Duge su kolone na izlazu iz Bosne i Hercegovine na graničnim prelazima Izačić, Velika Kladuša, Gradina i Bosanska Gradiška. Na ostalim graničnim prelazima, pojačan je intenzitet saobraćaja, ali zadržavanja za sada nisu duža od 30 minuta. Napominjemo da je stanje na granicama promjenljivog inteziteta.
Brojne su dionice sa aktuelnim radovima, tako da preporučujemo vozačima da planiraju svoje putovanje u skladu sa očekivanim zastojima.
I danas će se nastaviti radovi na asfaltiranju na magistralnom putu Buna-Tasovčići, zbog čega će se saobraćati usporeno, naizmjeničnim propuštanjem vozila. Očekujemo gužve i vozače molimo za strpljenje i razumjevanje.
Zbog radova na dionici regionalnog puta Brčko-Cerik (Bukvičko brdo) saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na alternativne pravce (M-1.8 Cerik-Lončari-Brčko, za putnička vozila Donja Skakava-Ulice-Vitanovići).
Sporije zbog radova tokom dana saobraća se na magistralnim putevima: Ripač-Dubovsko, Bihać-Kamenica, Stup-Blažuj, Kiseljak-Busovača, na ulazu u Bugojno (iz smjera Rostova), Hadžiće i Kladanj (iz smjera Olova).
Zbog slijeganja ceste na ulazu u Vinac iz smjera Donjeg Vakufa (M-5/16 Donji Vakuf-Jajce) u funkciji je samo jedna traka, a brzina je ograničena na 20 km/h.
Danas u Bosni i Hercegovini malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Razvojem oblačnosti, ponegdje u sjevernim, centralnim i istočnim područjima može pasti i malo kiše ili kratkorajni pljusak. Vjetar slab istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od 14 do 21, na jugu do 25, a dnevna od 27 do 33 stupnja.
Prvi festival „Žena s knjigom“ bit će održan od 22. do 27.08.2023. godine u Mostaru i okupit će 55 pjesnikinja iz 15 zemalja što je fascinantna činjenica obzirom da se radi o prvom festivalskom izdanju ove prirode.
S ponosom navodimo činjenicu da jedna od učesnica festivala i književnica dolazi i iz Srednjobosanskog kantona i grada Bugojna i jedina je predstavnica iz ovog dijela zemlje na ovom međunarodnom susretu, a riječ je o bosanskohercegovačkoj književnici Vernesi Manov koja će učestvovati čak u dvije festivalske večeri i to sa dva autorska književna koncepta, poezijom „POETKA ŽENSKOG SRCA“ i performansom „ ŽENSKE PRIČE SA TEATARSKIH DASAKA VIRE“. Vernesi učešće na ovom festivalu mnogo znači zbog susreta sa mnogobrojnim književnicama, ali i zbog činjenice da se kroz sadržaje u svojih dvanaest autorskih knjiga, desetine međunarodnih ostvarenja i kroz svoju scenski postavljenu sevdah momodramu bavi različitim aspektima iz života, djelovanja i postojanja djevojčica, djevojaka i žena, smatrajući da se kroz književnost regiona jako malo autori i autorice istinski bave ovim važnim temama u savremenoj književnosti. Skrenuti pažnju umjetnošću na ženske životne teme je zasigurno neophodno potrebno u svim društvenim tokovima.
Sve je počelo od sjajne zamisli tri sjajne književnice, Edhije Mahić, Enise Bukvić i Bisere Suljić Boškailo. Ove tri književnice su emocije prema svojoj zemlji i književnosti pretočile u ideju o susretu književnica kojima je pisanje knjiga jedna od važnijih motivacija u životu i postojanju.
