Blog

Članice Udruženja “Žene Srebrenice“ svoj mimohod i šetnju danas održale su u Mostaru. Organizator skupa bio je Medžlis Islamske zajednice Mostar. Domaćinima je, kako su poručili, iznimna čast i zadovoljstvo bilo ugostiti majke Srebrenice, kojih je u Mostar danas pristiglo oko 170.

“Izrazile su želju da šetnja i mimohod ove godine bude u Mostaru, iako su svake godine dosad bili u Tuzli. Čast nam je podijeliti s njima ove trenutke. Svaki mimohod i šetnja po bh. gradovima su poruka da svi zločinci moraju biti privedeni pravdi”, poručio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar Dino efendija Maksumić.

U ime Udruženja “Žene Srebrenice”, Mostarcima je zahvalila predsjednica Munira Subašić. Za nju je, kako je istakla, Mostar poseban grad.

“Moj djed je ovdje rođen. Ja sam iz Donje Mahale i Mostar je nešto posebno. Mi se 27 godina borimo za istinu i tražimo pravdu, a pošto Bošnjaci spavaju i prespavaju, pa zaborave ono što nam se desilo, danas smo došli u Mostar znajući da je ovaj grad doživio slično što i Srebrenica. Oni koji spavaju moraju se probuditi. Mi smo tu, nismo našli sve kosti svoje djece, a ni svi zločinci nisu izašli pred lice pravde. Iz prošlosti se zbog bolje i sretnije budućnosti naše djece, mora naučiti”, kazala je Subašić.

Istina o Srebrenici će ostati i pronositi se svijetom. Majke Srebrenice će se brinuti o tome, a kako su istakle, kada ih ne bude kao svjedoci genocida će ostati bijeli nišani u Potočarima.

“Mi imamo snagu. Nažalost naša djeca nisu imala mogućnost da žive i budu. Danas nemamo unučad, već nažalost po jednu ili dvije kosti, ali dok god postoji ijedna majka, Srebrenica se neće zaboraviti. Padom Srebrenice 5.500 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja. Djeca su gledala ubistva i silovanja svojih roditelja. Oni to neće zaboraviti, a odrasla su bez mržnje i osvete. To od nas može i treba učiti cijeli svijet. Ono što se nama desilo neće se zaboraviti. Nakon nas će govoriti bijeli nišani”, istakla je Subašić.

U čast majki Srebrenice Klub skakača u vodu “Mostari” organizovao je skok sa Starog mosta.

 

“Nije problem nedostatak radnika, problem je što ti ljudi moraju biti plaćeni”, kaže Marjanović

Zbog malog broja radnika bili smo prinuđeni da uvozimo radnike iz Turske za branje šljiva, no ni to nije dovoljno, jer ih ne možemo uvesti onoliko koliko nam treba.

Kazao je ovo za “Nezavisne” Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske.

Naime, prema njegovim riječima, sezona berbe počinje, a radnika nema.

“Ove godine šljiva je rodila kao nikad do sada, ali već dugi niz godina, iako je dobar rod, radne snage je sve manje”, kazao je Dojčinović.

Veliki je nedostatak radnika te su zbog toga, kako kaže, bili prinuđeni da ih uvoze iz Turske.

“Nama bi najviše odgovaralo da uvezemo 200 radnika da rade na jednoj plantaži, ali to je nemoguće”, ističe Dojčinović.

Prema njegovim riječima, radnici se žale na cijene satnice, a i oni zainteresovani su najčešće ljudi starije životne dobi.

“Mladi izbjegavaju rad na poljoprivredi te pretežno idu van države misleći da će njihov rad biti više plaćen”, kaže Dojčinović.

Kako objašnjava, satnica radnika iznosi šest KM, u šta je uračunat prevoz i topli obrok.

Za jedan dan radnici u prosjeku zarade 50 KM, a neki rade i po 10 časova te tako zarade 60 KM na dan.

“Plaćali bi ih više da možemo, ali nismo u mogućnosti. Nas svaki radnik košta otprilike 80 KM, a više od toga ne možemo izdvojiti”, kaže Dojčinović.

Kako dodaje, trenutna situacija je takva da voćari neće biti u mogućnosti da pokriju veći dio troškova te će najvjerovatnije ostati dužni dobavljačima.

Da ljudi nisu zainteresovani za berbu, potvrđuju za “Nezavisne” iz preduzeća “Agroimpex Nova” iz Banjaluke, gdje su kazali da su zbog nezainteresovanosti radnika prinuđeni da se snalaze kako mogu.

“Objavili smo oglas na nivou čitave Bosne i Hercegovine, gdje smo tražili radnike za berbu, a od tog oglasa su nam se javila samo tri zainteresovana čovjeka”, kazali su oni.

Prema njihovim riječima, iako berače dobro plaćaju, ne mogu naći radnu snagu.

“Nema ljudi, ili ti ljudi neće da rade, sada smo prinuđeni da se snalazimo kako možemo”, ističu oni.

Kako je za “Nezavisne” kazao Mladen Marjanović, predsjednik Udruženja voćara Prijedora, već duži niz godina imaju ovaj problem.

