Category: Vijesti

  • Vernesa Manov – Licem prema zemlji

    Licem prema zemlji

    A i,ti,

    hajde,

    pjesniče bjelosvjetski,

    pričaj s licem prema zemlji,

    povezanih dlanova,

    o životu

    poemama raznovrsnim!

    Kaži nam,

    svjetski pjesniče neki,

    kako je to prekrasno

    kada se dijete na svijetu ovom rodi!

    Napiši i prevedi pjesmu na jezicima – inim,

    a onda se zaputi u moj kraj i

    zapitaj se što Dolina od srebra

    jecajima i tišinom istovremeno

    zbori tajnu rođenja i prerane smrti!

    Zašto sada,

    opet,šutiš?

    Zapitan si?

    Zabezeknut si?

    Ili je previše pakla jedanaestog julskog dana

    koji ti stravom inspiraciju može sa smuti?

    Ili kriješ kao da te se ne tiče

    što jednom je krvlju

    srebrene izvore počeo zlobnik

    da muti?

    A, jesi li se zapitao ikada,

    o,čovječe,

    kakva strava mora da se

    na zemlji desi

    kada smrću  se napakosti

    ama bez truna uzvraćene mržnje,

    ljudima,dječacima,

    djeci?

    Zemlja i kosti dozivaju:

    “O,razumu,gdje si?”

    Grumen  svježe

    okrvavljene zemlje

    na obrazu mom,

    u duplji praznoj

    ugošćava danas

    samo

    jednu po jednu

    našu kost!

    Osam hiljada,

    i još ko zna koliko duša nije mali broj!

    Naprotiv,

    neizbrojan je to preveliki bol!

    Tamo gdje obraz moj

    mati mi je posrebrenila

    dobrotom svojom

    pakost je,

    u času ponižavajućem,

    u bol neisplakanu

    pretvorila.

    Vasiona je šutjela.

    Mržnja je jezdila.

    Savjest se pogubila.

    A moja zemlja,a moja majka,

    a moja supruga,

    a moja kćerka,

    a moja Srebrenica-

    sva se u krik patnje,

    krik tuge,

    krik zbog neljudskosti,

    u nekoliko sati

    potjere,

    pokude,

    pohoda dželatovog,

    pohote neljudskosti goleme,

    pred  zaškiljenim

    očima čovječanstva

    pretvorila.

    I bijeli zec u dječačkim rukama

    drhtao je.

    I djevojčica bezimena u naručju

    bolna je.

    I Ramino”Dolamo”

    na svim jezicima tuge

    ima svoje značenje.

    I moja zemlja

    osam hiljada,

    i još ko zna koliko

    suza za životima našim prolila je!

    I plavetnost trenerke

    crnilom  zemlja obojila je!

    I težina oružja silnog

    trepavice  naše,

    pune snoviđenja mladalačkih,

    kao lukove mladih lijeski

    polomila je!

    I  crna glina rumen obraza čestitih,

    žedna, do posljednje kapi ispila je!

    I smrt  svojim ljetnim dahom

    sebi dozvala je!

    I sve živo u zbjegovima  šumskim sabilo se!

     

     

    Mokrim stopalima  mjesečinu julsku da otkrije Puteve spasa molilo je!

    Po određenju,

    po usudu

    ovom ovdje,

    ovom našem

    nije moglo biti drugačije!

    Ništa drugo osim zlobe

    u oko krvničko nije moglo

    da stane!

    Dječak iz naroda jednog dobrog,

    neunezvjerenog srca,

    je drhtao

    kao nevino lane!

    A na nekom Samitu o miru

    zvonce za odlazak pred bogate

    svjetske  mondenske trpeze

    sve je bilo učestalije.

    Plač  bosanske djece,

    u velike svjetske dvorane

    nije mogao da stane!

    Vi ste,

    o živi naši,

    ti koji glas naš

    morate

    i Bosnom

    i Hercegovinom

    i Evropom

    i svijetom

    o postojanju našem,

     

    o sudbinama našim

     

    do kraja svijeta

     

    pronositi.

     

     

    Ništa nemojte skriti!

     

     

    Mi moramo znati

     

    da istina o nama

     

    ne smije prestati trajati!

     

     

    Zemljo,

     

    licem smo te natopili okrenuti

     

    da nebo nam je što dalje!

     

     

    Čuli smo samo plač srebreničke majke!

     

     

    Klanjamo se Onome

     

    kojem se utječemo

     

    i kojeg i kroz vaša srca

     

    molimo

     

    da ne odustanete od nas

     

    sve dok sve kosti ne smirimo

     

    i dok u tabutima,

     

    u bijelim laticama

     

    najtužnijeg cvijeta

     

    ne počnemo

     

    o pravdi da snujemo!

     

     

    Jedino tako će neponiženo

     

    i  pravično lice i

     

    život  na zemlji pronositi!