Vrlo bogat festivalski program je podijeljen po temama kojima se bave književnice u svom pisanju u sljedeće programske sadržaje:
23.08.2023. – PITANJE IDENTITETA
24.08.2023. – PISANJE KAO TERAPIJA
25.08.2023. – KNJIGA I ŽENA
26.08.2023. – PJESMOM DA TI KAŽEM
27.08.2023. – ONLINE RADIO BH DIJASPORE SA NAIDOM RIBIĆ
Programi će se održavati na nekoliko lokacija u gradu Mostaru i to u Narodnoj biblioteci Mostar, Yunus Emre Institutu, Muzeju Hercegovina i Lutkarskom pozorištu Mostar u kojem je planirano za 22.08.2023. godine i svečano otvaranje festivala uz susret sa dječijim piscima. Autoricama koje zbog daljine nisu u mogućnosti doći u Mostar bit će omogućeno online učešće i predstavljanje književnog stvaralaštva 27.08.2023. godine.
Organizatorice su ponosne na činjenicu da književnice dolaze iz mnogih krajeva svijeta što ovaj festival svrstava u rang svjetskog festivala. Vlasnica Radija BH dijaspore, autorica i jedna od učesnica, Naida Ribić pokrenula je koncept predstavljanja autorica do samog održavanja festivala u emisiji „U GOSTIMA KOD NAIDE -live“ . Ova sjajna ideja će omogućiti svima da i samo održavanje festivala bude ljepše i kvalitetnije.
Kvaliteti i ljepoti festivalskog slavljenja lijepe pisane riječi iz ženskih duša doprinijet će i štampanje knjige „Lirski buket“ sa odabranim književnim radovima uvrštenih u festivalski program što raduje organizatorice i učesnice.
Radio BH dijaspore je stalni medijski pokrovitelj, ali pozivamo i sve one koji mogu i žele da promovišu informacije o ovam sjajnom festivalu.
Pored Radija BH dijaspore saradnici u organizaciji festivala su:
– Društvo bosanskohercegovačkih pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj,
– Svjetsko udruženje žena BiH,
– Udruženje žena «Vrba» Gnojnice, Mostar,
– Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar,
– Grad Mostar.
Ovom prilikom Vernesa se zahvaljuje načelniku Općine Bugojno, gospodinu Hasanu Ajkuniću, za podršku u učešću i boravku na festivalu, organizatoricama, ali i svim medijima koji će promovisati ovaj jedinstveni festival i njen književni angažman.
Književnica na kraju poručuje da je „ŽENA S KNJIGOM – ŽENA SA VIZIJOM“ i poziva sve koji vole književnost i umjetnost da budu dio ove divne festivalske atmosfere.
U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno
U Bosni i Hercegovini postoji i radi osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Brčko distrikt nema sigurnu uću. Osim nedovoljnog broja skloništa za žrtve nasilja, Bosna i Hercegovina nema ni jedinstveni registar podataka, kao ni jedinstvenu evidenciju nasilja u porodici.
“Zadnje tri godine za mene su bile pakao, a presudno je bilo u trenutku kada me istjerao napolje, u pidžami, golu i bosu, a tri dana prije toga me pretukao da sam bila sva crna. Donijela sam odluku da sama moram potražiti pomoć. Ujutru sam odmah pozvala policiju.”
Ovo je svjedočenje žrtve porodičnog nasilja iz Tuzle. Tokom boravka u sigurnim kućama žrtve porodičnog nasilja dobijaju svu vrstu pomoći. Važno je pripremiti žrtvu i na život poslije.
„Imamo socijalno savjetovanje, pravnu pomoć, medicinska podrška i oni su kompletno njegovani od nas“, kaže za BHRT Augustina Rahmanović, psihoterapeutkinja u Sigurnoj kući u Tuzli.
„Žrtva u sigurnoj kući može ostati šest mjeseci sa mogućnošću produženja na još šest mjeseci, a u izuzetnim slučajevima ukoliko traje sudski postupak, a sudski postupci i pokretanje sudskog postupka uglavnom traje, može ostati i duže“, kaže Mirzeta Tomljanović, koordinatorica Sigurne kuće Fondacije “Lara”, Bijeljina.
U Bosni i Hercegovini postoji osam sigurnih kuća. Kapacitet je oko 200 mjesta. Nedovoljno.
