Ovlašteni službenici Uprave za indirektno oporezivanje na području grada Banjaluke oduzeli su veću količinu duhana i cigareta čija se ukupna tržišna vrijednost procjenjuje na iznos od 53.235 KM.
Ovlaštena službena lica grupa za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja UIO, postupajući u okviru prethodno pribavljenih obavještajnih saznanja izvršili su operativnu provjeru primjene Zakona o akcizama u BiH na teritoriji Grada Banja Luka.
Tom su prilikom na više lokacija kod osam lica pronašli veću količinu akcizne robe namijenjene za nelegalnu prodaju (cigarete i sitno rezani duhan), koja nije bila na propisan način obilježena akciznim markicama UIO.
Ukupna tržišna vrijednost privremeno oduzete robe, prema preliminarnoj procjeni, iznosi oko 53.235 KM. Protiv počinilaca opisanih nezakonitosti biće pokrenuti odgovarajući postupci pred nadležnim sudom.
U toku preduzimanja mjera iz svoje nadležnosti korištena je specijalistička oprema, donirana od strane Ambasade SAD-a u BiH putem Programa EXBS, kao i od strane UNODC-a.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH poziva sve građane da na našu otvorenu liniju 080 02 06 07 prijave svaki oblik utaje carine ili PDV-a, ili nelegalnu prodaju akciznih proizvoda. Svi pozivi su besplatni i potpuno anonimni
Sinoć su u Banja Luci utakmicu 23. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine odigrali Borac i Leotar, a očekivanu pobjedu ostvarila je domaća ekipa. Konačan rezultat utakmice bio je 2:0 za tim iz Banja Luke.
Borac je bio dosta bolja ekipa na otvaranju utakmice, ali nisu uspjeli postići gol. Prvu pravu priliku gosti iz Trebinja imali su u 11. minuti kada je Milića centrirao, ali odbrana Borca je dobro reagovala.
Minut kasnije šansa za Borac. Nakon kornera velika gužva u šesnaestercu Borca, ali su se gosti uspjeli spasiti i ovaj put.
Redale su se šanse pred golom Leotara i samo se čekalo kada će se rezultat promjeniti. To se desilo u 30. minuti.
Tatar je sjajno centrirao na drugu stativu, a tamo je spreman bio Ninković koji je majstorski glavom pogodio mrežu Leotara.
I nakon vodećeg gola ekipa Borca nastavila je sa napadima, ali do kraja prvog poluvremena rezultat se nije mijenjao.
Drugo poluvrijeme krenulo je novim prilikama Borca, ali je Leotar baš kao i na otvarnju utakmice uspijevao da se odbrani.
Ipak, u 58. minuti su ponovo kapitulirali. Ninković je fenomenalno vanjskom uposlio Kulašina koji matira Puletića za 2:0.
Leotar je imao jako dobru priliku u 63. minuti, ali udarac Cmiljanovića je zaustavila stativa, te se rezultat nije promjenio.
Niti u jednom trenutku pobjeda Borca na današnjem susretu nije došla pod znak pitanje, a mora se reći i da je sasvim zaslužena prema prikazanom na terenu.
Potražite više informacija na temu Premijer liga BiH:
Nakon ove pobjede Borac je ostao drugi na tabeli, a sada imaju 42 osvojena boda. Sa druge strane Leotar se nalazi na 10. mjestu sa 23 osvojena boda.
Bosna i Hercegovina ima prepoznatljiv segment komšiluka, a kao važan i originalan fenomen utkan je u najbitnije pore života i ništa ga ne može zamijeniti.
Kultura stanovanja i življenja u Bosni i Hercegovini opisana je kao jedinstven i istovremeno oprečan ideal življenja u kojem su godinama isprepleteni suživot, ljubav, tolerancija, poštovanje, ali i zloba, zavist, mržnja i socijalne razlike. Takav jin i jang koji žive u komšilucima širom BiH ispisali su bogatu, ali često bolnu historiju.
O bosanskohercegovačkom komšiluku i njegovom nastanku pisao je poznati novinar i kolumnista Ozren Kebo, osvrčući se na historijski diskurs življenja.
Sve je počelo u mahali
“Tradicionalna predodžba komšiluka obično se vezuje za mahalu, organizacionu strukturu stanovanja nastalu u davnim vremenima, dolaskom Turaka, iako su taj termin i ta forma postojanja do danas doživjeli višestruke transformacije. Razvojem grada, komšiluk se polako iz mahala prebacivao u socijalistička naselja”, izjavio je Ozren Kebo.
