Radio Donji Vakuf

Category: BiH

  • Bajkoviti prizori Une pod snijegom: Tirkizne nijanse u kombinaciji s bijelim pokrivačem

    Bajkoviti prizori Une pod snijegom: Tirkizne nijanse u kombinaciji s bijelim pokrivačem

    Rijeka Una jedan je od prirodnih bisera naše zemlje, a iako je turisti najčešće posjećuju tokom ljeta – s niskim temperaturama i zimskim padavinama njena ljepota je posebno došla do izražaja.

    Fotografije bajkovitih prizora rijeke objavljene su na Facebook stranici kampa “Carić”, koji se nalazi u blizini Bosanskog Novog.

    “Zimska idila na Uni”, piše u opisu objave koja prikazuje rijeku u neobičnom bijelom okruženju.

    Dok je voda i dalje u prepoznatljivim tirkiznim nijansama, okolno drveće i prirodno okruženje u potpunosti je prekriveno snijegom, što je rezultiralo idiličnim prizorima.

    Rijeka Una jedan je od najvećih prirodnih bisera Bosne i Hercegovine, a magazin TimeOut ju je krajem prethodne godine proglasio najljepšom rijekom naše zemlje.

    U istom izdanju predstavljena je lista evropskih gradova koji su idealni za kratko putovanje, a među njima se našao i Bihać, koji je zauzeo 11. poziciju.

    Izvor: Klix.ba

     

  • EKSKLUZIVNO: BiH protiv Grčke igra u Bugojnu 20. marta

    EKSKLUZIVNO: BiH protiv Grčke igra u Bugojnu 20. marta

    Utakmica reprezentacije BiH predbaraža za Svjetsko prvenstvo u rukometu igraće u Bugojnu u KSC-u 20. marta.

    Protivnik je reprezentacija Grčke a utakmica će se igrati pred publikom.

    U slučaju pobjede u Bugojnu i prolaska dalje, BiH će igrati baraž protiv Crne Gore u tuzlanskom Mejdanu.

    Najveća zasluga za ovu utakmicu u Bugojnu pripada zasigurno Asimu Šahmanu koji se bori da rukomet u BiH a pogotovo u Bugojnu živi punim zamahom.

  • Stigla nam je hladna fronta, Nedim Sladić je opet u pravu

    Stigla nam je hladna fronta, Nedim Sladić je opet u pravu

    “Od podneva uslijedit će prelazak hladne fronte koja donosi pad temperature zraka u Sarajevu te prolazno jačanje sjeverozapadnjaka s kojim će kiša postepeno prelaziti u susnježicu i snijeg.

    Prolazno usljed izraženijeg smicaja vjetra u nižim slojevima atmosfere može i zagrmjeti“, napisao je Nedim Sladić, mladi meteorolog prije nekoliko sati na svom Facebook profilu.

    I uistinu, prognoza je kao i svaki put do sada, tačna. Zabijelilo se u Sarajevu, ali i bilo je kratkotrajne grmljavine. 

    Ponedjeljak 7. februar dočekao nas je siv i hladan, ali sa snijegom. Čini se da građanima i ne smeta, pa su mnogi uživali u šetnji, neki ubrzanim korakom kako bi završili planirane obaveze, a neki su jednostavno zastali kako bi uslikali trenutak u kojem jesu.

    Ako još niste izašli vani, slojevito se obucite i obavezno kapu, rukavice i masku ponesite.

    Sa postepenim jačanjem osjeta hladnoće, opšta slika će se, do kraja dana, pogoršati u cijeloj zemlji.Moguće su meteopatske reakcije poput reumatskih bolova, dekoncentracije, nervoze, malaksalosti. Negativni efekti promjene vremena djelimično će oslabiti sa noćnim satima.

    U utorak 8. februara pretežno oblačno u centralnim i istočnim područjima gdje u jutarnjim satima lokalno može padati slab snijeg. U ostalim područjima umjereno oblačno i sunčanije. Vjetar u Bosni većinom slab do umjerene jačine zapadnog i sjeverozapadnog smjera. U Hercegovini i jugozapadu Bosne jaka bura koja će poslije podne oslabiti. Jutarnja temperatura zraka većinom između -4 i 1, na jugu do 5, a najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 2 i 8, na jugu i u Krajini do 10 stepeni.

    U srijedu 9. februara više oblačnosti se očekuje prije podne u centralnim, istočnim i sjeveroistočnim područjima Bosne. Razvedravanje u drugom dijelu dana. U ostalim područjima pretežno sunčano. Vjetar slab sjevernog i sjeverozapadnog smjera. Jutarnja temperatura zraka većinom između -4 i 1, na jugu zemlje do 4, a najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 6 i 12 stepeni, navode iz Federalnog hidrometereološkog zavoda.

