Category: Vijesti

Preporuke za pravilnu prehranu postača u toku mjeseca Ramazana u suštini se ne razlikuju mnogo u odnosu na preporuke izvan tog mjeseca.

-Svakako, tokom Ramazana najvažnije prehrambeno pravilo je umjerenost i pravilan raspored namirnica u toku dana, kako biste svom tijelu što duže omogućili energiju, ali bez preopterećavanja probavnog sistema, ističe magistrica Maja Trifković, nutricionistica u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Preporuke za sehur

Preporuke za sehur su poprilično slične preporukama za uobičajeni doručak, koji treba biti glavni izvor energije za ostatak dana.

Za sehur treba kombinovati namirnice bogate proteinima (meso, riba, jaja, mlijeko, sir, jogurt, mahunarke, zatim sjemenke i orašasti plodovi, koji su ujedno i izvori zdravih masnoća) s namirnicama bogatim složenim ugljikohidratima i vlaknima radi dužeg otpuštanja energije i osjećaja sitosti (integralne žitarice, proizvodi od integralnog brašna i povrće), ističe Trifković i dodaje nekoliko prijedloga mogućih obroka koji će najbolje prijati ljudskom organizmu.

Prijedlozi idealnog obroka za sehur:

1. Omlet sa špinatom i posnim sirom+domaći integralni kruh sa sjemenkama uz salatu od paradajza i krastavaca u pavlaci;
2. . Zobene pahuljice s mljevenim lanom i chia sjemenkama + banana + 2 hurme + jogurt/mlijeko + orasi/bademi/lješnjac i + kakao ili cimet po želji;
3. . Salata od tunjevine ili piletine + kuhano jaje + grah ili leća + neslani sir + kombinacija svježeg povrća i maslinovo ulje po želji.

Preporuke za iftar

Najvažnije od svega je ne “pretrpati” se naglo velikim količinama hrane u jednom obroku. Zbog dugog perioda posta, probavni sistem se poprilično uspavao, pa je jako važno pokrenuti ga na pravilan način.

Najbolje je započeti iftar s 2-3 hurme ili laganom voćnom salatom za nadoknadu šećera i energije uz čašu vode ili limunade za rehidraciju organizma. Svom probavnom sistemu treba dati bar pola sata da se lagano pokrene i da apsorbira nutrijente iz unesenog voća, nakon čega slijedi glavno jelo, navode stručnjci INZ-a.

Za glavno jelo preporučuje se najprije domaća supa od raznog povrća za dodatnu nadoknadu vode i elektrolita, a nakon toga obrok nek se sastoji od nemasnog mesa i raznog povrća za prilog. Dodatni izvor ugljikohidrata nek bude malo riže ili krompira.

-Osim toga, za iftar su idealne čorbe s nemasnim komadima mesa u kombinaciji s mahunarkama i raznim povrćem uz šnitu domaćeg kruha od integralnog brašna, ističe Trifković.

Šetnja nakon iftara

Nakon iftara bilo bi idealno prošetati za dodatno ubrzanje probave, a ako se zaželite deserta, nek to bude kombinacija suhog ili svježeg voća ili kompot po želji, bez dodanog šećera. Za ljubitelje nešto tradicionalnijih obroka, sutlija s malo kakaa ili cimeta je također poželjan desert nakon iftara (ukoliko već u njemu niste imali neki od škrobnih izvora ugljikohidrata).

Osim toga, idealan međuobrok od iftara do sehura je i “smuti” od raznih vrsta voća po Vašoj želji. Također, između iftara i sehura se trudite da u što većoj mjeri nadoknadite unos vode i tako pravilno pripremite svoj organizam za predstojeći post, navode u INZ.

Uz navedene preporuke, važno je u što većoj mjeri izbjegavati jako masno i prženo meso, proizvode od bijelog brašna, preslane i prezačinjene obroke, prešećerene deserte, kafu u vrijeme sehura

(dehidracija!) i svakako, prejedanje. Jednom do dva puta sedmično se možete počastiti hurmašicom za iftar, ali sve više od toga je previše i time se mogućnost detoksikacije organizma gubi.

