Za desetak dana u bratunačkom kraju počinje berba maline, a malinari su pred velikim izazovom. Iako se očekuje dobar kvalitet ploda, procjene prinosa nisu optimistične, a ukoliko cijena bude niža od deset maraka po kilogramu, najavljuju da maline neće ni brati.

U iščekivanju ovogodišnje berbe, bratunački malinari nisu optimisti. Od otkupne cijene zavisi hoće li uopšte krenuti u berbu, jer, kako kažu, sve jeftinije od deset maraka za njih je čist gubitak.

“Ako cijena bude mala, onda su nas ubili, ubili smo se radeći. Ako to ukinem, ja drugo ništa sijati neću, to će biti prazne njive”, priča proizvođač malina iz Bratunca Milomir Milovanović.

“Zaoravaju, evo ovdje je bio malinjak gdje je sad kukuruz, tamo kukuruz je bio malinjak, iza ovih je bio malinjak, sve je to uništeno, jedno sedam dunuma”, pokazuje nam proizvođač malina iz Bratunca Pavle Milovanović, piše BHRT.

Otkupljivači kažu da je o cijeni ovogodišnjeg roda još uvijek rano govoriti. Da li će ponuditi cifru koju priželjkuju proizvođači, nisu otkrili.

“Cijenu tržište diktira, mi to još ne znamo, nezahvalno je malo i govoriti, dešavanja su specifična zbog rata u Ukrajini, šta će biti i kako, to mi još ne znamo”, navodi agronom u hladnjači Ekonik Danka Mićić.

“Na kvalitet računamo, ali prinos će do 30% biti manji u odnosu na prošlu godinu, posebno gdje je bio prošle godine grad na početku berbe, odrazilo se i ove godine, može se vidjeti i iza mene ovdje”, pokazuje nam predsjednik UO Udruženja malinara Vilamet Bratunac Ivan Stojanović.

U bratunačkom udruženju malinara ‘Vilamet’ kažu da je, pored cijene, upitan i prinos jer malinjaci nisu u dobrom stanju.

“Nevrijeme koje nas je prošle godine zadesilo smanjilo je 50% prinosa i ove godine je smanjen prinos, kraće su rodne grane”, objašnjava rukovodilac rasadničke proizvodnje Marina Jovanović.

Uz to, mnogi pred početak berbe muku muče i sa nedostatkom sezonaca.

Kada je riječ o kupinama, prošle godine je kilogram u otkupu koštao pet maraka, a ove će godine će prema nekim procjenama cijena biti duplo manja.

radiosarajevo

Kako je ranije objavljeno, cilj sastanka je razgovarati o tome kako postići napredak na evropskom putu Bosne i Hercegovine, smanjiti tenzije između političkih stranaka, i kako unaprijediti stabilnost i funkcionalnost naše države.

Sastanak će biti posvećen i koracima ka izgradnji povjerenja, kompromisa i dijaloga, te može dati osnovu za dogovor između političara kako bi bila unaprijeđena funkcionalnost BiH i ključne reforme koja zemlja treba postići na putu evropskih integracija.

Na sastanku osim Michela učestvuju i visoki predstavnik Evropske unije (EU) za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell, šef Michelovog Kabineta Simon Mordue, šef Delegacije EU-a u BiH Johann Sattler.

Iz Bosne i Hercegovine na sastanak su pozvani članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, Milorad Dodik i Željko Komšić, a pozvani su i predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH Dragan Čović i Bakir Izetbegović.

Također, na sastanak su pozvani i Branislav Borenović (PDP), Petar Đokić (Socijalistička partija), Edin Forto (Naša stranka), Elmedin Konaković (NiP), Nenad Nešić (DNS), Nermin Nikšić (SDP), Nermin Ogrešević (NES), Elzina Pirić (PDA), Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska), Senad Šepić (Nezavisni blok) i Emina Merdan, šefica Misije Bosne i Hercegovine pri Evropskoj uniji u Briselu.

Fudbalske A reprezentacije Crne Gore i Bosne i Hercegovine podijelile su bodove u komšijskom derbiju 3. kola Lige nacija.

Meč završen bez pobjednika – 1:1, a jučer, prije utakmice dogodio se i jedan incident.

U Podgorici je zapaljen kombi navijača BiH koje je bio parkiran u jednom dvorištu u Ulici Slobodana Škerovića na Draču.

Dok je crnogorska policija “radila na utvrđivanju okolnosti pod kojim je došlo do incidenta”, kolege novinari iz Podgorice su se pokazali kao pravi domaćini.

Tako je Radio i televizija Crne Gore (RTCG) objavila da je ponudila navijačima iz BiH prijevoz i smještaj, piše portal tamošnje državne televizije.

faktor

Prošle je godine nekih 50 hiljada ljudi otišlo kada su se stekli uvjeti, pandemija oslabjela i slično. Ove godine pričamo o ratu, ako se ne proširi, onda od 1. oktobra možemo očekivati novi egzodus, samo će biti teže nego u ranijim valovima, kaže analitičar

Od 1. oktobra u Njemačkoj stupa na snagu povećanje minimalne satnice na 12 eura. Kancelar Olaf Scholz tako je ispunio obećanje da će, ako dođe na funkciju, povećati minimalnu satnicu, i to za gotovo 15 posto. Prema ranijim zakonima, minimalna je satnica krenula od 8,50 eura, onda se povećala na sadašnjih 9,82 eura, a od 1. jula prvi će put biti veća od 10 eura, odnosno iznosit će 10,45 eura, piše Večernji list BiH.