    Izvor: Radio Sarajevo

     

  • Biznismen iz Sarajeva ponudio finansiranje i izgradnju džamije na Trebeviću

    Biznismen iz Sarajeva ponudio finansiranje i izgradnju džamije na Trebeviću

    Bosanskohercegovački biznismen Nermin Hubić, porijeklom iz Višegrada, uputio je Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (IZBiH) pismo namjere za finansiranje, izgradnju, te kasnije uvakufljenje džamije na Trebeviću.

    Pismo namjere je upućeno reisu-l-ulemi dr. Huseinu ef. Kavazoviću, Vakufskoj direkciji, Medžlisu IZ Sarajevo, SDA Stari grad, načelniku Starog Grada Ibrahimu Hadžibajriću i predsjedavajućem OV Stari Grad Mirzi Bataloviću.

    “Vezano za inicijativu zastupnika Zahiragića (Adija, op.a.) i Kluba SDA Stari Grad za izgradnju džamije na Trebeviću, ovim putem vas obavještavam da sam spreman, ukoliko navedena inicijativa bude prihvaćena i potrebne dozvole za građenje pribavljene, u potpunosti o svom trošku izvršiti izgradnju”, navodi se u pismu Hubića.

    On tvrdi da je opravdanost izgradnje “više nego očita“, te ponovo izražava spremnost da “o svom trošku izgraditi objekt bez bilo kakve finansijske podrške od institucija ili trećih lica“.

    “Iskreno se nadam da ćete predloženu inicijativu podržati i omogućiti realizaciju projekta”, naveo je, uz ostalo, Hubić, dodajući da je “voljan učiniti sve što je potrebno u cilju otklanjanja eventualnih prepreka” za realizaciju ove ideje.

    Hubić je u izjavi za portal INS potvrdio da je uputio pismo namjere. Veli da je “time sve rekao” i da “ne želi nikakav publicitet“.

    “Iskreno se nadam da će projekt u interesu svih nas biti realiziran. Sada je na institucijama da urade svoj dio posla. Oni koji trebaju da znaju su obaviješteni o mojoj namjeri i spremnosti sa željom da to bude ohrabrenje da provedu procedure i, na kraju, izgradi džamija. To je jedini razlog zbog kojeg bilo šta govorim u javnosti”, kazao je Hubić.

    Inače, Hubić je zaintrigirao je bh. javnost prošle godine svojom višemilionskom ponudom za kupovinu devastiranog Doma penzionera u Nedžarićima u Sarajevu. Bio je, naime, spreman izdvojiti 14 miliona KM za ovaj objekt, no pobijedila je viša ponuda druge bh. kompanije.

    U intervjuu za portal Faktor, Hubić je kazao da je svoj prvi milion KM zaradio kada je imao 21 godinu, osnivač je više kompanija.

    “Završio sam medresu, a potom Ekonomski fakultet, na kojem sam i magistrirao. Krenuo sam od poslovno-finansijskog konsaltinga. Zapravo, 2001. godine je to dobilo neku ozbiljnu formu. Ja se dobro sjećam, evo sada ću otvoreno kazati, 21 godinu sam imao kada sam prvi milion KM brojao na stolu. Percepcija ’97-’98. godine, Sarajevo je bilo porušeno, i ja sam otvorio firmu koja je imala biznis proizvodnje građevinske stolarije i enterijera. I onda 2001. godine sam otvorio kompaniju koja se bavila poslovno-finansijskim konsaltingom i ona je egzistirala u tom kapacitetu do 2016. godine, kada sam je prodao. I to je prvi put na ovim prostorima da je neko taj biznis koji je “rezervisan” isključivo za kompanije iz Londona, Beča, prodao internacionalnoj kompaniji koja i dan-danas egzistira. Mi smo se 2008. godine počeli baviti restoranima radeći poslovno-finansijski konsalting, i od 2009. do 2016 ili 2017. godine imali smo više od 20 ugostiteljskih objekata”, rekao je tada Hubić za Faktor.

    Podsjetimo, 21. januara vijećnik SDA u Općinskom vijeću Stari Grad Adi Zahiragić najavio je incijativu za izgradnju džamije na Trebeviću.

