Category: Vijesti

Javni dug u BiH još je 2015. godine dostigao iznos od 12 milijardi maraka. Novca od MMF-a nema, entiteti se zadužuju samo da bi popunili budžetske rupe.

“Imam jedan veliki kredit, stambeni, iz njega se neću izvući još 14 godina. Ubiše me ovi mali krediti, kratkoročni, po karticama koji nisu veliki ali mi se nakupi pa se onda hvatam za glavu. Ali to je jedini način da krpim rupe”, priča za Deutsche Welle Zoran iz Banjaluke uz konstataciju da je to i dobro s obzirom na to kako ljudi žive. Njegov prijatelj Dragan sprema se za ugradnju plina u automobil što će naravno također platiti u ratama. Ovaj put u 12 rata. “Drugačije ne bih mogao”, kaže on.

Sistem je ogledalo pojedinca

Nisu ovo usamljeni primjeri, ali svakako pokazuju pravu sliku našeg društva s obzirom na to da bez kredita mnoge porodice ne bi mogle da prežive. Mada su mnogi na rubu egzistencije jer nemaju posao a kamoli mogućnost za kreditno zaduženje. Trenutna zaduženost bh. građana kod banaka je 3.370 maraka po glavi stanovnika. U dokumentu „Stanje nacije“, koji je predstavio Centar civilnih inicijativa, navodi se da zaduženost raste iz godine u godinu. Takva je nažalost i šira slika, odnosno pola prihoda u budžetima odlazi na otplatu duga: „Dužnička kriza se nastavlja, polovina prihoda oba entiteta odlazi na otplatu duga. U Federaciji BiH 65 posto budžetskh prihoda troši se na otplatu duga dok u RS on iznosi 42 posto”, kaže Adis Arapović iz Centra civilnih inicijativa.

Fiktivni rast budžeta

Ukupni javni dug BiH još je zaključno sa 2015. godinom premašio cifru od 12 milijardi maraka. Mada, koliko god to alarmantno izgledalo, BiH je najmanje zadužena zemlja u regionu, izuzev Makedonije. Stručnjaci kažu da nije problem visina duga, jer i SAD i Njemačka su više zaduženi od BiH, ali je problem kada država ne može taj dug da servisira. Upravo to će se sada desiti sa BiH.

“Sada ćemo imati još veći problem jer je recimo Vlada RS odlučila da ubaci i fond penzijskog osiguranja u budžet, dakle da na taj način fiktivno poveća budžet i da se na osnovu toga još više zadužuje. Dakle realan budžet će biti nekoliko milijardi na papiru a u suštini ne raspolažete ni sa trećinom tog novca jer je on već rezervisan. Što se tiče njih (Vlade RS op.a) mogu da se zadužuju ovako u nedogled”, kaže ekonomista Damir Miljević, ističući da vlast ne zanima način na koji će se zadužiti jer im je potreban novac, bez obzira na sve. 

Tome u prilog idu i zaduženja emisijom trezorskih zapisa na Banjalučkoj berzi. Početkom sedmice (6.2.) RS je prodala hiljadu trezorskih zapisa za iznos od gotovo 10 miliona maraka i to je druga aukcija trezorskih zapisa Republike Srpske samo u ovoj godini.

Akcize koče tranšu sa MMF-om

Vlast je inače prinuđena na ovaj vid zaduženja s obzirom na to da nisu ispunjeni uslovi za nastavak aranžmana sa MMF-om. Isplata druge tranše od 150 miliona maraka prolongirana je sve dok vlasti ne ispune ono što je dogovoreno u novembru prošle godine a to se prvenstveno odnosi na izmjene zakona o akcizama. Za razliku od 2014. godine kada se MMF povukao zbog neusvajanja zakona o radu, ovoga puta BiH i dalje ostaje u aranžmanu sa ovom međunarodnom institucijom iako se ne zna kada će se steći uslovi za povećanje akcize na gorivo, što je kamen spoticanja u Parlamentu BiH. 

Prema projekcijama Vlade, iz budžeta RS-a u ovoj godini bi trebalo vratiti 826 miliona KM duga, a u 2018. čak 967 miliona KM što će biti najveća rata za otplatu do sada. U Vladi uvjeravaju da će dug biti uredno servisiran dok su ekonomisti oprezni sa takvim procjenama. 

“Toliko je pokradeno iz budžeta, javnog sektora da bilo koji novi novac da uđe a nije namjenski će biti potrošen za krpljenje rupa. Svako javno preduzeće je u gubitku. Kako je moguće da monopol bude u gubitku. To samo kod nas može. Da monopol umjesto ekstra profita pravi ekstra gubitke”, kaže Miljević navodeći da je potreban temeljni zaokret kroz stvaranje nove vrijednosti i vraćanja dijela onoga što je do sada pokradeno.

