Nastupili su dani ovogodišnjeg mjeseca ramazana. Ramazan je mjesec posta, objave Kur’ana, mjesec Allahove milosti, oprosta, čovjekove radosti, nade, potrebe, upute i svjetlosti.
Povijesno gledano, vrijeme ovog blagoslovljenog mjeseca se promatra kao vrijeme pružene i ukazane prilike, te kao vrijeme za odgovorno postupanje u istom. Njegove blagodati se prepoznaju, osjećaju i vide kroz izvršavanje, obavljanje različitih vrsta ibadeta, te pobožnošću i skromnošću kojom su vjernici zaokupljani i zaogrnuti u njemu. Zbog svoje svetosti, izdašnosti, hijeropovijesnog značaja i važnosti mjesec ramazan nam dolazi, traje i prolazi, da bi se ponovo vratio s Allahovom milošću, rahmetom i oprostom od grijeha.
Allahovom voljom i odredbom u njemu je propisan post, koji podrazumijeva suzdržavanje od jela i pića, tjelesnog zadovoljenja, od zore do zalaska sunca. U njemu su spuštene sve prethodne objave: Tevrat, Zebur, Indžil i suhufi; i u njemu je kao pečat objava započelo objavljivanje, spuštanje Kur’ana, posljednje Božije objave. Zbog toga je ramazan, odnosno, blagoslov ramazanskog vremena bio prepoznatljiv kod generacija prije nas, a božijom voljom, bit će prepoznatljiv i nakon nas.
U nizu od dvanaest mjeseci hidžretskog kalendara Ramazan ima prepoznatljivo mjesto (deveti hidžretski mjesec), ulogu i značaj. Promatrano ljudskim parametrima i ovosvjetskim, profanim mjerilima, ramazan ne treba nas. Naprotiv, ramazan je svojim vrijednostima, fadiletima i blagoslovom potreban nama. Stoga ga iščekujemo i njemu se radujemo. Nije on naša želja, htijenje niti volja. To nam je vremenski dar od Milostivog i Sveznajućeg. Zato onima koji ga prepoznaju kao Božiji dar, vrijednosni credo postaje: nužno duhovni sud, etički pristup životu i usvojena prepoznatljiva estetička pojavnost u ovom svijetu.
Post kao primarna vrsta ibadeta u ramazanu je skriven. No, njegovi tragovi, eseri, su vidljivi u svakom postačevom pokretu, prepoznatljivi su i manifestuju se u svakom trenutku, prilici i na svakom mjestu. Skrivenost posta, bolje kazano vjernikovo unutarnje pročišćenje je u stvari predanost Bogu i nastojanje postizanja Njegovog zadovoljstva. U naravi ljudska dobrota, plemenitost i obavljanje ibadeta je traganje za ličnom srećom i zadovoljstvom, osim u postu. Post pripada Bogu, Allahu dž.š., kako se to u hadisu kudsijji naglašava da će On za post i napore tokom posta posebno nagraditi postače.
Mi razumijevamo da se također postom osnažuje ličnost, izgrađuje njen karakter i potvrđuje odlučnost, manifestuje unutarnja snaga i vjera čovjeka, postojanost ličnosti i njena spremnost na žrtvu, spremnost na slijeđenje apsolutne Istine i afirmaciju univerzalnih principa i vrijednosti.
Ta prilika se nudi svima, no, prije toga, se valja oduprijeti porivima, ljudskim slabostima i fizičkim (dunjalučkim) izazovima života. To mogu postići samo odabrani, jer Bog svim ljudima daruje ovaj svijet i život na njemu, a vjeru samo onima koje On voli. Zato post, kao ibadet, iz središnje odrednice islamskih šarta, povezuje prolazno i vječno, vidljivo i nevidljivo, materijalno i duhovno.
Kao vrijeme duhovnog meditiranja, natapanja i buđenja ramazan se pojavljuje kao proljeće vjerničkih duša. U tom blagoslovljenom, vremenski određenom periodu, izvršavaju se različite vrste ibadeta, kao što se u proljeće u vrtovima i baščama sade i zasađuju različite vrste poljoprivrednih kultura. Vrtovi i bašče se vrednuju po plodovima koje daruju i koji se u njima ubiru, pa tako se i ljudski život vrjednuje po dobroti i dobrim djelima ljudi koja čine.
Zanemarivanje te vremenske prilike i blagodati je nemaran odnos prema sebi i bespovratno gubljenje ramazanskih fadileta. Stoga je strpljivost u izvršavanju ibadeta i sabur u podnošenju ovosvjetskih teškoća, nakon vjerovanja u Boga, druga stepenica u formiranju i pozitivnoj izgradnji ličnosti. Tako izgrađena ličnost se odgovorno suprotstavlja ljudskom zlu i ukazuje na društvene devijacije, nepravilnosti i nepravdu.
Blagoslovljeno vrijeme pruža priliku i zahtjeva od ljudi, kao najodabranijih Božijih stvorenja, da ovaj svijet grade i izgrađuju na ljubavi, istini, moralu, plemenitosti, poštenju, učenosti i znanost, a ne na slici današnjeg svijeta u kom se ogleda laž, mržnja, prevara, krađa, obmana, licemjerstvo, egoizam, siromaštvo i udaljenost jednih od drugih.
Postom se polira ljudsko srce i oplemenjuje čovjekova duša. Posti se samo u ime i radi Allaha, a gladovanje je u ime niskih ovosvjetskih želja i poriva. Ramazanskim postom se manifestuje inovativni stil života koji podrazumijeva afirmaciju Božije volje i izvršavanje Njegovih naredbi. To je pojedinačni odgovor, samosvjesno prihvatanje i odgovor na priliku da se ojača veza čovjeka sa Bogom.
Ramazan je vrijeme za tu komunikaciju, kroz Kur’an čija je objava počela u ramazanu. To je Allahova riječ, kojom se čovjeku nudi uputa, putokaz i usmjerenje. U Kur’anskim ajetima i surama se govori o ljudima, narodima, prostorima, vremenima, događajima, vjerovanjima i propisima.
Za čovjeka koji je potreban Allahove milosti to je iskustvena riznica i spoznajno dostignuće. Kur’an se u ramazanu i izvan ramazana uči, čita, proučava i studira. Njegovo učenje i proučavanje oplemenjuje čovjeka i daje mu bistrinu uma i podiže stepene spoznaje.
(Preporod)