    “Na narednoj sjednici općinskog vijeća, idući četvrtak ako Bog da, podnosim incijativu u svoje ime i u ime Kluba SDA Stari Grad, za dodjelu općinske zemlje na Trebeviću Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, uz poruku da je općinska administracija spremna da uradi sve, kako bi ubrzala proces izgradnje prijeko potrebne džamije na Trebeviću“, napisao je Zahiragić putem Facebooka, prenosi Bosnian News Servis(INS).

    Izvor: Radio Sarajevo

     

     

  • Autograf / Komšić: Srednjobosanski Hrvati potkusuruju trgovinu Čovića i Izetbegovića

    Autograf / Komšić: Srednjobosanski Hrvati potkusuruju trgovinu Čovića i Izetbegovića

    Srednja Bosna je ključ opstanka Bosne i Hercegovine nakon ratnog i poratnog razmještanja njenog stanovništva, progona i ”humanih preseljenja”. To je bila u ratu, to je i danas.

    Prije nego je krenuo u otvorenu agresiju na BiH, Radovan Karadžić je u valovima izvlačio bosanske Srbe iz centralne Bosne, kao i iz Sarajeva. Do aprila 1992. godine taj proces etničkog čišćenja je već bio završen. To je bilo neskriveno, cijeli proces se odvijao preko Kiseljaka.

    Piše: Ivo Komšić za Autograf

    Srbi iz Zenice, Travnika, Novog Travnika, Bugojna, Viteza, Busovače, autobusima, kamionima, traktorima, motokultivatorima i svim što se moglo kretati prebacivani su na Ilidžu u dogovoru s hadezeovim lokalnim vlastima i HVO-om. Budući da je taj savez bio čvrst i s punim povjerenjem, išlo se ovom kiseljačkom trasom, a ne preko muslimanskog Visokog.

    Kada se rat proširio, potaknut i međunarodnim ”pregovorima o miru”, i kada se pretvorio u rat za teritorije, težište vojnih sukoba prebačeno je na srednju Bosnu. To je bilo u skladu s politikom iseljavanja Hrvata i ”humanog preseljenja” oko čega su se već godinu prije toga dogovorili Tuđman i Milošević u Karađorđevu.

    Prethodno je Tuđman žrtvovao Hrvate Posavine i omogućio Karadžiću koridor kroz Posavinu, do Banja Luke i Knina. Zauzvrat je dobio srpske krajeve u jugozapadnoj Bosni – Grahovo, Glamoč i Drvar.

    Početak rata za srednju Bosnu

    Međutim, Bosna i Hercegovina se nije mogla podijeliti tom političkom trgovinom. Problem je ostala srednja Bosna iz koje se Hrvati nisu htjeli iseliti. Bez tog iseljavanja BiH se nije mogla podijeliti na tri nacionalističke republike, kako je bilo zamišljeno ”pregovorima o miru”.

    Počeo je rat za srednju Bosnu. HDZ BiH je imao rok da Hrvate iseli iz Sarajeva u maju 1992. godine, to je bio krajnji rok koji je odredio Karadžić.

    Otvoreno je rečeno, ukoliko se to ne uradi, oni koji ostanu u gradu bit će pognjavljeni kao miševi zajedno s muslimanima. Redovno uspostavljenom linijom Kiseljak-Stup, preciznije Doglodi, hotel Delminijum, izvlačenje je izvršeno.

    Usprkos dobro organiziranim transportima, većina Hrvata iz Sarajeva je ostala u Sarajevu. Ono što je najviše izluđivalo Tuđmana i Bobana, ostale su temeljne hrvatske i vjerske institucije, političke organizacije, biskupija, franjevačka provincija, kulturno društvo ”Napredak” i sve njegove udruge, humanitarne organizacije i udruženja, intelektualci.

    Ostali su također Hrvati cijele srednje Bosne. Ljudi jednostavno nisu htjeli napustiti svoje zavičaje.

    Raseljavanje naroda

    Tada se počinje primjenjivati ratna taktika: HVO započne sukob, Armija BiH uzvrati, HVO se povlači i izvodi narod. Tako se desilo u Travniku, Zenici, Kraljevoj Sutjesci (Kakanj), Varešu.

    Sukobi su se otvarali samo s ciljem iseljavanja naroda, ne da bi se neka teritorija vojnički osvojila i zadržala. To je bilo nemoguće s obzirom na odnos snaga HVO-a i Armije BiH.

    Jedan dio tako raseljenih zadržao se u Kiseljaku, a drugi dio je preko srpske teritorije prebačen u Hercegovinu. Za njih su kasnije izgrađena naselja u dolini Neretve, Šuškovo i Bobanovo Selo kod Stoca.