     

     

    Vernesa Manov, 10.07.2018.godine

  • U dolini bijelih nišana u Potočarima klanjana dženaza za 35 žrtava genocida

    Nakon komemoracije, obraćanja zvanica, polaganja cvijeća i odavanja počasti svim žrtvama genocida te izvođenja Inferna, klanjana je kolektivna dženaza te se pristupilo ukopu u Memorijalnom centru Potočari za 35 žrtava srebreničkog genocida.Dženazu-namaz predvodio je reisu-l-ulema islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.Nakon dženaze uslijedilo je čitanje imena i prezimena 35 žrtava koje će biti ukopane na mezarju u Potočarima.

    Danas su u Potočare stigle hiljade ljudi iz cijele BiH, zemalja regije i svijeta. Među zvanicama su bili predstavnici svih nivoa vlasti iz BiH te čelnici ambasada i drugih institucija iz zemlje i inozemstva.

    Reis Kavazović je nakon dženaze proučio dovu šehidima genocida. Zatim je uslijedilo iznošenje tabuta iz Musalle. Porodice i prijatelji stradalih žrtava te prisutni na dženazi na rukama su nosili tabute do mezarja, dok su čitana imena ubijenih žrtava.

    Dženaza je ove godine klanjana za 35 žrtava čiji nekompletni posmrtni ostaci su pronađeni u brojnim izmještenim masovnih grobnicama.

    Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Vesid Ibrić koji je poginuo sa 16 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Liplje na području Zvornika.

    Pored Vesida, još tri maloljetnika će biti ukopana, od kojih i 16-godišnji Feris Mehmedović čiji dijelovi skeleta su pronađeni 2000. u masovnoj grobnici Glogova na području Bratunca te devet godina poslije i u masovnoj grobnici Zalazje u Srebrenici.

    Najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine je Šahin Halilović koji je u vrijeme ubistva imao 71 godinu.

    Na mezarju u Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.575 žrtava genocida, a traga se za posmrtnim ostacima još 1.000 žrtava.

    Klanjanjem dženaze i učenjem dove završen je vjerski dio programa u Potočarima.

    Brojne visoke zvanice danas su se upisale u knjigu žalosti u hali nekadašnje fabrike akumulatora u Srebrenici gdje je održan zvanični program komemoracije.

    Prisutnima u hali obratio se predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

    “Srebrenica će zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu svih onih koji su mogli, a nisu spriječili genocid”, rekao je Izetbegović.

    On je pozvao sve koji znaju gdje se nalaze masovne grobnice da kažu kako bi se pronašli posmrtni ostaci žrtava genocida za kojima se i dalje traga.

    “Bošnjaci su izdani od Međunarodne zajednica kada je poklana zaštićena UN zona. Te stvari se ne mogu popraviti. Ali poruka da je Karadžić junak, da zaslužuje odlikovanje je strašna poruka. Mi s tim ne možemo živjeti. To se da ispraviti, jednom vašom odlukom. Pozivam vas da makar tu stvar uradite. Negiranjem genocida čine dodatne zločine nad žrtvama i njihovim porodicama, vrijeđaju sve nas, guraju prst u oko civiliziranom svijetu, ali najviše štete nanose vlastitom narodu. Istinu o genocidu neće moći nadvladati”, naglasio je Izetbegović.

    Predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici Nermin Alivuković kazao je kako su srebreničke žrtve vodilja da se genocid nikada, nikome i nigdje više ne ponovi.

    Prisutnima su se obratili i komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović, njemački istražitelj Klaus Corn, sekretar Mehanizma za međunarodne krivične sudove Olufemi Elias, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Edin Mušić i mnogi drugi.

    Žrtve genocida koje će danas biti ukopane su:

    Alić (Mušan) Omer (rođen 1963,), Alić (Ređo) Muhamed (rođen 1978.), Ališević (Abdulah) Fahrudin (rođen 1972.), Avdić (Osman) Suvad (rođen 1962.), Beganović (Hasan) Hazim (rođen 1974.), Begović (Muharem) Suad (rođen 1974.), Bektić (Mustafa) Kiram (rođen 1953.), Borić (Hasan) Ramo (rođen 1955.), Budović (Huso) Bajro (rođen 1940.), Burić (Ahmo) Edin (rođen 1977.), Čakanović (Sulejman) Salem (rođen 1960.), Dautbašić (Esed) Aziz (rođen 1964.), Dudić (Mustafa) Nijazija (rođen 1973.), Dudić (Salih) Remzija (rođena 1975.), Gušić (Muhamed) Avdija (rođen 1953.), Halilović (Šaban) Šahin (rođen 1924.), Hasanović (Alija) Ahmet (rođen 1932.), Hasanović (Zejnil) Nesib (rođen 1957.), Hasić (Ramo) Hamdija (rođen 1964.), Husejnović (Osman) Sejad (rođen 1975.), Ibrić (Hasan) Vesid (rođen 1979.), Ikanović (Ibrahim) Šaban (rođen 1960.), Kadrić (Juso) Hazret (rođen 1972.), Kadrić(Nezir) Nijaz (rođen 1974.), Malić (Šaban) Senad (rođen 1975.), Mehmedović (Bajro) Feris (rođen 1978.), Merdžić (Omer) Safet (rođen 1949.), Muhić (Alija) Hajro (rođen 1943.), Mujčinović (Mujo) Nesad (rođen 1972.), Mujić (Alija) Asim (rođen 1950.), Musić (Hajro) Kadrija (rođen 1973.), Selimović (Hadžo) Salih (rođen 1955.), Smajić (Huso) Hamed (rođen 1943.), Smajić (Salih) Ahmo (rođen 1952.) i Sulejmanović (Abid) Rizo (rođen 1965.).

