“Prva djetetova godina je jedno uzbudljivo putovanje u kojem roditelji sa svojim djetetom prođu put od malog, sklupčanog zamotuljka po izlasku iz porodilišta, do kraja prve godine kada dijete prohodava i izgovara prve riječi. U tom periodu, pored adekvatnog hranjenja (svakako dojenje, a od šestog mjeseca uz postepeno uvođenje drugih namirnica), njege, zaštite i puno ljubavi i maženja, treba formirati podržavajuće okolnosti za bebin pravilan rast i razvoj: stimulativno i pozitivno okruženje, podrška za razvoj kognitivnih i jezičkih vještina, podrška u socijalnom i emocionalnom razvoju”, započinje Junuzović-Kaljić.
Ona dodaje da je pedijatrijska podrška nešto što majci dođe kao snažna podrška te kako ona pruža odličan start u životu djeteta.
“Odgovorno roditeljstvo je krupan zadatak koji treba obavljati uz punu svjesnost da sretna i zadovoljna porodica u kojoj vladaju harmonija, zdravi odnosi i sklad je najsigurnija i najbolja institucija za odrastanje djeteta u zdravu, produktivnu i sretnu odraslu osobu”, nastavlja pedijatrica.
Ne savjetuje upotrebu hodalica, to nije korektan način učenja
Ističe kako ne savjetuje upotrebu hodalica, jer se u njima djeca “odguravaju” te na taj način ne uče hodati na korektan način. Usvajanje motornih vještina kao što su propuzavanje i prohodavanje treba da se odvija spontano, što je djetetu najprimjerenije.
Što se tiče ostalih motoričkih vještina, dijete bi trebalo početi dizati glavu u četvrtom mjesecu te zatim uči sve duže i bolje dizati glavu. Već u petom mjesecu se polako pridiže na ruke te pomiče na laktove i slobodno okreće glavu bez mijenjanja položaja tijela. Zatim stavlja ručice u usta i nožice podiže od podloge.
“Dojenče u dobi od pet mjeseci se sve više odiže od podloge, oslanja se na korijen dlana, počinje da se okreće sa leđa na trbuh i obratno. Rukama dodiruje koljena i nožice, proširuje sliku o svom tijelu. Sa šest mjeseci, dovedeno u sjedeći položaj, može ostati kraće vrijeme, pružajući ručice prema naprijed. U periodu od sedmog mjeseca se aktivno okreće s trbuha na leđa, razvija se bočni položaj, u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu”, kaže nam pedijatrica.
Dijete počinje puzati sa osam mjeseci, tada se oslanja na ruke i koljena i moguće ga je postaviti da samostalno sjedi. Ruke može ispružiti na stranu i tako se braniti od pada. Sa devet mjeseci puzanje je potpuno razvijeno, vješto i sve brže i brže. U periodu deset-jedanaest mjeseci može hodati uz predmete, pri čemu ruke i noge imaju oslonac. Sa dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi samostalni koraci.
Spavanje, temperatura i plač
Bebe bi u prvoj godini života trebalo da spavaju 16-20 sati dnevno u prvoj sedmici, kao i 12-16 sati do kraja prvog mjeseca.
“Bebe se u tome prilično razlikuju, tako da neke spavaju manje, a neke više od prosjeka. Roditelji koji imaju više djece zapažaju ove individualne razlike. U prva tri mjeseca bebe spavaju uglavnom do 16 sati dnevno. U periodu 3-6 mjeseci bebe spavaju oko 10 sati noću i 3-5 sati u toku dana. U drugom polugodištu, do kraja prve godine, bebe spavaju oko 11 sati noću, a dnevni san se skraćuje, na 2-3 sata dnevno”, kaže Amra.
Mnoge bebe u prvoj godini često plaču te na taj način izražavaju potrebu za nečim. Možda želi jesti, možda joj je pelena puna, možda joj je vruće, a možda joj nešto smeta ili je žulja.
“Beba također plače ako je u neudobnom položaju, ako je umorna i pospana, ima probavne smetnje (grčevi, nadutost), ako želi da se mazi i druži s roditeljima, a iz blagog plača prelazi u vrištanje (prodoran plač), najčešće ako roditelji nisu reagovali na prethodno blaži stepen plača. Ako beba neprestano plače, eliminisani su prethodni razlozi, to može da upućuje na bol, strah ili ljutnju”, kaže.
Naposljetku, razgovarali smo i o povišenoj temperaturi. Pedijatrica savjetuje da majke koriste klasične fizikalne metode: močenje, zalijevanje i tuširanje djeteta nekoliko minuta, jer voda koja isparava s mokre površine kože oduzima tijelu znatne količine toplote.
“Masaža kože razrijeđenim alkoholom ili mlakom vodom ima sličan efekat (oprez kod upotrebe alkohola, jer se dojenče udisanjem alkoholnih para može opiti ili čak otrovati). Također se mogu upotrijebiti i obloge mlake vode u trajanju pet minuta, te potom suhim frotirom protrljati kožu djeteta”, kaže naša sagovornica.
Veoma je značajno tokom perioda povišene temperature djetetu davati veću količinu tečnosti, a dojenčad treba češće dojiti kako ne bi nastupila dehidracija.
“Po savjetu ljekara ili farmaceuta, djetetu se daju antipiretici – farmakološka sredstva za snižavanje temperature, u preporučenoj dozi prema uzrastu, odnosno tjelesnoj težini djeteta, kao što je paracetamol i neki nesteroidni antireumatici kao što je ibuprofen. Pri tome treba voditi računa o frekvenciji i veličini doza, jer povišena temperatura kod malog djeteta može potrajati nekoliko dana”, zaključila je pedijatrica.