U oktobru će se stabilizirati na 12 eura i tako će Njemačku učvrstiti kao predvodnicu evropskog gospodarstva. I sada dolazi do novog problema. Hoće li ovaj događaj potaknuti nova iseljavanja iz BiH?

Za sada vlada oprez u davanju izjava jer je teško prognozirati situaciju u vremenu kada rat bukti na evropskom kontinentu, a šef Svjetske zdravstvene organizacije, upravo kada smo pomislili da smo se riješili virusa, tvrdi da bi mogla doći još gora verzija.

Analitičar koji je za Večernji list anonimno odlučio dati izjavu tvrdi da se može očekivati egzodus, ali ga se niko ne usudi prognozirati iz jednostavnog razloga.

– Pa pogledajte koliko je ljudi otišlo. Pola miliona stanovnika iz BiH u ovih je 10 godina sreću potražilo u inozemstvu i ne možemo tvrditi da je ta priča gotova. Mislili smo da će pandemija usporiti iseljavanje, u 2020. je to i učinila, ali samo zbog toga što je vladala neizvjesnost oko koronavirusa. Prošle je godine nekih 50 hiljada ljudi otišlo kada su se stekli uvjeti, pandemija oslabjela i slično. Ove godine pričamo o ratu, ako se ne proširi, onda od 1. oktobra možemo očekivati novi egzodus, samo će biti teže nego u ranijim valovima – priča sagovornik.

A teže će biti jer dolaze novi migranti.

– Najava je da bi zbog gladi i nestabilnosti na Bliskom istoku i u Africi nove stotine hiljada ljudi mogle krenuti prema Evropi, da ne iskoristim veću brojku. A da ne govorimo o tome da Njemačka već usisava Ukrajince i daje masovno radne dozvole. U toj situaciji radnicima iz BiH neće biti jednostavno. Istina je da su se radnici s ovih prostora dokazali u Njemačkoj u više od pola stoljeća gastarbajterstva, ali ovo su neka druga vremena. Ne možemo na isti način govoriti o zapošljavanju u miru i u zapošljavanju u ovakvim kriznim vremenima – ističe sagovornik.

Kaže i da oni koji planiraju doći u Njemačku moraju dobro promisliti. Kada govorimo o 12 eura, moramo znati da ta vrijednost danas nije jednaka onoj od prije godinu dana.

Primjerice, godišnja stopa inflacije u Njemačkoj dosegla je u maju čak 7,9 posto, i to je najviše još od zime 1973./1974.

– Iako je njemački kancelar najavio da traži s poslodavcima i sindikatima rješenja kako bi se ublažio učinak rasta cijena i usporila inflacija, moramo biti realni. S plinom, naftom, strujom… može na jesen i zimu izbiti haos. Poznato je da se u Njemačkoj i Austriji vježbama ljude pripremalo kako preživjeti bez struje. Smatram da se ne treba zalijetati i da treba izvagati sve pozitivne i negativne učinke ove minimalne satnice od 12 eura, pa tek onda napraviti korak prema ostanku ili pak odlasku – zaključio je za Večernji list analitičar.

depo

Urisići ili kako mještani kažu “Risići”, malo je selo u brdima na 35 kilometara od Srebrenice, dva kilometra udaljeno od rijeke Drine, hidroakumulacije Perućac i granice sa Srbijom.

Selo je prije rata u Bosni i Hercegovini brojalo 35 kuća. Danas to nije slučaj. Godine 2002. u selo se vratio veliki broj stanovnika. Međutim, zbog loše putne infrastrukture, izostanka podrške, loših uvjeta za život, napustili su obnovljene kuće i bolji život pronašli u nekim drugim mjestima.

Selo puno djece

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je ovo selo. Malo makadam, pa malo asfalt. Vožnju kroz prelijepe predjele, prirodu i pitomi kraj kvari loša putna infrastruktura. To uveliko otežava i život nekolicini mještana sela.

Mirsad Sinanović se 2002. godine vratio u selo.

– Selo je prije rata brojalo 35 kuća, dakle 35 domaćinstava i oko 700 stanovnika. Danas u selu živi 21 osoba. Kada je krenuo povratak, vratilo se bilo oko 100 ljudi. Bilo je 18-oro djece. Međutim, zbog lošeg puta, loše situacije, narod napušta kuće, jer ovdje ne vidi neku perspektivu. Ovdje danas stalno žive tri porodice. Neki dolaze samo tokom ljeta, malo budu tu. Ljudi se i boje, sigurnost nije neka, niko nas ne štiti, niko nam ne dolazi – ispričao je Sinanović.