    Izvor: Klix.ba

  • Mostar: Skok bez aplauza i ljiljani za žrtve genocida u Srebrenici

    Skokom bez aplauza sa Starog mosta i bacanjem cvijeća u Neretvu, u Mostaru je na simboličan način odana počast žrtvama genocida počinjenog 1995. godine u Srebrenici.

    Predstavnik Kluba skakača u vodu “Mostari”, Saša Oručević, izjavio je Feni da taj klub svake godine organizira ovakav događaj, kojim tiho, mirno i dostojanstveno obilježava godišnjicu genocida u Srebrenici.

    Građani Mostara u Neretvu su sa Starog mosta bacili ljiljane, a skok bez aplauza izveo je član Kluba skakača Ermin Sarić.

    Izvor: BHRT1

  • Izetbegović: Srebrenica je tamna mrlja svih onih koji su mogli, a nisu spriječili

    Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović na današnjoj komemoraciji u Potočarima je kazao da će danas Bošnjaci u ovom mjestu u kabur spustiti 35 tabuta s kostima srebreničkih žrtava.

    “Kako neko može ubiti ženu u šestom mjesecu trudnoće, ali to samo mogu razumjeti mozgovi zločinaca. Karadžić i Mladić su pred očima svijeta činili zlodjela, a svi su šutjeli. Tijela ubijenih su skrnavljena i raznošena po raznim masovnih grobnicama. UN koji je Srebrenicu proglasio zaštićenom zonom nisu sprječio genocid ovdje niti je zaustavio pokolj. Glavni kreatori genocida su proglašeni za zločincima i određene su im zatvorske kazne”, rekao je Izetbegović

    Danas tragamo za još 1.000 srebreničkih žrtava, kazao je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine te pozvao sve da prestanu šutjeti i kažu gdje se nalazi ostaci žrtava i ostale masovne grobnice.

    “”Bošnjaci žive stotinama godina zajedno i nastaviće da žive zajedno. Samo na istini može doći do pomirenja. Na negiranju i provokaciji i nagrađivanju ratnih zločinaca ne može doći do istinskog pomirenja, rekao je Bakir Izetbegović.

    “Nama je potrebno pomirenje u BiH da bismo nastavili normalno živjeti, zajedno, poručio je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

    Pozvao je sve one koji znaju gdje se nalaze preostali mrtvi iz genocida u Srebrenici počinjenog u julu 1995. godine, da kažu i olakšaju svojim dušama.

    “Danas ćemo sahraniti dječaka od 16 godina, starca od 71 godinu, bračni par Dudić, žena je imala 20 godina i bila šestom mjesecu trudnoće… Broj onih koje sahranjujemo iz godine u  godinu se smanjuje, ali broj nas koji dolazimo se povećava. To je porazno.

    izvor: radiosarajevo.ba

  • Okončati praksu zataškavanja i nekažnjavanja zločina

    Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović najavila je da će nastaviti tražiti pravdu za žrtve svih zločina koji su se desili tokom ratova na Balkanu i da će biti u službi pravde, što je jedini način za suočavanje s prošlošću i sprečavanje njenog ponavljanja.

    Povodom obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici, podsjetila je da se svakog 11. jula nakon 1995. godine hiljade ljudi okuplja u Potočarima u sjećanje na žrtve genocida, najstrašnijeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

    “U tih nekoliko julskih dana prije 23 godine, više od 8.000 muškaraca i dječaka sistematično i brutalno je pogubljeno, a 30.000 ljudi nasilno je raseljeno. Od tada su porodice žrtava, naročito majke koje su izgubile muževe, sinove i braću, u hrabrom hodu ka pravdi i priznanju”, navodi Mijatović.

    Ocijenila je da su pravdu i priznanje na tom putu djelomično i našle, jer je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid i izrekao presude nekim od ratnih zločinaca koji su taj genocid organizovali i u njemu učestvovali.

    Porodice žrtava traže da se njihovi najmiliji pronađu, ali spor proces identifikacije nanosi im dodatnu patnju, oni traže zdravstvenu zaštitu da liječe traume, a pomoć koju dobiju je neadekvatna, traže i odgovornost, ali su brojni ratni zločinci i dalje nekažnjeni na slobodi.

    “Traže priznanje, ali mnogi njihovu patnju ignorišu, osuđuju ili negiraju, a to je jedna od najvećih uvreda koju moraju trpjeti u vremenu nakon stradanja njihovih najmilijih. Ipak pronalaze snagu da nastave borbu za istinu i pravdu, uprkos negiranju i umanjivanju genocida”, ističe Mijatović.

