Blog

Danas u Bosni prije podne pretežno oblačno vrijeme. U jutarnjim satima i djelu prije podneva sa slabom kišom, a na planinama sa slabim snijegom. Poslijepodne, postepeno smanjenje oblačnosti. U Hercegovini i u jugozapadnim područjima malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Vjetar slab do umjeren sjeverozapadnog smjera, a u planinskim područjima i na momente i pojačan. Jutarnja temperatura od 1 do 6, na jugu od 5 do 8, a najviša dnevna od 7 do 13, na jugu i sjeveru od 13 do 17 stepeni.

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Šefik Džaferović,povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, položili su cvijeće na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu i odali počast šehidima i prvom predsjedniku RBiH Aliji Izetbegoviću.

Delegacije svih nivoa vlasti danas su učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu odale počast šehidima i prvom predsjedniku RBiH Aliji izetbegoviću. Među prisutnima su, između ostalih, bili i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i Bakir Izetbegović, predsjedavajući Doma naroda PSBiH.

Komšić i Džaferović su, nakon polaganja cvijeća, čestitali građanima Dan nezavisnosti.

“Na ovakvim mjestima prilika je da se sjetimo onih koji nisu sa nama, fizički. Naših drugova koji su poginuli za ovu zemlju, koji su dali sve što su mogli da daju, kao i onih koji su svoje zdravlje ili dijelove tijela izgubili, i njima treba reći hvala za sve ovo što danas imamo”, poručio je Komšić danas na Kovačima.

Kako je kazao, “neka nas ne muči, neka se ne kajemo zbog onoga što smo radili”.

“Uradili smo to zbog svoje zemlje, svojih prijatelja, djece, budućnosti ove zemlje, bez obzira kako to možda nekad izgledalo razočaravajuće i depresivno. Čovjek se može razočarati u politiku, vlast ali se ne može razočarati u svoju domovinu”, rekao je Komšić.

I Džaferović smatra da je današnje obilježavanje prilika da se prisjetimo najboljih sinova BiH.

“Danas, u ovoj prilici, sjećamo se i odajemo poštovanje najboljim bh. sinovima koji su svoje živote ugradili u slobodu u kojoj mi danas živimo”, poručio je Džaferović.

Podsjeti je da su građani BiH glasali, a najbolji sinovi su ugradili živote za cjelovitu, demokratsku državu Bosnu i Hercegovinu.

“Državu ravnopravnih naroda i građana na cijeloj njenoj teritoriji. BiH još uvijek nije u punom smislu država ravnopravnih ljudi. Postoje brojni primjeri diskriminacije ali ja ne sumnjam da ćemo mi konačno postići svoj cilj – cjelovitu i demokratsku BiH, državu u kojoj će svi narodi i građani biti ravnopravni, na svakom pedlju njene teritorije”, poručio je Džaferović.

Izrazio je uvjerenje da će BiH postati članica Evropske unije (EU), NATO saveza i da će se u njoj obaviti sve potrebne ekonomske i društvene reforme kako bi ljudi ostajali u BiH.

Delegacije su položile cvijeće i na spomen-obilježje Vječna vatra, te na spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995., kao i spomen-parku Vraca.

U zgradi Predsjedništva BiH sinoć je održan svečani prijem povodom Dana nezavisnosti BiH.

Izvor: radiosarajevo.ba

Kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i napadač italijanske Rome Edin Džeko uputio je danas čestitku povodom Dana nezavisnosti BiH u kojoj je poručio da “ko nije bio u Bosni i Hercegovini, ne zna koliko se ova naša zemlja može voljeti”.

“Ko nije našim ulicama hodao, sa našim ljudima pričao, sa njima se svađao, grlio i ljubio, slušao naše šale, taj kao da nije ni živio”, poručio je Džeko putem društvenih mreža i dodao:

“Rasuti smo po cijelom svijetu i svima onima, koji nisu bili u BiH, mi sportisti, pokušavamo prenijeti sta je to inat, šta je to tvrda glava bosanska, šta je to ponos, šta je to ljubav i zašto našu zemlju toliko volimo. Nije BiH savršena, ali je meni najljepša i sretan sam što sam odgojen da volim sve ljude na ovom svijetu i sto imam(o) priliku svijetu pokazati koliko nama znaći naša zemlja”.

