Uvaženi izaslaniče Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, poštovane zvanice, dragi gosti i prijatelji, braćo i sestre, esselamu alejkum!
Dobro došli na područje Muftijstva travničkog i Općine Donji Vakuf, te čuvenog Prusca i prelijepog platoa Ajvatovice! Dobro došli na tradicionalnu smotru kulture i tradicije, koja se na ovim prostorima obilježava više od pet stoljeća! Dobro došli na centralniprogram 509. Dana Ajvatovice!
Nakon zahvale Uzvišenom Stvoritelju, koristim priliku da se zahvalim svima koji su pomogli u organizaciji i izvođenju programskih sadržaja ovogodišnjih Dana Ajvatovice, te doprinijeli njihovoj raznovrsnosti i kvalitetu. Zahvaljujem se Organizacionom odboru Dana Ajvatovice, svim sponzorima, brojnim institucijama i pojedincima koji su učestvovali u realizaciji programskih sadržaja, medijskim pokroviteljima i, naravno, zahvaljujem se vama, dragi gosti i prijatelji, na podršci i dolasku na ovu jedinstvenu manifestaciju. Dozvolite mi da posebnu zahvalu uputim našim konjanicima, koji već tradicionalno, dolaze iz skoro svih krajeva Bosne i Hercegovine
Ovogodišnji Dani Ajvatovice traju 18 dana, u kojima je izvedeno oko 70 raznih programskih sadržaja na području devet općina, sa učesnicima iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine, pa i izvan nje, naročito iz bratske Republike Turske.
Moto ovogodišnjih Dana Ajvatovice je inspirativan: PONOSNI NA SVOJU VJERU, TRADICIJU I DOMOVINU. Ovim motom ukazujemo na tri izuzetno važna elementa našeg identiteta, koji su uvjet za opstanak našeg naroda. Od kako kao narod postojimo na ovim lijepim bosansko-hercegovačkim prostorima postoje osporavanja i nasrtaji na te, ali i ostale elemente našeg identiteta, kao što je nacija, jezik itd. Bilo je, a i danas ima, onih koji okrivljuju naše pretke da su napustili vjeru svojih pradjedova, da mi nemamo svoju kulturu i tradiciju, a ni svoj jezik, pa da ne možemo biti ni narod i ne možemo imati svoj jezik i svoju domovinu. Jasno je da se radi o zlonamjernim ljudima, koji imaju pretenzije prema drugim narodima i teritorijama i koji su nerijetko napadali na nas i našu domovinu, zbog čega je naš narod doživio deset pokušaja uništenja i istrebljenja sa ovih prostora!
Međutim, činjenica je da smo mi miroljubiv narod, da nikome zlo ne mislimo i nemamo pretenzija prema drugim narodima i teritorijama. Mi hoćemo da živimo u miru, zajedno sa drugim narodima, uživajući ista prava kao i drugi – ni manje ni više. To smo dokazali kroz historiju i zato trebamo biti ponosni na svoju vjeru, tradiciju, domovinu i ostale elemente našeg identiteta.
Naša vjera je plemenita i ona nas uči samo onom što je dobro i pozitivno. Nema ni jednog islamskog propisa koji od nas traži da činimo loše, koji je prevaziđen i kojeg se treba stidjeti. Naprotiv, svi propisi naše vjere traže od nas da činimo i promovišemo dobro a izbjegavamo i suzbijamo zlo. To su univerzalni principi, na kojima počiva svako uređeno i pravedno društvo. Kada god se obrne situacija, tj. u kojem god društvu se promoviše zlo, nemoral i nepravda, a zapostavlja i suzbija dobro, moral i pravda, to društvo je bolesno i ono ne može ići naprijed.
