Svim Bošnjacima i ostalim narodima želimo sretan DAN SANDŽAKA
Sandžak danas obilježava 20. novembar – Dan Sandžaka.
U Pljevljima je 20. Novembra 1943. godine osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) čime je Sandžak dobio svoju autonomiju u okviru koje je imao zagarantirano pravo na unutarnje samoorganiziranje i upravljanje vlastitim granicama.
Vođeni slobodarskom svijesti, idejom zajedničkog života i međusobne tolerancije i univerzalnih ljudskih vrijednosti i tradicije antifašizma, narodi Sandžaka su se opredijelili za jedinstvenu, teritorijalnu, multietničku, i autonomnu regiju.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović posjetio je nanu Fatu Orlović i u srdačnom razgovoru zaželio joj brz oporavak.
Kako je tokom ovog susreta naglasio član Predsjedništva BiH Bećirović, nana Fata Orlović je simbol borbe za pravdu.
“Nana Fata je bosanska heroina. Njena ustrajnost i borba za svoju rodnu grudu mogu nam svima biti za primjer. Nana Fata Orlović uvijek je imala moju podršku, i tako će biti i u budućnosti. U svojoj borbi za pravdu nana Fata je postala simbol borbe za pravedno društvo. Ona je zaslužila podršku svih dobronamjernih ljudi”, rekao je.
Nana Fata Orlović je zahvalila Bećiroviću na ovoj posjeti i na dosadašnjoj podršci u borbi za njena ljudska prava. Kazala je da je on jedan od rijetkih zvaničnika koji joj redovno dolazi u posjete i pruža ljudsku podršku.
Interesantno, na stolu ispred nane Fate i njenih gostiju, pored brojnih slatkiša i sokova, bila je i torta sa likom novog člana Predsjedništva BiH koji stoji za govornicom.
Na torti je pisalo “Dobro nam došao. Vaša nana Fata”.
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, sa svojim članicama Regionalnim Savezom logoraša regije Banja Luka i Savezom logoraša USK “Dr.Irfan Ljubijankić” obilježit će danas 30 godina od početka raspuštanja jednog od napoznatijih koncentracionih logora u agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu, logora Manjača kod Banja Luke na lokaciji bivšeg logora, saopćeno je iz Saveza logoraša u BiH.
Ističu da je logor Manjača poznat po činjenici da je torture tog logora prošlo preko 5.000 logoraša, pretežno bošnjačke i hrvatske, ali dijelom i srpske nacionalnosti, a u užem rejonu logora su pronađene i masovne grobnice.
– Sve ovo je dokaz da svi oni koji se nisu “uklapali” u tadašnje zamišljene aršine koncepta podijeljene Bosne i Hercegovine, su lahko mogli i bili “stanovnici” jednog ovakvog stratišta, koje je bilo ograđeno bodljikavom žicom i minskim poljima. Sama slika, svjetski prepoznatljivog ulaza, sa ćiriličnim natpisom “LOGOR” je bez dileme ukazivala na činjenicu da oni koju uđu, odmah tu i ostave na ulazu sve svoje nade za dobar i pozitivan konačni ishod svog životnog puta. Tako je i bilo. Već 1991. godine, logor Manjača je formiran na vojnom poligonu radi pritvaranja stanovnika sa ratišta u susjednoj Republici Hrvatskoj, da bi nakon toga bio namijenjen zatvaranju logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz opština: Sanski Most, Ključ, Prijedor, Kotor Varoš, Doboj, Mrkonjić Grad, Šipovo, Banja Luka… Dokazane su i povezanosti ovog sa drugim koncentracionim logorima širom BiH, od Bijeljne i Batkovića, pa sve do prijedorskih logora- navodi se u saopćenju.
Na izričiti zahtjev preživjelih logoraša Manjače, iz Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, su poslali i zahtjev (molbu) Francuskoj ambasadi u Sarajevu za obezbjeđenje prisustva tadašnjeg ministra vanjskih poslova Republike Francuske Bernarda Kouchnera ovogodišnjem obilježavanju, koji je augusta 1992. godine posjetio logor Manjača i upoznao svijet o torturama koje se u njemu provode nad nedužnim građanima, te koji je vjerovatno i najzaslužniji za raspuštanje tog logora.
– Međutim, izvjestili su nas da više nemaju kontakte sa osobama koje nisu aktivni zvaničnici ili uposlenici institucija Francuske – saopćeno je iz tog saveza.
Iz Saveza logoraša BIH također podsjećaju da su pred Sudom BiH, Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, Županijskim sudovima u Splitu i Zagrebu te Okružnim sudom u Banjoj Luci za dokazane ratne zločine u logoru Manjača osuđeni samo neki od glavnih zločinaca na oko 130 godina zatvora.