Uz pravilnu prehranu tokom mjeseca Ramazana, iako postite, osjećat ćete se vitalno i bit ćete puni energije, a Vaš organizam će vam biti zahvalan na priuštenom velikom čišćenju od nakupljenih toksina, navodi se u preporuci INZ-a.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica

Priroda nestaje brzinom bez presedana u ljudskoj povijesti, a posljedice će biti katastrofalne, poručili su vodeći stručnjaci za biološku raznolikost u ponedjeljak u Parizu. Biljne i životinjske vrste ubrzano nestaju s lica Zemlje i sad je ugroženo milion njih. Glavni razlog ove tragedije je čovjek, a sve bi to moglo narušiti temelje naših privreda, ostaviti ljude bez sredstava za život, dovesti u pitanje izvore hrane te drastično pogoršati zdravlje i kvalitetu života ljudi širom svijeta.
Svake minute kupi se milion plastičnih boca, a u moru će ih uskoro biti više no riba
Ove dramatične riječi dolaze sa susreta Međuvladine platforme za znanstvenu politiku o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES). Završni tekst usuglašen je na sastanku vodećih znanstvenika i predstavnika 132 vlade danas u Parizu. Na ovom tekstu radilo se pune tri godine. Priroda je sve ugroženija, a nijedna država nije pošteđena
Jednostavno, nalazimo se na rubu klimatskog sloma, upozorava se u izvještaju. Naučnici pozivaju da se ovom pitanju posveti jednaka pažnja kakva je posvećena globalnom zagrijavanju kako bi se zaustavio pomor različitih biljnih i životinjskih vrsta. Vremena za gubljenje – nema.
To što se trenutno čini kako bi se sanirale posljedice neodgovornog ponašanja ljudi nije dovoljno. Nužne su brojne promjene u načinu ponašanja i one na snagu moraju stupiti odmah želimo li spasiti prirodu.
Izvještaj se proteže na 1800 stranica i u njemu su pobrojani mnogi grijesi ljudskog roda.
Na tapetu se tako nalaze promjene uzrokovane načinom eksploatacije zemljišta, osobito nekontroliranom urbanizacijom, krčenjem šuma i intenziviranjem poljoprivrede. Ekstenzivno koćarenje koje zadire u dubine mora i oceana ugrožava biološku raznolikost i moglo bi uništiti cijele prehrambene lance i ekosustave.
Prosječna brojnost autohtonih vrsta u većini velikih kopnenih bioma, zajednica biljaka i životinja sa sličnim životnim oblicima i uvjetima okoliša, pala je za najmanje 20 posto. Prirodna biološka raznolikost dodatno je pogođena invazivnim stranim vrstama. Veličine populacija divljih vrsta kralježnjaka smanjile su se u posljednjih 50 godina po stopama neviđenim otkako su se ljudi pojavili na Zemlji.
‘Zlokobna je slika koju šaljemo u svijet, no ona je nažalost istinita’, poručio je predsjednik IPBES-a, sir Robert Watson. ‘Zdravlje ekosistema o kojem ovisimo mi i sve druge vrste pogoršava se jako brzo. Ugrožavamo same temelje naših gospodarstava, naših sredstava za život, sigurnost hrane, zdravlja i kvalitete života širom svijeta.’
U izvješću se također navodi da još nije kasno za promjenu ako odmah počnemo s nužnim promjenama na svim razinama. ‘Priroda se još uvijek može sačuvati, obnoviti i održivo koristiti. Samo treba temeljito reorganizirati cijeli sustav, promjenama prilagoditi sve tehnološke, ekonomske i socijalne faktore, uključujući uzore, modele ponašanja, ciljeve i vrijednosti’, rekao je Watson.
Globalno izvješće IPBES-a o procjeni biološke raznolikosti sastavilo je 145 stručnjaka iz 50 zemalja, a svoj je obol dalo još 310 pridruženih autora.
