Author: admin

Dok traje višegodišnja borba između radnika, poslodavaca i sindikata o povećanju plaća sve više mladih radnika i onih sa iskustvom napušta Bosnu i Hercegovinu u potrazi za većom plaćom od koje mogu normalno živjeti.

Poslodavci obećavaju veće plaće, ali samo pod uvjetom da se smanje doprinosi što su djelimično u pravu i na kraju da sami određuju o povećanju plaće radnicima od 100 do 400 maraka i da im se na te isplate računaju drastično smanjeni doprinosi. Uz to poslodavci zahtijevaju da se odobri 30 hiljada radnih dozvola za dovođenje radnika iz Pakistana, Indije, Malezije i drugih zemalja, kako bi nadomjestili manjak radnika.

Strani radnici vjerovatno će u većem broju dolaziti da rade u BiH, ali onda će se pojaviti novi problem u obaranju plaća što neće biti nikako dobro, upozoravaju iz Saveza samostalnih sindikata BiH i insistiraju na usvajanju Zakona o minimalnoj plaći u Federaciji BiH od hiljadu maraka, a koji se nalazi u parlamentarnoj proceduri i čije usvajanje su podržale sve parlamentarne stranke u FBiH.

Šta se treba hitno uraditi da ne dođe do još većih problema zbog odlaska radnika iz BiH, pojasnio nam je Admir Čavalić, ekonomista i zastupnik u Federalnom parlamentu.

– Moramo da kraja godine napraviti reformu u području fiskalnih zakona, o doprinosima i porezima na dohodak. Na to čekamo sedam godina i već je opao optimizam kod poslodavaca kada se radi ovim zakonima. To konkretno podrazumijeva da se spuste stope doprinosa na 32 ili 30 posto, što bi bilo idealno i to bi svorilo uvjete da radnici dobiju veću neto plaću od 200 do 300 maraka – smatra Čavalić.

To bi bilo dobro, ako se usvoje ovi zakoni u Parlamentu FBiH u oba doma do kraja godine, ali se ne zna da li bi od 1. januara 2024. godine poslodavci i povećali plaće radnicima, smatra Čavalić.

– Kako bi otklonili ove sumnje koje mogu biti opravdane i neopravdane, predložio sam Parlamentu FBiH u dogovoru sa Udruženjem poslodavaca drugi zakon koji bi važio do 31. decembra 2023. godine. Ovaj temporalni zakon podrazumijeva ukoliko poslodavci povećavaju plaću radnicima do 400 maraka, plaćaju na ovu sumu samo 11 posto doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje. To bi išlo radniku u penzioni fond i dobili bi osnovicu za rast penzija. Sa povećanjem plaća od 400 maraka dobili bi produktivnijeg i zadovoljnijeg radnika. To bi bila garancija da 1. januara 2024. godine ostanu povećane plaće za 400 maraka – predlaže Čavalić.

Naš sagovornik se slaže da je sve ovo lakše kazati i napisati i pustiti u parlamentarnu proceduru, a radnici nam odlaze prije svega zbog malih plaća.

– Moj prijedlog je u Parlamentu još od decembra prošle godine, a do danas nije uvršten ni na dnevni red. Ako ne usvojimo ove zakone do kraja godine, bojim se da će se desiti značjniji odliv radne snage iz BiH, a poslodavci će se okretati kapitalnim investicijama ulaganjem u automatizaciju proizvodnje kako bi nadoknadili manjak broja radnika – smatra Čavalić.

Mogu li se i psolodavci odreći dijela svoje zarade da se povećaju radničke plaće?

– Svakako da mogu i ima parcijalnih primjera da poslodavci povećavaju plaće radnicima i zadržavaju ih u svojim firmama na taj način. Ali ne posluju sva preduzeća sa profitom ili ako ga ostvare, mali je. Može se naći način da one firme koje ostvaraju ekstra profit moraju svojim radnicima povećati plaće. Umjesto što je fokus na minimalnoj plaći i njenom povećanju, mislim da bi se trebali fokusirati na prosječnu i medijalnu plaću. Prosječna plaća u FBiH iznosi oko 1.100 maraka, a medijalna plaća je oko 900 maraka. Medijalna plaća dijeli radnike na dva dijela oni koji imaju plaću između 900 i 1.000 maraka. Svake godine sve manji broj ljudi radi za minimalnu plaću. Oko 20 hiljada radnika u Federaciji BiH prima minimalnu plaću i oni najviše napuštaju BiH i idu u Njemačku, Austriju i neke druge zemlje u Evropi.

faktor

Policijski službenici Sektora kriminalističke policije i Sektora za policijsku podršku Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, postupajući po naredbama Suda Bosne i Hercegovine, od jutros vrše pretrese na više lokacija na području Kantona Sarajevo.