Kako ističe poznati novinar i kolumnista, temeljni problem s percepcijom mahale jeste što je ljudi ili idealiziraju ili demoniziraju, što govori koliko je komšiluk kompleksna pojava. Uz njega možemo vezati takve termine kao što su zajedništvo, nesebičnost, pomaganje, susretljivost, bliskost, požrtvovanost, solidarnost, uviđajnost… A s druge marširaju u također impozantnom nizu – zavist, mržnja, podlost, podmetanja, sebičnost, prezir, socijalne razlike, izrugivanja i klevete… Uzmite ove dvije kolone, dobro ih izmućkajte i dobit ćete pravi nepatvoreni bosanski komšiluk, satkan od dobrih i loših trenutaka, kao uostalom i sve u životu.
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH
“Po definiciji, mahala je prostor bez prava na intimnost i privatni život. Tu se sve zna i tu se sva dešavanja prate u realnom vremenu. Ako ste cijeli život proveli u urbanim dijelovima grada, ovakav način života može vam izgledati i zvučati užasavajuće, ali ako ste rođeni i živite s njim, onda ste od rođenja pelcovani na sve mahalske mane i doživljavate ih kao nešto najrođenije. Selekcija je krajnje poštena, što znači da niko nije privilegiran, odnosno pošteđen. Ni socijalni ni materijalni status ne daju vam prednost. Naprotiv, što više napredujete na društvenoj ljestvici, to uporedo raste i rejting informacija o vama, i istinitih i izmišljenih” pojasnio je novinar i kolumnista Ozren Kebo
Šta kaže struka
Institucija, odnosno pojam komšiluka postala je predmet zanimanja mnogih istraživača naročito za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Za portal Radiosarajevo.ba o komšiluku u Bosni i Hercegovini govorila je Alenka Bartulović, doktorica etnoloških nauka i docentica na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
“Komšiluk su naime mnogi razumjeli kao instituciju koja bi mogla pružiti odgovore na pitanja vezana za dinamiku tolerancije i poštovanja odnosno suživota, te distance i nasilja među pripadnicima različitih etnonacionalnih grupa. No, zanimanje za komšiluk kao praksu i instituciju koja je bitan dio svakodnevnog života na Balkanu ima dublju historiju u etnološkim i antropološkim proučavanjima, koja su bila uvijek fokusirana na istraživanja u specifičnim lokalnim kontekstima, te su bila svjesna specifičnosti komšijskih relacija”, pojasnila je profesorica Alenka Bartulović.
Komšiluk mnogi istraživači vide kao imperijalnu ostavštinu Osmanskog carstva na Balkanu, ali je to donekle preusko razumijevanje komšiluka i imperijalnih ostavština. Jer pravila dobrih susjedskih odnosa su bila istraživana i u Europi, kao i izvan nje. Prisutnost bh. komšiluka u medijskom, znanstvenom i svakodnevnom diskursu, dobija na značaju kao zanimljiv interpretativni okvir za analizu širih društvenih (prvenstveno etno-nacionalnih) relacija. Institucija komšiluka je dinamična, a njen značaj se izrazito mijenjao kroz vrijeme.
“Iako je SFR Jugoslavija sa idejom bratstva i jedinstva podsticala dobre odnose između pripadnika različitih naroda i narodnosti, već u 1960-im godinama istraživači (prvenstveno etnolozi i sociolozi) primjećuju da se snaga komšiluka smanjuje, da međusobne veze među komšijama nisu iste kao u prošlosti, što se u velikoj mjeri pripisuje modernizaciji jugoslovenskog društva (zbog razvoja industrije, novih radnih odnosa, boljih uvjeta za radnike i radnice sa otvaranjem menzi i vrtića itd.) što u velikoj mjeri doprinosi slabljenju veza komšija, odnosno dovodi do oblikovanja snažnijih prijateljstava u preduzećima i na radnim mjestima nego kod kuće odnosno u komšiluku. Te procese prate sociolozi na širem području nekadašnje Jugoslavije, kako u Bosni i Hercegovini (npr. Mujačić u Derventi) tako i u Sloveniji (Mlinar u Velenju). No, naravno s tim komšijski odnosi nisu sasvim iščezli, jer u njima ima još uvijek mnogo afektivnosti ali i pragmatičnosti koju stvara blizina stanovanja. Mnogi bi danas sa nostalgijom rekli da su komšijski odnosi stvar prošlosti, no i danas moramo biti svjesni da za mnoge “prvi komšiluci” postoje ili su čak snažniji nego što su bili uprošlosti“, izjavila je Alenka Bartulović za portal Radiosarajevo.ba.
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH
Aspekti komšijskih odnosa poput posjećivanja tokom različitih religijskih svetkovina i blagdana, osim u Bosni i Hercegovini, prisutni su i drugim društvima u kojima postoje neposredni dodiri između različitih religijskih zajednica. Religija kao temeljna odrednica identiteta u kontekstu Bosne i Hercegovine, nezaobilazna je činjenica u razgovoru o komšiluku.
U intervjuu za naš portal govorio je Mario Katić, profesor na Odjelu za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru.