Hitne reforme

Ekonomisti predviđaju da će budžet naredne godine u RS biti iznad četiri milijarde maraka, nakon što novac iz Fonda zdravstvenog osiguranja bude preusmjeren preko Trezora, kao što je to slučaj sada s Fondom PIO. Dakle to otvara mogućnost za još veće zaduženje s obzirom na fiktivni rast budžeta. Da li je sve ovo, uključujući i nekontrolisana zadužanje po veoma nepovoljnim uslovima održivo, ni ekonomisti se ne usuđuju prognozirati. Međutim vjeruju da je odmah potrebno napraviti nekoliko ključnih koraka u okviru reformi, kako ne bi došlo do scenarija kakav su imale neke druge, mnogo jače zemlje u Evropi.

“Jako je teško reći do kada ta zaduženja i ovakvo stanje može da traje. Na našem ali i primjerima drugih zemalja očigledno je da to može da traje dosta dugo. Mada je kraj izvjestan u svakom slučaju ako se ne preduzmu neke radikalne mjere. Zbog zahtjeva MMF-a BiH je prinuđena da sprovede reforme, iako je to dosta sporo. Tu bi trebalo raditi mnogo brže. Prvo je potrebno redukovati javnu potrošnju i to u dijelu koji se odnosi na plate i uštede kroz sisteme javnih nabavki. Takođe, treba smanjiti stepena sive ekonomije jer je to ono na šta možemo uticati. Samo je pitanje koliko to vlasti žele”, kaže Saša Grabovac iz Udruženja ekonomista SWOT.

Nijedan scenario nije “povoljan”

Da ne bismo doživjeli “grčki scenario” ekonomisti tvrde da je smanjenje plata za najmanje 30 posto, a nakon toga i otpuštanje jedina mjera koja može imati efekta. Sve ostalo nije produktivno jer je javna potrošnja tolika da “jede” budžete, koji se ne mogu napuniti nikakvim zaduženjima. 

“Javni sektor u BiH troši 50 posto BDP-a. Kada se ukine 30 posto to nije mala stvar. Međutim, pretpostavka za bilo šta ovakvo je “rumunski scenario”, odnosno masovni protesti jer drugačije se ništa od ovoga neće promijeniti. Ovdje je osnovni problem što vlast nema nikakvu odgovornost a sa druge strane se ne boje ničega. Suština je da smo mi na dnu odavno, samo što nećemo da ustanemo. Mi bismo da nas neko digne. E neće”, zaključuje Miljević.

EU info centar organizuje događaj povodom obilježavanja 30. godišnjice Erasmus+ programa, s ciljem predstavljanja dosadašnjih rezultata i budućih aktivnosti ovoga programa za mlade. U sklopu događaja će biti upriličena i dodjela nagrada za pobjednike takmičenja „Moje putovanje Evropom“ u organizaciji EU info centra. Prisutnima će se obratiti g.Khaldoun Sinno, zamjenik šefa Delegacije Evropske unije u BiH, i g. Suad Muhibić, voditelja Nacionalnog Erasmus+ ureda u BiH koji ćekroz multimedijalnu prezentacijupredstaviti Erasmus+ program. Svimediji su pozvani da pokriju uvodna obraćanja, u petak, 10. februara 2017. godine u 10:00 sati, u EU infocentru, Skenderija 3a (zgradaDelegacije EU u BiH), Sarajevo.Simultani prevod će biti obezbijeđen.   Erasmus je jedan od najuspješnijih programa Evropske unije. Tokom tri decenijeprogram je pružao mogućnosti, posebno mladim ljudima, za stjecanje novih iskustava i širenje vidikaodlaskom u inostranstvo. Sadašnji Erasmus+ program, koji traje od 2014. do 2020. godine, ima budžet od 14,7 milijardi €, te omogućuje više od 4 miliona ljudi da studiraju, obučavaju se, steknu radno iskustvo i volontiraju u inostranstvu.

Zamjenik ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH Vojin Mijatović tvrdi da će se pronaći rješenje za nabavku pasoških knjižica i da građani BiH 21. marta, kako je najavljivano, neće ostati bez pasoša.On je dodao da su Ministarstvo civilnih poslova, Agencija za identifikaciona dokumenta (IDDEA), Agencija za javne nabavke BiH i kabinet predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH u stalnom kontaktu, te da bi sutra ili narednih dana trebalo da bude održan zajednički sastanak s ciljem rješavanja ovog problema. “Rješenje će se iznaći, staviti u zakonske okvire, a građani BiH neće ostati bez pasoša”, rekao je Mijatović na konferenciji za novinare u Sarajevu. On je dodao da postoji nekoliko opcija, ali nije želio da ulazi u detalje o kojim opcijama je riječ. “Morat ćemo praviti određene promjene u zakonskim rješenjima da bi prevazišli ovu situaciju. Nema potrebe za licitiranjem, jer će se sigurno iznaći rješenje za potrebe građana i njihovo ustavno pravo”, naglasio je Mijatović. On tvrdi da nema razloga za paniku, te da je ova situacija eskalacije, kako kaže, nečega iz ranijih vremena.( Dnevni avaz)

Ta postavka je dio zajedničkog i kontinuiranog nastojanja da se očuva sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici i da se u svijet još jednom pošalje poruka da se ono što se desilo u Srebrenici nikada više ne smije ponoviti.Dizajn stalne postavke napravio je Memorijalni centar Kamp VVesterbork iz Holandije, u saradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica – Potočari i holandskom mirovnom organizacijom PAX.