    Činjenicama se i dalje manipuliše

    Naglašava da obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini još uvijek karakterišu jednonacionalne škole i sistem “dvije škole pod jednim krovom”, kazavši da bh. obrazovanje karakteriše i zataškavanje istine o prošlosti, a činjenicama o događajima u nedavnom ratu se manipuliše.

    “Takva situacija održava etničke podjele koje su omogućile prošle i sadašnje tenzije, i koje onemogućavaju pomirenje i mir što se mora promijeniti. Preživjeli srebreničkog genocida moraju dobiti odgovarajuću socijalnu zaštitu i bolju pravnu pomoć da ostvare prava i dobiju obeštećenje”, kaže Mijatović.

    Nadalje, smatra ona, političke i sudske vlasti u BiH i Srbiji moraju unaprijediti saradnju i identifikacijom i kažnjavanjem ratnih zločinaca okončati praksu nekažnjavanja, moraju, dodala je, više uložiti u identifikaciju žrtava genocida i rasvjetljavanje sudbine onih koji se i dalje vode kao nestali.

    Vlade i donosioci odluka moraju usvojiti dugoročne politike djelovanja, kojima će ustanoviti ličnu odgovornost krivaca i fokusirati se na obrazovanje što mora biti zajednička odgovornost, prvenstveno BiH i Srbije, ali i svih drugih evropskih zemalja, ne samo na području bivše Jugoslavije.

    Genocid je počeo puno prije nego je izvršen

    Istakla je i da bi evropske zemlje trebale pružati više podrške građanskim inicijativama za pomirenje i uticati na političare i druge javne ličnosti u Srbiji i BiH, da prestanu negirati prošlost i počnu graditi inkluzivnije obrazovne sisteme i društva.

    “Baš kao i holokaust i genocid u Ruandi, ni genocid u Srebrenici nije se desio slučajno. Počeo je puno prije nego što je izvršen. Počeo je kad su ljudi izdvajani na osnovu etničkog porijekla. Rastao je kroz javni diskurs, uz pomoć nekih medija, koji su dehumanizirali ljude i marginalizirali kritičke glasove. Uobličen je kao sistematično i poduzetnički organizovano istrebljenje velike grupe ljudi, pred očima pasivne međunarodne zajednice, a traje i danas, kroz negiranje i nekažnjavanja”, naglašava Mijatović.

    Za komesarku za ljudska prava Vijeća Evrope Dunju Mijatović genocid u Srebrenici predstavlja jednu od najmračnijih stranica evropske historije zbog čega je zaključila da ukoliko se želi ispisati svjetlija budućnost ne smije se zaboraviti prošlost i sve žrtve moraju se tretirati kao svoje žrtve, bez političkih ili etničkih konotacija.

    izvor:bhrt.ba

  • Imena 35 žrtava koje će danas biti ukopane u Potočarima

    Danas će u Memorijalnom centru Potočari na 23. godišnjicu genocida u Srebrenici biti ukopano 35 posmrtnih ostataka žrtava koje su stradale od agresorske ruke u julu 1995. godine.

    Najmlađa žrtva srebreničkog genocida koja će ove godine biti ukopana u Potočarima je Vesid Ibrić koji je ubijen kada je imao 16 godina, dok je najstarija Šahin Halilović koji je u vrijeme ubistva imao 71 godinu. Današnja dženaza za 35 žrtava srebreničkog genocida bit će s najmanje ukopanih u posljednje 23 godine.

    Spisak imena osoba koje će danas biti ukopane u mezarju Memorijalnog centra:

    Alić (Mušan) Omer (rođen 1963,), Alić (Ređo) Muhamed (rođen 1978.), Ališević (Abdulah) Fahrudin (rođen 1972.), Avdić (Osman) Suvad (rođen 1962.), Beganović (Hasan) Hazim (rođen 1974.), Begović (Muharem) Suad (rođen 1974.), Bektić (Mustafa) Kiram (rođen 1953.), Borić (Hasan) Ramo (rođen 1955.), Budović (Huso) Bajro (rođen 1940.), Burić (Ahmo) Edin (rođen 1977.), Čakanović (Sulejman) Salem (rođen 1960.), Dautbašić (Esed) Aziz (rođen 1964.), Dudić (Mustafa) Nijazija (rođen 1973.), Dudić (Salih) Remzija (rođena 1975.), Gušić (Muhamed) Avdija (rođen 1953.), Halilović (Šaban) Šahin (rođen 1924.), Hasanović (Alija) Ahmet (rođen 1932.), Hasanović (Zejnil) Nesib (rođen 1957.), Hasić (Ramo) Hamdija (rođen 1964.), Husejnović (Osman) Sejad (rođen 1975.), Ibrić (Hasan) Vesid (rođen 1979.), Ikanović (Ibrahim) Šaban (rođen 1960.), Kadrić (Juso) Hazret (rođen 1972.), Kadrić(Nezir) Nijaz (rođen 1974.), Malić (Šaban) Senad (rođen 1975.), Mehmedović (Bajro) Feris (rođen 1978.), Merdžić (Omer) Safet (rođen 1949.), Muhić (Alija) Hajro (rođen 1943.), Mujčinović (Mujo) Nesad (rođen 1972.), Mujić (Alija) Asim (rođen 1950.), Musić (Hajro) Kadrija (rođen 1973.), Selimović (Hadžo) Salih (rođen 1955.), Smajić (Huso) Hamed (rođen 1943.), Smajić (Salih) Ahmo (rođen 1952.) i Sulejmanović (Abid) Rizo (rođen 1965.).