“Bh. društvo čine različite religijske zajednica te nas, u kontekstu komšiluka, zanima na koji način one funkcioniraju u svakodnevici ali i prilikom posebnih religijskih dana i datuma. Ako gledamo dijakronijski, sve do dolaska Austro-Ugarske Monarhije, a i nakon, u bh. gradovima je bila jasnija slika podjela grada u dijelove unutar kojih je dominirala jedna religijska zajednica, a u ruralnim kontekstima su miješana sela bila rijetkost”, ističe Mario Katić.
Foto: Sveučilište u Zadru / Profesor Mario Katić
To se mijenja s dolaskom ozbiljne industrijalizacije i urbanizacije, naročito tokom socijalističkog perioda u kojem se razvijaju najveća urbana središta u Bosni i Hercegovini. Ljudi se počinju sve više upoznavati i miješati, religijska odrednica prestaje biti primarna razlika kojom se definiramo u odnosu na druge, a onda se i pristup drugima mijenja.
“Za vrijeme komunizma religija i religijske institucije bile su i marginalizirane stoga se međureligijski dodiri osnažuju jer imaju i zajednički vanjski faktor koji djeluje suprotno. Taj kohezijski vanjski utjecaj čini mi se djeluje na to da se pojedinci koji dolaze iz različitih religijskih zajednica, ali imaju zajednički faktor, a to je da su praktični vjernici, povezuju i stvaraju intimnu povezanost. Uz to, činjenica da nikada više u povijesti nije bilo miješanih brakova nije kao u vrijeme socijalizma sigurno utječe i na to da se događaju posjete jedni drugima tokom vjerskih blagdana“, navodi Mario Karić, etnolog i kulturni antropolog.
Oni koji žele vidjeti Bosnu i Hercegovinu kao državu gdje vlada “stoljetna netrpeljivost” u komšilucima traže dokaze za svoje argumente, a slično možemo vidjeti i kod autora koji žele na svaki način vidjeti BiH kao ideal zajedništva i razumijevanja.
Zašto su komšije pucali jedni na druge
Na pitanje o tome kako je moguće da su u takvim ‘dobrosusjedskim’ odnosima za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, komšije pucale jedni na druge, kada se toliko piše o ljepotama komšijskih odnosa u Bosni i Hercegovini, odgovorila je Alenka Bartulović.
“Ako želimo vidjeti realnost, moramo vidjeti raznolikost različitih relacija, koju nikako ne uvjetuje samo etno-nacionalna pripadost nego i druge dimenzije identiteta, te na kraju krajeva i društvena realnost i različite afektivne atmosfere. Intimnog nasilja je bilo i između komšija koji pripadaju istim etno-religijskim zajednicama i intimno nasilje je uvijek najteže, jer onemogućava, odnosno bitno otežava da se iznova izgradi povjerenje. Danas se govori toliko o pomirenju (što je problematičan koncept), a zapravo je ključ u novom upoznavanju i izgradnji povjerenja među ljudima nezavisno od njihove (nacionalne) pripadnosti” ističe docentica Bartulović.
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH
Kako profesorica Alenka navodi, neki istraživači su u velikoj mjeri tvrdili da je komšiluk krhka institucija (npr. Bougarel, Simić) koja je sasvim labilna, te zavisna od moći države koja podupire ili ruši komšijske relacije. No ta teorija je pretjerana jer ljudima oduzima moć djelovanja i samostalnog razmišljanja, te negira vrednovanje dobrokomšijskih odnosa i djelovanja tzv. komšijskog habitusa, koji podrazumijeva specifičnu solidarnost, međusobnu pomoć i intimnost koja se gradi svakodnevno kroz praksu.
“Mnoge priče kako su komšije spašavali svoje komšije jasno potvrđuju da svi ljudi nisu podložni političkim manipulacijama. Ivana Maček je na primjer pratila kako su u vrijeme rata u Sarajevu komšijske veze dobile na značenju, no naravno nisu ni sva iskustva Sarajlija slična. Tzv. etika komšiluka ne može objasniti sve nijanse individualnoga djelovanja” navodi Alenka u intervjuu za Radiosarajevo.ba.
Bitno je analizirati proces kako je i poslijeratna neuspješna rekonstrukcija i sve što je prati (privatizacija, uzurpacija imovine i moći sa strane etno-nacionalnih elita, siromaštvo, ekološka katastrofa, nezaposlenost, emigracija itd. ) utjecala na odnose na mikrolokacijama odnosno u komšilucima.
“Tako npr. David Henig odlično analizira uticaj rata i poslijeratne društvene transformacije na odnose između pripadnika bošnjačkog komšiluka u jednoj bosansko-hercegovačkoj ruralnoj sredini, pokušavajući ispostaviti da treba komšiluke gledati kao odnose među individuvima, a ne među (etno-nacionalnim) zajednicama. Gledajući samo tzv. etnizirani komšiluk gubimo širu sliku o velikim promjenama u svim društvenim relacijama, uključujući i komšijske koje su uvjetovane savremenom bosansko-hercegovačkom realnošću”, zaključila je Alenka Bartulović.