    Pritisak na srednju Bosnu odvijao se i kroz tzv. pregovore o miru jer su svi bili zasnovani na principu etničke podjele BiH, što je poticalo rat za teritorije. Samo je u srednjoj Bosni bilo etnički mješovito stanovništvo.

    Onaj čija bi vojska zauzela to područja imao bi potpunu dominaciju u ”mirovnim pregovorima” i mogao bi diktirati pravila prekida rata. Budući da je Tuđmana zanimala samo linija Drvar-Kupres-Stolac, a u srednjoj Bosni Vitez i Novi Travnik (radi tvornica eksploziva i naoružanja ), on je Hrvate srednje Bosne ostavio na cjedilu.

    Oni su se uz velike napore organizirali i branili svoja područja. Tuđmanu je to bio veliki teret jer nije imao odriješene ruke za podjelu BiH, posebno nakon zločina koje je HB/HVO izvršio u Ahmićima (selo između Busovače i Viteza) i u Stupnom Dolu (kod Vareša).

    Nakon ovih zločina i logora Herceg-Bosne, Tuđman je gubio podršku u svijetu, Hrvatska se prikazuje kao agresor u BiH i gubi karakter žrtve u ratu protiv srpskih krajina formiranih na njenom tlu. Tuđman i Hrvatska su bili na granici sankcija.

    Alija Izetbegović je također imao problem. U ”mirovnom planu” za BiH koji se kovao u Ženevi, država i njena teritorija se dijelila na tri etničke državice.

    On se također morao boriti za životni prostor koga je mogao osigurati samo u srednjoj Bosni (Mostar je bio podijeljen), Bošnjaci su također protjerani iz Posavine, sudbina krajiških Bošnjaka, zajedno s Bihaćem, bila je neizvjesna, Podrinje je bilo opkoljeno i iscjepkano enklavama (Srebrenica, Žepa, Goražde), Sarajevo je bilo pod opsadom.

    Pod pritiskom sarajevskih Hrvata i njihovih institucija on je ublažavao napade Armije BiH u srednjoj Bosni. Inače, izgubio bi lojalnost hrvatskih članova Predsjedništva RBiH, što je značilo da bi država BiH izgubila legitimitet i legalitet jer jedina institucija koja je funkcionirala po Ustavu u to vrijeme bilo je Predsjedništvo koje je donosilo odluke sa zakonskom snagom.

    Vašingtonski sporazum

    Predsjedništvo je imalo funkciju čuvara državnosti BiH, njenog legaliteta, suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

    Odlazak Hrvata iz srednje Bosne ne bi bilo samo trenutno stanje, to bi konačno promijenilo strukturu stanovništva u tim krajevima. Hrvati bi ostali samo u zapadnoj Hercegovini. Put za podjelu BiH po etničkim šavovima bio bi otvoren, a BiH kakva je bila i njeno društvo bi se raspali.

    Situacija je spašena Vašingtonskim sporazumom. Kompletan prijedlog Sporazuma izradili su Hrvati izvan Herceg-Bosne i usvojili ga na Prvom općem saboru Hrvata BiH, u opkoljenom Sarajevu, 6. februara 1994. godine. (Ovom Saboru su prethodili sabori Hrvata Posavine u Slavonskom Brodu, srednje Bosne i Krajine u Zagrebu).

    Kantonalno uređenje koje je prihvaćeno omogućilo je opstanak naroda tamo gdje je živio i formiranje lokalnih kantonalnih vlasti proporcionalno strukturi stanovništva.

    Nestali su razlozi borbe za teritoriju i njenu nacionalizaciju, opstojnost države je osigurana ovom vrstom decentralizacije centralne vlasti. Svi su ostali na svome, i Hrvati i Bošnjaci.

    Lokalne vlasti su poslije rata omogućile povratak lokalno raseljenima, predratna struktura stanovništva se obnovila. Posljedice rata su ostale, oni koji su iseljeni iz svojih područja i naseljeni u Drvar, u Kninsku krajinu, u područje Stoca, uglavnom se nisu vratili.

    Strateški značaj Hrvata srednje Bosne

    Hrvati srednje Bosne su bili i ostali strateški značajni za opstojnost BiH. Politička bitka oko njih traje i danas. HDZ BiH i Hrvatske nisu odustali od Herceg-Bosne za koju koriste eufemizam ”hrvatska izborna jedinica” ili ”treći entitet”.