“Evropski standardi propisuju da na 10.000 stanovnika dolazi jedno porodično mjesto. Dakle, ne jedno mjesto u sigurnoj kući nego porodično mjesto pod kojim se podrazumijeva žena i prosječan broj djece što kada prenesmo na naš slučaj bilo bi troje. Žena i dvoje djece”, rekla je Amela Bašić Tomić, koordinatorica Sigurne kuće u Banjoj Luci.
Finansiranje sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini nije stabilno.Trideset odsto sredstava izdvajaju lokalne zajednice/kantoni, dok bi 70 odsto sredstava trebalo da obezbijede budžeti entiteta.
„To je na nivou kantona i entiteta. Nije na državnom nivou. Sad su oni meni u razgovoru rekli, ja oko toga nisam bio upućen, u zadnjih 10 godina kako postoji zakon, Federacija ne ispunjava obaveze za sigurne kuće”, kaže ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić.
“Smatramo da novca unutar budžeta dovoljno ima samo se ne raspoređuje po prioritetima. To nama govori da pitanje nasilja nad ženama još uvijek nije prioritet iako je država potpisnica Istanbulske konvencije, imamo domaće zakonodavstvo”, rekla je Suzdina Bijedić, koordinatorica Sigurne kuće u Tuzli.
Obavezu nije ispunilo ni društvo. Nasilje je društveni problem. Zajednica mora da reaguje – kategorični su u Udruženju „Cure“.
„Živimo u zabludi da je važno da se sačuva brak bez obzira na količinu nasilja neshvatajući da posljedice djeca trpe. Vjerujte, djeca već od četiri godine pamte sve to. Sada samo zavisi kolike će posljedice ostaviti na tu našu djecu. Zato je bolje prekinuti, pokušati. Ali šta i ako žena odluči da to prekine. Koliku smo joj dali sigurnost? Koliko je sistem zakazao?”, pita Jadranka Miličević iz Fondacije “Cure”.
Žrtve nasilja svoja prava i savjete mogu čuti putem SOS telefona. U Federaciji Bosne i Hercegovine 1265, u Republici Srpskoj 1264. Važno je pobijediti strah!
Otkako je 22. juna potpisao za ovaj turski tim, kapiten fudbalske A reprezentacije Bosne i Hercegovine, do sada je postigao tri gola u tri odigrane utakmice.
Odlično se prilagodio novoj sredini i pridobio navijače koji ga vole.
Na Dijamantovu popularnost među navijačima Fenerbahčea dodatno će sasvim sigurno utjecati i posljednja fotografija koju je objavio na svom Facebook profilu.
Naime, Džeko je postavio fotografiju najmlađe kćerkice Hane koja nosi majicu na kojoj je ispisana poruka: “50 posto tata, 50 posto mama, 100 posto Fenerbahče”.
ZA 16.08.2023 (Srijeda), malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Razvojem oblačnosti, ponegdje u sjevernim područjima može pasti i malo kiše. Vjetar slab istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od 14 do 21, na jugu do 25, a dnevna od 27 do 33 stepena.
ZA 17.08.2023 (Četvrtak), malo do umjereno oblačno i sunčano vrijeme. Vjetar slab istočni i sjeveroistočni. Jutarnja temperatura zraka od 15 do 22, na jugu do 26, a dnevna od 28 do 34 stepena.
ZA 18.08.2023 (Petak), sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. Tokom dana, razvojem oblačnosti sa kišom i kratkotrajnim pljuskovima, u centralnim i istočnim područjima. Jutarnja temperatura zraka od 15 do 22, na jugu do 26, a dnevna od 29 do 36 stepena, navodi se u prognozi Federalnog Hidrometeorološkog zavoda.
Činjenica da je, prema podacima zvaničnih agencija, od 2015. do 2022. godine ubijeno najmanje 75 žena (ne uključujući slučajeve iz 2023.) u Bosni i Hercegovini ukazuju na zastrašujuću rasprostranjenost nasilja nad ženama u jednoj maloj zemlji s procijenjenih 3.453.000 stanovnika.