Foto: Dž. K. / Komšiluk u BiH
Historijsko-religijski aspekt komšiluka
“Postoje i sveti likovi koji su nadilazili svoje identitete i bili interpretirani na različite načine od strane različitih religija, dobar primjer toga je Alinđun ili Ilindan, odnosno Alija u islamskoj inačici te Ilija u kršćanskoj. Neki autori ova dva lika vide kao preslojavanje starijeg praslavenskog boga Peruna. U svakom slučaju kompleksna religijska prošlost koja prožima i suvremene religijske prakse sigurno je doprinijela da postoje dodirne tačke između dominantnih religijskih zajednica u BiH, što je pak omogućilo stvaranje i okvira u kojem se mogu razviti i komšijski odnosi. Međutim, kao i svi drugi društveni fenomeni, i ovaj ima svoju drugu stranu. Naime, upravo su religijski simboli tokom sukoba bili prvi na udaru jer su reprezentirali prisutnost druge religijske, a time i nacionalne, zajednice. Pa su tako mjesta koja su u jednom trenutku bila mjesta susreta različitih religijskih zajednica postala ciljevi ratnih uništavanja” ističe Mario Katić.
Ovakvi događaji moraju se promatrati i na lokalnim razinama, a ne samo iz perspektive odozgo prema dolje, ukoliko se žele razumjeti okolnosti koje dovode do različitih scenarija.
“Primjerice, svetiše sv. Ive u Podmilačju, jedno od najstarijih katoličkih svetišta u BiH minirano je i potpuno uništeno tokom rata, a bilo je poznato kao mjesto religijskih susreta različitih zajednica, s druge strane svetište Majke Božje u Olovu, jedno od najstarijih marijanskih svetišta u BiH sačuvano je od strane religijske zajednice kojoj zapravo ne pripada. Ako na ova dva slučaja gledamo iz institucijske pozicije, odozgo prema dolje, ona su kontradiktorna, ali ako gledamo iz perspektive lokalne zajednice, u kontekstu komšiluka, onda možemo razumjeti zašto su komšije sačuvale jedno svetište, a ljudi koji dolaze izvan lokalnog konteksta uništili drugo. Koji god primjer uzeli i kakvo god pitanje o komšiluku postavili najveća je greška generalizirati i iznositi pretpostavke i zaključke koji bi trebali vrijediti za cijelu BiH” napominje profesor Mario Katić.
….
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
Na današnji dan, 19. marta 1996. godine izvršena je reintegracija jednog od najvećih sarajevskih naselja, Grbavice koja je pod okupacijom agresora bile pune četiri godine.*
Tokom agresije na BiH u naselju Grbavica počinjeni su jedni od najstrašnijih zločina tokom opsade Sarajeva
Iz tog perioda ostao je zapamćen zločinac Veselin Vlahović Batko, kojeg je Sud Bosne i Hercegovine krajem marta 2013. godine osudio na 45 godina zatvora zbog zločina koje je počinio na Grbavici nad svim ljudima koji su mu se pokušali suprotstaviti na bilo koji način.
Monstrum sa Grbavice, kako zovu Vlahovića, ubio je i heroja Gorana Čengića, poznatog rukometaša sarajevske Bosne koji je pokušao spasiti komšiju dr. Husniju Ćerimagića, sarajevskog univerzitetskog profesora, kojeg je monstrum Vlahović također ubio.
Za one koji to ne znaju, područje Grbavice I obuhvata dio grada od Vrbanja mosta pa do bivšeg mosta Bratstva i Jedinstva (danas most u ulici Hamdije Čemerlića), gdje počinje Grbavica II koja završava u ulici Topal Osman Paše (ulica koja ide od Željinog stadiona do mosta na ‘Socijalnom’). Granica je s jedne strane Miljacka, a s druge tranzitna cesta, danas Put mladih muslimana.
Autor koji je postavio ovaj snimak, kaže za okupaciju Grbavice I: “Isto tako su krenuli na Trg (Trg Heroja, nekadašnji Trg Pere Kosorića, op.a.), ali tada mnogi od njih nisu doživjeli sutrašnji dan. Preživjeli su se predali moleći JNA za pomoć i nađeni su skriveni u frižiderima slastičarne Palma (u naselju Hrasno). Milutin Kukanjac (komandant JNA) je poslao šest transportera da izvuku tijela mrtvih i ranjenih Šešeljevih četnika i Bijelih Orlova.”
Plan je bio, “presijeći” Sarajevo na dvije polovine i potom zauzeti grad. Ova ideja, srećom, nije uspjela.
Ipak, Grbavica je okupirana 2. maja 1992. godine.
