Author: admin

U Bosni i Hercegovini danas se obilježava 31. godišnjica od proglašenja državne nezavisnosti.

Prvog marta 1992, drugog dana referenduma za nezavisnost ove zemlje, ustanovljeno je da je 98 procenata od 65 posto građanki i građana ove zemlje, koliko ih je izašlo na referendum, poručilo da su “za nezavisnu državu svih njenih naroda”.

BiH je svoju nezavisnost zatražila u vrijeme raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), nakon Hrvatske i Slovenije. Vrijedi napomenuti da je 11. oktobra 1991, na sjednici Skupštine BiH, izglasan Akt o reafirmaciji suverenosti Republike nakon čega su bh. predstavnici napustili organe SFRJ, čekajući sporazum o budućnosti zemlje.

Mjesec dana ranije, ratna dešavanja iz Hrvatske već su stigla i u BiH, napadom Jugoslavenske narodne armije (JNA) na hercegovačko selo Ravno.

Pitanje na referendumu glasilo je: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

Dvadeset i četvrtog oktobra, na Palama (u blizini Sarajeva), a pod političkom palicom Srpske demokratske stranke (SDS), formirat će se tzv. Skupština srpskog naroda u BiH koja će 9. januara 1992. Deklaracijom proglasiti i Srpsku Republiku.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, pak, bit će osnovana u Grudama, 18. novembra 1991.

A, u Skupštini BiH, srpski poslanici oštro će reagirati na Akt o reafirmaciji suverenosti. Pozvat će, stoga, i na bojkot referenduma; pamte se riječi ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je u tom periodu, u Skupštini BiH, zaprijetio:

“Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak.”

Odgovorio mu je prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović:

“Njegov (Karadžićev, op. pr.) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji (…) zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta.”

Referendum se proveo, a posmatrači koji su ga nadgledali priznat će našu zemlju kao „nezavisnu i suverenu državu u međunarodno priznatim granicama“.

Međutim, u poslijepodne, 1. marta, u Sarajevu se desio još jedan događaj koji se dobro pamti: ranjen je sveštenik Radenko Miković, a ubijen tzv. srpski svat Nikola Gardović (otac mladoženje), na vjenčanju ispred Stare srpske crkve na Baščaršiji), što će SDS, uz rezultate referenduma, te noći iskoristiti za podizanje prvih srpskih barikada u Sarajevu. (Za ubistvo Gardovića optužen je Ramiz Delalić Ćelo, no ubijen je prije nego što je proces završen, op. pr.)

Paravojne jedinice postavit će takve “kontrolne punktove” i u Bosanskom Brodu, Derventi, Bosanskom Šamcu… JNA će otvoreno stati na srpsku stranu.

U Sarajevu će prve barikade brzo biti uklonjene, no, već početkom aprila 1992. počinje “formalni” početak rata i agresije na BiH i opsade na Sarajevo, što će trajati sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, krajem 1995.

Rezultati referenduma proglašeni su 6. marta 1992, od kada (retroaktivno) važi međunarodno priznanje o teritorijalnoj nezavisnosti.

Ujedinjeni narodi, 22. maja te godine, izglasat će da postanemo članicom Generalne skupštine, dok će bh. skupština u februaru 1995. za Dan nezavisnosti proglasiti 1. mart.

Tri  decenije nakon referenduma, u zemlji u kojoj su samo tri naroda konstitutivna, a Ostali od europskih sudova moraju tražiti prava, od dva Dejtonom utvrđena entiteta, samo jedan obilježava Dan nezavisnosti – Federacija BiH. U Republici Srpskoj danas je radni dan.

Nezavisnost se čuva i jača na svakom pedlju zemlje, poručeno je u utorak sa svečane akademije povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, javlja Anadolija.

