Mustafa Džafić iz Donje Ljubije, varošice udaljene desetak kilometara od Prijedora, nedavno je napunio 101 godinu i najstariji je žitelj u ovome kraju. I pored tereta tolikih godina na plećima, starac je i danas izuzetno vitalan i aktivno se bavi poljoprivrednim i kućnim poslovima. Kaže kako ga to održava u životu iako se žali da u posljednje vrijeme ima probleme s kičmom.
Dodaje kako mu i noge malo posustaju, pa je primoran da se oslanja na štapove i tako sebi olakšava kretanje.
Ipak, sve to ga ne sprečava da svakodnevno obilazi, hrani i pazi domaće životinje koje uzdržava na svome imanju.
“U štali imam dva juneta koje hranim i gledaću da ih uskoro prodam. Nekada sam držao mnogo više krava, pa i ovce, ali kako sam ušao u godine, sve je teže brinuti o njima. Sam obavljam sve poslove, čistim u kući i oko nje, cijepam i unosim drva i sve drugo što treba”, kaže Džafić. Dodaje kako drži i kokoši, te jednog psa i nekoliko mačaka, koji mu prave društvo. Žali se kako u posljednje vrijeme sve više mještana odlazi iz Donje Ljubije, a najviše je mladih koji idu u inostranstvo u potrazi za zaposlenjem i egzistencijom.
“Nekada je sve ovo vrilo od života, a sad u ovome šoru imam tek nekoliko komšija s kojima se družim i obilazim. Šteta je to, jer ko će od ove zemlje naći bolju”, pita se Džafić.
Pamćenje ga izuzetno dobro služi i sjeća se svoga djetinjstva koje je bilo jako teško, jer je potekao iz porodice s puno djece. U ranoj mladosti se zaposlio u Rudniku željezne rude Ljubija, gdje je kasnije proveo skoro čitav svoj radni vijek. Starac kaže kako je preko leđa preturio i Drugi svjetski rat, čijom sredinom je postao aktivni član partizanskog pokreta. U redovima 4. kordunaške partizanske brigade borio se na području Hrvatske i Slovenije, a po okončanju rata vratio se u rodno mjesto i nastavio raditi u rudniku. Kaže kako je u jednom trenutku odlučio otkupiti deset godina radnog staža i otići u penziju, nakon čega se posvetio poljoprivredi.
“Posjedujem 50 dunuma zemlje i nema šta nisam sijao na njoj. Držao sam puno stoke, imao voćnjak i nekada se dobro živjelo od poljoprivrede. Sad zemlju dajem u najam jer više ne mogu da je obrađujem”, prisjeća se Džafić.
Kaže kako ima tri kćerke i sina i da oni s porodicama danas žive u Njemačkoj, Švedskoj i Norveškoj.
“Imam 11 unučadi i 21 praunuče, ali, molim te, nemoj tražiti da im svima pobrojim imena, možda se zbunim”, šaljivo kaže Mustafa. Dodaje kako najveći dio godine živi sam i brine o sebi, te da se najviše raduje posjetama mnogobrojnih potomaka.
Filozofski zaključuje kako je život božije davanje i kaže kako ne može razumjeti ljude kojima život može dosaditi.
“Život je lijep, svaki dan je lijep i treba uživati u njemu. Što se mene tiče, ja planiram da doživim i proživim još mnogo lijepih godina”, kaže ovaj zanimljivi starac na kraju naše posjete.
Izvor:cafe.ba