Džeko je istakao i da voli što je rođen baš kao Bosanac i Hercegovac i zaključio:

“Zato, sretan nam Dan nezavisnosti, jedne i jedine nam Bosne i Hercegovine”.

U Bosni i Hercegovini danas se obilježava 27. godišnjica od proglašenja državne nezavisnosti.

Prvog marta 1992, drugog dana referenduma za nezavisnost ove zemlje, ustanovljeno je da je 98 procenata od 65 posto građanki i građana ove zemlje, koliko ih je izašlo na referendum, poručilo da su “za nezavisnu državu svih njenih naroda”.

BiH je svoju nezavisnost zatražila u vrijeme raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), nakon Hrvatske i Slovenije. Vrijedi napomenuti da je 11. oktobra 1991, na sjednici Skupštine BiH, izglasan Akt o reafirmaciji suverenosti Republike nakon čega su bh. predstavnici napustili organe SFRJ, čekajući sporazum o budućnosti zemlje.

Mjesec dana ranije, ratna dešavanja iz Hrvatske već su stigla i u BiH, napadom Jugoslavenske narodne armije (JNA) na hercegovačko selo Ravno.

Pitanje na referendumu glasilo je: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

Dvadeset i četvrtog oktobra, na Palama (u blizini Sarajeva), a pod političkom palicomSrpske demokratske stranke (SDS), formirat će se tzv. Skupština srpskog naroda u BiH koja će 9. januara 1992. Deklaracijom proglasiti i Srpsku Republiku.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, pak, bit će osnovana u Grudama, 18. novembra 1991.

A, u Skupštini BiH, srpski poslanici oštro će reagirati na Akt o reafirmaciji suverenosti. Pozvat će, stoga, i na bojkot referenduma; pamte se riječi ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je u tom periodu, u Skupštini BiH, zaprijetio:

“Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak.”

Odgovorio mu je prvi predsjednik BiH Alija Izetbegović:

“Njegov (Karadžićev, op. pr.) način izlaganja, njegove poruke možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi možda više i nećemo da ostanemo u Jugoslaviji (…) zašto i drugi neće da ostanu u toj Jugoslaviji. Takvu Jugoslaviju kakvu hoće gospodin Karadžić neće više niko. Neće, možda, niko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Evrope i svijeta.”

Referendum se proveo, a posmatrači koji su ga nadgledali priznat će našu zemlju kao „nezavisnu i suverenu državu u međunarodno priznatim granicama“.

Međutim, u poslijepodne, 1. marta, u Sarajevu se desio još jedan događaj koji se dobro pamti: ranjen je sveštenik Radenko Miković, a ubijen tzv. srpski svat Nikola Gardović (otac mladoženje), na vjenčanju ispred Stare srpske crkve na Baščaršiji), što će SDS, uz rezultate referenduma, te noći iskoristiti za podizanje prvih srpskih barikada u Sarajevu. (Za ubistvo Gardovića optužen je Ramiz Delalić Ćelo, no ubijen je prije nego što je proces završen, op. pr.)

Paravojne jedinice postavit će takve “kontrolne punktove” i u Bosanskom Brodu, Derventi, Bosanskom Šamcu… JNA će otvoreno stati na srpsku stranu.

U Sarajevu će prve barikade brzo biti uklonjene, no, već početkom aprila 1992. počinje “formalni” početak rata i agresije na BiH i opsade na Sarajevo, što će trajati sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, krajem 1995.

Rezultati referenduma proglašeni su 6. marta 1992, od kada (retroaktivno) važi međunarodno priznanje o teritorijalnoj nezavisnosti.

Ujedinjeni narodi, 22. maja te godine, izglasat će da postanemo članicom Generalne skupštine, dok će bh. skupština u februaru 1995. za Dan nezavisnosti proglasiti 1. mart.

Dvije i po decenije nakon referenduma, u zemlji u kojoj su samo tri naroda konstitutivna, a Ostali od europskih sudova moraju tražiti prava, od dva Dejtonom utvrđena entiteta, samo jedan obilježava Dan nezavisnosti – Federacija BiH. U Republici Srpskoj danas je radni dan.