Međutim, površnost i “kratka pamet” kao da su postale dominantno obilježje našeg vremena i društva, pa se i najkompleksnije društvene pojave i procesi pojednostavljuju, skraćuju, “prelamaju preko koljena”.
Kako ćemo-lako ćemo. Živi se od danas do sutra, pa ono što zahtijeva interdisciplinarni pristupu kojem će za rješenjima tragati eksperti iz raznih oblasti, a učestvovati predstavnici vlasti, nevladinog sektora, vjerskih i drugih zajednica, kao i medija, te u takvoj debati proizvoditi stvarno primjenjive strategije – svodi se na neutaživu želju za lajkom, samopromocijom i bahatim pojednostavljivanjem. Do besmisla.
To je ona situacija u kojoj političari TV-u, kao, prijete, mršte se, gestikuliraju, protestiraju, sve zabrinuti pozivaju na akcije, “krvi daju za Bosnu” itd.
Zaštita za žrtve
S toga ovaj tekst objavljujemo upravo danas, dan nakon dženaze rahmetli Nizami Hećimović, mladoj osobi iz naše zajednice koja je postala žrtvom femicida. Kao otpor zaboravu ove mlade žene i desetina istih. Makar kao pokušaj da se makar na ovakav način suprotstavimo tendenciji da se i najužasniji primjeri patologija u našem društvu svedu na reality, da se zaboravljaju – do neke nove mrtve glave, do neke nove saobraćajne nesreće, do neke nove poruke na društvenim mrežama, poteza ili izjave koju ćemo osuđivati ili hvaliti.
Tek ukoliko uspijemo uzdignuti iznad tog pukog konzumerizma medijskih i sadržaja na društvenim mrežama postoji nada da će ovo društvo možda shvatiti zastrašujuće razmjere činjenice o desetinama ubijenih žena samo proteklih nekoliko godina.
Tek tad će postojati mogućnost da će se stvoriti društveni okvir u kojoj će žrtvama porodičnog nasilja, makar jednoj ženi-žrtvi, biti spašen život, u kojoj će se žrtva osjećati zaštićena od sistema, društva čiji je dio.
Jedan takav odgovoran pristup već duže vrijeme zagovara nevladina organizacija Atlantska inicijativa (AI) iz Sarajeva, koja se nastoji suočiti s teškim traumama našeg društva.
U tom smislu valja istaknuti bilten pod naslovom “Femicid” koji je u februaru 2022. godine objavila ova organizacija.
“Važno je femicid učiniti vidljivijim i prepoznatljivijim jer želimo pojačati svijest o tome da nasilje u porodici nosi smrtonosne posljedice, da seksualno nasilje može prouzročiti smrt, da patrijarhalno-konzervativne prakse i tradicije nekada ugnjetavaju žene do smrti, te da brojne smrti žena nisu slučajnost, već su dio sistemske opresije gdje muška ljutnja na žene i potreba za dominacijom rezultira smrću. Femicid se najčešće posmatra kao izolirano nasilje, a u svojoj suštini predstavlja dio sistema opresije žena”, navodi urednica tog biltena dr. Majda Halilović.
Inače, u ovom biltenu autorice i autori se slažu da je postupanje sa slučajevima femicida kao jednokratnim i završenim djelima nasilja pogrešan konceptualni okvir koji ne doprinosi zaštiti i prevenciji femicida.
Sve naše Bademe
Otežavajuću okolnost u suočavanju s ovom opasnom društvenom devijacijom svakako predstavlja “dubina predrasuda prema nasilju nad ženama kako u društvu tako i u postupanju službi zaštite”. Te predrasude su, prema Halilović, “tako duboko ukorijenjene da su se reflektovale kroz različite načine na koje se formiraju mišljenja i stavovi”.
Ako se samo osvrnemo na decenije moderne prošlosti postaje jasno kako su mitovi o ubistvima žena nastajali, te kako su održavani u privatnom i javnom prostoru.
