Nedostatak novog kadra kao i odlazak ljekara iz BiH stvara i duge liste čekanja. Jedan ljekar brine o najmanje 2.000 pacijenata, a tokom radnog vremena umjesto 35 pacijenata, pregleda njih i do 70.
Takvim stanjem nezadovoljni su i ljekari i pacijenti, jedni zbog preopterećenosti, a drugi jer im ljekari po pregledu mogu posvetiti svega oko pet minuta vremena.
Stoga, Ljekarska komora FBiH već nekoliko godina apelira na nadležne i traži da se prime svi nezaposleni ljekari na neodređeno vrijeme, kao i da se u radni odnos primi hiljadu medicinskih sestara i tehničara, te da se konkursna procedura pojednostavi.
Time bi se smatra dr. Bećirević zaustavio i odliv ljekara iz BiH u zapadne zemlje.
No, pored toga, dodaje ona, potrebno je programe specijalizacija i subspecijalizacija uskladiti sa suvremenim kretanjima u medicini, čime bi zainteresirali ljekare za ostanak, obrazovanje i rad u BiH.
Odlazak ljekara i medicinskog osoblja
– Najveći problem odlaska, ne samo ljekara, već uopćeno mladih ljudi iz naše zemlje jest to što ne vide perspektivu za sebe i porodicu, osjećaju nesigurnost, nestabilnost zemlje, vide da se u proteklom razdoblju ništa nije mijenjalo i ne vjeruju da su promjene moguće i u budućnosti – kazala je Bećirević.
S druge strane, napominje, politika igra veliku ulogu i u zdravstvu.
– Konstantno dokazivanje, predani rad, trud i energija nisu dovoljni da dobijete priliku napredovati ukoliko niste stranački opredijeljeni. To je jedan od razloga zbog kojeg se starije iskusnije kolege odlučuju napustiti zemlju i pronaći posao u društvu u kojem se jedino sposobnost i znanje uzimaju u obzir – ističe Bećirević.
Podatak o nedostatku specijalista porodične medicine dobiven je na osnovu izvještaja entitetskih zavoda za javno zdravstvo u kojima se navodi da u cijeloj BiH ima 746 specijalista porodičnemedicine, dok bi prema popisu stanovništva iz 2013. godine trebalo raditi 1.600 ljekara ove specijalnosti.
– Ako uzmemo u obzir činjenicu da prema standardima i normativima zdravstvene zaštite u FBiH na jednog ljekara porodične medicine dolazi 2.000 pacijenata, a da mi imamo nedostatak ljekara u skoro svim domovima zdravlja u Federaciji, onda možete shvatiti s kolikim obimom posla se u stvarnosti susreću ljekari porodične medicine u našoj zemlji – ustvrdila je predsjednica Ljekarske komore FBiH, upozorivši da su ovi standardi u većini europskih zemalja niži i kreću se od jednog ljekara na 1.000 do 1.900 stanovnika.
Sve to, dodaje, utječe na kvalitetu zdravstvene zaštite, jer toliko preopterećen ljekar nema dovoljno vremena da se posveti svakom pacijentu.
S jedne strane ljekari se osjećaju kao da rade na pokretnoj traci, dodatno opterećeni nezadovoljstvom pacijenta, koji s druge strane opravdano smatra nedovoljnim pet do sedam minuta, koliko mu može posvetiti ljekar prilikom pregleda.
Bećirević upozorava i na svakodnevnu praksu u kojoj jedan ljekar tokom radnog vremena umjesto 35 pacijenata, pregleda njih i do 70.
To nije slučaj samo s ljekarima opće medicine, već i s anesteziolozima, infektolozima, pulmolozima, pedijatrima, tako da se u skoro svim oblastima bilježe duge liste čekanja i manjak osoblja.
– Pored toga, susrećemo se sa nedovoljnom zainteresiranosti mladih ljekara za rad u ambulantama, u manjim sredinama, pa nerijetko imamo slučajeve u kojima ljekari iz npr. Goražda odlaze na specijalizaciju u Sarajevo, što im plaća njihova matična ustanova, a onda se ne vraćaju nazad, već se zadržavaju u većim centrima – ističe dr. Bećirević.
Drži da je težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to malo plaćen, svakako jedan od vodećih razloga emigracije ljekara.
(Ne)funkcionalan zdravstveni sistem
Uz nedostatak ljekara, prisutni su i drugi razlozi koji dovode do problema u funkcioniranju zdravstvenog sistema u našoj zemlji.
