Category: Vijesti

Roditeljstvo je jedna od najizazovnijih uloga tokom života, a posebno u kontekstu stalnih društvenih promjena i pojava.

Biti roditelj znači doživotno imati odgovornost, obavezu, brigu i strepnju, a ‘izvesti dijete na pravi put’ trebao bi biti jedan od glavnih zadataka svakog roditelja.

Ne postoji idealan i univerzalan obrazac za odgoj djece – a zašto je to tako, postoji nekoliko ključnih razloga. Prvi razlog jesu karakterne osobine svakog djeteta, zbog čega svako dijete ne reaguje isto na identične odgojne metode. Drugi razlog jeste promjena životnih uslova, razvoj tehnologija i digitalizacija, zbog čega roditelji nisu u mogućnosti primjenjivati obrasce odgojnih metoda koje su koristile starije generacije. Još jedan razlog jesu različiti životni uslovi u kojima porodice žive. Osim navedenih, postoje i brojni drugi razlozi zbog kojih ne postoji idealan obrazac za odgoj i usmjeravanje djece.O izazovima s kojima se roditelji svakodnevno suočavaju, problemima modernog/savremenog načina života, greškama koje roditelji prave prilikom odgoja djece, razgovarali smo s Melihom Fejzić, profesoricom pedagogije, porodičnim psihoterapeutom, supervizorom i trenerom sistemske porodične psihoterapije u Porodičnom savjetovalištu KS.

Radiosarajevo.ba: Svakodnevno svjedočimo činjenici da je odgoj djeteta sve veći izazov za roditelje. Koje su to ‘greške’ koje roditelji najčešće čine prilikom odgoja djeteta?

Fejzić: Danas se od roditelja očekuje da dobro poznaje razvoj djeteta, da primjenjuje odgovarajuće odgojne postupke, da koristi i traži nova znanja i vještine. Roditelji ne mogu koristiti modele roditeljstva iz svojih porodica jer većina njih nije primjenjiva u vremenu i s promjenama sa kojima se trenutno suočavamo. Zbog interneta i sve manje mogućnosti da prate dijete, aktivnosti i osobe s kojima se dijete bavi i druži, roditelji moraju sve više ulagati u odnos s djetetom, biti prisutniji u životu djeteta, razgovarati, kako bi premostili jaz koji su donijele društvene mreže i internet“, izjavila je Meliha Fejzić, profesorica pedagogije, za portal Radiosarajevo.ba.

Sve je zastupljenija teorija da su roditelji izgubili autoritet nad djecom, koji je itekako neophodan za adekvatan odgoj djeteta. Djeca, naročito u ranijoj dobi, nisu u mogućnosti percipirati šta je dobro, a šta loše za njih, stoga je potrebno da ih roditelji usmjeravaju.

Radiosarajevo.ba: Da li su danas roditelji izgubili autoritet nad djecom? Na koji način ga mogu povratiti?

Fejzić: Promjene koje su se desile u društvenom kontekstu i koje se i dalje dešavaju, roditelje dovode u situaciju da ne mogu da koriste modele roditeljstva iz svojih porodica porijekla jer nisu primjenjivi u vremenu u kojem živimo. Zbog toga su roditelji često u situaciji da nisu sigurni na koji način postupiti u određenim situacijama i na koji način uspostaviti roditeljski autoritet.

Često se dešava da roditelji autoritet poistovjećuju sa strogošću i fizičkim kažnjavanjem.

Međutim, autoritet se gradi postepeno i zaslužuje kroz svakodnevni odnos i komunikaciju s djetetom, uz međusobno poštovanje i uvažavanje. Važno je da roditelji ulože strpljenje u obrazloženje svojih zahtjeva prema djetetu – odgovor ‘zato što ja to kažem’ nije dobro objašnjenje, da pohvale djetetove postupke, da razgovaraju s djetetom o svojim roditeljskim nastojanjima, da kažnjavaju autoritetom, a ne strogošću (da obrazlože svoju kaznu i da kazna uvijek bude u skladu s konkretnim dječijim ponašanjem).

Radiosarajevo.ba: Koji su to korisni savjeti koje roditelji trebaju svakodnevno primjenjivati u odnosu/komunikaciji sa djecom?

