Pošto se propis Sadekatu-l-fitr izvršava u ramazanu, njega nikako ne treba izdvajati iz ramazanskog konteksta i neophodno ga je posmatrati, razumijevati i doživljavati kao dio te cjeline.
Mubarek ramazan je prije svega Allahova blagodat i zlatna prilika da svaki musliman i muslimanka obnove svoju vjeru. Ramazan je vrijeme unutrašnje rehabilitacije i duhovnog jačanja svega dobrog u ljudskoj duši te slabljenja i eliminacije svega lošeg. U tom smislu, post i namaz kao dva islamska šarta i farza igraju ključnu ulogu. Post sputava ljudske niske želje i pohote duše, uzdiže je na visoki nivo svjesnosti i veže sa onim najljepšim najvećim i najmoćnijim tj. Allahom dž.š. Takvu dušu dodatno preuzima namaz, približuje je Bogu i uzdiže na najveći stepen ljudskog savršenstva. Neprestano učenje Kur’ana prosvjetljuje um i duh dok potraga za Lejletu-l-kadrom simbolizira potragu za momentom savršenstva kada dolazi do spoja nebeskog i zemaljskog, odnosno ljudskog i Božijeg, koje je tako lijepo predstavljeno u susretu velikog meleka Džibrila sa poslanikom Muhamedom a.s.
Da bi se postigao takav nivo vjerovanja i pokornosti Allahu dž.š., i da bi se svjesnost o Tvorcu ugnijezdila u čovjeku i odrazila na njegovom moralnom i društvenom planu post i namaz moraju biti obavljeni na najbolji način, skoro bez greške. Naravno, ljudske ograničenosti to ne dozvoljavaju, a da bi to ostvario čovjeku je opet potrebna Allahova pomoć. Ta pomoć dolazi u vidu Sadekatu-l -fitra, jer ovaj propis upotpunjuje post tako što neutralizira slučajan uticaj ružnih riječi koje kvare post i škode namazu.
Što znači da duhovni uspon koji vjernik nije mogao postignuti samim postom i namazom može postići uz pomoć Sadekatu-l- fitra koji je kao i sve ostalo Allahova pomoć i dar. Uz to, vjernik svoju unutrašnju radost zbog ostvarene blizine prema Allahu i svoje preveliko zadovoljstvo zbog uspješnog obavljanja Allahovih odredbi u mubarek ramazanu pretače u društvenu dimenziju tako što iz svog imetka izdvaja određenu svotu sredstava da siromašnima barem na dan bajramske radosti obezbjedi dnevni obrok tako da na taj sretni dan za postača ni oni ne trebaju brinuti kako spojiti kraj s krajem.
Dakle islam iskorjenjuje sebičnost time što ne dozvoljava da se vjernik raduje, a da siromah to gleda praznog stomaka i kaharnog srca. Važno je istaknuti da time islam kao da poručuje da pojedinačna sreća i nije sreća i da u stvari istinska sreća nije moguća ako je i siromah ne može barem na trenutak osjetiti zajedno s tobom.
S duhovne strane dakle Sadekatu-l- fitr ima funkciju ispravljanja greški i upotpunjavanje nedostataka ramazanskih vjerskih aktivnosti, a s druge strane, ovaj važan propis dobija društvenu dimenziju tako što se vjernička duhovna uzdignutost i blizina Bogu prevodi u konkretna djela pomaganja slabih i siromašnih. U tom smislu islam potvrđuje da što je vjernik bliže Bogu bliži je socijalnim problemima u svom društvu.
S obzirom da je ulu-l-emr, najviši islamski autoritet na jednom području, pozvan i dužan da organizuje, prikupi i podijeli sredstva od ukupljenog Zekata i Sadekatu-l-fitra, važno je da u svim našim džematima razvijamo svijest o imperativu izdavajanja Sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u BiH.
Islam nas kroz ramazan vodi ka dubini naše duše, uzdiže nas ka najvišem nivou savršenosti i spoznaje stvarnosti, a kroz Sadekatu-l-fitr vodi nas i ka socijalnoj periferiji naših zajednica gdje žive oni kojima je mnogo toga uskraćeno. I kako god nas naša vjera uči da se uzdižemo prema Bogu tako traži od nas da sa sobom uzdižemo i sa socijalnog dna spašavamo one koji su zaglibili u beskraju siromaštva i neimaštine.