Datum reintegracija Grbavice, ali i Vraca i Kovačića, značajan je za sve građane Sarajeva, jer su im ova naselja “vraćena” nakon četiri ratne godine.
Povratkom na Grbavicu građani su zatekli katastrofalno stanje, jedan od simbola Sarajeva – stadion Grbavica bio je uništen, a ulice su bile neprepoznatljive.
Prema svjedočenju građana koji su se 19. marta 1996. godine među prvima vratili u ova naselja, Grbavica, Kovačići i Vraca bili su neprepoznatljivi, podsjećali su na Hirošimu. Ulice su bile zatrpane smećem, na svakom koraku osjetio se garež, a u mnogim stanovima gorjela je vatra i kroz prozore šikljao gust crni dim.
Jedan od stanara Grbavice (podaci poznati redakciji portala Radiosarajevo.ba), koji će skoro cijeli rat provesti sklonjen u jednoj sobi svoga stana – nije se smjelo znati da je tu i porodica ga je krila “zbog sigurnosti”, za naš portal govori kako su agresori u narednih mjesec dana pretrčavali iz Grbavice I u Grbavicu II odakle su “ispaljivali zolje” i povlačili se prema Grbavici I i prema Vracama.
Četvrtog maja zapaljen je i stadion Željezničara koji će tokom rata ostati “prva borbena linija” i njegov dobar dio će biti miniran. U plamenu je nestalo 316 pehara cjelokupnog Sportskog društva Željezničar. Petog maja postavljena je i prva kontrolna barikada na mostu u Pofalićima (bivši Most Bratstva i Jedinstva).
U narednim danima, većina stanovnika Grbavice bit će u podrumima.
Kako kažu svjedoci ovih događaja, “tad još nije bilo deklarisanih agresora, svi smo i dalje bili ‘zajedno’”. Neki od njih imali su i prijatelje u štabovima Teritorijalne odbrane ili u MUP-ovima. Otkrivaju nam da su im svi izvori govorili da se ne brinu, da im agresori ne mogu ništa, da se Grbavica nikad neće predati. Jedan od zvaničnika čak je kazao i da, ako ih ugledaju, neprijatelje poliju vrelim uljem.
Nakon Belih orlova, koji su se mogli prepoznati po bijelim trakama na rukama, na Grbavicu su stigle i tzv. “crvene beretke”. Svjedoci govore kako se osjećaj užasa sada već mogao pretpostaviti, i više niko nije ni izlazio iz domova – situacija se posmatrala kroz prozore.
“Joca”, pripadnik jedinice Željka Ražnatovića Arkana otkrio je kako su i oni stigli početkom maja u Sarajevo i skrivali su se u Policijskoj školi na Vracama. Zadatke o napadima i agresije su dobili od, kako ga on zove, “domaćina Karišika”: riječ je o Milenku Karišiku, komandantu Specijalne jedinice MUP-a RS-a.
Maj će proteći u strahu i nevjerici. Najoprezniji već su počeli napuštati domove.
Ratna sudbina Grbavice bit će zapečaćena 5. juna 1992, kada je vojska JNA krenula s napuštanjem sarajevske kasarne Maršal Tito koja se nalazila u Pofalićima. Umjesto preko Dobrinje u Lukavicu, kako je bilo dogovoreno, dio vojnika iz ove kasarne na mostu ‘Socijalno’ (pored zgrade Elektroprivrede) ulazi na Grbavicu II i ulicama Milutina Đuraškovića (danas ulica Topal Osman Paše) i Rave Janković (danas ulica Behdžeta Mutevelića) okupira ovo naselje.
“Munjevito su poiskakali iz kamiona i zaposjeli naselje koje je do tada bilo ‘ničija zemlja’”, otkrivaju svjedoci.
Pričaju nam i kako su “štab” postavili u tzv. Šopingu (neboderi na Grbavica II), gdje će komanda i ostati.
“Bilo je tu i nekih vojnika JNA koji su pobjegli iz Hrvatske, a nakon Pofalićke bitke na Grbavicu su došli i lokalni agresori koji su nakon ove akcije pobjegli s pofalićkog brda”, govori nam jedan od svjedoka.
Od ovog dana, Grbavica je i formalno sa svih strana pod obručem neprijatelja.
“U početku je bilo haotično, krali su sve što su stigli…a nisu to bili samo “plaćenici”, bilo je i lokalnih stanovnika koji su učestvovali u krađama”, prisjeća se jedan stanovnik Grbavice pod čiji je prozor stigao jedan transporter, a vojnici su mu u stan ušli kroz balkon.
Još jedno prisjećanje kaže: “…on, koji je uzeo pušku prvog dana sad radi nešto u ‘zajedničkim institucijama’ (zgrada Parlamenta na Marijin-Dvoru, op.a.) i sam kaže: koja ironija, nema ni koja godina da sam pucao po ovoj istoj zgradi…”.