“Naši su voćnjaci manji, pa se zbog toga i uspijemo snaći, ali ko ima veće voćnjake, ima ogroman problem sa radnicima”, kaže Marjanović.

Prema njegovim riječima, glavni problem radnicima je nedovoljna naknada za rad, ali oni nisu u mogućnosti da im isplate više od satnice od pet do deset KM.

“Nije problem nedostatak radnika, problem je što ti ljudi moraju biti plaćeni”, kaže Marjanović.

Negativan trend odlaska stanovništva iz Bosne i Hercegovine se nastavlja. U tome je i dalje vodeći Unsko-sanski kanton, u kojem zbog iseljavanja škole iz godine u godinu bilježe manji broj učenika, te pojedinim prijeti gašenje. Prema podacima MUP-a USK-a, u 2021. izdano je više od 15.900 uvjerenja o nekažnjavanjuu svrhu odlaska u inostranstvo. U pojedinim školama svako malo učenici dolaze direktorima da se ispišu jer idu u inostranstvo s roditeljima. Ove godine je upisano više od 1.500 prvačića, ali je to za 2.000 manje za razlilku od prije 20 godina. Što se tiče srednjih škola, najveći interes vlada za medicinska te elektrotehnička i informatička usmjerenja.

Pored pada nataliteta, glavni razlog zbog kojeg su pojedine učionice prazne ili, pak, poluprazne je svakako iseljavanje stanovništva. Prvo idu roditelji, a ubrzo za njima i djeca.

„Broj đaka prepolovljen je skoro u sve i jednoj školi. Još nam gradske škole donekle dobro stoje, a seoska područja, pogotovo opština Sanski Most i Cazin, jako se teško nose sa odlaskom djece“, navodi Zehra Hadžić, predsjednica Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja USK-a.

Kako je raditi s manjkom učenika, najbolje zna profesor razredne nastave Hasan Dedić. U Područnoj školi Brigovi u Konjodoru on istovremeno u jednoj učionici predaje za čak tri različite generacije: „Bez obzira na sve kompetentnosti, stručnost, kreativnost koju posjedujete – nemoguće je to sve realizirati. Možete zamisliti kako je tri nastavne jedinke realizirati za 45 minuta. Sva ona metodologija koja je bila na fakultetima pada u drugi plan jer je nemoguće imati takvu artikulaciju sata – u kombiniranom odjeljenju ne možete više od 15 minuta posvetiti učeniku“.

Pred svaki početak nove školske godine kod velikog broja nastavnika se javlja strah da će postati tehnološki višak. Iz Sindikata kažu – u današnje vrijeme je veoma teško biti prosvjetni radnik.

„Pojedine kolege rade čak u četiri škole da bi dobili jednu platu. Putuju, a i teško je dogovoriti s direktorima ostale poslove. Jedino oni osjećaju odliv stanovništva sa područja Unsko-sanskog kantona i jedino oni ispaštaju što nam ljudi odlaze“, dodaje Hadžić.

Odliv i nezainteresiranost đaka se osjete i u Poljoprivrednoj srednjoj školi „Sanus Futurum“ u Sanskom Mostu. Škola raspolaže modernom i savremenom opremom, vlastitim voćnjacima, mljekarom i jedina je takve vrste u Unsko-sanskom kantonu. Međutim, broji svega pedeset đaka, a ukoliko stanje ostane nepromijenjeno, rukovodstvo škole će morati staviti ključ u bravu.

„Narod je otišao, nema podmladka. Pratim koliko je prošle godine rođeno djece u Sanskom Mostu – taj broj opada svugdje. Samo kažem – duša me boli za mojom školom“, govori Senad Tičević, direktor Poljoprivredne srednje škole ‘Sanus Futurum’.

Pitali smo učenike, kao najvrednije resurse i budućnost ove zemlje, žele li svoju budućnost graditi van granica BiH. Kod većine isti odgovor – planiraju napustiti BiH.

A o budućnosti ovdje teško je pričati kada svake godine iz države odlaze hiljade mladih, obrazovanih i radno sposobnih ljudi.

A sve je manji broj i studenata koji se upisuju na Univerzitet u Bihaću. Ove godine, od planiranih 610 studenata, na prvom roku upisano njih 343. Iz Rektorata navode da ukoliko upis na pojedine odsjeke bude manji od 70%, morat će se udruživati srodni odsjeci. Glavni razlog je odlazak na studiranje u inostranstvo. Većina srednjoškolaca želi studirati u Sloveniji – tamo je studij besplatan, tamo je EU.

 

federalna.ba

U hercegovačkim vinogradima berba grožđa počela je mnogo ranije, još polovinom augusta, što nije uobičajeno. Vinogradari, čini se, zadovoljno trljaju ruke jer očekuju sjajnu berbu i grožđe odlične kvalitete, što bi u konačnici trebalo rezultirati vrhunskim vinom.

Ekipa federalne televizije je posjetila dva najveća proizvođača grožđa i vina u tome dijelu Hercegovine. Ipak, u vinogradima je mnogo manje berača nego prethodnih godina jer je manjak radne snage. Vinari se susreću i s visokim cijenama repromaterijala što će, evidentno je, utjecati i na cijene vina.

 

federalna.ba