“Operativno – taktička akcija “Overdose” provodi se pod nadzorom tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine, s ciljem dokumentovanja krivičnih djela Organizovani kriminal /čl. 250 KZBiH/ u vezi s Neovlaštenim prometom opojnim drogama /čl. 195 st. 2 KZBiH/ i Neovlaštenim prometom oružjem i vojnom opremom te proizvodima dvojne upotrebe /čl. 193 KZBiH/.

OTA “Overdose” rezultat je operativnog rada policijskih službenika koji su vršili analizu podataka dobijenih dešifriranjem komunikacija putem Sky aplikacije među osumnjičenim osobama”, navodi se u saopćenju MUP-a Kantona Sarajevo.

Pored akcije “Overdose”, u toku je i akcija kodnog naziva “Studenac” koja se trenutno provodi u Zenici, Vitezu, Čapljini, Cazinu, Posušju, Bijeljini i Banjoj Luci.

Predsjednica i ministri Vlade Srbije imaju najmanje plate u odnosu na njihove kolege iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, pokazuju podaci koje su uporedili novinari N1 iz regiona.

U zajedničkoj priči N1 centara iz Beograda, Zagreba, Sarajeva i Ljubljane pokazalo se da najviše zarađuju ministri i premijer iz Slovenije, potom iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a najmanja mjesečna primanja imaju članovi vlade Srbije.

Plate premijera

Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković, prema podacima iz njegove zvanične imovinske karte, mjesečno zarađuje 3.195 evra, dok njegova koleginica iz Srbije Ana Brnabić za istu funkciju prima platu od 1.236 evra.

Predsjedavajuća Veća ministara BiH Borjana Krišto ima primanja od oko 2.813 evra ili 5.500 maraka.

Robert Golob, predsjednik vlade Slovenije, prema podacima za februar 2023. godine, imao je mesečnu platu od 3.927 evra.

Prosječne plate ministara

Kada izračunamo plate ministara u proseku, u Srbiji su takođe najmanje i iznose 1.059 evra. U Hrvatskoj su prosječne ministarske plate 2.970 evra, u Bosni i Hercegovini 2.608, a u Sloveniji 3.445 evra.

Plate ministara jedino su izjednačene u Bosni i Hercegovini i svi ministri mjesečno primaju 5.100 maraka, odnosno oko 2.608 evra, pokazuju podaci do kojih smo došli uz pomoć Samostalnog sindikata državnih službenika i zaposlenih u institucijama.

Primanja članova Vijeća ministara BiH

Predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto – oko 2.813 EUR ( 5.500 KM)

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković – oko 2.608 EUR (5.100 KM)

Ministar finansija Zoran Tegeltija – oko 2.608 EUR (5.100 KM)

Ministar pravde Davor Bunoza – oko 2.608 EUR (5.100 KM)

Ministar odbrane Zukan Helez – oko 2.608 EUR (5.100 KM)

Ministar sigurnosti Nenad Nešić – oko 2.608 EUR (5.100 KM)

Primanja članova Vlade Srbije

Premijerka Ana Brnabić – 1.236 EUR

Ministar vanjskih poslova Ivica Dačić – 1.188 EUR

Ministar finansija Siniša Mali – 878 EUR

Ministar pravde Maja Popović – 1.080 EUR

Ministar odbrane Miloš Vučević – 1.060 EUR

Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić – 2.294 EUR

Primanja članova Vlade Hrvatske

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković – 3195,56 EUR

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman – 2590,91 EUR

Ministar financija Marko Primorac – 2466,52 EUR

Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica – 2405,87 EUR

Ministar obrane Mario Banožić – 2740,61 EUR

Primanja ministara Vlade Slovenije

Predsjednik vlade Robert Golob – 3927.81 EUR

Ministar finansija Klemen Boštjančič – 3437.17 EUR

Ministar pravde Dominika Švarc Pipan – 3389.57 EUR

Ministar odbrane Marjan Šarec – 3517.22 EUR

Ministrica unutrašnjih poslova (ex) Tatjana Bobnar – 3461,14 EUR

N1

Trend kupovine nastavio se i u prvom kvartalu 2023. godine kada je izvezeno 309.786 tona za 52,8 miliona maraka

