Category: Vijesti

Svake godine u Bosni i Hercegovini registruje se između 50 i 70 osoba, potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Djeca su žrtve u oko 90 odsto slučajeva, a trgovci ljudima ih najčešće prisiljavaju na prosjačenje, krađe i prisilne brakove, podaci su Ministarstva bezbjednosti BiH.

Bijeg od surove stvarnosti Jana i Sanela pronalaze u Centru za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin” u Bijeljini.

“Ja često dolazim ovdje, već dugo vremena i ovdje čitam, idem u školu i ovdje mi je baš lijepo”, kaže Jana.

“Ovdje svaki dan učimo, na Novu godinu smo kitili jelku, pravili pahuljice…”, priča Sanela.

Svakodnevno se na ulicama Bijeljine mogu vidjeti djeca kоја prosjače. Uglavnom su zloupotrijebljeni od svojih roditelja i rodbine. Vrlo često završavaju u međunarodnim lancima trgovine, kažu u Centru “Otaharin” u Bijeljini.

DRAGAN JOKOVIĆ, direktor Centra za integrativnu inkluziju Roma i Romkinja “Otaharin”

“Naš dnevni centar jeste sama usluga koja preventivno djeluje, a koja pruža toj djeci i tim porodicama određene usluge i podršku. Jer, zaista, vrijeme koje svakodnevno provode na ulici je za njih pogubno, za njihove mlade živote, onda mi ovdje pokušavamo malo da im pomognemo, malo da ih vratimo, malo da ima vratimo dostojanstvo i osmijeh”.

Najveći broj slučajeva trgovine ljudima odnosi se na radnu eksploataciju, posebno na eksploataciju djece koja borave i rade na ulici, a u svrhu prisilnog prosjačenja ili činjenja krivičnih djela, kažu u resornom ministarstvu.

SAMIR RIZVO, pomoćnik ministra bezbjednosti BiH

“Obzirom na količinu traume koju žrtve trgovine ljudima prođu i na sve patnje koje su doživjeli u tom procesu, nisu rijetki slučajevi da žrtve trgovine ljudima promijene iskaze i da se onda pred sudom ne može dokazati slučaj trgovine ljudima”.

Centri za socijalni rad uspijevaju sistemski pružiti pomoć porodicama koje zatim prestaju sa izvođenjem djece na ulice i sa prosjačenjem.

MIRSADA POTURKOVIĆ, JU Kantonalni centar za socijalni rad

“Jedan broj porodica, nažalost, djecu organizirano uvodi u prosječanje i uglavnom se tu radi o porodicama za koje kolege koje rade na terenu, dakle u mobilnom timu negdje prepoznaju elemente koji upućuju na sumnju u organizirano prosjačenje”.

Brojke o potencijalnim žrtvama vjerovatno ne odražavaju stvarni problem zbog nedovoljnog prijavljivanja i relativne nevidljivosti slučajeva.

ADISA REDŽIĆ, projektni koordinator “World Visiona BiH”

“Naša organizacija je u protekle dvije godine zajedno sa partnerima radila na pružanju podrške sistemu kroz osnivanje mobilnih timova za identifikaciju potencijalnih žrtava u šest gradova širom Bosne i Hercegovine”.

AIDA IVKOVIĆ, programski koordinator “Save the Children”

“Neophodna je prevencija, jačanje institucija sistema, da policija i centri za socijalni rad trebaju imati proaktivniju ulogu u smislu identifikacije i zaštite djece”.

ALEKSANDRA MARIN DIKLIĆ, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH

“Moramo shvatiti da dijete koje prosi na ulici radi to za nekoga drugog, znači to je trgovina ljudima”.

Pored sistemske podrške važno je podizanje svijesti kod šire javnosti, sugerisati i apelovati grđanima da kada primijete djecu koja prosjače na ulici, bez obzira na to da li su sama ili u pratnji odrasle osobe da ne daju novac toj djeci jer na taj način samo podstičemo ugrožavanje njihovih prava.

bhrt

Vlasnik Violete Petar Ćorluka trenutno je najbogatija osoba u Hercegovini, i treća najbogatija u BiH, izvještava BiznisInfo.ba.

Prema istraživanju grupe regionalnih medija, Čorluka je trenutno jedini milijarder u Hercegovini, odnosno osoba sa vrijednošću imovine od preko milijardu KM,

Ove sedmice ponovo je dospio u fokus javnosti kada je objavljeno da dobio građevinsku dozvolu za planirani projekt vezan uz hotel “Hrvatska” u Makarskoj što je investicija vrijedna oko 20 miliona eura.

Iako u posljednje vrijeme sve jače ulazi u sektor turizma i ugostiteljstva, bogatstvo je stekao na “Violeti” s kojom je najprije razvio proizvodnju papira, a onda ušao i u druge sektore.