Na samom početku okupacije, na nišanu neprijatelja bili su “čisti” bošnjački i hrvatski brakovi, miješane brakove u početku nisu dirali.
No, do kraja septembra 1992, već će svi koji nisu dijelili mišljenje s politikom agresora biti neprijatelji.A zločini počinju odmah po dolasku JNA na Grbavicu. Jedan od najpoznatijih zločinaca, Veselin Vlahović Batko 14. juna 1992. strijeljao je zvijezdu sarajevskog rukometa, velikog čovjeka, Gorana Čengića te profesora Husniju Ćerimagića, komšiju kojeg je Goran pokušao spasiti. Istog dana odveo je i 13 članova porodice Pecar na prvu liniju – kraj Jevrejskog groblja, odakle će ih natjerati da trče preko miniranog polja. Upucat će potom 6-godišnju Azru Pecar i njenu nanu, a tri člana porodice bit će ranjena. Batko je osuđen na 45 godina zatvora…
Najbliži saradnik Batku bio je Zoran Dragičević zvani Krompir, koji je dobio 11 godina zatvora, zatim je tu Saša Baričanin, osuđen na 18 godina zatvora, te Zoran Jeftimić Ćenta, kojeg je ubio osumnjičeni zločinac Dragiša Maletić, kako bi osvetio prijatelja, konobara kojeg je Ćenta ubio jer ga pijanog nije htio poslužiti pićem. Batko je dobio 45 godina zatvora.
Horori na okupiranoj Grbavici trajat će do 19. marta 1996, kada je naselje “deblokirano”:
“Jako se loše čovjek osjeća kada vidite da ste bili negdje ne svojom krivicom, od nekih ljudi ste proglašeni okupatorom. Nastojim da što manje pričam jer sam pala u depresiju jedno vrijeme. Čula sam glasove. Onaj ko nije bio ovdje to ne može da razumije. Kažem uvijek, Sarajevu je bilo teže što se tiče granata i ranjavanja, ali ovdje je bilo psihički užasno, zaista užasno”, rekla je jedared i Emira Frašto, koja je također preživjela okupaciju Grbavice.
Osjećaji su tog dana bili pomiješani – radost među građanima zbog povratka u svoje stanove nakon 1.425 dana provedenih u drugom dijelu grada i tuga zbog onoga što ih je dočekalo pri povratku.
Dan reintegracije sarajevskih naselja Grbavica, Kovačići i Vraca, 19. mart, ujedno je i Dan mjesnih zajednica Grbavica I, Grbavica II, Kovačići, Vraca i Gornji Kovačići.
*U pitanju je arhivski tekst objavljen 2020. godine
Prošle godine BMW je prodao 2,4 miliona automobila i ostvario rekordnu dobit od 23,5 milijardi eura prije oporezivanja. Zaposleni dobijaju dio toga. Kvalifikovani radnici u platnoj skupini 5 dobijaju 9.000 eura udjela u dobiti plus dividende, rekla je kadrovska menadžerica Ilka Horstmeier. BMW je već platio ovaj iznos prošle godine, tada se govorilo da je to rekordni bonus.
Zaposleni BMW-a su nedavno mogli da uživaju u dodatnoj isplati. Uz januarsku platu dobili su dodatak za inflaciju od 1.500 eura – neoporezivo. A početkom 2024. trebalo bi da dođe još 1.500 eura za kompenzaciju inflacije.
Za 2023. godinu BMW očekuje blago povećanje prodajnih brojki i nastavak visokih cijena novih automobila, ali znatno manji profit. Dobrih 7,7 milijardi eura dobiti iz 2022. otišlo je na račun revalorizacije udjela u kineskom zajedničkom ulaganju BBA nakon preuzimanja većine. Ove je godine, pak, otkupna cijena opteretila poslovni rezultat s 1,4 milijarde eura. Finansijski direktor Nicolas Peter također izračunava dodatne troškove od više od pola milijarde eura za materijale i sirovine.
“Ali u osnovnoj djelatnosti dobro ide: snabdijevanje poluprovodnicima se poboljšava, proizvodnja radi, a knjige narudžbi su pune. Potražnja je slabija u Evropi, ali stabilna u SAD, a “u Kini očekujemo određeni oporavak od drugog kvartala”, rekao je glavni finansijski direktor.
Očekuje se da će se prodaja u posebno profitabilnoj višoj klasi i luksuznom segmentu povećati za polovinu. Očekuje se da će odsjek automobila ostvariti profitnu maržu od 8 do 10 posto od prodaje prije poreza i kamata, nakon 8,6 posto prošle godine.
Posao s e-automobilima također bi trebalo da donese rast. Ove godine će 15 posto prodatih automobila biti potpuno električni.
“Petina 2024, četvrtina 2025, trećina 2026”, rekao je izvršni direktor Oliver Zipse.