Postavka je namjenski napravljena u renoviranoj zgradi nekadašnje komande bataljona holandskog UNPROFOR-a i čini dio šireg programa kojeg finansira Ambasada Holandije u Bosni i Hercegovini, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.( Klix.ba)

Na današnji dan prije 33 godine počele su Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Grad podno Trebevića dobio je organizaciju ispred japanskog Sapora i švedskog Geteborga.Pored Sarajeva i Jugoslavije tada su se još kandidovali Švedska, Japan, tadašnja Čehoslovačka i Francuska. Prvo su odustali Francuzi i Čehoslovaci pa je ostala borba tri države i njhovih gradova. Hiljade članaka napisano je o kandidaturama za organizaciju OI. Još se pamti kako je pred odluku u Atini poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporo, Japanci će vam ponuditi avion da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Geteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca, toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima. Kandidaturu su u Atini branili Ante Sučić i Aleksandar Trumić. U prvom krugu Saporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova. Jedan glasački listić bio je nevažeći. U drugom krugu Sarajevo je dobilo 39, a Saporo 36 glasova.  Na taj način Jugoslavija i grad na Miljacki dobili su organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Ime grada koji će biti domaćin objavljeno je 18. maja 1978. na sjednici MOK-a u glavnom grčkom gradu. Od tada Sarajevo se okrenulo svijetu, a svijet Sarajevu. Veliku čast da saopći ovu radosnu vijesti imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić. I odmah se krenulo na posao. Pet godina užurbano se radilo i gradilo. Uloženi su ogromni napori kako bi sportisti na igrama imali optimalne uslove za takmičenje.

Bajka u Sarajevu trajala je od 8. do 19. februara. Poznata je priča da je nakon mjeseci bez snijega u noći između 7. i 8. februara, nakon što je najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić tačno u 15:44 sati (7. februara) upalila olimpijski plamen na stadionu Koševo, pao i snijeg.

”Emotivno sam vezana za Sarajevo. Moram priznati da sam 1994. godine bila šefica misije Hrvatskog olimpijskog odbora naše reprezentacije u Lilehameru. Tada je bila deseta godišnjica Olimpijade i tada je Olimpijski odbor BiH napravio jedan vrlo potresan film koji je prikazao Sarajevo 1984. pa Sarajevo 1994. To je bilo nešto što me toliko dirnulo da sam se rasplakala. Malo je ljudi u sportskim krugovima koji se mogu pohvaliti da su upalili olimpijski plamen. Bio je to jedinstven trenutak – pun olimpijskog duha i veselja. Sarajevo je živjelo za Zimske olimpijske igre, to se moglo vidjeti na svakom koraku, ljudi su bili topli, srdačni i odlični domaćini”, prisjetila se prije nekoliko godina Sanda Dubravčić.

Želja je bila da se Igre, kao simbol svjetskog mira, održe u gradu koji je do tada obično bio vezivan za početak Prvog svjetskog rata. Kako bi što spremnije dočekali Olimpijadu organizovana su predolimpijska testna takmičenja koja su bila provjera poprišta, a ujedno i poziv gledateljima da upoznaju nove sportske grane. Također, u periodu od 1979. do 1984. godine izgrađeno je mnogo sarajevskih naselja gdje su bili smješteni takmičari i novinari.

Na Igrama su u šest sportova nastupila 1.272 takmičara iz 49 zemalja. Maskota Olimpijade bio je Vučko kojeg su izabrali čitatelji jugoslavenskih novina.

Organizacija XIV ZOI koštala je 142,6 miliona dolara, a polovina prihoda ostvarena je od prodaje prava na TV prijenos. Navijačima tadašnje Jugoslavije omiljen je bio slovenski skijaš Jure Franko koji je osvojio srebrenu medalju u veleslalomu (prvu medalju koju je Jugoslavija dobila na zimskim olimpijadama). U to vrijeme nastala je čuvena navijačka pjesma – “Volimo Jureka više od bureka”.

Najuspješnije države bile su tadašnja Istočna Njemačka (9 zlatnih, 9 srebrenih i 6 bronzanih medalja) i nekadašnji SSSR (6 zlatnih, 10 srebrenih i 9 bronzanih medalja).

Zimske olimpijske igre održane 1984. godine često se smatraju najblistavijim trenutkom u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Pali su rekordi, mnogo je truda u medalje pretočeno. Bilo je i suza, sve želje nisu ispunjene, u sportskom nadmetanju i ne može drugačije, asovi padaju, novi se rađaju. Sportisti su iz Sarajeva uputili najbolju poruku o olimpizmu i sportskom nadmetanju. Na kraju je nastala pjesma – Što je lijepo da se ne zaboravi, da što duže uspomene traju. Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Kalgariju…( Klix.ba)