– U koncentracionom logoru Omarska kod Prijedora svaki metak bio je nagrada. Neprekidno smo slušali bespomoćne krike i vapaje ljudi – sjeća se uoči godišnjice raspuštanja logora Nusreta Sivac.
Ona je u Omarskoj provela najgora dva mjeseca u životu.
S bivšim logorašima i članovima porodica ubijenih u Omorskoj, Sivac će danas obići mjesto stradanja i obilježiti 27. godišnjicu od datuma koji smatraju početkom zatvaranja ovog logora.
Logor Omarska otvoren je 26. maja 1992. godine, a zatvoren nepuna tri mjeseca poslije. U tako malo vremena, kroz logor je prošlo skoro 8.000 logoraša, a skoro 700 ih je ubijeno ili nestalo.
– Sjećamo se svih onih koji nisu preživjeli taj logor. Sjećanja ne blijede, meni se čini da je, kako vrijeme odmiče, sve upečatljivije i prisutnije. Nažalost, nisu pronađeni svi oni koji su ubijeni u tom logoru. Naši sugrađani srpske nacionalnosti nisu spremni da nam pomognu da se ubijeni pronađu – govori Sivac.
Svih ovih godina, hrabro i otvoreno govori o stradanjima i zločinima koji su učinjeni u logoru. Među prvima je progovorila o torturama kojima su bile izložene žene.
-
Sivac: Sjećanja ne blijedeFoto: (Avaz)
– Dan smo započinjale brojanjem mrtvih ili masakriranih, koji su bili pobacani na travnjaku ispred zloglasne Bijele kuće. Nekad je taj broj bio zastrašujući. Nekad 25, nekada i više, zavisi od toga kako su naši mučitelji bili raspoloženi – kazala je Sivac.
I danas će preživjeli i njihove porodice pred Bijelu kuću donijeti spomen-ploču, za koju nikad nisu uspjeli dobiti dozvolu prijedorskih vlasti da je postave.
Tako će bivši logor na samo jedan dan postati memorijalni centar.
Za zločine počinjene u logorima na području Prijedora, u Hagu je osuđeno 11, a pred Sudom BiH još četiri osobe.
Izvor: dnevni avaz