Bosna i Hercegovina tokom prošle godine izvezla je šest puta više uglja nego godinu ranije, a trend masovne rasprodaje ovog energenta započet u jeku svjetske energetske krize, nastavio se i u prva tri mjeseca 2023. godine.

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle godine smo izvezli čak 958.152 tone mrkog uglja za koji je naplaćeno 144,3 miliona maraka, dok smo godinu prije izvezli “samo” 160.840 tona za 19,2 miliona maraka, piše Capital.

Najveći kupac

Najveći kupac i dalje je Srbija, u koju odlazi i do 80 odsto mrkog uglja iz BiH, dok su Hrvatska, Austrija, Francuska i Mađarska kupci koji iz BiH nabavljaju daleko manje količine ovog energenta.

Kada se podaci pogledaju detaljnije, vidi se da je kupovina uglja u Srbiji ušla u “petu brzinu” u drugoj polovini prošle godine.

Ti podaci govore da je od 1. januara do 30. juna 2022. godine, Srbija od BiH kupila 109.214 tona mrkog uglja po cijeni od 15,4 miliona KM. U istom periodu godinu prije, Srbija je od nas kupila 46.482 tone za 5,9 miliona KM.

Nakon što je eksplodirala energetska kriza, od 1. jula 2022. godine do 31. decembra Srbija je u kupovini stigla do 958.152 tona uglja, što znači da je 850.000 tona kupljeno u drugoj polovini godine, dakle, osam puta više.

Trend kupovine nastavio se i u prvom kvartalu 2023. godine kada je izvezeno 309.786 tona za 52,8 miliona maraka.

Trend rasta izvoza se nastavio i 2023. godine

Hipotetički govoreći, ako bi se ovaj trend nastavio zadatim tempom, do kraja godine bi količina mrkog uglja koji odlazi preko granice mogla da prebaci i 1,2 miliona tona.

Prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH mrki ugalj u Srbiju najviše izvoze rudnici iz Banovića, Foče, Ugljevika, Tuzle, Breze, Zvornika, Doboja, Živinica, Visokog i Brčko distrikta.

Panična kupovina Srbije i nonšalantan odnos vlasti BiH prema svom energentu koja nije spriječila rasprodaju, bio je bio glavni razlog zbog kojeg su građani prošle godine mjesecima čekali na isporuku uglja i prelazili na druge energente, najčešće na struju.

Prodaja uglja Srbiji je prošle godine porasla dva puta, a njen predsjednik Aleksandar Vučić govorio je ranije u medijima da su im bila potrebna čak četiri miliona tona.

– Treba nam oko četiri miliona tona uglja. Sada kada hoćete da kupite u Grčkoj, Bugarskoj ili negdje, platite 50, 51, 52 sa prevozom još 45 eura po toni. U Banovićima da kupujemo ugalj možemo kupiti jeftinije, drugačiji je lignit kvaliteta, mrki ugalj niže kalorijske vrijednosti, niži je i prijevoz – naveo je Vučić te dodao da je ugalj sa 50 i 60 eura skočio na 400 eura po toni i da ga zbog krize svima nedostaje.

Strateška sirovina

Ugalj, kao i drvo, postao je strateška sirovina u BiH oko koje se otimaju kupci van granica, ugrožavajući domaću proizvodnju, ali i građane direktno.

Početkom juna prošle godine BiH je privremeno zabranila izvoz drveta zbog znatnog povećanja izvoza i pokušavanja stabilizacije domaćeg tržišta. To nije učinjeno kada se radilo o uglju.

Inače, kupovina ogreva obično počinje čim se zima završi, krajem aprila i u maju, a najkasnije u junu, prošle godine se otegla do jeseni, a cijena koja je 2021. godine bila 128 maraka po toni, gotovo se udvostručila i premašila 235 KM.