– Odlazak iskusnog stručnog medicinskog kadra trend je koji zdravstvenom sistemu polako započinje stvarati probleme u funkcioniranju, a naviše su na udaru manji gradovi i općine, kao i naselja oko većih gradova gdje se odlazak samo jednog ljekara mnogo više osjeti i otežava rad, ali i smanjuje kvalitetu usluge, koja je ionako neujednačena, jer opseg prava osiguranika na zdravstvenu zaštitu razlikuje se od kantona do kantona – naglašava predsjednica Ljekarske komore FBiH.
S druge strane, tu su i Standardi i normativi zdravstvene zaštite koje je propisalo Federalno ministarstvo zdravstva, a koji predstavljaju stručno, znanstveno i iskustveno dogovorene norme, kojima se na realnim osnovama objektivizira rad u zdravstvu i garantira određena kvaliteta usluga.
– Realni normativi u zdravstvenoj zaštiti osiguravaju standardiziranost zdravstvenih usluga, kao i sigurnost i stabilnost zdravstvenog sistema. U prijevodu, koliko ljekara određenih specijalnosti je potrebno na određeni broj stanovnika i sl. Ovaj dokument poznatiji kao ‘Plava knjiga’ trebao bi biti ‘sveto pismo’ za ljekara, a u suštini on uopće ne prati ubrzan razvoj medicine, potrebe pacijenata, organizaciju zdravstvenih ustanova, jer je posljednji put revidiran 2014. godine i od tada se primjenjuje bez izmjena – ističe Bećirević.
Dodaje kako se otad do danas promijenio i broj stanovnika u Federaciji i struktura vodećih bolesti među populacijom, a medicina je daleko otišla.
– Tako, prema važećim standardima i normativima nama ne nedostaje kadra, imamo ga i više nego što treba, ali prema stvarnim potrebama s terena u svakodnevnom radu susrećemo se s nedostatkom osoblja. Razlog je što propisi ne prate promjene na terenu niti stvarno stanje. Na papiru sve funkcionira, a u stvarnosti se suočavamo s ozbiljnim nedostatkom kadra, koji nemamo mogućnost da nadomjestimo niti kroz nova zapošljavanja niti kroz nove specijalizacije i edukacije – pojašnjava dr. Bećirević.
Smatra kako su upravo izmjene ovog dokumenta ključne za promjene zdravstvenih politika, praćenje trendova u medicini i uopćeno dostizanje nivoa bolje zdravstvene zaštite kojom bi trebali biti zadovoljni svi i uposlenici u zdravstvenim ustanovama i pacijenti.
– Uključivanje što šire stručne zajednice je od ogromnog značaja za unapređenje ovog temeljnog dokumenta u oblasti zdravstva, stoga je Federalna ljekarska komora tokom prošle godine uputila molbu svim subjektima u sektoru zdravstva da se uključe u reviziju Plave knjige – ističe Bećirević.
Nadalje, smatra i kako menadžeri zdravstvenih ustanova trebaju bolje organizirati posao u odnosu na dosadašnju praksu.
Trebaju maksimalno iskoristiti ljekare koji su im na dispoziciji, kao i sve zaposlenike jer, kako kaže Bećirević, Plava knjiga je formalno pravni propis, a organizacija posla na terenu u samim zdravstvenim ustanovama, ipak, igra ključnu ulogu.
Po njoj, zdravstveni sistem je inače među najkompleksnijim sustavima u svakoj državi, a u našoj zemlji još i više jer je naš decentraliziran, čime se u neku ruku i smanjuje njegova efektivnost.
Sistem zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja u Federaciji BiH je, u skladu s Ustavom FBiH i zakonskim propisima donesenim na temelju Ustava, koncipiran na načelima podijeljene nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti.
– Pored ove činjenice, potrebno je nužno naglasiti, u cilju prikazivanja stvarne situacije, i na brojne probleme koji već godinama postoje u zdravstvu Federacije, a to su duge liste čekanja na pojedine zdravstvene usluge i lijekove, nestašica pojedinih lijekova, neujednačen opseg prava osiguranika na zdravstvenu zaštitu po kantonima, nepostojanje kapaciteta za liječenje određenih bolesti u FBiH čime bi se troškovi zdravstvene zaštite u inozemstvu značajno smanjili itd. Stoga od kolega ljekara koji se nalaze na različitim pozicijama u vlasti, na svim nivoima, od onih koji su direktno uključeni u kreiranje politika i zakona, očekujemo da pokrenu inicijative i učine sve što je u njihovoj moći da se reforma zdravstvenog sistema nastavi brže i kvalitetnije i da se pronađu efikasna rješenja – zaključila je Bećirević.
