Sportsko ribolovno društvo je osnovano daleke 1957. Godine. U višegodišnjoj historiji, ribolovci iz Donjeg Vakufa tradicionalno postižu odlične rezultate u takmičenjima u ribolovnom “CASTING”-u (osvojili su više prvih mjesta na državnom nivou, više puta osvajan “Kup Maršala Tita”, više puta ekipni prvaci “bivše Jugoslavije” i današnje BiH) a u zadnje vrijeme uglavnom su bazirani na takmičenja u “Fly-Fishing” gdje ribolovci iz D. Vakufa vode zapaženu ulogu.
Društvo gazduje rijekom Vrbas u administrativnim granicama Općine Donji Vakuf, te rijekama: Semešnica, Prusačka, Oboračka, Čehajička, Sandžački potok.
Većina voda kojim gazduje ovo Društvo su uglavnom salamonidne i u njima egzistiraju: mladica, potočna pastrmka, potočna zlatovčica, lipljan i kalifornijska pastrmka, a ima i manjih staništa ciprida (škobalj , klijen i mrena).
Namir Zahirović Čarli već dugi niz godina obavlja funkciju sekretara ovog društva i rado se odazvao pozivu da na razgovor.
Ribolovna sezona je u punom jeku, nedavno smo organizovali Otvoreni kup u fly fishingu “Ajvatovica 2022”. Učešće je uzelo 20 takmičara iz svih dijelova Federacije BiH. Prije samog takmičenja, vršili smo aktivnosti na uređenju i čišćenju staze.
Koliko trenutno članova broji vaše Društvo?
U odnosu na prethodne dvije godine, nakon okončanja pandemije koronavirusa, stanje je dosta bolje, tako da trenutno brojimo oko 120 članova koji su redovni i koji redovno izmiruju obaveze prema udruženju. Pored njih, imamo još 15-tak mlađih članova, pionira koji nemaju nikakvih financijskih obaveza, a sve u cilju nastavka tradicije ribolova u Donjem Vakufu.
Kao i sva udruženja području naše općine, sigurno je najveći izazov s kojim se susrećete su financije.
Trenutno, jedini stalni izvor financiranja dolazi od prodaje godišnjih dozvola i prihoda koje ostvarujemo na fly fishing stazi. Moram spomenuti i općinskog načelnika koji nam pomaže u financiranju čuvarske službe, a najveći dio novca trošimo upravo na taj segment. Da bi održavali tokove i vršili kontrolu krivolovaca, moramo imati čuvarsku službu. Trenutno imamo angažovana dva čuvara, jedan nadgleda fly fishing stazu, a drugi prati aktivnosti na otvorenoj vodi, a tu se zaista radi o velikoj površini.
Međutim, s druge strane, saradnja s višim nivoima vlasti, kao i savezima je trenutno veoma loša, naročito kada su i pitanju financije. Saradnju ostvarujemo samo kada treba organizovati neko takmičenje, iako postoje indicije da bi ove godine mogli dobiri određena sredstva.
Kakvo je stanje u reviru za Fly Fishing, obzirom da se već 18 mjeseci odvijaju radovi na izgradnji obilaznice i često se u samom koritu rijeke može vidjeti teška građevinska mehanizacija?
Mi smo na sjednicama Upravnog odbora razgovarali o tome i izgradnja mosta to nam predstavlja veliki problem. Kontaktirali smo izvođače radova, kao i investitora, ali svi prebacuju odgovornost s jednih na druge. Izvođenjem radova, promijenjen je tok Vrbasa i došlo je do stvaranja osttrva, a u periodu mrijesta lipljana pomjeranjem toka, došlo je do uništavanja ikre.
Dok šetamo obelama Vrbasa, svakodnevno moženmo primjetiti goste koji love na Fly Fishing reviru u centru grada. To je sigurno prava pokazatelj kvaliteta staze.
Krajem juna, povodom Dana Ajvatovice, održano je tradiocinalno takmičenje u Fly Fishingu i za vrijeme takmičenja, ulovljeno je čak 987 komada ribe. To je sve tokom jednog takmičarskog dana, a bilo je ribara koji su samo u jednom sektoru lovili po 35 riba. Taj revir je veoma bogat i veoma pristupačan za ribolovce, voda nije duboka, uvijek mogu lako ući u vodu, dok je na ostalim rijekama drugačiji pristup. U blizini staze se nalaze i prenoćišta, kafići i prodavnice u kojima se mogu osvježiti, što predstavlja još jednu olakšavajuću okolnost.
U razgovoru sa starijim i iskusnijim ribarima, prenijeli su mi zapažanja da je u Vrbasu primijetan porast populacije lipljana, a istovremeno je došlo do pada broja pastrmke.
Stari ribari znaju da je i prije rata ovaj dio Vrbasa uvijek bio bogat lipljanom, ali bilo je i pastrmke. Međutim, pastrmka svoj mrijest obavlja u pritokama, ona se ne mrijesti u Vrbasu. Kada prvog oktobra krene mrijest, mrijesti se u pritokama, Oboračkoj, Prusačkoj, Semešnici, Ćehajićkoj, a obzirom da mi nemamo mnogo sredstava da organizujemo čuvarsku službu koja bi mogla pokriti cjelokupni teren, krivolovci tada izlovljavaju tu matičnu pastrmku koja izađe na mrijest, tako da je vremenom došlo do pada populacije pastrmke.
U kojoj je fazi realizaciju projekta izgradnje mrijestilišta potočne pastrmke na ušću rijeke Semešnice?
Mrijestilište je bilo aktivno oko tri godine, nabavljali smo ikru iz Banja Luke i odgajali svoju mlađ, a u jednom trenutku smo čak formirali i matično jato. Međutim, u jednom trenutku se desio ljudski faktor. Tako da smo odlučili zaustaviti rad mrijestilišta dok ne završimo sav posao oko papirologije.
Nadam se da ćemo uz pomoć donatora uspjeti prikupiti dodatna sredstva kako bi riješili problem legalizacije i kako bi mogli nastaviti s uzgojem ribe. To je interes lokalne zajednice, naš kao i našeg kantona da to naše mrijestilište profunkcioniše. Procjene su da bi ribljom mlađi mogli opskrbljivati čitav kanton.
