Blog

Početak ove godine obilježen je vrlo lošim stanjem prava radnika u BiH, a protekli period reformske agende išao je preko leđa radničke klase, kazao je u intervju za Radiosarajevo.ba predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH (SSSBiH) Selvedin Šatorović.

Dodao je da danas radnici u FBiH nemaju Opći kolektivni ugovor, a prava malog broja radnika „pokrivena“ su granskim ugovorima.

Prava radnika

„Tim ugovorom ćemo definirati minimalnu plaću, predložili smo da minimalna satnica iznosi 3,59 KM, što bi činilo minimalnu plaću višu od 630 KM. SSSBiH ne želi da nijemo posmatra se što se dešava oko nas i želimo da poduzmemo konkretne inicijative. Ovo se može nazvati avanturom, ali jedino ovako možemo se boriti sa odlaskom mladih ljudi iz ove države. Najniža plaća od 630 KM ne uključuje naknade i to treba da bude inicijalna kapisla za povećanje svih ostalih plaća i penzija i put ka poboljšanju uslova života u FBiH“, istakao je Šatorović.

Dodao je da se ovaj iznos može dobiti adekvatnim rasterećenjem realnog sektora, privrede i obaveza po osnovu rada.

Zemlja staraca

„Mislim da u tom segmentu imamo podršku Udruženja poslodavaca FBiH, a očekujemo i od Vlade FBiH pozitivan stav. Bez obzira što je Vlada FBiH u tehničkom mandatu očekujemo da uđe i prihvati pregovore. Na taj način bi pokazali da u svom mandatu zaista žele raditi u interesu radnika i građana. Ukoliko ne dođemo do rješenja najniže cijene rada i radnici ne budu imali sigurnost, BiH će ubrzo biti zemlja staraca kojoj neće pomoći nikakvi krediti međunarodnih finansijskih organizacija“, kategoričan je Šatorović.

Prema njegovim riječima, SSSBiH će u narednom periodu pokrenuti i ocjenu ustavnosti člana 114. Zakona o radu FBiH.

„Radi se o koliziji dva člana ovog Zakona. U članu 114. se jasno prezicira rok od 30 dana za podnošenje tužbe za potraživanja radnika, a u članu 115. stoji da zastarjevanje novčanih potraživanja iz radnog odnosa je tri godine. Ta dva člana su u koliziji i mislimo da član 114. ograničava prava građana FBiH“, pojasnio je Šatorović.

Računi za struju brojnim građanima zadaju glavobolju. Iako štedite, nema vas kod kuće, račun vas često neugodno iznenadi.

Stručnjak za zaštitu potrošača Nenad Kurtović iz udruge Splitski potrošač za Tportal dao je nekoliko savjeta na šta sve treba obratiti pažnju.

Prva stvar je tarifni model.

“Nije isto ako je potrošač u jednotarifnom ili dvotarifnom modelu. Pretpostavimo da je mjerni uređaj ispravan, da registrira kako treba. Potom treba vidjeti jesu li oba potrošača u istom modelu. Ako je osoba u jednotarifnom modelu, on mora biti svjestan toga da je cijena kilovata nešto veća nego u dvotarifnom. To je prvo mjesto u kojem nastaju razlike”, kazao je Kurtović za Tportal vezano za pitanje njihovog čitatelja.

“Puno ljudi se pita što im troši struju, a odgovor je uglavnom elektronika koja je stalno na stand by načinu rada. To su mali potrošači, ali ih je puno i oni kumuliraju velik trošak. Televizori, pogotovo plazme, i računala velike snage mogu potrošiti nevjerojatno puno struje. Plazme imaju deklariranu snagu po pola kilovata i taj televizor ako radi nekoliko sati na dan troši i nešto novca dnevno, a isto vrijedi za računala”, naglašava Kurtović.

Upozorava i da su veliki potrošači u kućanstvu šporeti na struju i mali kućanski aparati poput sušila za kosu i usisavača, koji se često koriste i tako ‘nakupe’ puno kilovata.

Izvor: radiosarajevo.ba

Oko pet posto mladih ljudi uzrasta od 18 do 24 godine u Bosni i Hercegovini ima završena najviše dva razreda srednje škole, dok je u zemljama Europske unije ta stopa oko 10,6 posto, piše SrpskaInfo.

Cilj strategije EU je da taj prosjek 2020. godine bude 10 posto, navodi se u izvještaju o o socijalnoj uključenosti u BiH za 2017. godinu Direkcije za ekonomsko planiranje.

Podaci iz ovog izvještaja pokazuju i da je u regionu situacija u Crnoj Gori slična onoj u BiH, dok Srbija i Makedonija imaju veće stope ranog napuštanja školovanja nego što je to u BiH.

Srbiji je to oko 7 posto mladih, a u Makedoniji oko 10 posto.

Po izvještaju Direkcije, djeca najčešće napuštaju školu kada nemaju dovoljno interesa za obrazovanje ili motivaciju za učenje, kada im nedostaje podrška njihovih roditelja ili osjećaj sigurnosti unutar porodice i oni su skloniji nasilnom ponašanju, te imaju lošiju sliku o sebi.

Najugroženije kategorije djece po pitanju pristupa obrazovanju su djeca sa posebnim potrebama, djeca povratnici, djeca iz porodica u stanju socijalne potrebe i djeca Romi.

Izvor. Radiosarajevo.ba