„(Allahu moj) oko nas je, a ne na nas.“, hadis prenose Buharija, Muslim i Dejlemi od Enesa b. Malika r.a.
Povod nastanka:
Enes b. Malik kaže da je ulazeći u džamiju jednog petka čuo kada je jedan čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, stoka nestaje i putovati ne možemo, pa moli Allaha da nam pomogne!” Allahov Poslanik podiže ruke, priča Enes, i izgovori: “Allahu moj, napoji nas! Allahu moj, napoji nas.” Allaha mi, nastavlja prenosilac, na nebu nismo primijetili ni oblaka, pa ni oblačka, niti išta što bi nagovještavalo kišu. Između nas i brda nije bilo ništa da bi nam zaklonilo pregled. Ubrzo se iza brda pojavio oblak, poput štita, i kada je stigao iznad nas raširi se i kiša poče padati. Nismo više vidjeli sunca šest dana.
Sljedećeg petka dok je Allahov Poslanik stajao i držao hutbu, uđe na ista vrata neko, okrenu se prema Allahovom Poslaniku i reče: „Allahov Poslaniče, stoka propada, a putevi se zatvoriše, moli Allaha da kišu zaustavi!” Allahov Poslanik podiže ruke i izgovori: “Allahu moj, oko nas je, a ne na nas! Allahu moj! Na brežuljke, brda, na visoravni, na planine, na doline i rastinje!“ Kiša je prestala padati, mi smo izišli bilo je sunčano.”
Komentar:
Učenje kišne dove ili klanjanje namaza za kišu jeste legitimno i poznato u islamskoj tradiciji. Ta praksa se temelji na sunnetu Allahovog Poslanika. Predmetni hadis nam o tome vrlo jasno govorio. Ima još hadisa o ovoj temi. Jedan od njih prenosi Abdullah b. Ebu Bekr, radijallahu anhu, u kojem se kaže:
„Izišao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selleme, na musallu, radi molitve za kišu. Svoj ogrtač je izvrnuo.“ Ima slučajeva da je Allahov Poslanik učio dovuda ne pada kiša.To se posebno odnosilo za neka područja gdje su živjela neposlušna plemena. Hadisu tom smislu prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, gdje kaže da je Poslanik nakon povratka sa rukua govorio: “Allahu moj, spasi Ajjaša b.Ebi Rebia! Allahu moj, spasi Seleme b.Hišama! Allahu moj, spasi Velida b.Velida! Allahu moj spasi potlačene vjernike! Allahu moj, pojačaj Svoj pritisak na pleme Mudarr, i učini da živi godinama poput Jusufovih godina!
Iz ovog se hadisa može zaključiti da je u dozama dozvoljeno moliti Allaha za pomoć i spas, ali kako se vidi dozvoljeno je i nekoga proklinjati i za njega traži kaznu.
Traženje kazne i prokletstva islamski pravnici kažu da je dozvoljeno samo za nevjernike koji prelaze granice u svojim neprijateljstvima prema muslimanima.
Učenje kišne dove može se obaviti u sklopu redovnog namaza, a može se organizirati i posebno klanjanje namaza, odnosno učenje dove za kišu. To se obično obavlja na musallama, gde se okupiveliki broj ljudi, a posebno djece. U našim krajevima ljudi su izvodili i stoku ne bili se Allah smilovao stoki i djeci. Nakon namaza narod je izvrtao svoju odjeću, što je aludiralo na promjenu vremena.
Izvor: ”Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa”
Autor: Mirsad Mahmutović
