Blog

Novalić je već dva mandata na čelu Vlade FBiH i do sada je ukinuo većinu olakšica pomoću kojih su radnici mogli imati veća primanja, kao što je neoporezovane naknade na topli obrok, prevoz, regres… U isto vrijeme obećavao je rasterećenja kada su upitanju troškovi doprinosa i dohotka. I danas na isteku drugog mandata priča kako bi se to trebalo uraditi. Sad lopticu prebacuje na novu parlamentarnu većinu

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić poručio je da će Vlada Federacije BiH na narednim sjednicama u parlamentarnu proceduru uputiti revidirane izmjene Zakona o dohotku i osvrnuo se na informaciju da će se radnicima realnog sektora povećati plata do 400 KM.

“Svojevrstan prijedlog s kojim smo upoznati na Ekonomsko-socijalnom vijeću, a koje je uradilo Udruženje poslodavaca FBiH, na određen način je zamjena za dva zakona o doprinosima i dohotku. Jedno rješenje koje je netipično iz više razloga. To trebamo sistemski riješiti, odnosno smanjiti obaveze koje mogu dati takav neki rezultat od 200 ili 300 ili koliko je već realno povećanje. Ne možemo praviti diskriminaciju, jer će to sud odmah odbiti. Ne možete reći da samo u realnom sektoru, a ne i u drugom npr. javnom sektoru. Ja jesam za smanjenje, ali mislim da je to nezgrapan način”, pojasnio nam je premijer kako ipak ne bi trebalo rasteretiti poslodavce kako bi radnicima koji pune budžet kojim političari kao on raspolagaju imali nešto veće plate.

Novalić je već dva mandata na čelu Vlade FBiH i do sada je ukinuo većinu olakšica pomoću kojih su radnici mogli imati veća primanja, kao što je neoporezovane naknade na topli obrok, prevoz, regres… U isto vrijeme obećavao je rasterećenja kada su upitanju troškovi doprinosa i dohotka. I danas na isteku drugog mandata priča kako bi se to trebalo uraditi. Sad lopticu prebacuje na novu parlamentarnu većinu.

Dodajmo da je ovu izjavu premijer FBiH dao nakon što je završio sa još jednim ročištem u korupcijskom slučaju “Respiratori“, gdje je jedan od optuženih.

Izvor: BHRT/Dragana Kusmuk Stanišić (J.K.)

Dok se političari bave raspodjelom fotelja i, uglavnom, povećanjem svojh plata, istovremeno građani Bosne i Hercegovine bankama duguju blizu 11 milijardi konvertibilnih maraka. Iako podaci zvaničnih finansijskih institucija u zemlji govore i o štednji od 14 milijardi maraka, većina građana se odriče i onog osnovnog ili se zadužuju da bi to kupili. Ko štedi, a ko se zadužuje?

Prodaja voća i povrća na pijaci ne ide kao nekad, kaže nam trgovkinja Džana Suljović, koja na svom pazaru primijeti i male plate i prioritet komunalnih računa kod  građana.

“Znate, nije to kao nekad, kao prijašnjih godina. Naravno da se sve promijenilo. Kako narod ima manje novca, manje je i kupaca”, navodi ona.

Građani nam kažu da sve teže sastavljaju kraj s krajem, ali da se trude, koliko mogu, izbjeći zaduženja kod banaka. Pitaju, kako ih vratiti?

Ovo su podaci o zaduženjima građana – bankama su dužni blizu 11 milijardi maraka. Više od pola miliona koristi dozvoljena prekoračenja na svojim računima, i ona su viša od 310 miliona maraka. Svaki punoljetan građanin dužan je više od tri hiljade maraka.

Novinar i aktivista Dalibor Tanić ocjenjuje da je Bosna i Hercegovina u dužničkom ropstvu, jer ne zna nikog u svojoj okolini ko nema veći ili manji kredit.

“Moraju se pokrivati potrebe i same djece i škole i ono što nam treba za svakodnevni život, i šta se dešava? Primorani smo da tražimo ‘pomoć’ kartica, pa onda odemo u minus, a onda, kada to sve pokrijemo, u jednom momentu naredne godine ponovo smo primorani i to je tako, ciklično”, objašnjava Tanić.

Ekonomisti, pak, podsjećaju da štednja stanovništva od 14 milijardi, čini 51 posto bilansa banaka. Od tog depozita od 14 milijardi, otprilike 10 milijardi stanovništvo koristi kao kredit.

“Da pojednostavimo, oni koji štede, koji imaju, oni faktički kreditiraju ove koji nemaju, tu dolazi do prelivanja. Jedna kategorija stanovništva dolazi u dužničku krizu”, smatra ekonomista Željko Rička.

Sociolozi smatraju da štednja, koju građani Bosne i Hercegovine imaju na svojim računima, ima simbolički karakter.

“Ta štednja, kao način života, je dosta prisutna kod građana, čak u njihovom mentalitetu življenja. Ali ja mislim, u ovim uslovima, sa ovim standardom, visinom ličnih primanja, sa inflacijom koja je mnogo veća nego što je vidljiva, da je to dosta teško. Tako da nisam siguran da ljudi uopšte mogu da žive solidno, a kamoli da štede”, smatra sociolog Drago Vuković.

Javni dug Bosne i Hercegovine iznosi blizu 13 milijardi maraka. Za godinu je povećan više od 600 miliona. Prema podacima Ministarstva finansija BiH, Republika Srpska duguje duplo više od Federacije.