Fejzić: Ne postoji univerzalni recept za roditeljstvo jer je svaka porodica jedinstvena kombinacija njenih članova i njihovih iskustava, tako da je i naš pristup u radu sa svakom porodicom jedinstven i drugaciji. Međutim, kada je u pitanju odnos roditelj – dijete važno je da roditelji budu uključeni u interese i aktivnosti svoje djece, da aktivno komuniciraju o situacijama s kojima se dijete susreće, da zauzmu aktivnu ulogu u zaštiti djece od negativnih utjecaja kako u virtalnom tako i u stvarnom svijetu, da preuzmu vodstvo u postavljanju granica, da djeci ponude druge mogućnosti i sadržaje kojima mogu ispuniti svoje slobodno vrijeme, i prije svega, da u svemu navedenom budu model ponašanja djeci.

Mnogo je faktora koji utiču na formiranje ličnosti djeteta, od porodice, škole, vršnjaka, medija i društvenog konteksta u kojem dijete odrasta.

Radiosarajevo.ba: Koliko su zapravo roditelji odgovorni za postupke svoje djece? Da li je ispravna teza da djeca obrasce ponašanja najviše ‘nose’ iz kuće?

Fejzić: Mogli bismo reći da je uloga i značaj porodice osnova na koju se svi ostali utjecaji nadograđuju jer u porodici stičemo prve odnose i prva iskustva o sebi i svijetu oko sebe. Način na koji se ponašamo i šta postajemo u životu zavisi od porodice iz koje smo potekli i u kojoj smo odrasli. Odnosi u porodici model su odnosa koji dijete kasnije uspostavlja sa drugima ljudima (prijateljstvo, partnerstvo, roditeljstvo).

Stabilna porodična atmosfera i kvalitetni međusobni odnosi pružaju svakom djetetu dovoljno sigurnosti, snage i samopouzdanja da u život krenu spremni, zadovoljni, sa pozitivnim stavom prema sebi i svojoj budućnosti.

Radiosarajevo.ba: Kako prevenirati loše postupke kod djece? Koliko utjecaja na odgoj djeteta ima okolina (vrtić, škola, društvo)?

Fejzić: Koliko god se trudili ne možemo potpuno kontrolirati sve utjecaje na odrastanje naše djece. Međutim, ono nad čime možemo imati kontrolu su vrijednosti i odnosi koje njegujemo u našim porodicama. Kroz njegovanje pozitivnih vrijednosti i pozitivne emocionalne klime u porodici i odnosa s djetetom gradimo prostor koji će i roditelje i dijete štititi od svih izazova sa kojima će se susretati tokom odrastanja djeteta.

Kako ova stručnjakinja ističe, kada sa djetetom imamo jak i blizak odnos pun povjerenja i međusobnog poštovanja, tada smo u prilici da upoznamo njegov svijet, društvo (vršnjake), njegove interese, želje i potrebe, ono čemu se divi i čemu teži, dakle sve ono što ima veliki uticaj na razvoj našeg djeteta. Upravo na taj način smo u prilici da na vrijeme prepoznamo negativne i neprihvatljive oblike ponašanja i da na vrijeme reagujemo.

Radiosarajevo.ba: Svaka osoba ima određene karakterne osobine/crte ličnosti. Da li je moguće utjecati na karakter djeteta?

Fejzić: Ne postoji recept za odgoj, a i sami roditelji koji imaju više djece govore o tome kako je svako njihovo dijete različito, sa različitim temperamentom i potrebama. Neka djeca brzo odustaju od svojih zahtjeva dok su neka vrlo uporna i potrebno ima je više vremena da prihvate roditeljska obrazloženja. Ono što je zajedničko za svu djecu jeste da je važno da se uvažavaju njihove razvojne spremnosti, njihove potrebe, da se dijete osjeća voljenim, ali isto tako da mu se postavljaju određene granice, odnosno pravila koja trebaju biti jasna, konkretna i dobro objašnjena djetetu, te da su roditelji dosljedni u njihovom provođenju.

Djeci su potrebne jasno određene granice jer mu one daju strukturu, odnosno, jasna pravila šta je dozvoljeno i prihvatljivo a šta nije. Granice su smjernice koje djetetu omogućavaju predviđanje posljedica svog ponašanja i snalaženje u situacijama kada roditelji nisu tu, što mu pruža određenu sigurnost i povjerenje u druge osobe.

U slučaju kada roditelji uoče promjene u ponašanju i raspoloženju kod djeteta na koje nisu u mogućnosti samostalno odgovoriti važno je da potraže stručnu podršku i pomoć”, zaključila je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba Meliha Fejzić, profesorica pedagogije i porodični psihoterapeut.