Author: admin

Kujundžija je stari naziv za zanatliju koji proizvodi ili prepravlja nakit i sitne ukrasne predmete od zlata, srebra i drugih metala. Ovaj zanat zahtijeva veliku preciznost, vještinu, umješnost i kreativnost pa ga mnogi svrstavaju u jednu vrstu umjetnosti.

U davna vremena, kujundžije su izrađivale tepeluke, belenzuke, almasli grane… Tepeluci su bili zlatni ukrasi s draguljima na ženskim kapama, koji su svojim bogatim izgledom odražavali društveni status žene koja ga nosi. Izvorno je tepeluk bio naziv za malu žensku kapu ukrašenu nakitom, ali je s vremenom u narodu sam taj vrijedni ukras na kapi dobio ime tepeluk. Tepeluk je imao oblik i izgled većega broša, koji je u sredini imao rubine, safire ili neko drugo drago i poludrago kamenje. Posebni tepeluci izrađivani su i za ukrašavanje oružja.

Belenzuke su bile narukvice od zlata i srebra ukrašene lančićima i dragim kamenjem. Velike narukvice mogle su se i razdvajati, a povezivale su ih lijepo ukrašene kopče. Za velike vojskovođe izrađivane su belenzuke za sablje i puške.

Najljepši primjerci zlatnog nakita, koje su izrađivali samo najvještiji majstori zlatarstva, bile su čuvene zlatne almasli grane ukrašene najkvalitetnijim dragim kamenjem: dijamantima, rubinima, smaragdima i safirima, uglavnom s motivima flore i faune.

Filigranska tehnika

Kujundžijski zanat na našim prostorima baštini dugu i bogatu tradiciju. Prvo spominjanje kujundžijskog zanata u Bosni i Hercegovini je u defteru (popisu) u Sarajevu iz 1528.-1536., u kojem su navedeni novi zanati. Kujundžije su proizvodile nakit i druge ukrasne predmete koristeći se i tehnikom filigrana za posebno ukrašavanje. Riječ filigran je latinskog porijekla: filum-nit i granum-zrno, a predstavlja jednu od najljepših tehnika obrade plemenitih metala.

Pravi filigran čini cijeli niz elemenata, koji će tek u konačnici dobiti željeni izgled, a za proizvodnju jednog komada nakita potrebno je više od 100 pojedinačnih sitnih dijelova, koji se posebno ugrađuju. Prvo bi se sačinila tanka žica koja se zatim velikom preciznošću „plela” i letovala za podlogu specijalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajali, a i danas nastaju, savršeni oblici, te se filigransko umijeće s pravom svrstava u „umjetne zanate”.

Repromaterijal, odnosno plemenite metale zlatari su nabavljali u obliku granula ili komada, zbog čega su morali primijeniti više različitih postupaka kao što su: topljenje, čišćenje, legiranje i konačno izlijevanje u kalupe. Nakon pripreme materijala slijedilo je “izvlačenje” plemenitih metala u željeni oblik, zavisno od potrebe, prvenstveno kao žica ili ploča. U svakoj kujundžijskoj radnji nekad se nalazilo i malo grno (slično kovačkom), gdje su topljeni zlato i srebro, dok se u novom dobu koriste plinske ili električne peći za topljenje plemenitih metala.

Zlatarska ulica u Sarajevu

Svaki predmet izrađen od plemenitih metala morao je, a tako je i danas, imati na vidnom mjestu utisnuta tri žiga: žig s inicijalima proizvođača (imeni žig), žig čistoće metala od kojeg je napravljen predmet, koje utiskuju proizvođači tih predmeta (nakita), te treći žig koji utiskuje Zavod za plemenite metale poslije detaljne provjere i analize određenog predmeta. Oblik, veličinu i izgled žigova određuje isključivo Zavod za plemenite metale i zakonom su strogo propisani. Ovi žigovi su prepoznatljivi i bez njih se nakit ni danas, kao i prije, ne smije prodavati.

Kujundžijska čaršija u Sarajevu nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. I danas u tim ulicama većinom rade zlatari. Gazi Husrev-begova ulica, u narodu poznatija kao Zlatarska ulica, jedna je od najljepših ulica na Baščaršiji, iako je u njoj danas mnogo manje zlatnog sjaja. Od početka pandemije koronavirusa do danas u toj ulici zatvoreno je devet zlatarskih radnji. Osim pandemije, razlog je odlazak mladih ljudi iz naše zemlje koji ne žele nastavljati porodičnu kujundžijsku tradiciju zbog neprofitabilnosti i teške situacije u BiH, pa se sa smrću starih zanatlija vrata radnji zauvijek zatvore. Također, razlog je i sve veći broj otvaranja zlatara u velikim tržnim centrima u kojima se prodaje jeftiniji fabrički izrađen zlatni nakit, a, osim toga, ljudima je u današnjem užurbanom tempu života praktičnije kupovati sve što im treba na jednom mjestu.

avaz

U proteklom periodu zabilježen je drastičan rast cijena osnovnih životnih namirnica. Poskupljenje tada nije zaobišlo ni meso i mesne prerađevine. Stručnjaci su pojašnjavali da je do skoka cijena došlo zbog velikog broja problema na domaćem, ali i na svjetskom tržištu.

Ekonomski stručnjaci su kazali kako su komponentne za hranu poskupile za više od 100 posto i bilo je nemoguće da se to ne prenese na krajnji proizvod.

Međutim, tu nije bio kraj. Građani naše zemlje su u proteklom periodu za kilogram pilećeg filea morali izdvojiti od oko 12,35 do čak 15,65 KM.

Trenutno cijene su nešto niže, i kreću se od 9,65 KM do 13,55 KM, u zavisnosti od prodavnice.

Kako bi provjerili kakav nas scenarij očekuje u narednom periodu po ovom pitanju, pozvali smo potpredsjednika Udruge peradara BiH i direktora mesne industrije “Madi” Edina Jabandžića. Pitali smo ga da li se može očekivati još jedan “finansijski udar” na građane.

Jabandžić je za N1 kazao kako građani ne bi trebali da imaju razloga za brigu te da bi u narednom periodu trebale da ostanu iste cijene.

“Peradari i živinari su bili suočeni sa abnormalnim rastom cijena u proizvodnji stočne hrane, od kukuruza i sojine sačme, uz dodatni rast cijena nafte, struje i plina. Sve je to utjecalo da u jednom periodu skoči cijena piletine. Međutim, već neko vrijeme cijene žitarica su u kontinuitetu iste, tako da ne vidim da može doći do novog skoka cijena. Ne vjerujem da može, ali vidjet ćemo”, kazao je Jabandžić.

Kada je riječ o izvozu piletine iz naše zemlje, Jabandžić je za N1 kazao kako to sve odlično funkcioniše i istaknuo kako ni u tom segmentu ne bi trebalo biti problema.

“Izvozimo onoliko koliko bude kupaca. Ono što znam da se jako malo robe trenutno izvozi. Do ljeta ne bi trebalo da bude problema sa izvozom, jer trenutno izvozimo minimalne količine. Nema razloga za brigu. Kapaciteti su normalni”, kazao je Jabandžić za N1.

Indeks cijena žitarica je imao najveći silazni trend u prošlom mjesecu – bio je manji za 5,6 posto u odnosu na februar i 18,6 posto u odnosu na prije godinu dana.

Program N1