“Značajnu perspektivu o femicidu ponudio je Nebojša Jovanović analizirajući u svom eseju ono što naziva bosanski rat spolova. Izlažući psihoanalitičkoj i sociološkoj kritici popularni film Kuduz iz 1989. i efekte koje je ovaj film imao na gledaoce Jovanović prikazuje kako filmske reprezentacije, a možemo reći i medijske, reflektuju ideološki i društveno-politički kontekst i stvarnost kada prikazuju ubistva žena. Film je baziran na stvarnom događaju, a prikazuje svirepog ubicu Kuduza kao grubijana nježnog srca, a Bedemu kao njegovu žrtvu koja je ovo ubistvo isprovocirala izdajom tradicionalnih normi pokorne žene. Film nije o Bademi, već o Kuduzu i njegovoj patnji, njegovoj ljubavi, njegovim emocijama. Toliko je film naklonjen Kuduzu da je u tim predratnim godinama ovim filmom ubica postao dopadljiv, slobodno se može reći i junak jedne tragedije”, piše Halilović.
Foto: N. G. / Radiosarajevo.ba: Protest u Sarajevu zbog ubistva Nizame Hećimović
Iako smo u godinama nakon Kuduza donekle smo se odmakli od ovog diskursa da su ubice žena “grubijani nježnog srca” i ovakva opravdanja više nisu popularna, odnosno ne iznose se ovako eksplicitno, ukupni odnos prema femicidu u praktičnom smislu nije doživio značajniju promjenu.
“Prema podacima do kojih je došla Agencija za ravnopravnost spolova BiH, prikupljajući podatke od pravosudnih institucija i nevladinih organizacija, od 2015. do 2020. godine ubijeno je ukupno 56 žena, ali se ta ubistva ne tretiraju kao femicid. Da postoji rodna analiza nasilnih smrti u Bosni i Hercegovini, mi bismo sada napisali koliko žena je ubijeno u posljednjih pet godina, na koji način i kako je pravosuđe procesuiralo ova djela, koji propusti su napravljeni u zaštiti, ali takvo nešto još uvijek nemamo. To bi bilo važno jer bi službama zaštite dalo smjernice za dalji rad, ali i pokazalo da javnost prati femicid s dužnom pažnjom i brigom koju najozbiljniji oblik nasilja nad ženama zaslužuje”, ističe Halilović.
Opravdanje nasilja nad ženama
U poglavlju “Potrebna promjena diskursa o nasilju u porodici u Bosni i Hercegovini”, Majda Halilović piše:
“Žene koje su učestvovale u ovom istraživanju govorile su o tome kako su tretirane od strane svojih porodica, policije, socijalnih radnika i članova pravosudne zajednice. Navodile su kako su one smatrane uzrokom nasilja, i uvjeravane su da će nasilje prestati ako one učine ili promijene određene stvari. Žene su prisiljavane na pokornost, a njihovi muževi su ih potčinjavali i kontrolirali, što je bio ‘normalan’ dio svakodnevnog života.” ‘Normalno’ je i kad policija pokušava pomiriti muža i ženu neposredno nakon nasilja, tvrdeći da njihov dalji zajednički život predstavlja najvažniji prioritet, ili kad advokati i sudije koji provode zakone javno kažu da ‘ne dijele to feminističko shvatanje nasilja'(!)”.
“Normalizacija” i “opravdavanje” nasilja nad ženom – čak i od strane policajaca i sudija – itekako doprinosi retraumatizaciji već traumatizirane žrtve, navodi autorica.
“Ali nije dovoljno samo tradicionalnu, patrijarhalnu ideologiju zamijeniti modernom, liberalnom. Treba uvesti nove policijske metode i zakone koji će efikasno zaštititi ženu žrtvu zlostavljanja, i spriječiti femicid. Treba educirati sudije, tužioce i policiju, i informisati ih o najnovijim saznanjima u oblasti nasilja u porodici. A to je posao i obaveza nas, stručnjakinja i stručnjaka za mentalno zdravlje”, zaključuje Halilović.
