Regionalnog udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice, rekao je za “Nezavisne novine” da je lijepo vrijeme pogodovalo sijanju krompira.
“Cijene repromaterijala ove godine porasle su za oko 15 odsto, što nije toliko strašno. Strašno je koliko je poskupjelo đubrivo”, kazao je Bakajlić.
Dodao je da je još rano govoriti o cijeni krompira jer to zavisi prije svega od cijene repromaterijala i đubriva u narednom periodu.
“Vidim da je dosta njiva zasijano krompirom. Poljoprivrednici su najčešće uzimali svoje sjeme, a nešto malo su dokupljivali”, rekao je Bakajlić, ističući da će zbog poskupljenja repromaterijala i đubriva morati doći do rasta cijena krompira.
Da je situacija kada je riječ o uzgoju krompira u FBiH slična kao i u RS za “Nezavisne novine” potvrdio je Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, koji navodi da ima dovoljno sjemena koje se može nabaviti po nešto malo višim cijenama u odnosu na raniji period.
“Problem su đubriva čija je cijena skočila, odnosno što je strašno skupo”, rekao je Bićo.
Dodao je da je ove godine više sredstava izdvojeno u budžetu za poljoprivredu, zbog čega će podsticaji biti veći.
“Nisam siguran koliko će oni pomoći da se ublaži situacija, jer koliko god su podsticaji povećani, dođe na isto jer su i cijene repromaterijala i đubriva porasle”, rekao je Bićo, dodajući da cijene mnogo brže rastu nego što rastu izdvajanja države za poljoprivredu.
Objavljuje se javni poziv za odabir privrednih društava, obrtnika, trgovaca na malo (šifri osnovne djelatnosti 47.11 i 47.19), fizičkih lica koja su u procesu registracije novog obrta, a kojima će se raspodijeliti finansijska sredstva za sufinansiranje dijela doprinosa za zapošljavanje novih radnika i za sufinansiranje dijela minimalne neto plate za radnike koji se već nalaze u radnom odnosu kod poslodavca sa pozicije “Subvencije privatnim preduzećima i
poduzetnicima – poticaj privredi” iz Budžeta Ministarstva privrede za 2022. godinu.