    Ponovno, prepreka su Hrvati srednje Bosne, oni su, kako se već otvoreno govori, remetilački faktor hrvatske politike prema BiH. Kada ih ne bi bilo ponovno bi bio otvoren put za etničku podjelu države – Republika Srpska je na putu osamostaljenja od BiH, zapadna Hercegovina je etnički čisto hrvatsko područje i samo je potrebno formalno odvajanje kroz Izborni zakon i izmjene Ustava BiH.

    To je jedina preokupacija HDZ-a BiH i Hrvatske zadnjih desetak godina. Posljednji udarac na BiH trebao je biti u Neumu prije nekoliko dana.

    Politika oba HDZ-a je jasna i neskrivena od 1991. godine, kada im je Tuđman iznio svoj zločinački plan na sastanku 27. decembra 1991.

    Bila je jasna i politika Alije Izetbegovića koji se nije usudio vojskom očistiti srednju Bosnu i ostati u budućnosti bez Hrvata. Imao je toliko sluha, a znao je i saslušati.

    Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.

    Radiosarajevo.ba

  • Gdje ide novac od akciza na gorivo?

    Iako su zagovornici povećanja akciza i putarina na gorivo prije četiri godine tvrdili da će dovesti do zamaha u gradnji puteva i autoputeva, značajnih investicija i zapošljavanja, malo od toga se ostvarilo u praksi

    Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine uputila je inicijativu prema Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje BiH za ukidanje akciza i cestarina na naftu i naftne derivate i povrat PDV za prijevoznike. U maloprodajnoj cijeni goriva država od građana uzima polovicu po osnovu nameta.

    Iako je u posljednjih 15 godina po osnovu akciza i cestarina prikupljeno više od 13 milijardi maraka, najmanje koristi imaju građani. Umjesto u investicije i zapošljavanje, novac služi uglavnom za krpljenje budžetskih rupa, upozoravaju ekonomisti, javlja BHRT.

    Iako su zagovornici povećanja akciza i putarina na gorivo prije četiri godine tvrdili da će dovesti do zamaha u gradnji puteva i autoputeva, značajnih investicija i zapošljavanja, malo od toga se ostvarilo u praksi. Najveći ceh po običaju plaćaju građani. Ovaj put doslovno kroz cijenu nafte i njenih derivata na benzinskim pumpama. Novinari su ih pitali treba li smanjiti namete na gorivo koji čine 50 posto maloprodajne cijene.

    – Svakako. Mislim da se sa tom idejom većina građana slaže.
    – Trebalo bi smanjiti kao i sve ostalo. Ovdje samo cijene idu gore, a plate idu dole. Klasika kod nas.
    – 7 milijardi je skupljeno po tom osnovu za autoputeve, a mi gradimo iz kredita. To je sve u budžetu pojedeno i građani nemaju ništa od toga

    Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine uputila je inicijativu Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje za oslobađanje plaćanja akciza, putarina i povrat PDV-a za prevoznike.

    – Postoji inicijativa za izmjenu Zakona o akcizama na naftu i naftne derivate, koja je stigla od Spoljnotrgovinske komore BiH. Ta inicijativa je kod Upravnog odbora UIO i biće razmatrana na jednoj od narednih sjednica, rekao je glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje Ratko Kovačević.

    – Krajnje je vrijeme da BiH uradi nešto, jer je korona dvije godine i ovaj trenutak je jako pogodan i neophodan za hitne mjere države, jer inače neće ići u dobrom pravcu, upozorava Dejan Mijić, predsjednik Skupštine Udruge prometa i veza Republike Srpske.

    Moramo vršiti pritisak na političare da mijenjaju odluke u korist građana. Od 33 nameta na gorivo građani nemaju ništa, kaže predsjednik udruženja “Futura” Marin Bago. Napominje da ako točite 50 maraka benzina, 24 marke uzima država kroz razne dažbine.

    – “Građani su u zadnjih deset godina platili vrijednost izgradnje tri autoputa kroz Bosnu i Hercegovinu i da se ne naplaćuju putarine. Najbolje je te namete ukinuti, dobili bismo jeftinije gorivo i mogli bismo zahtijevati da pojeftine i drugi proizvodi, napominje Bago.

    Iako je od 2006. godine po osnovu akciza prikupljeno 7,3 milijarde maraka, a po osnovu putarina nepunih 6 milijardi maraka, ekonomski analitičar Adnan Čavalić kaže da nismo vidjeli najavljivane efekte. Smatra da je pravi trenutak za smanjenje fiskalnog opterećenja kako bi se kompenzovala poskupljenja.