Femicid: medijske i društvene percepcije
Autori biltena upućuju kritike i nama medijima i novinarima. S pravom. Majda Halilović zaključuje da su pomaci u izvještavanju neznatni, i osim ponekih analitičkih članaka kada je nasilje u fokusu, uglavnom se izvještavanje o femicidu zaustavlja na rubrikama crne hronike.
Svijest javnosti se ne može promijeniti ako femicid nazivamo zločinom iz strasti i ljubomore, jer na taj način implicitno tražimo opravdanja za nešto što je neprihvatljivo. Postavlja se pitanje građani promišljaju o ovim ubistvima žena nakon konzumiranja ovakvih medijskih sadržaja u BiH.
“Da li su shvatili šta je sve prethodilo ubistvu i da su ubice imale jasnu i jaku namjeru da ubiju bivše supruge zato što više nisu pristajale da trpe nasilje? Da li ovakvo izvještavanje budi ljutnju kod građana da ubijene žene nisu bile zaštićene? Ubistva žena zaslužuju adekvatnu medijsku, ali i pažnju sistema zaštite, istraživanje uzroka, propusta, konstantno upozoravanje i stvaranje mehanizama kojim će se odgovorni u sistemu zaštite pozivati na odgovornost za svoje propuste. Sve ovo kontinuirano izostaje u Bosni i Hercegovini. Šta će se desiti ako u pisanju o ovom i drugim svirepim ubistvima koristimo drugačiju terminologiju, ako objasnimo šta je femicid, ako usmjerimo napore novinara na to da osvijeste javnost, da upozore druge žene u nasilnim vezama da i one mogu biti žrtve, ako policiji i socijalnim radnicima jasno stavimo do znanja daa pažljivo posmatramo kako postupaju i da ćemo ih pozivati na odgovornost za propuste. Pitamo se hoće li i tada zanemariti znakove da je žena u smrtnoj opasnosti, hoće li i tada propustiti da počinioca nasilja pritvore na vrijeme, ili da ga uvedu u program pomoći koji će ga odvratiti od nasilja i time umanjiti šanse da počini ubistvo”, navela je Halilović.
Europska komisija je u maju 2019. godine postavila 14 ključnih prioriteta pred vlasti u Bosni i Hercegovini, kako bi naša zemlja ušla u Europsku uniju.
Od postavljanja ovih prioriteta, prošlo je više od četiri godine, a porazna je činjenica da su vlasti u Bosni i Hercegovini od 14 prioriteta ispunili samo jedan. To se navodi u izvještaju Europske komisije, koji je objavljen u novembru 2022. godine.
Ključni prioritet, u čemu je saglasan veći broj analitičara, je vladavina prava. Radi se o glavnom prioritetu čije neispunjavanje koči Bosnu i Hercegovinu ne samo na putu ka EU, već i na putu ka normalnom funkcionisanju države.
Vladavina prava, kao pojam, obuhvata stanje u državi gdje svi građani, bez obzira na njihov politički status, nacionalnost, religijsku pripadnost, rasu, spol, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu odrednicu, uživaju ista prava, privilegije i odgovornosti. Naravno, ovo je osnovna definicija, a kada se uđe u detalje, stvari postaju mnogo kompleksnije.
Šira definicija vladavine prava, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine, znači usvajanje seta zakona kako bi svi građani mogli biti jednaki pred zakonom. Vladavina prava je inače dosta teška prepreka za mnoga društva u tranziciji, kao što je to situacija u Bosni i Hercegovini, ali je prepreka koja se mora preći kako bi došli do Europske unije, što je ključni vanjskopolitički prioritet svih političkih aktera u BiH, ili oni to barem tvrde.
Kako bi dobili jasniju sliku kako BiH može doći do napretka u ovom segmentu, ekipa portala Radiosarajevo.ba kontaktirala je profesora Davora Trlina, eksperta za ustavno pravo.
