Buckinghamshire je selo poznato filmskim producentima zahvaljujući očuvanom tradicionalnom izgledu, no dobro ga znaju i turisti te ljubitelji misterija. Naime, riječ je o rodnom mjestu Ellen Sadler.
Ellen se rodila 15. svibnja 1859. u obitelji Ann i Williama Sadlera. Bila je deseto dijete obitelji koja je brojila 12 članova. Bili su siromašni, a djeca su pomagala roditeljima u održavanju obiteljske farme. Kad je Ellen navršila jedanaest godina, roditelji su je poslali da radi kao dadilja u obližnjem gradu Marlowu, piše AmusingPlanet.
Ellen je bila tiho, sanjivo i zamišljeno dijete te se nije pretjerano družila s vršnjacima. Radije je satima sjedila kraj kamina gledajući sjene kako plešu po zidu, izgubljena u svojim mislima. Imala je veliko poštovanje prema svetinjama, osobito prema Bibliji, i uvijek je bila dobra i poslušna, prenosi 24 sata.
Dok je Ellen bila u Marlowu, žalila se na glavobolju i stalnu pospanost. Obitelj kod koje je radila vratila ju je roditeljima i dali su joj otkaz. Ellen se vratila kući u Turville gdje ju je liječio lokalni liječnik po imenu Henry Hayman iz obližnjeg Stokenchurcha. Hayman joj je dijagnosticirao “otekline žlijezde”, odnosno apsces na stražnjoj strani glave. Njezini su simptomi upućivali i na bolest kralježnice. Budući da Ellenina obitelj nije imala mnogo novca, župni je vikar molio Haymana da osigura Ellenin prijem u lokalnu bolnicu gdje joj se stanje pogoršalo. Nakon 18 tjedana u bolnici, Ellen su vratili kući uz obrazloženje da je njezino stanje neizlječivo.
Samo dva dana poslije, njezin će se život nepovratno promijeniti. Otišla je spavati 17. ožujka 1871. godine. Legla je na lijevi bok, s rukom pod glavom i koljenima lagano privučenim trupu. Sljedećeg jutra nije se probudila, kao ni narednih devet godina.
Vijest o usnuloj djevojci proširila se poput šumskog požara i ljudi su počeli hrliti u Turville. Ellenini roditelji nisu smetali posjetiteljima jer je publicitet donosio novac koji je obitelji bio prijeko potreban. Mnogi su počeli plaćati ulaznicu u zamjenu za pogled na usnulu djevojku. Neki su ljudi htjeli uzeti pramen njezine kose kao suvenir, a njezina majka Ann je pristajala i na to.
Među posjetiteljima su bili novinari i razni medicinski djelatnici, a navodno ju je posjetio i Albert Edward, princ od Walesa. Novinar koji je tada izvještavao za Bucks Free Press primijetio je da je njezino disanje bilo pravilno i prirodno, koža meka i tijelo toplo, kao u zdrave djevojke, ali joj je puls bio prilično ubrzan.
Ellenina majka je tvrdila da je održava na životu dajući joj čaj, mlijeko ili porto triput na dan. Ellenina bi majka lagano otvorila usta i nahranila je žlicom. Ali nakon otprilike petnaest mjeseci, Ellenina se čeljust zatvorila. Kako joj je nedostajao zub, majka je mogla nastaviti hraniti je malim čajnikom pomoću kojeg joj je ulijevala tekuću hranu u usta.
Nije bilo jasno kako se obitelj nosila s problemom Ellenina urina i izmeta. Ellenina majka tvrdila je 1880. godine, devet godina nakon što je djevojčica zaspala, da su joj se crijeva prestala pokretati unazad pet godina, a tek bi svaka četiri dana nešto veća količina tekućine izašla iz mjehura.
Naravno, rijetki su ljudi shvatili riječi Ann Sadler zdravo za gotovo. Neki su posjetitelji potajno prokrijumčarili pribadače u Elleninu sobu te je bockali ne bi li otkrili prijevaru, ali nisu u tome uspjeli. U međuvremenu, obitelj Sadler je ostvarivala znatan prihod od donacija, što je dodatno potaknulo sumnju da je riječ o prevari kojom su pokušali zaraditi novac. Neki su susjedi čak tvrdili da su noću znali vidjeli Ellen kako sjedi kraj svog prozora. Ann Sadler nije dopustila medicinskom osoblju da predugo ostane u Elleninoj sobi. Također je zabranila da Ellen premjeste u bolnicu.
Tisak je Ellenin slučaj počeo povezivati s poznatim slučajem Sarah Jacob, djevojčice iz Walesa koja je, kako su tvrdili njezini roditelji, mogla preživjeti bez hrane. No kada su je podvrgnuli testu, Sarah je, u nastojanju da dokaže svoje čudesno preživljavanje, umrla od gladi. Njezini su roditelji kasnije osuđeni za ubojstvo iz nehaja.
Mnogi su vjerovali da bi se misterija mogla razriješiti kada bi Ellenina majka dopustila pregled u londonskoj bolnici. U svibnju 1880. Ellenina majka umrla je od srčanog udara. Odgovornost brige o Ellen tada je pala na njezine udane sestre, Elizabeth Stacey i Grace Blackall, koje su obje živjele u Turvilleu, prenosi 24 sata.
Prošlo je pet mjeseci od majčine smrti kad se Ellen iznenada probudila bez sjećanja na prethodnih devet godina. Do tada je imala 21 godinu. Navodno se potpuno oporavila, a od posljedica je tek preostalo blago zaostao rast te poteškoće s vidom na jedno oko.
Ellen se dovoljno oporavila da može voditi prilično normalan život. Udala se 1886. i rodila šestero djece. Umrla je nakon 1911. godine. Slučaj usnule djevojke iz Turvillea postao je dio lokalnog folklora, iznjedrivši priče o vještičarenju i glasine o kraljevskoj pozornosti. Misterij nikada nije riješen. Suvremeni povjesničari sugeriraju da je Ellen možda patila od narkolepsije, neurološkog poremećaja koji uključuje prekomjerno spavanje i smanjenu sposobnost reguliranja ciklusa spavanja i budnosti. Također je moguće da je Ellen možda drogirao netko iz obitelji, vjerojatno njezina majka, što također može objasniti njezin nagli oporavak nakon majčine smrti. Kuća obitelji Sadler još uvijek stoji u Turvilleu i poznata je kao “Uspavana koliba”.
