Med je jedinstven proizvod prirode. Zahvaljujući svome iznimnom sastavu, od davnina se smatra svetom hranom i jednim od najvažnijih prirodnih lijekova za liječenje širokog spektra bolesti
U grobnici faraona Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom stare preko 3000 godina.
Za vrijeme ratova Grci i Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i liječenje organizma te brže zacjeljivanje rana.
Med se koristio i u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, a dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup.
Za dobivanje ove zlatne guste tekućine zaslužne su pčele, koje procesom pretvorbe slatkog cvjetnog nektara proizvode med raznih boja, okusa, mirisa i sastava.
Kako nastaje med
Pčele skupljaju nektar, pri čemu već počinje proces pretvorbe prirodne šećerne otopine biljaka u med.
Tokom skupljanja nektara, pčela ga miješaju sa sokovima iz svojih žlijezda i organa za probavu.
Zatim pčele-skupljačice predaju taj nektar mlađim pčelama, koje ga slažu u ćelije saća, te nastavljaju proces prozračivanja nektara.
Istodobno sokovima iz žlijezda započinju razgradnju saharoze na grožđani (glukoza) i voćni šećer (fruktoza).
Nadalje, procesom sazrijevanja meda u saćama, prvotna količina vode koja varira između 40-50% se smanjuje na 20% vode, što označava dozrio med.
Pčele tada zatvaraju ćelije saća tankim slojem voska.
Dobiveni med je mješavina niza organskih kiselina, aminokiselina, enzima, peludnih zrnaca, eteričnih ulja, flavonoida, vitamina i minerala te drugih vrijednih sastojaka.
Šećeri sadržani u medu su fruktoza (oko 41%), glukoza (34%), te saharoza (1-2%).
Od vitamina med sadrži B1, B2, B5, B6, C, D, E, K, a od minerala – natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, cink, jod, bakar, krom i selen.
Med je izniman je izvor energije jer predstavlja lako probavljivu visokokaloričnu hranu koja je ujedno i zdrava alternativa bijelom šećeru.
Liječenje medom
Liječenje medom naziva se apiterapija, a popis njegovih ljekovitih djelovanja je vrlo dugačak.
Najpoznatije ljekovito svojstvo meda jest olakšavanje simptoma gripe i prehlade, te drugih bolesti respiratornog sustava, kao što su bronhitis te upala grla i sinusa.
zvrstan je za rane jer djeluje kao antiseptik, smanjuje bol, a također izvlači otrove iz ugriza ili uboda.
Na opeklinu možete nanijeti čisti med, što će spriječiti stvaranje mjehura i omogućiti zacjeljenje kože bez ožiljka.
Pri kožnim problemima, kao što su ispucana koža, osipi, svrbež, te razne kožne nečistoće pomažu oblozi od meda.
Med je od velike pomoći kod raznih probavnih tegoba, zatvora, gastritisa, te čira na želucu, a polaganje obloga od meda preporučuje se kod svih vrsta upala.
Također, med može pomoći u podizanju razine željeza i smanjenju masnoća u krvi, kao i čišćenju cijelog organizma.
Poznato je i njegovo blagotvorno djelovanje kod problema s očima, poput mrene i konjunktivitisa.
Različite vrste meda ciljano djeluju na pojedine tegobe.
Tako primjerice kaduljin i lipov med olakšavaju tegobe dišnih organa i prehladu.
Med od lavande koristi se protiv nadutosti i grčeva, regulira rad srca, pomaže kod čira na želucu, pospješuje mokrenje, a djeluje i protiv napetosti i migrena.Tamni med kestena potiče cirkulaciju, regulira rad želuca, crijeva, jetre i žuči, liječi anemiju, uklanja umor i jača imunitet.
Bagremov med koristi se kod problema krvožilnog sustava, kod zatvora, a kako djeluje umirujuće, pomaže i kod nesanice, nervoze i napetosti.
Livadni (cvjetni) med preporučuje se kod alergija i za jačanje imuniteta.
Kako prepoznati prirodan med
Pomiješajte 2 žličice meda i 6 žlica alkohola. Lagano zagrijavajte nad parom vruće vode 10-ak minuta.
Ako se na dnu čaše stvori bijeli talog – onda je med umjetan (znači da je medu dodan šećer ili su pčele hranjene šećernim sirupom), a ako ga nema, to je pokazatelj prirodnog meda.
Međutim, često mišljenje da kristalizacija meda znači da nije prirodan nije istinito.
Kristalizacija je prirodno svojstvo meda, kod kojeg dolazi do izdvajanja kristala glukoze oko kojih se stvaraju kristali meda, i koje nimalo ne utječe na njegovu kvalitetu. Dapače, to je znak da je med prirodnog podrijetla.
Do kristalizacije dolazi brže kada u medu ima više glukoze nego fruktoze, ili ako sadrži više od 20% vode.
Primjena i čuvanje meda
Ovisno da li slatke sokove kupe s nektara ili medljike, razlikujemo cvjetni ili šumski med.
Cvjetni med, nastao iz nektara medonosnih cvjetova, može biti bagremov, lipov, kestenov, lavandin itd.
Dok šumski med, nastao iz medljike (medne rose) koju izlučuju razne vrste lisnih uši, može biti borov, jelov, hrastov, vrbin, bukvin itd.
Osim što je sam po sebi ljekovit, djelovanje meda možete udvostručiti dodavanjem ljekovitog bilja, tako što mirisne i aromatične cvjetove i listove, sjemenke, koru ili korijenje određenih ljekovitih biljaka močite u medu laganim zagrijavanjem smjese.
Med višestruko pojačava djelovanje biljnih lijekova i donosi njihovu dobrobit do svake stanice tijela.
Dobro zatvoren, med ima neograničen rok trajanja.
Pri tome ga trebate čuvati pri temperaturama između 17 – 19°C u čistim, suhim i tamnim prostorijama, ali nikako metalnim posudama jer može doći do reakcije organskih kiselina i metala.
Dok ga uzimate nemojte koristiti metalnu žličicu, već radiju plastičnu, drvenu ili porculansku.
Ono što je još bitno je da iznad temperature od 41 °C med gubi ljekovita svojstva, stoga kada ga dodajete toplom napitku trebate pripaziti da nije prevruć.
Najviše ljekovitih svojstava iz meda ćete unijeti u organizam upravo tako da ga rastopite u toploj tekućini i popijete ili ostavite 2-3 min pod jezikom da vam se rastopi u ustima.
Zanimljivo
Pčelu možemo nazvati pravim čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti.
Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice.
Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina.
Kada lete u mraku, pčele mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa.
Danas postoji oko 20 000 vrsta pčela.
Izvor: alternativa-za-vas.com