    Klix.ba

  • Skoro 700 godina zatvora i tri doživotne kazne za Srebrenicu

    Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 45 osoba na 699 godine i tri doživotne kazne zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

    Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH osudivši ukupno 24 osobe. U Hagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, srbijansko pravosuđe osudilo je pet osoba za zločine u Srebrenici, dok su u Hrvatskoj osuđena dvojica bivših pripadnika “Škorpiona”.

    U proteklih 12 mjeseci nije izrečena nijedna nova pravosnažna presuda za genocid ili zločine u Srebrenici, ali je Haški tribunal donio dvije prvostepene odluke kojima je prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću izrečena zatvorska kazna u trajanju 40 godina za genocid i druge zločine, dok je nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić dobio doživotnu kaznu.

    Mladićeva izjava “možete opstati ili nestati” dokaz genocidne namjere

    Proglašavajući Mladića krivim za genocid u Srebrenici, Tribunal je utvrdio da je imao “genocidnu namjeru da uništi Bošnjake u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe”. Dokaz za Mladićevu namjeru, prema presudi, bila je poruka Srebreničanima da “mogu opstati ili nestati”.

    “Mladić je više puta izjavljivao da je došlo vrijeme za osvetu Turcima, kao i da bi Turaka davno nestalo da ih ne čuva međunarodna zajednica”, rekao je sudija Alphons Orie.

    Snage vojske i policije Republike Srpske su u julu 1995. godine izvršile napad na tada zaštićenu enklavu Srebrenica, utvrđeno je presudama Haškog tribunala i Suda BiH, nakon čega je preko 7.000 muškaraca i dječaka ubijeno, a preko 40.000 žena, djece i starijih protjerano.

    Prva presuda kojom je utvrđen genocid u Srebrenici bila je ona izrečena Radislavu Krstiću, kada je Tribunal zaključio da je zločin planiran s vrha, a najodgovorniji su članovi Glavnog štaba VRS-a.

    “Vijeće naziva masakr u Srebrenici njegovim pravim imenom – genocid. Oni koji su za njega odgovorni, nosit će žig i on će služiti kao upozorenje drugima koji pomisle da počine jedan tako jeziv čin”, kazao je Theodor Meron na izricanju presude Krstiću.

    Glavni štab kao “organizator zločina”

    Kada je u pitanju vojni aspekt presuda za Srebrenicu, najviše je osuđenih iz Glavnog štaba VRS-a i Zvorničke brigade, a kada su u pitanju policijske snage, najveći broj je bivših pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići i Centra za obuku “Jahorina” Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS).

    Doživotne kazne zatvora za genocid su u Haškom tribunalu izrečene načelniku uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a Ljubiši Beari i načelniku Sektora za obavještajno-sigurnosne poslove Zdravku Tolimiru.

    Beara je prošle godine preminuo tokom izdržavanja kazne u zatvoru u Njemačkoj, a Tolimir godinu prije njega, u trenutku kada je čekao upućivanje na izdržavanje kazne.

    Bivšem načelniku uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Radivoju Miletiću je izrečena zatvorska kazna u trajanju 18 godina, dok je član Glavnog štaba VRS-a Milan Gvero osuđen na pet godina, ali je umro dok se nalazio na privremenoj slobodi.

    “Za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana angažirane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Zvorničke brigade, te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”, kaže se u presudi Krstiću.

    Pri Glavnom štabu VRS-a je djelovao 10. diverzantski odred, čijih je šest nekadašnjih pripadnika osuđeno zbog pogubljenja na ekonomiji “Branjevo”, u blizini zvorničkog sela Pilica, gdje je ubijeno oko 800 muškaraca, od kojih su neki imali poveze na očima i rukama, a koji su prethodno dovezeni autobusima iz škole u ovom mjestu.

    Dražen Erdemović je bio prvi koji je u Haškom tribunalu priznao krivicu zbog učešća u ubistvima zarobljenih muškaraca i dječaka, te je osuđen na pet godina, dok je Marko Boškić priznao krivicu te je u Sudu BiH, prema sklopljenom sporazumu, osuđen na deset godina zatvora.

    Na dugotrajne kazne zatvora su osuđeni Franc Kos, koji je dobio 35 godina, Stanko Kojić 32 i Zoran Goronja 30 godina, dok je Vlastimiru Golijaninu izrečeno 15 godina zatvora. Kosu, bivšem komandiru Prvog bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda, izrečena je do sada najveća kazna u Državnom sudu zbog zločina u Srebrenici.