U oviru 10. kola GSM Omladinske lige SBK u odbojci, OK AS jučer je bio domaćin rivalkama iz OK Busovača.
Donjovakufske odbojkašice ovom prilikom zabilježile su dvije pobjede i jednu izgubljenu utakmicu
U 10. kolu smo bili domacini ekipi OK Busovacau
Rezultati po kategorijama:
Predpionirke 2:1(23-25,25-18,15-12)
Pionirke 2-0(25:11, 20:9)
Juniorke 0:2 (10:25, 15:25)
Predpionirke ulaze u utakmicu nešto lošije, ali kako je utakmica tekla naše djevojčice dolaze na nivo kako one to znaju i pobjeđuju 2:1, dok naše pionirke rutinski pobjeđuju 2:0.
Ipak u juniorskoj kategoriji naše djevojčice nisu mogle ništa više od casnog poraza, treba napomenuti da su za juniorke nasupale naše predpionirke i pionirke.
“Želimo čestiti svim našim djevojčicama na igri, lijepom druženju te da nastave vrijedno trenirati. Zahvaljujemo se gostima na fer i sportskom ponašanju.
Nas već danas učestvujemo na turniru u Travniku za godišta 2009/10 i 2011/12 i mlađe.
Želimo samo napomenuti da smo sutra uz pomoć naših sugrađana obezbijedili besplatan prijevoz za našu djecu, veliko hvala svima koji su podržali naše djevojčice jer one to zaslužuju.
Također pozivamo sve one koji nisu nabavili svoju člansku karticu da to urade i obezbijede ljepšu budućnost našoj djece. “ – istakli su iz OK AS Donji Vakuf.
Huan Vera je izgubio troje rođaka kada je snažan zemljotres koji je u subotu potresao dijelove Ekvadora i Perua srušio kuću njegove rodice. Vlada je ponudila da plati ženinu sahranu i sahranu njene bebe i partnera, ali Vera se pita zašto su lokalne vlasti dozvolile njegovoj rodbini da živi u tako starom domu.
Regulisanje stvari
– Zbog starosti, ta zgrada je već trebala biti srušena. Žao mi je, ured gradonačelnika je subjekat koji kroz svoje odjele za planiranje te stvari mora regulisati kako bi objekti bili u dobrom stanju za izdavanje ili useljenje – rekao je Vera ispred mrtvačnice u ekvadorskoj zajednici Machala, gdje je čekao da tri tijela budu puštena.
Zemljotres jačine oko 6,8 stepeni po Rihterovoj skali, kako je izvijestio Američki geološki zavod, ubio je najmanje 15 osoba, povrijedio stotine i srušio kuće i zgrade u potpuno različitim zajednicama, od priobalnih područja do visoravni. Ali u Ekvadoru, bez obzira na geografiju, mnoge kuće koje su se raspale imale su mnogo toga zajedničkog: u njima su bili smješteni siromašni, bili su stari i nisu ispunjavali građevinske standarde u zemlji podložnoj potresima.
Oštećeni objekti
Zemljotres se dogodio tik uz obalu Pacifika, oko 50 milja (80 kilometara) južno od Gvajakvila, drugog po veličini grada u Ekvadoru. Jedna od žrtava umrla je u Peruu, dok je njih 14 umrlo u Ekvadoru, gdje su vlasti također saopćile da je najmanje 381 osoba povrijeđena i da je oštećeno desetine domova, škola i zdravstvenih centara.
Ured ekvadorskog predsjednika Žilerma Lasoa (Guillerma Lassoa) saopćio je da je 12 žrtava umrlo u priobalnoj državi El Oro, a dvije u planinskoj državi Azuaj (Azuay).
Jedna od žrtava u Azuaju bio je putnik u vozilu smrskanom ruševinama iz kuće u andskoj zajednici Kuensa (Cuenca), prema Sekretarijatu za upravljanje rizicima, ekvadorskoj agenciji za hitne slučajeve.
Zarobljeni pod ruševinama
U El Oru, agencija je također izvijestila da je nekoliko ljudi zarobljeno pod ruševinama. U zajednici Mačala (Machala), dvospratna kuća se srušila prije nego što su ljudi uspjeli da se evakuišu, pristanište je popustilo, a zidovi zgrade su napukli, pri čemu je nepoznat broj ljudi zarobljen.
Arhitekta iz Kvita German Narvez (Quita Germán Narváez) rekao je da su kuće koje su najviše pogođene potresima one sa nedostatkom konstrukcije i kojima nedostaje temelj, struktura i tehnički dizajn.
Dodao je da su kuće također stare i građene od materijala kao što je ćerpič, koji se nekada često koristio u andskim zajednicama.
– U kritičnim trenucima seizmičkih kretanja, oni imaju tendenciju kolapsa – rekao je.