Kanal Ukraine Weapons Tracker objavio je snimak na Twitteru na kojem se vidi kako ukrajinski vojnici otpakuju minobacač M69A koji je proizveden u fabrici oružja BNT TMiH Novi Travnik.
Naglašeno je kako sve više oružja pristiže u Kijev iz raznih država, pa tako i iz Bosne i Hercegovine. U pitanju su tri M69A minobacača, a kalibar je 82 milimetra.
Primljen je na master studij Fakulteta za meteorologiju i klimatologiju Univerziteta u Readingu. Sladić se priključio i takmičenju master studenata iz cijelog svijeta u prognoziranju vremena, a već sedmu sedmicu upravo on drži prvo mjesto u tom poretku sa svojim NSBHWF.
U razgovoru za Faktor govorio je o dosadašnjem iskustvu i životu u gradiću blizu Londona, šta mu nedostaje iz BiH, kada će zima konačno doći u naše krajeve…
Prošla su skoro dva mjeseca od Vašeg odlaska na školovanje u Veliku Britaniju. Kakvi su Vaši dosadašnji utisci o novoj sredini, ljudima i kulturi?
– Iskreno, moram najprije priznati da su ova dva mjeseca strahovito brzo proletjela. Utisci su, hvala Bogu, uistinu odlični. Srećom, neugodnih iskustava nije bilo i nadam se da će tako i ostati. Nova sredina zasigurno zahtjeva određenu aklimatizaciju na brojne faktore, a u mom slučaju mi odgovara iz više razloga. Pored osnovnog cilja na putu ka tituli magistra nauka iz oblasti meteorologije i klimatologije, gdje zaista moram istaknuti nevjerovatnu podršku čitavog nastavnog osoblja, njihovu stručnost, pristupačnost te odnos prema studentima u vrlo intenzivnom procesu stjecanja svih potrebnih vještina i znanja, jedan od njih je i činjenica da je Ujedinjeno Kraljevstvo stjecište svih religija, kultura i nacionalnosti, pa se uistinu osjećate prijatno, lijepo, te ispunjeno među tim ljudima sa kojima svakodnevno formalno komunicirate, radite projekte, prezentacije, istraživanja unutar nastave, ali i sa ekstenzijom van nje – za vrijeme ručka, večere te naročito tokom druženja kada diskutujemo o nekim otvorenijim i laganijim temama. Tada dobijamo priliku naučiti nešto više o drugoj kulturi i o tim istim ljudima, te tako razbijamo postojeće mitove i predrasude otprije, što smatram ključnim faktorom da budemo civilizovaniji i otvoreniji svijetu. Ljudi su većinom vrlo ljubazni i susretljivi.
Šta Vam se najviše dopada u Londonu i jeste li mu našli “mane”?
– London sam imao priliku posjetiti dva puta tokom cijelog svog boravka u Ujedinjenom Kraljevstvu, pošto živim u Readingu, predgrađu londonskog pojasa (tzv. London belt) udaljenom 25 minuta vozom od samog centra. Iskreno, Londonu je teško bilo pronaći mane. Obično se desi da ne ostanem impresioniran metropolama, ali London i Istanbul su uistinu osvojili moja srca. London treba iskusiti izbjegavajući metro što je više moguće (ili kako oni kažu, tube), jer hodajući duž Temze se nalaze one ključne lokacije, a ovako se na najbolji način iskusi i sama gradska sredina.
Šta Vam najviše nedostaje iz domovine?
– Najviše nedostaju oni najbliži, odnosno moje uzdanice – roditelji. Na sve ostalo se čovjek navikne.
Jeste li se brzo adaptirali na novi način života i koliko se on razlikuje od Vašeg života u BiH?
– Hvala Bogu, moram priznati da jesam, a mislio sam da će biti puno teži adaptacijski period. No, s druge strane, moj život u Ujedinjenom Kraljevstvu se ne razlikuje bitnije od onog u Bosni i Hercegovini, jer je, u suštini, sve svedeno na red, rad, disciplinu i konstantni progres. Ni u Bosni i Hercegovini nisam imao vremena za duže izlaske i druženja, ali ovdje i pored svih obaveza ipak imam više vremena za sebe. Koristim svaku slobodnu priliku da negdje otputujem brzim vozom, obiđem neka nova mjesta ili, jednostavno, da prohodam oko jezera unutar kampusa. Jedina stvar na koju se navikavam jeste prehrana koju imam u sklopu školarine. S obzirom da je na kampusu sve bazirano na onu suhu, brzu hranu koja nije loša, ali je jako teško pronaći hranu “na kašiku”. Prije svega mislim na kakvu dobru, kvalitetnu supu.