    “Ubijali smo po deset ljudi koje je Vojna policija izvela iz autobusa. Zarobljenici iz prva dva autobusa imali su vezane ruke, a mislim da su ostalima i oči bile vezane. Za strijeljanje ljudi iz jednog autobusa trebalo nam je do sat vremena”, rekao je Kos tokom svjedočenja.

    U Srbiji i Hrvatskoj presuđeno “Škorpionima”

    Srbija je donijela dvije presude za zločine u Srebrenici. Jedna je donesena nakon što je s bivšim pripadnikom 10. diverzantskog odreda Brankom Gojkovićem zaključen sporazum o priznavanju krivice kojim je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju deset godina.

    Drugom presudom su četvorica nekadašnjih pripadnika paravojne jedinice “Škorpioni” – Slobodan Medić, Branislav Medić, Pero Petrašević i Aleksandar Medić – osuđeni na ukupno 53 godine zatvora za ubistva Srebreničana počinjena oko Trnova.

    U Hrvatskoj su također bivši pripadnici “Škorpiona” Milorad Momić i Slobodan Davidović zbog zločina kod Trnova osuđeni na po 15 godina zatvora.

    Šest presuda za Zvorničku brigadu

    Do sada je osuđeno šest nekadašnjih oficira Zvorničke brigade VRS-a. Najveća kazna, od 35 godina, za pomaganje u genocidu, dosuđena je načelniku bezbjednosti u brigadi Dragi Nikoliću, dok je zamjenik komandanta Dragan Obrenović osuđen na 17 godina nakon priznanja krivice.

    “Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova sebi ponovo postavljam pitanje šta sam mogao da učinim a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opća. Dio odgovornosti za to snosim i ja”, kazao je Obrenović.

    Bivši komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević je osuđen na 13 godina zatvora zato što nije spriječio i kaznio svoje podređene koji su učestvovali u zločinima počinjenim u Srebrenici, a načelnik inžinjerije u brigadi Dragan Jokić je dobio devet godina.

    Pomoćnik načelnika za bezbjednost Milorad Trbić je zbog genocida osuđen na 20 godina, nakon što je Sud BiH zaključio da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu i operacijama hvatanja, zatvaranja i “pogubljavanja po prijekom postupku”, te potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.

    Trbić je prva osoba koju je Državni sud osudio zbog genocida, dok je Slavko Perić, pomoćnik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvorničke brigade VRS-a, dobio 11 godina zatvora za pomaganje u genocidu.

    Veza između Glavnog štaba VRS-a i policijskih jedinica na terenu u Srebrenici, prema presudama u Hagu, bio je Ljubiša Borovčanin, koji je od 10. jula 1995. godine bio komandant združenih snaga jedinica policije i koji je u Haagu osuđen na 17 godina zatvora.

    Ozloglašeni “Treći vod” iz Skelana

    Masovna ubistva Srebreničana nakon 11. jula su vršena u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, za šta je osuđeno ukupno devet nekadašnjih pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Šekovići, od kojih su većina bivši pripadnici Trećeg voda Skelani ove jedinice.

    Tako su po 20 godina zatvora dobili Željko Ivanović, Brano Džinić i Radomir Vuković, a ista kazna je izrečena komandiru Trećeg voda Skelani Milenku Trifunoviću te nekadašnjim pripadnicima tog voda Slobodanu Jakovljeviću, Branislavu Medanu, Aleksandru Radovanoviću i Petru Mitroviću.

    Pripadnici Drugog odreda Šekovići učestvovali su u zarobljavanju velikog broja Srebreničana, koji su sprovedeni u skladište Zemljoradničke zadruge Kravica, gdje su ubijeni.

    U presudama je također navedeno da su Trifunović, Radovanović i Mitrović iz automatskih pušaka pucali u zarobljene, Džinić i Vuković su na njih bacali ručne bombe, a Jakovljević, Medan i Ivanović su čuvali stražu kako bi spriječili bjekstvo zarobljenika kroz prozore skladišta, u čemu im se, nakon što je ispalio hice, pridružio i Mitrović.

    “Ivanović je, čuvajući stražu, onemogućavao bijeg zarobljenika sa stražnje strane skladišta kroz prozor, dok su drugi pripadnici Odreda pucali u njih”, stoji u presudi Suda BiH.

    Osuđeni svjesni cilja da se istrijebe Bošnjaci

    Za Vukovića je Sud u obrazlaganju odluke utvrdio da je bio svjestan cilja da se istrijebi stanovništvo.

    “Tokom predaje bio je svjestan da nema plana za zbrinjavanje zarobljenih i vidio je da im se oduzimaju lični dokumenti. Sve okolnosti pokazivale su da je cilj bio lišiti ih života”, rečeno je u obrazloženju presude Vukoviću.

    Jedini bivši pripadnik Drugog odreda Šekovići koji je sporazumom priznao krivicu da je učestvovao u pretresanju bošnjačkih sela u Srebrenici, zarobljavanju i spovođenju muškaraca do magacina u Kravici, a potom čuvanja straže kako neko od napadnutih ne bi pobjegao, je Vaso Todorović, koji je osuđen na šest godina zatvora.