S obzirom na to da grejna sezona još nje završena, tek će se za oko mjesec ili dva krenuti sa novom nabavkom uglja za sljedeću zimu i formirati cijene za ovu godinu.

Energetska kriza

Ekonomski analitičar Admir Čavalić kaže da su ovi podaci očekivani, ako razumijemo taktiku Srbije u jeku energetske krize.

– Ono što je problematično jeste što je prekomjeran izvoz imao izuzetan uticaj na neformalna tržišta u Bosni i Hercegovini – građane prije svega, ali i formalna takođe. To je dovelo do viših troškova za pojedine termoelektrane. U Srbiji je došlo do rasta potražnje za ovim energentom, tako da očekujem dalji trend nabavke iz regiona, ne samo BiH, već i drugih zemalja poput Crne Gore i drugih – kaže Čavalić.

Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara, kako saznaje BHRT, danas će ponovo održati sastanak s potpredsjednicima Federacije BiH Refikom Lendom i Igorom Stojanovićem.

Da li će ponovo na sceni biti repriza “dogovora kako nema dogovora” ili će se zrelije pristupiti nakon isteka svih zakonskih rokova i poruke visokog predstavnika Kristijana Šmita? Pitanje na koje trenutno nema jedinstvenog odgovora u Federaciji BiH je ko treba da formira vlast – stranke koje su dobile većinu glasova na izborima ili one koje imaju većinu u parlamentu.

Lendo nije dao svoj potpis na Odluku o imenovanju Vlade Federacije BiH, zbog čega do predviđenog roka, 6. aprila, vlada nije formirana.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara ranije je izjavila da je razgovor nešto što nema alternativu, te izrazila očekivanje da će doći do rješenja. Kazala je kako očekuje da će Lendo “razumjeti okolnosti u kojima se Federacija BiH nalazi i prihvatiti da postoji parlamentarna većina u Zastupničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije BiH”.

Podsjećamo, bez Lendinog potpisa Odluka o imenovanju Vlade Federacije BiH, koju je 30. marta donijela predsjednica Federacije BiH, nije se mogla dostaviti Zastupničkom domu na potvrđivanje, te je Bradara ovom domu uputila Informaciju o Odluci kako bi poslanike informirala o svim dešavanjima u vezi formiranja vlade.

Tako je 6. aprila na vanrednom zasjedanju Zastupnički dom primio k znanju navedenu Informaciju i donio nekoliko zaključaka, među kojima je taj da se što prije iznađe rješenje za imenovanje vlade.

Bradara je ranije kazala da je u ovom trenutku najvažnije formirati vladu kako bi političari vodili brigu o svim građanima Federacije BiH koji čekaju reformske zakone, socio-ekonomske reforme ili konkretnije povećanje plaća, smanjenje cijena životnih namirnica i energenata.

Inače, Odluku o imenovanju Vlade Federacije BiH Bradara je donijela na osnovu sporazuma o formiranju vlasti između Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i ostalih stranaka nove parlamentarne većine okupljenih oko SDP-a, Naroda i Pravda (NiP) i Naše stranke.

Prema toj odluci, kandidat za premijera Federacije BiH je predsjednik Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Nermin Nikšić.

Za ministra finansija predložen je Toni Kraljević (HDZ), za ministra razvoja, poduzetništva i obrta Vojin Mijatović (SDP), za ministra unutrašnjih poslova Almin Hopovac (SDP), za ministra pravde Vedran Škobić (HDZ), a za ministra energije, rudarstva i industrije Adis Bubalo (Stranka za BiH).

Za ministricu kulture i sporta predložena je Sanja Vlaisavljević (HDZ), za ministricu prometa i komunikacija Andrijana Katić (HDZ), za ministra raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar (SDP), za ministra za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Hasan Handžić (Stranka za BiH), a za ministra zdravstva Milenko Bevanda (HDZ).

Dužnost ministra obrazovanja i nauke trebao bi obavljati Vedran Lakić (SDP), ministra trgovine Anel Kljako (Narodnog evropskog saveza – NES), ministra rada i socijalne politike Adnan Delić (NiP), ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder (Naša stranka), ministra prostornog uređenja Željko Nedić (HDZ) i ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Zuhad Porčić (NES).