    – Oporezivanje nafte i naftnih derivata uglavnom se koristi nenamjenski kako bi se stabilizovali postojeći budžeti odnosno održala budžetska potrošnja. To nije dobro, kratkoročno dalje rezultate u smislu zadovoljenja socijalnog mira i budzetske potrošnje, ali dugoročno to ne daje rezultate koji bi kreirali pretpostavke za ekonomski rast, rekao je Čavalić.

    Ako Upravni odbor UIO prihvati inicijativu za smanjenje akciza i putarina, prijedlog ide na Vijeće ministara, pa u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine. U najboljem slučaju trebaće nekoliko mjeseci za epilog, pod uslovom da bude odblokiran rad institucija Bosne i Hercegovine.

  • Osma godišnjica od velikih protesta u BiH: Građani su tada srušili vlade u četiri kantona

    Osma godišnjica od velikih protesta u BiH: Građani su tada srušili vlade u četiri kantona

    Danas je osma godišnjica velikih socijalno-ekonomskih protesta u Bosni i Hercegovini. Tog 7. februara 2014. godine desetine hiljada prevarenih građana, obespravljenih radnika, penzionera dovedenih na prosjački štab i mladih su izašli na ulice i iskazali svoje nezadovoljstvo.

    Sve je počelo u Tuzli, a onda se proširilo i na ostale bh. gradove, Sarajevo, Zenicu, Bihać…

    Bio je to socijalni bunt i ispoljavanje nezadovoljstva radom vlasti, nepravdom, siromaštvom. Bunt je potom prerastao u nerede u kojima su zapaljene zgrade kantonalnih vlada i dio zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

    Demonstracije 7. februara 2014. godine su historijske i najvažniji su društveni događaj u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, a odjeknule su i širom Evrope.

    Građani su tada srušili vlade u četiri kantona (Sarajevo, USK,Tuzlanski i Zeničko-dobojski), međutim od tada pa do danas, osam godina kasnije, ništa se nije promijenilo, iako su se najavljivala bolja vremena, iako je svrgnuta vlast to nagoviještavala…

    Kasnije su, daleko od očiju javnosti, pokrenuti prekršajni postupci protiv desetine građana, a sve s namjerom da se obeshrabri buduće ispoljavanje nezadovoljstva. Umjesto promjena, represija na organizatore demonstracija.

    Niko nije bio osuđen za nasilje, a ta činjenica je, prema mnogima, pokazatelj da vlast želi sakriti stvarne podstrekače nasilja i nereda, a svu krivicu prebaciti na građane, građane koji su gladni, ogorčeni i nezadovoljni stanjem koji su samo izražavali nezadovoljstvo i tražili svoja prava.

  • Elektroprivreda” mora platiti “Strabagu” 32,8 miliona KM

    Elektroprivreda” mora platiti “Strabagu” 32,8 miliona KM

    Austrijski “Strabag” dobio je spor pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu, prema kojem je državna kompanija “Elektroprivreda BiH” (EPBiH) dužna isplatiti Austrijancima odštetu od 16,4 miliona eura (32,8 miliona KM), saznaje “Avaz” iz izvora bliskih ovoj državnoj firmi.

     

    Uračunate kamate

    Radi se o arbitraži koju je pokrenula ova austrijska firma protiv EPBiH zbog spora u vezi s gradnjom Hidrocentrale (HE) “Vranduk”, čiji su radovi 2016. godine naprasno zaustavljeni.

    “Elektroprivreda BiH” je početkom godine obaviještena da je izgubila spor, ali je tek prošle sedmice dobila zvanične podatke te o tome obavijestila i Vladu FBiH i članove Upravnog i Nadzornog odbora. U odštetu su uračunate i kamate.

    Prema presudi arbitražnog suda u Briselu, EPBiH dužna je „Strabagu“ isplatiti 5,7 miliona eura za bankovnu garanciju, ali i 410.814,08 eura za troškove bankovnih garancija.

     

    Utvrđeno je arbitražom da Austrijancima moraju platiti i 7,8 miliona eura za ostale troškove.

    Jedino što “Strabagu” nije presuđeno jeste izmakla dobit, jer je utvrđeno da nisu dokazali da su imali profit iz zaključenog ugovora za projekt HE “Vranduk”.

    Dodatni novac

    “Strabag”, koji je bio vođa konzorcija na projektu vrijednom 114 miliona maraka, odlučio je početkom 2016. godine raskinuti ugovor, jer je tražio da mu se osigura dodatnih 20 miliona KM za radove, na šta u EPBiH nisu željeli pristati.

    Iako su “Strabag” i “Elektroprivreda BiH” pokušavali postići sporazum o mirnom rješavanju spora kako bi se izbjegla arbitraža, Austrijanci su se ipak odlučili na tužbu.