Da li na Univerzitetu u Readingu ima puno Bosanaca i Hercegovaca? Jeste li već stekli neke prijatelje?
– Na Univerzitetu u Readingu trenutno su dva državljanina Bosne i Hercegovine (ono što znamo), i oboje su Chevening stipendisti za ovu akademsku godinu. Tu je moja kolegica Ajša Hadžić, koja studira obnovljive izvore energije i održivost, i moja malenkost na primjenjenoj meteorologiji i klimatologiji sa menadžmentom. Nas dvoje smo u konstantnom kontaktu jer živimo u istom smještaju, tako da se viđamo i pričamo na svakodnevnoj bazi. S druge strane, prijatelje sam puno lakše stekao ovdje nego u Bosni i Hercegovini, koliko god to čudno zvučalo, jer su načinom razmišljanja i mentalitetom bliži meni. Većinu slobodnog vremena provodim družeći se sa svojim Britancima koji su me objeručke prihvatili dok smo bili na terenskoj nastavi u Dorsetu kada smo se svi više upoznali. Iako sam slušao mnoge priče kako je teško sklopiti prijateljstvo s njima, u mom slučaju to, srećom, nije bio slučaj. Njihova susretljivost, pomoć, savjeti, ali i nevjerovatna ljubaznost uspjeli su stvoriti jednu sveukupnu pozitivnu sliku u mojim očima koju je sada teško iskriviti. Osim Britanaca, družim se sa Grcima, Indijcima i Amerikancima.
Je li gora magla u Readingu ili u Sarajevu?
– Interesantno je da sam maglu u Readingu vidio tek u tri navrata tokom ove jeseni. Općenito nije bila dugotrajna do neki dan, no priredila je prelijepi prizor u ponedjeljak prilikom podizanja, s obzirom da mi je smještaj blizu jezera. No, zrak je izvrstan. Izuzetno čist, krepak, pravi planinski. Žalim što moram ovo reći, ali da, gora je magla u Sarajevu. Mada, kod nas nije problem magla jer je ona sama po sebi čista vodena para, problem je smog.
Iako ste u Velikoj Britaniji i dalje prognozirate vrijeme za BiH. Kada će zima u našoj zemlji konačno pokazati zube?
– Prognoziram vrijeme za svoju zemlju i dalje jer osjećam da uporedo dok usvajam nova znanja iz oblasti atmosferske fizike imam prostor za poboljšanje kvalitete prognoze, te plasiranih informacija uz širu primjenu termodinamičkih pojmova koji mi šire vidike, a koje ću podijeliti sa stanovništvom na neki pojednostavljeniji način. Smatram to dijelom svoje odgovornosti od prvog dana kada sam krenuo kao amater. Uostalom, nisam htio krenuti pa odjednom stati, a pritom da za to nemam kvalifikaciju. Na tom sam putu i to je ključno, da imam cilj s kojim bi Bosna i Hercegovina dobila školovanu osobu. Što se tiče zime, ona ozbiljnija još za nizine nije izgledna, iako će konačno vrijeme početi nalikovati kalendaru.
Nedavno su Whistleblowing International i Evropski centar za prava zviždača u svom saopćenju kazali da je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona pokrenulo dvije istrage o slučajevima akušerskog nasilja i korupcije u porodilištima.
– Uvidom u evidencije ovog tužilaštva utvrđeno je da se trenutno vode dva predmeta, i to: predmet protiv tri doktora sa ginekologije, zbog krivičnog djela nesavjesno liječenje iz člana 229. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a koji se odnosi na porod pacijentice na odjelu Ginekologije Kantonalne bolnice Zenica, te predmet koji je formiran na osnovu prijave protiv jednog doktora ginekologije zbog krivičnog djela primanje dara i drugih oblika koristi iz dlana 380. KZ FBiH. U oba predmeta se trenutno poduzimaju mjere i radnje u cilju provjere navoda iz prijava i donošenja adekvatne tužilačke odluke – kazala je Mirna Poljac, viši stručni saradnik za odnose s javnošću iz Tužilaštva ZDK.
Udruženje “Baby steps” od svog osnivanja u sklopu programa “Trudnoća i porod” se bavi aktivnostima koja imaju za cilj poboljšanje uvjeta porodilja, u smislu humanijeg i ljepšeg porođaja koji su u skladu sa svjetskim preporukama. Iz ovog udruženja ističu da je jedan od glavnih problema to što Ljekarska komora štiti doktore, a ne pacijente.