    Pored policajaca Drugog odreda Šekovići, za zločine počinjene u Kravici osuđeni su i pripadnici Centra za obuku “Jahorina” pri MUP-u RS-a.

    Duško Jević, komandant ovog centra u julu 1995. godine i komandant Prve čete ove jedinice Mendeljev Đurić osuđeni su na po 20 godina zbog učešća u ubistvima u Kravici i prisilnom premještanju civilnog stanovništva s područja Srebrenice.

    U sudskoj odluci piše da su njih dvojica, svjesni da će muškarci biti pogubljeni po prijekom postupku, naredili pripadnicima Prve čete da učestvuju u prisilnom premještanju, odvajanju vojno sposobnih muškaraca, njihovom zatvaranju i držanju u takozvanoj “bijeloj kući”, te kasnijem masovnom ubijanju zarobljenih u skladištu u Kravici.

    Na istu kaznu od 20 godina je osuđen Božidar Kuvelja, kao pripadnik Drugog voda u Prvoj četi, zbog sudjelovanja u prisilnom preseljenju i ubistvima muškaraca u Kravici.

    “Vijeće je zaključilo da je, nakon masovnog ubistva muškaraca u Kravici 13. jula 1995. godine, Kuvelja u jutarnjim satima narednog dana pucao iz puškomitraljeza u preživjele koji su na prevaru pozvani da izađu iz skladišta”, navedeno je u presudi Kuvelji.

    Čak trojici bivših pripadnika ove jedinice kazne su izrečene po sporazumima o priznanju krivnje, te je Dragan Crnogorac osuđen na 13 godina, a Milivoje Ćirković i Zoran Kušić na po pet godina zatvora.

    Ćirković i Kušić su priznali da su u blizini Zemljoradničke zadruge Kravica, po naređenju svojih starješina, ubili po jednog zarobljenika bošnjačke nacionalnosti.

    Zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici počinjenih nakon 11. jula 1995. godine, u Državnom sudu su u toku postupci u pet predmeta protiv 11 osoba, među kojima su bivši komandanti Drugog i Šestog bataljona Zvorničke brigade VRS-a Srećko Aćimović i Ostoja Stanišić.

    izvor:bhrt.ba

  • Zabrana kretanja na pojedinim dionicama povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici

    Povodom obilježavanja 23. godišnjice genocida nad građanima Srebrenice i ukopa identificiranih žrtava Srebreničke tragedije:

    • Danas je zabranjeno kretanje teretnih vozila iznad 3,5 tone nosivosti na putnim pravcima: Sarajevo-Olovo-Kladanj-Luke, Tuzla-Stupari-Kladanj-Luke i Tuzla-Kalesija-Caparde.

    • Također danas, zabranjen je prevoz eksplozivnih materija na području FBIH, kao i na putnim pravcima: Zvornik-Konjević Polje-Vlasenica, Konjević Polje-Bratunac-Srebrenica i Memići-Karakaj.

    Pojačana je jutros frekvencija putničkih vozila i autobusa na svim putevima koji vode prema Srebrenici. Apelujemo na sve učesnike u saobraćaju da budu maksimalno oprezni i da na prilazima Srebrenici i Potočarima poštuju upute ovlaštenih lica.

    U toku su radovi na redovnom održavanju tunela Bistrik (Sarajevo), na magistralnom putu M-5, zbog čega se u vremenu od 08:30 do 15:30 sati kroz tunel saobraća naizmjenično-jednom trakom.

    Sanacioni radovi izvode se i na dionici magistralnog puta M-18 Olovo-Kladanj (Karaula), zbog čega se na mjestima izvođenja radova saobraća usporeno-naizmjeničnim propuštanjem vozila.

    Na dionici autoputa A-1 Lepenica-Tarčin, zbog radova na potpornom zidu saobraća se preticajnom trakom, uz ograničenje brzine od 60 km/h. Zbog sanacije klizišta na dionici A-1 Lepenica-Sarajevo sjever, saobraćaj je kod tunela Igman preusmjeren u preticajnu traku, dok je na lokalitetu Treševine usporeno saobraćanje.

    Zbog izvođenja neophodnih radova na dionici magistralnog puta M-16.1 Klašnice-Prnjavor (u mjestu Hrvaćani), na ukrštanju magistralnog puta sa autoputem u zoni vijadukta Crkvište, obustavljen je saobraćaj i preusmjeren na privremenu zaobilaznicu u neposrednoj blizini.

    Na graničnim prelazima jutros nema dužih zadržavanja. Zbog radova u Crnoj Gori, od 09 do 13 sati ne preporučujemo korištenje GP Deleuša.

  • Donjovakufljani živi i zdravi stigli u Potočare

    Nakon više od 100 kilometra pređenih po teškom terenu učesnici Marša mira, njih oko 6000 iz BiH i zemalja svijeta, stigli su prethodnog dana u ranim večernjim satima u Potočare. Učesnici Marša mira iz Donjeg Vakufa, koji su u organizaciji PD“Dubrave“ Donji Vakuf  tokom protekla tri dana bili dio ove impozantne povorke pješaka, su  dobro i zdravo. Iza njih je težak teren, loši vremenski uslovi, umor, a danas pred njima prepuno emocija koje se svakog 11. jula nadviju nad Memorijalni centar Potočari.