‘Biološka raznolikost naša je baština i najvažnija sigurnosna mreža za opstanak čovječanstva. No naša sigurnosna mreža sasvim je isprekidana’, upozorila je prof. Sandra Díaz, znanstvenica koja je s kolegama Josefom Setteleom i Eduardom S. Brondíziom izrađivala procjenu.
Prosječna brojnost autohtonih vrsta u većini velikih kopnenih staništa pala je za najmanje 20 posto, uglavnom od 1900. godine, zaključuje IPBES. Ugroženo je više od 40 posto vrsta vodozemaca, gotovo 33 posto koralja i više od trećine svih morskih sisavaca. Teško je procijeniti kakva budućnost čeka kukce, smatra se da je ugroženo desetak posto vrsta, a posebno su ugroženi oprašivači poput pčela. Od 16. stoljeća izumrlo je najmanje 680 vrsta kralježnjaka. Izumrlo je i devet posto svih domaćih vrsta sisavaca koji se koriste za hranu i poljoprivredu, a ugroženo je još najmanje tisuću vrsta.
Ljudskim djelovanjem značajno su promijenjene tri četvrtine kopnenog okoliša i oko 66 posto morskog okoliša. Ti su trendovi bili manje uočljivi u područjima kojima upravljaju autohtoni narodi i lokalne zajednice.
Više od trećine svjetske kopnene površine i gotovo 75 posto slatkovodnih resursa sada je posvećeno proizvodnji usjeva ili stoke.
Proizvodnja poljoprivrednih kultura porasla je za oko 300 posto od 1970. Sirova drvna građa porasla je za 45 posto, a 60 milijardi tona obnovljivih i neobnovljivih izvora biomase sada se globalno vadi svake godine, što je gotovo dvostruko više nego 1980.
Degradacija zemljišta smanjila je produktivnost za 23 posto globalne kopnene površine; do 577 milijardi dolara godišnjih globalnih usjeva ugroženo je gubitkom oprašivača, a između 100 i 300 miliona ljudi izloženo je povećanom riziku od poplava i uragana zbog gubitka obalnih staništa i zaštite.
Čak 33 posto morskog ribljeg fonda ulovljeno je u neodrživim količinama; 60 posto ulova je na granici održivosti, dok je samo sedam posto ulovljeno u količinama manjim od održivih granica.
Plastično zagađenje povećalo se deset puta od 1980. godine; 300 do 400 miliona tona teških metala, otapala, toksičnog mulja i drugih otpada iz industrijskih postrojenja godišnje se baca u svjetske vode dok su gnojiva koja ulaze u obalne ekosustave proizvela više od 400 ‘mrtvih zona’ oceana, ukupno više od 245.000 kvadratnih kilometara, a to je područje veće od površine Velike Britanije.
‘Ekosustavi, vrste, divlje populacije, lokalne sorte i pasmine pripitomljenih biljaka i životinja smanjuju se, propadaju ili nestaju. Bitna, međusobno povezana mreža života na Zemlji postaje sve manja i sve tanja’, upozorava profesor Settele. U izvješću se navodi da su se emisije stakleničkih plinova udvostručile od 1980. godine, povećavajući prosječne globalne temperature za najmanje 0,7 stepeni. U kombinaciji s genetikom to bi uskoro mogla postati najveća prijetnja prirodi.
Trenutni negativni trendovi u bioraznolikosti i ekosustavima potkopat će čak 35 od 44 UN-ovih ciljeva održivog razvoja koji se odnose na siromaštvo, glad, zdravlje, vodu, gradove, klimu, oceane i zemlju. ‘Gubitak biološke raznolikosti nije samo pitanje okoliša, nego i razvojno, ekonomsko, sigurnosno, socijalno i moralno pitanje’, smatraju stručnjaci okupljeni u Parizu.
Ključni neizravni pokretači ove kataklizme u koju srljamo povećanje su broja stanovnika i njihove potrošnje. Brojne tehnološke inovacije, dakako ne sve, donose prirodi samo štetu. Veliki je krivac i trenutni obrazac globalizacije kojom se resursi iz jednog dijela svijeta izvlače kako bi se zadovoljile potrebe udaljenih potrošača u drugim regijama.