Među prvima se vratio u selo Urisići. Organizovao je i povratak na taj kraj.

– Ljudi su se vraćali. Napravili smo 21 kuću. Sada su tu stalno smo tri porodice. Mlađi su se zaposlili, drugi ne vide sebe tu. Niko ne održava puteve. Ljudi najviše napuštaju selo zbog loše putne infrastrukture. Selo se polako gasi – izjavio je Sinanović.

Rano ustajanje

Kako je kazao, ovo je bilo najmlađe povratničko selo s najviše djece.

– Tako je bilo do prije deset godina. Sada odavde svakodnevno u školu ide samo dvoje djece. Još dvoje djece boravi u internatu u prostorijama Emmausa u Potočarima. Ostali su odselili i zatvorili kuće – pojasnio je Sinanović.

Među dvoje djece koja idu u školu iz sela Urisići je i njegov devetogodišnji sin Salmir. On i još jedna djevojčica idu u jednu područnu školu u kojoj nastavu pohađaju djeca do petog razreda.

– Dijete u školu polazi ujutro u 6.15, a u školu ulazi u 7.30. Nenaspavano je, vraća se oko 12, 13 sati. Umorno je, a treba pomoći roditeljima, čuva stoku. Mora se boriti. Najgore mu je što u selu nema djece da se igraju. Razmišljam da i njega dam u internat ili da negdje privatno stanuje. Vidjet ću.

Ne mogu ga držati samog ovdje. I ova djevojčica s kojom je do sada bio ovdje, s kojom se igrao, završava peti razred ovdje i ide u Srebrenicu, tako da će ostati sam – poručio je Sinanović.

U školu ga ne smije pustiti samog, jer ima i divljih životinja.

– Ne smijem ga pustiti samog. Ovdje ima medvjeda, vukova, šakala… Svaki dan se susrećemo sa životinjama – ispričao je Sinanović.

Želi biti kao Zlatan

Preživljavaju uz pomoć poljoprivrede. Dok pokazuje okolne šume i njive, ispričao je koliko je posla pred njih i njegovom porodicom. Međutim, to ne može biti dovoljno za život dostojan čovjeku.

– Prepušteni smo na milost i nemilost – dodao je Sinanović.

Devetogodišnji Salmir je od velike pomoći svojim roditeljima. Dok se njegovi vršnjaci u gradovima igraju zajedno, idu u kino, na bazene, on pomaže oko poljoprivrednih poslova, čuva stoku i mašta da jednog dana bude fudbaler. Uzor mu je Zlatan Ibrahimović.

– Idem u treći razred. Igram se s jednom drugaricom i babom. Želim biti fudbaler. Uzor mi je Ibrahimović. Teško mi je ujutro ići u školu, jer puno rano ustajem. Roditeljima pomažem tako što čuvam krave, nosim kerovima hranu… – rekao je Salmir.

Napuštamo selo u kojem skoro pa da nema života iako se nalaze nadomak jezera Perućac, koje se proteže kroz kanjon 50 kilometara do Višegrada. Tu su i kulturni spomenici poput srednjovjekovne tvrđave Klotijevac i velike nekropole stećaka.

Seizmološkinja Slavica Radovanović izjavila je za RTS da je Balkan, sa dva velika zemljotresa – kod Petrinje i u Albaniji, ušao u period od desetak godina u kojem će biti jakih zemljotresa.

Nekoliko gradova u Srbiji u proteklim danima zatresli su slabiji potresi.

Tako je Lazarevac prije nekoliko dana pogodio zemljotres magnitude tri jedinice po Rihteru. Samo četiri dana ranije treslo se na Mokroj Gori, a u proteklih šest mjeseci zabilježeni su manji zemljotresi u Mladenovcu, Aranđelovcu, oko Kopaonika, Čačku, Kruševcu…

Seizmologinja Slavica Radovanović kaže za RTS da je u proteklih 10 godina na teritoriji Srbije ipak bilo malo, čak i slabih, zemljotresa.

“Veliki broj zemljotresa ispod magnitude dva je registrovan, ali nije bilo zemljotresa koje bi ljudi osjetili, do tog jednog trenutka kada smo očigledno, zbog događaja u okruženju, ušli u proces lagane pripreme za velike zemljotrese koji će nastaviti da se događaju na Balkanu”, ističe Radovanović.

Kaže da se zemljotresi dešavaju u ciklusima i da je Balkan, sa dva velika zemljotresa – kod Petrinje i u Albaniji, polako ušao u period od desetak godina u kojem će biti jakih zemljotresa.

“Ne znamo kada će se tačno dogoditi. Najjači zemljotresi se dešavaju na našem prostoru na između 80 i 100 godina, s tim što se ne dešavaju na istom mjestu na kojem su se ranije dogodili nego se dešavaju u istoj zoni na različitom mjestu”, objašnjava Radovanović.

Kaže da su, što se tiče Balkana, zemljotresi u zoni Jadranskog mora mnogo jači nego u Srbiji, a da su u Rumuniji još jači.

N1