U toku je izrada sistema za ocjenu porodilišta i prijavu korupcije, te je probna verzija spremna za testiranje u banjalučkom UKC RS, UKC Tuzla i Bolnici “Sveti Vračevi” u Bijeljini. O spremnosti bolnica u BiH da rade na iskorjenjivanju korupcije, unapređenju tretmana porodilja, poboljšanju kvaliteta usluge, izgradnji većeg nivoa povjerenja između porodilje i ginekologa/babice, za “Novi dan” govorila je Amila Tatarević, predsjednica Udruženja “Baby steps”.

Kaže da je dogovorena saradnja sa tri bolnice, ali se nada da će sve u BiH imati ovaj sistem.

“Za tri smo dogovorili saradnju i imaćemo uskoro prve odgovore porodilja. Platforma će nuditi porodiljama mogućnost davanja povratne informacije o svom iskustvu sa porodilištem”, kaže i dodaje:

“Cilj je da sva porodilišta budu uključena u taj sistem. Postoji vid elektronske prijave korupcije. Imaće pristup preko interneta. Na ovaj način se omogućava besplatna usluga sistema da dobiju povratne informacije porodilja što je u korist menadžmenta. Može se uvijek pristupiti. Kada porodilja dođe kući imaće priliku da kaže kakvu su uslugu imale i da li su zadovoljne ili ne. To su samo kvalitativna i osnovna pitanja, pa onda pitanja o korupciji, pa onda konačna ocjena i to ide porodilištu iz kojeg je došla porodilja i onda to ide nadležnim institucijama.”

Kaže da je najgore što ne pokušavamo da prijavljujemo korupciju, ali da se nada da će nadležne institucije raditi na ovome i bez prijava.

“Bitno je da se vrše istrage i da će tužilaštva i policija dodatno raditi na ovome samoinicijativno i bez prijava, što će okončati sudskim procesima”, kaže Tatarević.

Patnje i nehumani odnos, porodilje doživljavaju duži niz godina u BiH.

“Ovo postalo normalno stanje da se “počasti doktor” da porodilja preživi na porodu. Mi se borimo i radimo, ali bez iskustava i priča porodilja ne bismo mogli ovo prezentovati. Ovakve traume i svjedočenja primoraju nas da moramo nešto raditi kada vidimo lično iskustvo neke porodilje. Zahvalna sam im. Moramo pričati šta se dešava. Isplivavaju psihički problemi. Imate traumu, ali niko o tome ne priča. Drže to u sebi i onda imamo pad nataliteta i niko ne pita zašto. Nije to zbog novca, već i trauma koje su prošli”, kaže Tatarević.

Treba nam više humaniji, ljudski pristup, ističe.

“Porodilja je ta koja se brine i za sebe i dijete. Gdje mi trebamo biti podrška, pa upravo u tom trenutku da se ponašamo što ljepše prema njima. Nismo svi mi isti. Doktorima zakon to definiše kako se trebaju ponašati, dostojanstveno. A gdje to ima kod nas, na nju se galami, viče, psuje. Imamo akušersko nasilje. Nije to moj pojam”, upozorava Tatarević.

Ni u Njemačkoj se ne radi četiri dana u sedmici, pa će teško i u BiH, gdje je produktivnost svakako manja. Iako pojedine bh. kompanije izlaze iz bh. okvira – za mnoge takvo radno vrijeme je utopija.

Od Španije, preko Danske, Belgije, Finske, Islanda… Skraćivanje radne sedmice sa pet na četiri dana, uglavnom se pozitivno odrazilo na produktivnost radnika i povećanje proizvodnje. Ipak, očekivati da BiH uradi isto, barem za sada, malo je vjerovatno, jer ne postoje jedinstveni propisi koji regulišu ovu oblast.

“Finska je prva uvela četvorodnevnu radnu sedmicu i to se pokazalo efektnim i za poslodavce i za radnike. Međutim, u BiH postavlja se pitanje da li su poslodavci za takve stvari opredijeljeni, iz prostog razloga što znamo da oni uzimaju zadnji atom snage od radnika kako bi ostvarili svoj profit”, naglasio je Adis Kečo iz Saveza samostalnih sindikata BiH.

Iz Udruženja poslodavaca FBIH još nemaju zvaničan stav o ovom pitanju. No, niska produktivnost ne ide u prilog ovoj ideji.

“Naravno, ako biste tražili privatna mišljenja, pojedinih predstavnika ovog Udruženja, oni ustvari govore o tome da čisto sumnjam da smo u ovoj fazi tehnološkog i svakog drugog razvoja, napretka i standarda u kojima radnici žive, da smo spremni za to”, izjavio je Mario Nenadić, direktor Udruženja poslodavaca FBiH.

“Neka istraživanja pokazuju da mi u BiH, a i u regionu, imamo efektivno radno vrijeme oko pet časova. Tako da, dok god ne dođemo u poziciju da imamo nekih šest do sedam sati efektivnosti radnog vremena, mislim da ne trebamo razmatrati tako nešto”, stav je Saše Aćića iz Udruženja poslodavaca RS.

Stavove poslodavaca potkrijepili su i pojedini ekonomisti.

“Jer kad pogledate, naši ljudi, ne da rade 42, nego 50 i 60 sati, naročito oni koji rade na crno. Mi smo zemlja jedne niske produktivnosti, pa skraćenje radnog vremena u takvim uslovima, nije realno”, rekao je ekonomski analitičar Aleksa Milojević.

No, da je u određenim, specifičnim djelatnostima, raditi četiri, umjesto pet dana moguće, pa i poželjno, i to baš u BiH, dokazuje nekoliko kompanija. Šansu za ovako organizovan sistem rada, posebno imaju IT kompanije.

Benefite ovakvog načina rada prepoznaju i psiholozi, koji skraćivanje radnih dana povezuju sa smanjenjem stresa, te sindromom pregorijevanja. No, teško je očekivati da će ova ideja zaživjeti u širem obimu.

Opširnije u priči Tatjane Drljić.

Program N1