U saradnji s Yugopapirom Index.hr objavio je tekst iz 1982. o Ružici Arsenijević, ženi s hiljadarke, najpoznatije jugoslavenske novčanice.
Svibanj 1982.: Na lijevoj strani novčanice, u kutu je ženski lik. Nije to izmišljen lik. To je lik žene, Ružice, koja živi, postoji i radi – u Beogradu. Svojevremeno, mnogo se pisalo o radniku s hiljadarke, čak su i film napravili o nasmijanom liku livca koji je s fotografije majstora Nikole Bibića sišao na novčanicu.
O ženi, reklo bi se, seljanki, s novčanice od sto starih hiljada – nije se znalo ništa. Onda je, nije tome davno, Jovan Hadži-Kostić u svojoj antologijskoj rubrici Tako reći nezvanično rekao da je žena s hiljadarke (nove) – najidealnija žena Jugoslavije.
A ta žena, ustanovili smo – nije izmišljena. Ona živi, postoji i radi – u Beogradu. I zove se – Ružica. Zaboravite, na trenutak, taj lik. I malo bolje pogledajte novčanicu. Ispod same ženine glave su tiskana slova: A. Milenković.
Andrija Milenković, Leskovčanin po rođenju, Piroćanac po školovanju, primijenjeni umjetnik po opredjeljenju – tvorac je novčanice od tisuću novih dinara. A lik žene na toj novčanici, lik seljanke kojoj čuperci izviruju ispod marame koja je omeđila lijepo, energično lice prodornog pogleda – lik je njegove supruge Ružice, rođene Arsenijević.
I tako, objasnili smo, zašto će, možda, od danas, tu novčanicu nazivati Ružicom.
Andrija Milenković modificirao lik svoje supruge
“Najintimniji prijatelji i kažu: ‘Daj mi jednu ružicu’”, smije se Ružica, ljupka žena koja je, istini za volju, veoma teško pristala na ovaj razgovor. I dodaje: “Ima još šala na tu temu. Zovu me Ružica-inflacija … Ili kažu: ‘Kako s godinama raste inflacija – tako i ti sve više devalviraš’.”
Šalu na stranu: danas, poslije osam godina otkako je hiljadarka (nova) izdana, Ružica s novčanice sve više sliči na Ružicu, pravnicu zaposlenu u Stalnoj konferenciji znanstveno-istraživačkih organizacija u Beogradu.
“Sve više sliči, to je točno”, kaže njen suprug Andrija Milenković. A sve je počelo kad je raspisan natječaj za likovno rješenje novčanice. “Pobijedio sam u jakoj konkurenciji”, priča Andrija Milenković.
“Kada su me, tada, pitali čiji je to lik, rekao sam – obične, zdrave žene, seljanke. Jer u internom natječaju bio je zahtjev da na novčanici bude motiv iz poljoprivrede, vezano za Zeleni plan, da bude općejugoslavenski, dakle, da ne bude u nošnji. Tražio sam takav lik i došao na ideju da modificiram lik svoje žene…”
Lik na novčanici nije izmijenio Ružičin život
“O svemu tome pojma nisam imala”, kaže Ružica. “Pozirala sam Andriji uvjerena da će mi, kako je obećao, izraditi portret. I umjesto da dobijem sliku koja bi bila samo moja, dobila sam izmijenjen lik na novčanici koju – svatko može imati. Bila sam, tada, povrijeđena. Kasnije, postala sam ponosna što je to Andrijino djelo.”
Lik na novčanici od tisuću (novih) dinara, naravno, uopće nije izmijenio Ružičin život: “Događalo mi se da mi ljudi s kojima se upoznam kažu: ‘Vi me na nekog podsjećate.’ Znala sam da to nije ovještala fraza, ali, naravno, nikad nisam htjela objasniti gdje su me to vidjeli i na koga ih podsjećam. Bilo bi to teško objasniti: ljudi mahom u novac gledaju kao u vrijednost, a ne kao u grafički izraz.”
Inače, ako je već o tome riječ, Ružici Arsenijević riječ “slava” uopće nije nepoznata: njen otac je Mikica Arsenijević, nekadašnji nogometaš BSK-a i savezni kapetan… Onda se udala za slavnog muža…
Jer, Andrija Milenković je, poslije izvjesnog vremena provedenog kao asistent profesora Mihajla S. Petrova na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu, počeo se baviti (bilo je to 1958.) kreiranjem poštanskih markica, da bi se 1966. zaposlio u Zavodu za poštanske marke gdje i danas radi.
A priznanja su se nizala jedno za drugim: godine 1959. – Sedmosrpanjska nagrada, 1963. – godišnja nagrada ULUPUS-a, 1964. – Zlatna plaketa Forma 64, 1968. – nagrada Najljepša marka na svijetu, 1969. – Treća, četvrta i osma nagrada Međunarodnog salona u Parizu, 1973. – ponovo Godišnja nagrada ULUPUS-a, 1974. – Spomen plaketa grada Beograda, 1978. – Godišnja jubilarna nagrada ULUPUDS-a …
I da više ne nabrajamo. Sve u svemu, Andrija Milenković, slikar iz Beograda, dao je preko pet stotina likovnih rješenja za marke koje su reproducirane u više od šest milijardi primjeraka. I za jednu novčanicu. S likom svoje žene, Ružice…
(Miobor Stošić, Praktična žena, 1982.)