    Jučer je na Kameničkom brdu održan je historijski čas za učesnike Marša mira, na kojem su preživjeli pričali o proboju ka slobodnoj teritoriji u julu 1995.

  • Bukvarević: Žene borci imaju pravo na dodatak ako su starije od 50 godina

    Na vanrednoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, federani ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Salko Bukvarević obrazložio je Prijedog zakona o pravima demobiliziranih boraca i članova njihovih porodica.

    Predsjedavajući parlamentarnog odbora za boračko-invalidsku zaštitu, zastupnik Esad Bašagić, pozvao je sve zastupnike da u raspravi “ne ubiraju jeftine političke poene”, već se usredsrede na donošenje zakona koji iščekuje “nezaštićena” kategorija branilaca.

    Bašagić je kazao da je sedmočlani odbor zasjedao u međuvremenu i odobrio predloženi zakon s pet glasova “za” i dva uzdržana.

    Protest u Sarajevu: Predstavnici boraca prisustvovat će sjednici Parlamenta FBiH

    Ministar Bukvarević je obrazložio da je zakonom, među ostalim pravima, propisan i mjesečni novčani dodatak demobiliziranim braniteljima koji nemaju primanja.

    Boračka udruženja dobila najmanje 83 miliona maraka

    To pravo, prema Bukvarevićevom obrazloženju, imat će demobilizirani branitelj stariji od 65 godina koji zajedno s bračnim partnerom nemaju sredstava za izdržavanje, potom borci stariji od 60 godina koji su bili u oružanim snagama najmanje godinu dana, a u evidenciji nezaposlenih su također najmanje godinu te ni oni zajedno s bračnim partnerom nemaju primanja.

    Žena borac ima pravo na ovaj dodatak ako je starija od 50 godina i ako je u oružanim snagama bila najmanje godinu, koliko i u evidenciji nezaposlenih, te s bračnim partnerom nema sredstava za izdržavanje.

    Bukvarević je pojasnio da pravo na dodatak imaju i demobilisani branitelji stariji od 57 godina koji su tri godine bili u borbi, minimalno godinu na birou, a također nemaju sredstava za izdržavanje s bračnim partnerom.

    Borački dodatak je među 15 prava koje najavljuje Prijedlog zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica.

    Predlagač, Federalna vlada, ranije je saopćila da branioci i članovi njihovih porodica mogu ostvariti i pravo na zdravstvenu zaštitu, liječenje u inostranstvu, banjsko i klimatsko liječenje, jednokratnu novčanu pomoć za liječenje.

    Prednost u korišćenju usluga zdravstvenih ustanova, liječenje u drugom kantonu, osiguranje povoljnijih uslova za zapošljavanje i prioritet pri zapošljavanju, također su među propisanim pravima. Podrazumijevaju se i pomoć u slučaju smrti, prijevremeno povoljnije penzionisanje, duži godišnji odmor po osnovu učešća u oružanim snagama, zatim stambeno zbrinjavanje, subvencije u plaćanju naknade za pogodnost, naknada za dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište i za uređenje građevinskog zemljišta.

    Predloženi zakon najavljuje i pomoć povratnicima, odnosno besplatni priključak na infrastrukturne mreže (voda, električna energija, gas), kao i prednost bivših boraca pri smještaju u penzionerske domove i gerontološke centre, osiguranje povoljnijih uslova školovanja i pravo na izdavanje identifikacijske kartice demobilisanog branioca.

    Ovim zakonom propisana je i javna objava jedinstvenog registra branilaca i korisnika prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite na web stranici Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.

    Ministar Bukvarević naglašava da je od iznosa 315,5 miliona KM, koji se, u skladu sa sporazumom Vlade i boračkih udruženja, neće mijenjati s pozicije resornog ministarstva u narednih pet godina, 14 miliona KM predviđeno za primjenu ovog zakona u 2019. godini. Inače je propisano da primjena zakona počne od te godine.

    S federalnog nivoa osigurava se ukupno 570 miliona KM godišnje (315,5 miliona s pozicije boračkog ministarstva i više od 250 miliona za penzije branitelja s pozicije Ministarstva rada), a Bukvarević predlaže da po usvajanju zakona o pravima demobilisanih branilaca i njihovih porodica, bude oformljena ekseprtna grupa koja bi svih pet boračkih zakona u FBiH objedinila u jedan, s jednim novčanim izvorom za njegovu primjenu.

    Ova sjednica Predstavničkog doma protiče uporedo s mirnim protestom grupe demobilisanih branitelja ispred zgrade Parlamenta koji očekuju ishod rasprave zastupnika o pedloženom zakonu.

    U dosadašnjoj raspravi, stranke su optuživale jedna drugu da ovu priliku koriste za ubiranje političkih poena u predizborno vrijeme.

    Dosad je uloženo četrdesetak zastupničkih amandmana na predloženi zakon.

    izvor: Fena