– Bilo je i ranije nekih pojedinačnih istraga, ali su to uglavnom bili slučajevi koji se tiču smtnih ishoda. U jednom ranijem slučaju ginekolog je priveden, dobio je zabranu rada, ali, prema našim informacijama, on se vratio na posao. Zatvorsku kaznu je otplatio, kako to dozvoljava naš zakon. Ljekarska komora se nije ni bavila njegovom licencom. Nažalost, tu imamo problem što Ljekarska komora štiti međusobno svoje kolege, a nikako pacijente – kazala je predsjednica Udruženja “Baby Steps” Amila Tatarević.
Također, ovo udruženje se bavi i edukacijom porodilja jer, kako ističe predsjednica Udruženja, prava pacijenta se svakodnevno krše zbog čega je jako važno educirati porodilje o svim njihovim mogućnostima prije samog poroda.
– Akušersko nasilje je nasilje na porodu koje uključuje i verbalno nasilje, tj. galamu na porodilju, koja je u najmanju ruku nehumana. U bh. porodilištima prisutni su svi vidovi akušerskog nasilja. Veliki je problem što se ne poštuju prava pacijenta, u ovom slučaju porodilje. Nemamo nikakve zaštite, u kontekstu da porodilja ima pravo da bude informisana, da odlučuje, da bira i sl. Moramo shvatiti da je porodilja korisnik, a ne doktor, da je porodilja u centru pažnje i da je doktor dužan zakonom pružiti adekvatnu pomoć i uslugu. U porodilištima se zanemaruju prava porodilja, ona se svakodnevno krše, zbog čega imamo jako loše stanje u porodilištima koje opet u konačnici rezultira korupcijom jer porodilje iz straha šta će im se desiti same nude novac uz preporuku drugih kolegica koje su to prošle ili im se novac otvoreno traži – objašnjava Tatarević.
Udruženje je 2021. godine objavilo publikaciju “Borba protiv korupcije u porodilištima” u sklopu koje su objavljeni i podaci sprovedenih anketa među porodiljama o korupciji i akušerskom nasilju.
– Podaci su jako loši. Imamo oko 50 posto prisutnu korupciju u porodilištima, što je jako alarmantno. U anketi koju smo radili, porodilje su rekla da su davale desetke konvertibilnih maraka ili čak i hiljade konvertibilnih maraka doktoru prilikom poroda, zavisno od toga da li je u pitanju prirodan porod, neka intervencija ili plaćeni carski. To je dodatno alarmantno da se jedan carski rez, koji je velika operacija, plaća bez medicinskih indikacija. Naše istraživanje je pokazalo da su osnovni uzrok korupcije u porodilištima upravo loši uvjeti u porodilištu – ističe predsjednica Udruženja te dodaje:
– Činjenica je da će jako veliki broj porodilja reći da ne želi više djece jer kako one kažu: “U tu klaonicu se više ne vraćam”. Dakle, toliku postporođajnu traumu na ženu ostavi taj porod da se ona jednostavno boji zatrudniti. Pričamo puno o problemu pada nataliteta, a niko se ne bavi uzrocima pada nataliteta, koji nisu samo finansijski – poručila je Tatarević.
Ovaj zemljotres je zabilježen na dubini od 10 kilometara, a epicentar je bio 57 kilometara od grada Riminija i 30 kilometara sjeveroistočno od Pesara.
Podsjetimo, približnu lokaciju je 9. novembra pogodio zemljotres od 5.7 po Richteru, a osjetio se u Hrvatskoj.
Iza njega je na tom području uslijedilo više potresa srednje jačine. Na području Ankone (Ancone) su prijavljene štete na zidovima objekata, a bolnica Vila Igea (Villa Igea) je evakuirana.
Najavljene radarske kontrole za 20. 11. 2022. -PS VITEZ
15:00 do 17:00 sati lokalna cesta, Divjak
17:00 do 19:00 sati ulica Branilaca Starog Viteza
20:00 do 21:00 sati M-5 Šantići
21:00 do 22:00 sati ulica Kralja Tvrtka
Najavljene radarske kontrole za 20. 11. 2022. -PS BUGOJNO
13:00 do 14:30 sati Bugojno-Donji Vakuf, Lug
15:00 do 16:30 sati Bugojno-Novi Travnik, Rostovo
17:00 do 18:30 sati Bugojno-Gornji Vakuf/Uskoplje, Gračanica
19:00 do 20:30 sati ulica 307.M.brigade
Najavljene radarske kontrole za 20. 11. 2022. -PS BUSOVAČA
17:00 do 18:00 sati Kaonik (stari most)
18:00 do 19:30 sati Gavrine kuće
20:00 do 21:30 sati ulica 1.mart/ožujak (skretanje za naselje Luka)
21:30 do 22:30 sati Kaćuni (lokalna cesta za Silos)
22:30 do 23:30 sati ulica Branitelja domovine (kod šumarije)
