Mnogi Prijedorčani, bez obzira gdje sada žive, ispratit će posljednji majski dan kao i prethodnih godina sa tugom, jer ih on podsjeća na ružna vremena s početka proteklog rata, kada su odlukom nekih njihovih sugrađana samo zato što nisu iste nacionalnosti kao i oni, morali na svojim stanovima i kućama izvjesiti bijele plahte, a pri izlasku iz njih, imati bijelu traku oko ruke.
Nisu se osjećali samo povrijeđenim i građanima drugog reda, već i kao hodajuće mete, dok ih se veliki broj prisjetio sudbine jevrejskog naroda u Evropi u prvoj polovini 20.vijeka.
– Nastojim zaboraviti taj događaj raznim mantrama, raznim seansama i njime ne opterećavam svoje potomke. Ne znam čija je to bila glupa ideja i šta se njom htjelo, nikad mi nije bilo jasno – kaže u razgovoru za Anadolu Agency Zijad Ališić, koji je Prijedor sa porodicom napustio prije 24 godine, nakon što je prošao kroz logore Trnopolje i Omarska i sada živi u Švedskoj, a svom nekadašnjem gradu sa suprugom boravi od sredine proljeća do kraja ljeta.
Povremeno u rodni grad navrate i njihove kćerke sa svojim porodicama, koje žive u Švajcarskoj i Švedskoj.
Priča da je odgajan da se ne boji ničega osim Boga, ali priznaje da se nošenjem bijele trake oko ruke osjećao uvrijeđenim.
Slaže se sa konstatacijom nesrpskog stanovništva u ovom gradu da je njihova obaveza nošenja bijelih traka oko ruke bio uvod u još tragičnije događaje, koji su ubrzo uslijedili.
– Sva je sreća da ne znam mrziti pa i sada imam dobre međuljudske odnose sa Prijedorčanima srpske nacionalnosti – kaže Ališić.
Prema njegovim tvrdnjama nikakvog napada vojne jedinice, sastavljene od Bošnjaka i Hrvata nije bilo 30. maja 1992. godine, koji se u Prijedoru obilježava kao dan odbrane grada u proteklom ratu.
– Kakav napad, kad nisu imali nikakvog vojnog iskustva, niti su imali oružja? Samo je trebalo da se nešto zakuha, kako bi nas pokupili i da bi se opravdali kod dobrih ljudi, gradskih Srba da se oni uplaše da je bio nekakav napad – istakao je Ališić.
Ališić je rekao da nije mogao pretpostaviti da će se u gradu koji je u Drugom svjetskom ratu iznjedrio više narodnih heroja, u gradu iz kojeg je dr. Mladen Stojanović, legendarni komandant kozarskih partizana, humanista i čovjek koji je za života ušao u legendu, dogoditi progon nesrpskog stanovništva.
– To je neko smislio tamo negdje i zna se gdje i fašistoidna odluka je donesena van Prijedora. Prijedor je imao neki strateški značaj kroz vojnu strategiju za stvaranje velike Srbije i to se odrazilo ovdje kako se odrazilo, nažalost – kazao je Ališić.
Mišljenja je da u ovom gradu treba njegovati onu staru prijedorsku tradiciju.
– Sve je bilo na svom mjestu i kako treba i nekom je to smetalo, pa su vjerovatno htjeli da to zatru da se to ne pojavi nigdje, ali mislim da to nisu uspjeli – naglasio je Ališić.
Zijad Ališić, trgovac po zanimanju, odavno je penzioner.
Bio je 35 godina aktivan u nekadašnjem Kulturno-umjetničkom društvu “Dr. Mladen Stojanović“, za koje kaže da bilo nekad mjesto okupljanja prijedorskih intelektualca i da je tu upoznao i družio se sa mnogim gradskim Srbima, koji su mu ostali u njljepšem sjećanju.
Nosimo svakodnevno nevidljive bijele trake
Dan Bijelih traka počeo se obilježavati u Prijedoru, ali i mnogim gradovima širom svijeta 2012.godine.
– Mi, organizatori, svake godine kroz različite umjetničke forme i performanse nastojimo da obogatimo događaj i da ljudima koji su učesnici i slučajni prolaznici, kroz te simbolične poruke prije svega želimo da ukažemo na nepostojanje tog spomenika ubijenoj djeci, ali i da ih podsjetimo da mi svi i danas nosimo svakodnevno te nevidljive bijele trake kad nas izdvajaju zbog identiteta, zbog toga što nismo u nekoj političkoj stranci, što se vrlo često nađemo u nekoj situaciji, da nas neko promatra kao građane drugog reda – rekao je aktivista za ljudska prava i jedan od organizatora obilježavanja Dana Bijelih traka, Edin Ramulić.
Dodao je da se ovo ne odnosi samo na ljude koji su bili žrtve progona, već i na sve one koji se mogu prepoznati u tim bijelim trakama u bilo kojoj situaciji, gdje je zakinut za neko pravo.
– Inicijativa roditelja ubijene djece poklopila se sa oživljavanjem vremena kada je Prijedor bio poznat po bijelim trakama. Krenuli smo sa tim i dok se to ne završi, ne možemo odustati od podrške roditeljima, jer bi to od nas bilo nepošteno, a kada roditelji dobiju spomenik, mi ćemo se okrenuti nečem drugom – kazao je Ramulić.
On je rekao da su ove godine mladi prijedorski umjetnici osmislili dio programa obilježavanja Dana bijelih traka, te da nije red da o njemu neko drugi govori, ali je napomenuo da će biti zanimljiv.
Postojeće stanje u društvu je rezultat nastojanja političke elite da drži narode razdvojenim
Predsjednik NVO Omladinskog centra “Kvart“ Goran Zorić kazao je da nimalo nije iznenađen što se prijedorska javnost zvanično još nije odredila prema Bijelim trakama i napomenuo da je to samo jedan od slučaja po kojima se nije odredila.
– To je uglavnom, kako da kažem, taj momenat odbacivanja osjećaja prema informacijama i stavovima koje nisu u skladu sa nekim dominantnim političkim narativima – kazao je Zorić, prenosi Anadolu Agency.
Rekao je da je njegov osjećaj da je ovakvo stanje kako u društvu, tako i u prijedorskoj lokalnoj zajednici nametnuto, da je rezultat političke manipulacije, da je rezultat nastojanja političkih elita da drže narod razdvojenim, da drže status quo po onoj latinskoj izreci “zavadi pa vladaj“ kako bi mogli nesmetano vladati i nesmetano pljačkati društvo.
– Naravno postavlja se pitanje kome ne odgovoara suočavanje sa prošlošću, kome odgovara da ovo društvo bude talac evo već 20 godina, konstantna priča i konstantni konflikti između Bošnjaka, Srba i Hrvata, iako je rat završen prije više od 20 godina. Do jedinog odgovora na to pitanje do kojeg dolazimo jeste da ovakvo stanje odgovara politici i radikalno desnim grupama i strukturama – smatra Zorić.
Izvor: anadolija