Naša vjera nas uči da budemo čestiti i pošteni, da živimo od svoga rada i truda, te da ni u kojoj situaciji ne prisvajamo tuđe. Ona nas uči da je mjera istisnke vjere, između ostalog, u tome koliko drugom želimo dobro. U tom smislu je hadis Muhammeda, s.a.v.s.: „Niko od vas neće biti pravi vjernik dok drugom ne bude želio isto što i samom sebi!“ Ona nas također uči da naš moral trebamo izgraditi do te mjere da čak drugima dajemo prednost u odnosu na sebe i da je interes zajednice preči od interesa pojedinca. Pravi vjernik ne može gledati samo svoj interes, ne smije biti sebičan i gramziv, nego treba raditi na sreći i dobrobiti kompletnog društva. Zamislimo, braćo i sestre, koja bi bila blagodat živjeti u društvu u kojoj je većina takvih, moralnih i plemenitih ljudi.
Naša vjera nas uči da poštujemo sve ljude kao Božija stvorenja, te da sa svakim gradimo dobre odnose i saradnju, osim sa onima koji su nasilni i koji rade protiv nas i protiv principa dobra. Naša vjera nas uči da cijenimo i čuvamo mir i slobodu, ali, isto tako, da se odlučno suprotstavimo onima koji ih ugrožavaju.
Ti i drugi principi naše časne vjere oplemenili su naš narod kroz historiju. Zato je tradicija našeg naroda svijetla i dobra i zato se njome trebamo ponositi. Naši preci su prije pet i po stoljeća prihvatili islam, jer su u njemu vidjeli Pravi put, sreću i spas na oba svijeta. Vođeni principima uzvišene vjere, naši preci su živjeli časno i pošteno, pomažući sebi i drugima i doprinoseći općem napretku i razvoju kulture i civilizacije na ovim prostorima.
Naš narod je stoljećima živio u skladu sa principima po kojima drugog ne treba krivo ni pogledati, a kamoli mu zlo činiti. U našoj tradiciji duboko se ukorijenio princip pomoći drugim ljudima, bez obzira na to kako se zovu i koje su vjere i nacije. U tom smislu, posebno je njegovan odnos prema komšiji, u kojem se komšija poštovao skoro kao i vlastita rodbina. Ako smo mi imali šta jesti, ni naše komšije nisu mogle biti gladne. Povijest je zabilježila da naš narod druge nije tjerao da prihvate našu vjeru, a neki su naše pretke prisiljavali da prihvate njihovu vjeru. Također, naš narod nije druge tjerao sa svojih ognjišta i iz svoga zavičaja, a neki su nas protjerivali. Naš narod nije rušio bogomolje drugih, a neki su rušili naše. I u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu naš narod je čuvao vjerske objekte drugih, a neki su porušili skoro sve džamije i mesdžide do kojih su došli. Konačno, naš narod nikada nije činio genocid nad drugima, a neki nad nama jesu, i to više puta! I opet, naš narod se nije svetio, iako je bilo prilika kada je to mogao. Zato trebamo biti ponosni na našu tradiciju i na njoj graditi našu budućnost.
Naša domovina, sa hiljadugodišnjom tradicijom, često je drugim državama bila primjer tolerancije i poštivanja ljudskih prava i ona to treba ostati i u budućnosti. Ničim izazvane, druge zemlje su nerijetko pokušavale osvojiti našu lijepu domovinu i uništiti je, ali to nikada nisu uspjeli i, ako Bog da, nikada i neće! Uprkos brojnim pokušajima komadanja i razbijanja, ona je opstajala i jačala. Zato vjerujemo da će ona i ovoga puta nadživjeti trenutne nasrtaje na nju i njene vrijednosti.Naravno, za to se i mi trebamo maksimalno potruditi, na principima naše vjere i tradicije, njegujući svoj identitet i čuvajući svoju domovinu. Molimo Svemogućeg Allaha da sačuva našu domovinu i podari joj napredak i prosperitet, a nama podari dobro i ovog i budućeg svijeta! Amin.
Hvala Vam i želim vam svako dobro!