U Vijećnici je povodom 1. marta, Dana nezavisnosti BiH, upriličena zajednička svečana akademija Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva i sarajevskih općina. Program je počeo intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine, a u programu su učestvovali učenici sarajevskih srednjih škola citirajući stihove najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Akademiji su prisustvovali članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović, v. d. premijera Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, ostali predstavnici svih nivoa vlasti, brojni predstavnici političkog i javnog života Grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine.

“Nezavisnost naše domovine, države Bosne i Hercegovine, koju smo obnovili 1. marta 1992, ljubomorno, pomno i odlučno čuvamo. Nad njom bdijemo i od nje nikada nećemo odustati. Nezavisnot se ne dobija jednom za sva vremena. Nezavisnost se čuva, održava i jača na svakom pedlju zemlje, u svakom obliku. Onog momenta kada je uzmemo zdravo za gotovo, kada pomislimo da je neupitna, moramo znati da je tog trenutka najranjivija. Zato radimo i gradimo, zidajmo našu državu kamen po kamen i tako jačajmo našu nezavisnost”, poručila je u obraćanju gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić.

V.d. premijera Kantona Sarajevo Darja Softić-Kadenić naglasila je kako su Bosnu i Hercegovinu suverenom i nezavisnom učinili njeni građani, svojom demokratskom voljom.

“Zato je u ovim danima važno zajedništvo i solidarnost u izgradnji jednog humanog održivog građanskog društva za nas i naše potomke. No da bi gradili takvo društvo mi moramo čuvati i njegovati njegove temlje a to su naša sloboda, jednakost i solidarnost, i prije svega mir. Moramo čuvati i sačuvati mir, to dugujemo svima koji su dali svoje živote za ovu zemlju, ali prije svega to dugujemo našoj djeci. Svima nama koji ovu srcoliku zemlju osjećaju u svojim srcima sretan Dan nezavisnosti, živjela Bosna i Hercegovina“, poručila je Softić-Kadenić.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić je tokom obraćanja poslao poruke mladim generacija, ističući kako nijedna država nije data zauvijek.

“Upamtite nešto što smo mi naučili, mislim na moju generaciju. Nijedna država nije data zauvijek. Na ovoj planeti postoji mnogo više naroda no što ima država. Toliko naroda je spremno da da život kako bi dobio ono što mi imamo. Mi imamo državu. I ako nešto ostane iza nas, neka to bude svijest o tome šta imamo, pa će ove buduće generacije sigurno napaviti je boljom no što smo to mi mogli. A mi smo je branili i odbranili“, rekao je Komšić.

Dodao je kako generacije koje dolaze moraju imati na umu kako se mogu osloniti samo na sebe.

“Nemojte da pravimo greške da se oslanjamo na lažne prijatelje, očekujemo od njih neku pomoć. Niko ovu zemlju ne može više voljeti i cijeniti više nego mi. Ako je mi ne volimo i ne cijenimo, drugi sigurno neće. Budite oprezni, surov je ovo svijet, čuvajte ovu zemlju, učinite sve što možete jer vam je narod dao priliku da svaki dan napravite nešto dobro za ovu zemlju i za ove ljude, ako možete. Ako ne možete, nemojte onda štetiti ovim ljudima i ovoj zemlji“, poručio je Komšić, čestitajući na kraju svim građanima 1. mart, Dan nezavisnosti BiH.

Sutrašnji praznik obilježava se povodom uspješno provedenog referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, održanog 29. februara i 1. marta 1992. godine. Glasalo je tada 2.073.568 glasača (izlaznost 63,7 posto građana s pravom glasa u BiH). Za nezavisnost izjasnilo se čak 99,7 posto osoba izašlih na referendum.

Referendumsko pitanje glasilo je: ”Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“.

Nakon izglasavanja nezavisnosti, Bosnu i Hercegovinu priznale su mnoge zemlje svijeta i država je nedugo zatim postala punopravni član Ujedinjenih nacija (UN), kao i brojnih drugih međunarodnih organizacija.

Izvor: Anadolija