    Čekalo se 30 godina

    Raskidom ugovora zaustavljena je gradnja prve hidrocentrale u sistemu EPBiH, na koju se čeka već 30 godina. Zbog blokada ovo gradilište, odlukom EBRD-a, moralo je biti vraćeno u prvobitno stanje.

    Kako bi izbjegla da projekt propadne, “Elektroprivreda BiH” predložila je 2018. godine EBRD-u drugi konzorcij, s “Končarom” i “Euro-Asfaltom”, ali su odbijeni.

     

    avaz

  • Fata Orlović se sprema na Hadž

    Fata Orlović se sprema na Hadž

    Navršilo se osam mjeseci kako je uklonjeno zdanje pravoslavne crkve iz dvorišta nane Fate Orlović u Konjević Polju.

    Fata i danas, kaže za Politicki.ba, čini dovu za zdravlje advokata Rusmira Karkina, a i za dušu njegovog rahmetli oca Fahrije, koji je godinama vodio proces za uklanjanje crkve iz njene avlije.

    Veli da dove uči i za državu Bosnu i Hercegovinu i „zdravlje svih onih koji državu vole i poštuju“.

    Raspričala se danas Fata, nadajući se da će „Allah dati lijepa vremena“ pa da uskoro iz Srebrenika gdje, kod kćerke Hurije-Hurke i zeta Mirze, boravi svake zime, ode u Konjević Polje i počne obrađivati svoj vrt.

    „Merak mi je da na mjestu gdje je bila crkva posadimo cvijeće. Neka Hurka izabere koje cvijeće hoće, ali ja hoću da ono sve bude čisto i uredno i rascvjetano.

    A hoću i da se vrt uskopa, posije luk, posadi krompir, boranija i sve što svake godine sadim.

    Ja ću raditi dok budem mogla hodati  Opusti se insan kad ne radi“, priča Fata za Politicki.ba povjeravajući nam i svoju radost da je već započela pripreme za odlazak na Hadž.

    Ovih dana, ponovo će na pretrage na Univerzitetsko-klinički centar u Tuzlu kod dr. Umihanić i ostalih doktora kako bi detaljno kontrolirala svoje zdravlje.

    „Dragi Allah pa doktori. Ne volim kad neko kaže da doktori ne znaju, posebno kad se o doktorima raspričaju oni koji dana škole nemaju. Sad sam hvala Bogu dobro. Samo da ova zima prođe.

    Na Hadž, ako Bog da, idem sa svojom kćerkom Zlatkom koja živi u Americi. Zlatka će doći ovamo sa porodicom i onda ćemo nas dvije, ako nam  ova korona dozvoli i zdravlje nam bude kako treba, na hairli put u Meku.

    Znaš, ima ona „čovjek snuje – Allah određuje“ i ja se toga držim. Pripremam se ko da ću za mjesec krenuti, a opet, insan ne zna“,  kazuje Fata, ponovo se vraćajući priči o Konjević Polju i crkvi za čije se izmještanje sa njenog imanja godinama borila.

    Priznaje da ni malo ne slavi što je crkva u njenoj avliji srušena, ali da joj je drago što se izborila za emanet Hamza-dede Orlovića od prije petsto i više godina.

    Tačno je, veli, da su joj, dok je trajala pravna borba za njeno imanje,  mnogi nudili da ide na Hadž, ali je ona smatrala da dok Orlovićima ne vrati ono što je njihovo „na Ćabu ne treba ići“.

    A kad krene, obećava, pozvat će nas na „ispraćaj i dovu“.

  • U kampovima u Bosni i Hercegovini 2.040 migranata, van prihvatnih centara zimu provodi njih 367

    U kampovima u Bosni i Hercegovini 2.040 migranata, van prihvatnih centara zimu provodi njih 367

    Trenutno je u privremenim prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini smješteno oko 2.040 migranata iz različitih zemalja. Van kampova, u napuštenim objektima i pansionima boravi 367 migranata, podaci su iz januara ove godine.

    U Prihvatnom centru “Ušivak” u Hadžićima kod Sarajeva boravi oko 220 migranata. To su uglavnom porodice sa djecom i maloljetnici bez pratnje.

    Većina migranata smještenih u ovom kampu su iz Afganistana, uglavnom maloljetnici bez pratnje. Međutim, u kampu se nalaze i porodice iz Iraka i Irana, nešto malo iz Sirije, sa Kube i iz Gvineje.