Prije nego što dođemo do posla koji nije učinjen, vrijedi istaknuti neke reforme koje su pokazale pozitivan kurs djelovanja u bosanskohercegovačkoj politici, posebno u segmentu vladavine prava.
Na pitanje šta je dosada učinjeno, profesor Trlin odgovara: “Direkcija za Evropske integracije je objavila da su usvojene izmjene Izbornog zakona BiH; provedeni izbori u Mostaru 2020. godine; započeta izrada Programa integrisanja BiH u EU; osigurano pravilno funkcioniranje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje; izmijenjen i dopunjen u skladu s propisima EU je Zakon o javnim nabavkama; uspostavljena je saradnja s EUROPOL-om i pokrenuta procedura za početak pregovora u zaključivanju ugovora sa EUROJUST-om; usvojene su Strategija za borbu protiv organiziranog kriminala u BiH 2023. – 2026.; revidirana strategija za rad na predmetima ratnih zločina, kao i Strategija iz područja migracija i azila za period 2021. – 2025.”
Ipak, dodaje Trlin, neke ključne stvari nisu urađene.
“Međutim, neki od ovih rezultata su upitni jer navedeni Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje još nije profunkcionisao, Izborni zakon nije izmijenjen u skladu sa demokratskim standardima, te presuda Sejdić-Finci kojom je utvrđena otvorena ustavna diskriminacija nije provedena“, rekao je profesor Trlin.
Na to šta nas čeka na putu ka ispunjavanju ovog ključnog prioriteta, profesor kaže – mnogo toga.
“Ključna bi bila pitanja izmjena i dopuna Zakona o VSTV koji se odnose na integritet; usvajanje novog zakona o VSTV; novog zakona o sudovima BIH i novog zakona o sprečavanju sukoba interesa.
Utvrđivanjem Nacrta Zakona o sudovima Bosne i Hercegovine, nominalno je treba da započne nova, šesta faza reforme organizacije pravosuđa. U proceduru uz ovaj zakon u cijelosti ide novi Zakon o VSTV BIH kojim bi se izvršila unutrašnja reorganizacija i modernizacija regulatora pravosudnog sistema.
Cilj novog zakona je unutrašnja reorganizacija VSTV BIH, formiranje dva odvojena vijeća (sudijsko i tužilačko), te dalje unapređenje antikoruptivnih mehanizama, kako bi se povratilo povjerenje građana i ojačao integritet.
Godine 2004. potpisan je Sporazum o prenosu pojedinih ovlašćenja sa entitetskog VSTV na državni VSTV, a to je učinjeno kao uslov za potpisivanje SSP i sticanje kandidatskog statusa”, rekao je Trlin.
Kako nastavlja, važna je i uloga međunarodne zajednice u BiH, a posebno je izdvojio visokog predstavnika.
“Kritičke ocjene napretka vladavine prava su svakako potkrijepljene. Negativna percepcija javnosti o radu pravosuđa i izostavljanju priznavanja postepenih reformi (tzv. ‘evolutivni pristup’) koje je preduzelo VSTV (kao specifičan novi organizacioni oblik i novu varijantu odnosa prava i politike) po mom mišljenju nije potkrijepljena.
Svakako, nedostaci pravosudnog aparata identificirani po izvještajima relevantnih međunarodnih organizacija ne mogu se zanemariti i legitimno su na vrhu liste prioriteta za novo Vijeće Ministara BiH. Ipak, određeni nivo priznanja bh. pravosuđu treba s obzirom na to nalazi se formalno-pravno u velikom stepenu autonomije i stanja da tako manevrira između autonomije i odgovornosti i potrebe za transformacijom pravosudnog sistema i njegovog ujednačavanja sa savremenim demokratskim stavovima.
OHR i uopšte međunarodna zajednica tu ne smije biti pasivni posmatrač. I generalno, smatram da Bosna i Hercegovina ima dobar pravni okvir za nezavisnost sudstva (prioritet 4 c) i da jedini jaki vid zavisnosti, i to finansijske, predstavlja činjenica da ne postoji zaseban pravosudni budžet, već se pravosuđe finansira iz 14 budžeta vlada/Vijeća ministara (vlada finansijski partikularizam)”, izjavio je profesor.