Ekvador je posebno sklon potresima. U 2016. potres sa središtem sjevernije na obali Pacifika u rijeđe naseljenom području zemlje ubio je više od 600 osoba.
Preminula djevojčica
U Peruu se potres osjetio od njegove sjeverne granice s Ekvadorom do centralne pacifičke obale. Peruanski premijer Alberto Otarola rekao je da je četverogodišnja djevojčica umrla od traume glave koju je zadobila u urušavanju svog doma u regiji Tumbes, na granici s Ekvadorom.
Peruanske vlasti su također izvijestile da su četiri kuće uništene i da su se u Tumbesu srušili stari zidovi vojne kasarne.
Subotnji zemljotres uništio je dom Dolores Vake u Mačali. U trenutku kada je osjetila prvi trzaj, ispričala je, istrčala je na ulicu dok je njen suprug uspio da izvuče njihovu kćer. Tada se “sve raspalo, kuća sravnila, sve je izgubljeno”, rekla je ona.
Vacine komšije nisu bile te sreće. Rekla je da je petoro umrlo kada se srušila kuća do njene.
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS TRAVNIK08:30 do 10:30 sati Turbe
12:00 do 14:00 sati Kalibunar
16:30 do 18:30 sati Ciglana
21:00 do 22:30 sati Donje Putićevo (Metabo)
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS VITEZ15:00 do 17:00 sati Bila-cesta prema bolnici Nova Bila
17:00 do 19:00 sati R-441 Počulica
20:00 do 21:00 sati ulica Stjepana Radića
21:00 do 22:00 sati M-5 Šantići
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS FOJNICA16:00 do 18:00 sati Nadbare
18:30 do 20:30 sati Pločari Polje
21:00 do 23:00 sati ulica Bosanska
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS BUGOJNO15:00 do 16:30 sati Bugojno-Novi Travnik, Rostovo
17:00 do 18:30 sati Bugojno-Donji Vakuf, Čaušlije
19:00 do 20:30 sati Bugojno-Gornji Vakuf/Uskoplje, Zlavast
21:00 do 22:30 sati ulica Slobode (GUMA)
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. –PS DONJI VAKUF08:30 do 09:30 sati Rujanci 12:30 do 13:30 sati Babin Potok 18:30 do 19:30 sati Komar 21:00 do 22:00 sati ulica 770 Slbbr.
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS GORNJI VAKUF/USKOPLJE01:00 do 02:30 sati ulica Vrbaska
07:00 do 08:30 sati ulica Vrbaska
12:00 do 13:30 sati ulica Bistrička cesta
19:00 do 20:30 sati Pajić Polje
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS BUSOVAČA15:00 do 16:30 sati Bukovci (mjesto Džafe)
16:30 do 18:00 sati Gavrine kuće
19:00 do 20:30 sati ulica 1.mart/ožujak (skretanje za naselje Luka)
20:30 do 22:00 sati ulica N.Š.Zrinski (kod ug.ob.KIM)
Najavljene radarske kontrole za 19. 03. 2023. -PS NOVI TRAVNIK09:30 do 10:30 sati M-16.4 Rastovci
11:30 do 13:00 sati M-16.4 Ratanjska
13:30 do 15:00 sati R-439 Trenica
Na putevima u Bosni i Hercegovini jutros se saobraća nesmetano, uz povoljne uslove za vožnju. Poboljšanjem vremenskih prilika povećao se broj biciklista i motociklista na saobraćajnicama, posebno u gradskim zonama. Molimo sve učesnike u saobraćaju da budu maksimalno oprezni i da poštuju saobraćajne propise. Držite odstojanje, i izbjegavajte rizična preticanja. Bicikliste i motocikliste molimo da koriste zaštitnu opremu.
Sporije zbog radova tokom dana saobraća se na magistralnom putu Jablanica-Mostar (u Donjoj Jablanici), zatim na ulazu u Stolac (iz smjera Mostara), kao i na raskrsnici Gornja Kalesija-Sapna.
Na dionici regionalnog puta od mjesta Ravno prema magistralnom putu M-6 (Ljubinje-Trebinje) saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na alternativne pravce.
Na graničnim prelazima zadržavanja su kratkotrajna.
U popodnevnim satima očekujemo pojačanu frekvenciju saobraćaja, kako na svim važnijim putnim pravcima u zemlji, tako i na većini graničnih prelaza.
U Bosni i Hercegovini danas će preovladavati sunčano vrijeme uz umjerenu oblačnost. U drugom dijelu dana prolazno može biti i pretežno oblačno vrijeme.
Vjetar slab južnog i jugozapadnog smjera. Najniža jutarnja temperatura zraka većinom između -1 i 3°C, na jugu zemlje do 7°C. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 14 i 20°C.
U Sarajevu sunčano uz umjerenu oblačnost. Najniža jutarnja temperatura zraka oko 2°C. Najviša dnevna temperatura zraka oko 18°C.