    Azra Ibrahimović – Srebrenica, kamp menadžer “Ušivak” ispred Međunarodne organizacije za migracije (IOM), kazala je da je ova organizacija zajedno sa Službom za poslove sa strancima i Društvom Crvenog križa BiH uradila brojanje migranata izvan centara. Podaci su ažurirani u januaru ove godine.

    “Van zvaničnih privremenih prihvatnih centara se nalazi oko 367 migranata. Brojanje je urađeno u sedam kantona u Federaciji BiH i pet regija u Republici Srpskoj. Oni su uglavnom smješteni po napuštenim objektima i pansionima. To su lokacije koje nisu adekvatne za smještaj ovih ranjivih kategorija. Većina su muškarci samci, ali ima prisutnih i žena i djece. Identificirana je i jedna trudnica”, izjavila je Ibrahimović – Srebrenica.

    Trenutno je u kampovima u Bosni i Hercegvini smješteno oko 2.040 migranata.

    “Mjesta ima sasvim dovoljno, kampovi nisu popunjeni”, istakla je Ibrahimović – Srebrenica.

    Istakla je da je najviše migranata smješteno u Privremenom prihvatnom centru “Blažuj”.

    “Što se tiče PPC ‘Ušivak’, mi trenutno imamo 220 migranata smještenih ovdje. To su uglavnom porodice sa djecom i maloljetnici bez pratnje. U ovom momentu imamo 86 maloljetnika bez pratnje. Situacija je zadovoljavajuća. Uslovi u kampu su dobri. Raspolažemo sa dovoljnom količinom i odjeće i obuće, tople zimske odjeće, deka, svaka smještajna jedinica ima svoje grijanje. Svi žive u uslovima koji su zadovoljavajući i neophodni za ovo doba godine”, pojasnila je Ibrahimović – Srebrenica.

     

    Broj migranata u kampu je smanjen u odnosu na isti period prošle godine.

    “Brojke su znatno manje. Kretanja tokom zimskih mjeseci su smanjena zbog veoma niskih temperatura i otežanog kretanja. Znamo da se veliki broj njih kreće pješke, kroz nepristupačne terene, tako da je ovo sigurno period godine koji ne pogoduje njihovom kretanju. Oni koji su tu čekaju povoljnije uslove da bi krenuli dalje. Većina migranata smještenih u ovom kampu su iz Afganistana, uglavnom maloljetnici bez pratnje. Međutim, među porodicama većina ih je iz Iraka, zatim iz Irana, nešto malo iz Sirije, sa Kube i iz Gvineje”, kazala je Ibrahimović – Srebrenica.

     

    Hasna Zemhi iz Tunisa u Bosni i Hercegovini je već tri godine. Tu je rodila četvrto dijete.

    “U Bosnu i Hercegovinu sam došla 2019. godine. Iz Tunisa smo došli u Srbiju, a zatim u Bosnu i Hercegovinu. Tu sam rodila četvrto dijete. Dječak je rođen dok smo bili u Bihaću. Ima godinu i sedam mjeseci”, ispričala je Zemhi.

    Prema njenim riječima, u kampu imaju najosnovnije stvari. Međutim, u Bosni i Hercegovini ne planiraju ostati. Želja je da pronađu posao u čemu do sada nisu uspjeli.

    “U Bosni i Hercegovini smo jedan izvjestan period, međutim, ne planiramo ostati. Temeljni problem zbog kojeg ovdje ne bismo ostali je nemogućnost da nađemo posao. Plan je da idemo dalje. Cilj nam je Francuska, ali bismo prvobitno željeli da odemo u Njemačku”, dodala je Zemhi.

    Mansur Amini je prošao dug put iz Irana do Bosne i Hercegovine.

    “Tu sam sa suprugom i dvoje djece. Stigli smo prije pet mjeseci. Iran sam napustio zbog političke situacije. Na putu iz Irana do BiH, prošao sam kroz Tursku, Grčku, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru. Odnos grčke policije prema migrantima mogu da usporedim sa odnosom iranskih vlasti sa manjinskim zajednicama. Kada smo prešli iz Turske u Grčku računali smo da smo ušli u Evropsku uniju koja je sinonim za ljudska prava. Međutim, odnos grčkih vlasti prema migrantima je katastrofalan”, pojasnio je Amini.

     

    Taha Junus je u BiH došao iz Iraka.

    “Tu sam oko 1,5 godinu. Oko sedam godina sam na putu. U Bugarskoj sam bio 1,7 godina, zatim sam dvije godine bio u Srbiji. U ovom kampu je sve dobro. Toplo je i imamo hranu”, rekao je Junus.

     

    bhrt