Trlin potcrtava i određene dijelove prioriteta koji nisu ključni u ovom trenutku, ma koliko ih određeni političari željeli predstaviti kao takve.
“Pitanje međunarodnih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (prioritet 4 d) treba riješiti, ali se ovo pitanje tokom pregovora za članstvo u EU može označiti kao stvar koja ce biti riješena nakon prijema u članstvo. Bez obzira što Milorad Dodik potencira rješavanje ovog pitanja sada, ono se može izuzeti iz 14 prioriteta u riješiti u vremenu kada sam naveo.
Prioritet 4 e) je po mom mišljenju u ovom trenutku teško izvesti, jer podrazumijeva formiranje Vrhovnog suda BiH, a da bi on imao instancionu nadležnost u odnosu na vrhovne sudove entiteta , potrebno je izvršiti brojne izmjene i dopune u materijalnim , procesnim i organizacionim propisima.
Potrebno je izvršiti izmjene i u antikorupcijskom zakonodavstvu, posebno zaštiti ‘zviždača’, zakonu o finansiranju političkih stranaka i zakonu o slobodi pristupa informacijama.”
Za kraj, dodao je i da je pokazan negativan trend u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine.
“Da određeni bosanskohercegovački nivoi vlasti idu i u suprotnom pravcu govori i ponovna kriminalizacija klevete (u bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj) i svojevrsno uvođenje cenzure kroz nacrt Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kantonu Sarajevo”, rekao je na kraju razgovora za Radiosarajevo.ba profesor Davor Trlin.
U toku je procedura izdavanja dokumenata za izgradnju tvornice namještaja u Maglaju, potvrdio je ove sedmice Mirsad Mahmutagić, načelnik općine Maglaj.
On je podsjetio da je riječ o tvornici za koju se već radila izmjena regulacionog plana.
Mahmutagić nije iznio više detalja, no BiznisInfo.ba podsjeća da je riječ o projektu iza kojeg stoji Hajrudin Ahmetlić iz Tešnja. Ahmetlić je, inače, vlasnik kompanije Hifa Petrol, jedne od vodećih naftnih kompanija u Bosni i Hercegovini.
Osim toga, on je nedavno postao većinski vlasnik firme za proizvodnju premium masivnog namještaja InterProcess Tešanj i firmu Mobello u Sloveniji.
InterProcess će ići u izgradnju i opremanje najveće fabrike masivnog namještaja u BiH u Maglaju gdje planiraju investirati oko 20 miliona maraka, a plan je uposliti oko 400 radnika u narednih par godina.
Tvornica će biti građena u poslovno-radnoj zoni Liješnica. Ahmetlić je već vlasnik zemljišta na kojem je planirana gradnja kompleksa.
Dobra vijest je da pripreme napreduju i da je u toku izdavanje svih potrebnih dozvola.
Plan je izgradnja proizvodno-poslovnog objekta sa pratećim sadržajima, za obradu drveta i proizvodnju namještaja.
Podsjetimo da je proizvodnja namještaja u velikom usponu u Bosni i Hercegovini.
Na društvenim mrežama posljednjih su se dana zaredale objave turista koji su žrtve prevarantskih taksista, ali izgleda da se u Facebook grupi Prometne zgodei nezgode upravo pojavio pobjednik.
Naime, objavili su račun prema kojem je turista u Splitu trebao platiti 150 eura (294 KM) za vožnju taksijem od nula kilometara koja je trajala – dvije sekunde.
“Da li je ovo ispravan taxi račun koji je maloprije dobio iznenađeni turista?
Udaljenost: 0 km
Vrijeme vožnje: 2 sekunde
Iznos: 151.10 EUR
Radi se o vožnji od Splita do aerodroma (otprilike 25 km)”, napisali su u Facebook grupi uz fotografiju računa.
Račun možete pogledati u nastavku pa procijenite sami, prenosi jutarnji.