Ćoruluka je ušao u biznis kojim se bavi tek nekoliko moćnih globalnih korporacija pa je u kratkom razdoblju stvorio prepoznatljivi brend od Slovenije do Makedonije, a jednom prilikom je i ispričao kako je sve krenulo.

– Nismo nikoga kopirali, nastojimo biti drukčiji. Veliki sistemi su tromi, naša prednost su brzina i fleksibilnost. Prvo i osnovno pravilo je: visoka tehnologija i najbolja kvaliteta. Ulažemo u proizvodnju i neprekidno tragamo za inovacijama: želimo novo, bolje i kvalitetnije. To je ključ našeg uspjeha ­- pojasnio je ranije hercegovački poduzetnik razloge snažnog rasta.

On s ponosom ističe da nikad ništa nije kupio u privatizaciji, sve što je stvorio plod je rada, vizije i poslovnih poteza. Kako je pisala Slobodna Dalmacija, potječe iz siromašne porodice, a sklonosti prema poduzetništvu testirao je 1990. godine kad je u bivšoj Jugoslaviji potpuno ozakonjen privatni biznis.

Ostavio je mjesto pravnika u “Putevima” Grude, gdje se vratio nakon završenog fakulteta u Sarajevu, osnovao trgovačku firmu “Prodex” i počeo s uvozom južnog voća s nekoliko saradnika.

Razvio je maloprodaju, otvorio supermarkete i postao zastupnik niza prepoznatljivih prehrambenih proizvoda. Uvidio je da se neke proizvode nepotrebno uvozi pa je odlučio ući u proizvodnju. Po njegovu mišljenju to je logičan slijed jer “prvi novac se zaradi u trgovini, a onda svaki ozbiljan poslovni čovjek želi investirati u proizvodnju, jer proizvodnja stvara novu vrijednost”.

Nije slučajno ušao baš u “higijenski” biznis. Riječ je, objašnjava, o visoko obrtnoj robi koja ne ostaje dugo na zalihama jer se traži i u krizi.

Firma “Violeta” osnovana je 2001. godine, a brend “Violeta” lansiran je godinu dana kasnije. Krenulo se s proizvodnjom toaletnog papira, papirnatih maramica, vlažnih maramica, pelena, a na kraju i deterdženata i omekšivača.

Značajan iskorak učinjen je 2011. godine kada je u Svetoj Heleni, pokraj Zagreba, investicijom od 12 miliona eura pokrenuta proizvodnja toaletnog papira i kuhinjskih ručnika. Ručnici “Violeta” nevjerojatnom su brzinom osvojili kupce.

U međuvremenu, posjeća BiznisInfo.ba, Ćoruka je kupio nekadšnjeg giganta Lastu Čapljina, čiji su proizvodi sada ponovo u svim marketima regiona.

Također, posljednjih godina intenzivno investira u ugostiteljstvo, naročito na Hrvatskoj obali.

Petar Ćorluka ima jednostavan recept za uspjeh – treba raditi ono što čovjek voli i bolje od konkurencije. Za uspješno upravljanje firmom, kaže, najvažnije je izgraditi sistem. Ne prakticira tzv. autokratski, već demokratski stil upravljanja.

– Postavljam se kao da nisam vlasnik, pa čak ni predsjednik Uprave, već samo dio menadžmenta – kazao ja ranije.

Na sastancima razmjenjuju ideje i prijedloge.

– Nastojimo se usuglasiti o svemu. Prihvaćamo prijedlog koji po mišljenju većine ima najjaču argumentaciju. Pri tom je, uvjetno rečeno, manje važno ko je dao prijedlog. Vrlo često se dogodi da prijedlog mojih saradnika bude ‘jači’ od mog i tada sam zapravo najsretniji, jer znam da imam kompetentne i stručne suradnike – istakao je Ćorluka ranije za Slobodnu Dalmaciju.

Stalno investirati, insistirati na najmodernijoj tehnologiji i vrhunskim proizvodima poslovni je kredo Petra Ćorluke. Pri tome traži maksimalnu racionalnost, teži štednji i samofinansiranju što je za konkurentnost naročito važno.

– Morate imati ciljeve koji su realni i morate ići korak po korak. Jasno je da u početku, kada po prirodi stvari nemate iskustvo, morate imati i sreću. U početku vas nosi entuzijazam i volja, ali imate i dosta neznanja. Dakle, u početku vam je potrebna velika sreća, a kada se pozicionirate više se ne smijete oslanjati na sreću, instinkt i na hrabrost, nego na znanje i inovativnost. U haotičnoj tržišnoj situaciji uspijevali su hrabri, a sada je prednost znanje, sistematičnost i iskustvo. Više se ništa ne smije prepustiti slučaju, sve se mora pratiti i analizirati – objasnio je tada Ćorluka.

Izvor: BiznisInfo.ba