Category: Vijesti

Nikolu Koju zatekli smo u Tuzli koja je ove godine po osmi put u mjesecu oktobru mjesto promocije jugoslavenske kinematografije kroz Tuzla Film Festival (TFF), koji se profilirao u izuzetno značajan filmski događaj u regionu. Kojo je proteklih godina pratio razvoj ovog umjetničkog projekta, a kako ističe, pokretanje TFF-a bilo je veoma hrabar i veoma važan potez, jer je ovo jedini festival koji se bavi filmovima iz cijele bivše Jugoslavije.

“On se bavi filmom ljudi koji razumiju zajednički jezik i koji su nekada živjeli zajedno, a trebali bi biti dobri susjedi. Osim umjetničke, mislim da je misija ovog festivala da spaja ljude koji se bave istim zanatom, odnosno istom umjetnošću. Kao glumac, reditelj i producent volim doći na ovaj festival, upoznati mlade ljude iz drugih geopolitičkih okruženja, jer ove državice su meni i dalje smiješne. Rođen sam u onoj velikoj Jugoslaviji i sebe smatram, ne Jugoslavenom, već kosmopolitom”, počinje Kojo razgovor za Klix.ba.

Drag je gost u svim gradovima u regionu, a sve dijelove bivše Jugoslavije doživljava kao svoje. Priča nam da je nostalgičan kada je riječ o vremenu koje je bilo puno optimizma, kultura, umjetnost i sport su bili važni, lijep život je bio na prvom mjestu, a političari nisu postojali.

“Neko će taj titoistički period nazvati diktaturom, naravno bilo je i tu opasnih stvari, ali ni blizu ovog ludila koje postoji sada i multiplicirano je u svakoj od ovih državica. Izuzetno je teško vratiti optimizam koji je postojao u ranijoj državi, a mi bijednici živimo po pravilima liberalnog kapitalizma. Moramo da poštujemo sve što poštuju visokorazvijene države Evrope i svijeta, a sami po sebi smo još uvijek, na svaki mogući način, osakaćeni i osiromašeni”, ističe Kojo.

“Realni pesimista”

Kaže nam kako se trudi da ne plovi u sistemu poremećenih vrijednosti koji je prisutan na prostoru cijelog Balkana.

“Trudim se da ne plovim u govnima, nego da jurim bistre potoke kao što su festivali u Tuzli i na Bledu, važni su mi poslovi koje radim, moja porodica, najbliži prijatelji i moj mikrosvijet. Trudim se izbjegavati blato i fekalije koje su oko mene. Nažalost, to nije uvijek moguće. Ali, eto, živimo u poluzatvorenom odjeljenju popravnog doma. Znam da zvučim pesimistički, ali mislim da sam realni pesimista koji sagledava stvari, prema mom mišljenju, na pravi način”, nastavlja naš sagovornik.

Ovu godinu u Srbiji će, između ostalog, obilježiti protesti građana kojima su pokazivali svoje nezadovoljstvo zbog aktuelnog društveno-političkog stanja. U tim događajima veliku ulogu su imale i javne ličnosti, a na ulicu je izašao i Kojo kao jedan od učesnika.

“To su sve pokušaji da se ukaže na probleme ove, ne mogu reći politike, nego organizovane kriminalne družine koja sebi uzima koliko joj treba i pokušava kupiti besmrtnost tim svojim novcem. Protesti su nešto što može imati malo efekta, ali nisam siguran da je čovjek još uvijek dovoljno evoluirao da shvati šta nam ovi rade. I dalje neko vjeruje da je to obična politika, ne shvatajući da je to obična mafija koju treba skinuti s trona, kako bi nas pustila da normalno živimo. I dalje se dive tim nekim ljudima, a što reče neko na društvenim mrežama: ‘Aplaudirati političaru je kao da aplaudiraš bankomatu koji ti isplaćuje sopstveni novac koji si zaradio’”, dodaje Kojo.

Smatra da građani cjelokupnog regiona žive u izvrnutoj stvarnosti, gdje su političari zvijezde koje vedre i oblače, kreirajući živote svih nas. Nastavlja i da je to moguće promijeniti tako što će se svi okrenuti lijepim stvarima, a njih skloniti iz života u svakom smislu, uz shvatanje da su oni samo njihovi službenici koji su kod njih na plaći, toplom obroku i svemu ostalom.

“Tada ćemo mi postati zdravi ljudi na ovim prostorima, ali to ne možemo postići bez pojedinačne i kolektivne svijesti. Ljudi moraju shvatiti da nam je ovaj život dat da ga proživimo, a ne da se tamo nekoj budali divimo. Stalno nam pričaju o štednji, stezanju kaiša i mjerama, a kad se okrenemo, život prođe. I šta smo uradili? Ništa. Moramo da živimo život sadašnjeg trenutka”, stava je ovaj srbijanski glumac hercegovačkih korijena.

Religija, nacionalizam, navijači i novinari koji rade za političare, ističe Kojo, odlične su poluge koje koriste sve vladajuće garniture na prostoru Balkana.

“Novinari koji rade za političare, nažalost, nemaju dovoljno časti i morala da kažu ne, odnosno: ‘Neću da prenesem tvoj debilni stav ili mišljenje. Neću da budem dio tvoje mašinerije za ispiranje mozga’. Bez uvrede, novinari su glavna poluga, a kada bih morao biti spiker u dnevniku, praveći hvalospjeve za nekoga, čini mi se da ne bih imao snage”, nastavlja Kojo.

S druge strane, istinski glumci, odnosno umjetnici su jedni od rijetkih koji ne dozvoljavaju postavljanje bilo kakvih granica i barijera, što se može vidjeti i kroz koprodukcijske projekte koji se realiziraju na prostoru regije.

“Upravo to su ti mikrosvjetovi, bistri potoci, koji se negdje prepliću i ulijevaju u lijepo more u kojem bismo svi mi trebali živjeti. Nažalost, to se more smanjilo i od nas su napravili malo jezerce, ali srodne duše se pronalaze i nešto rade te pokušavaju, što je sasvim prirodno”, kaže Kojo.

Na ovim prostorima su ga dosad zadržavali korijeni, prijatelji, porodica i rodbina, ali u razgovoru za Klix.ba ekskluzivno otkriva da uskoro planira otići iz Srbije.

“Otkrit ću vam da se spremam seliti odavde, iako imam 52 godine, a o destinaciji još uvijek ne mogu govoriti. Ne mislim starost provesti ovdje, niti da moja djeca odrastaju u jednoj ovakvoj crnoj rupi koja guta svoje ljude. Okidač je svo ovo ludilo, odnosno bezakonje, anarhija, sve ovo što pričamo o političarima koji nam uzimaju iz tanjira, govoreći da su oni nama nešto stvorili”, kaže nam Kojo.

Četiri decenije uspješne karijere

Njegov jedinstven glumački izričaj zaslužan je za uspjeh i gledanost brojnih domaćih filmova. Kroz svoju profesiju je dosad naučio da glumac mnogo toga prođe u životu, studirajući likove koje igra, odnose, karaktere i situacije. Ljepotu glumačkog poziva, uslovno rečeno, vidi u širokom obrazovanju, gdje se mora dotaknuti raznih stvari, a u neke mora ući izrazito duboko kako bi ih uspio istražiti i poistovjetiti se s onim što igra.

“S druge strane, ima i mnogo ružnih stvari koje podrazumijevaju život u poluizolaciji, nekom mikrokosmosu. Čovjek koji kroz ovu profesiju dobije popularnost ne može ući u gradski autobus, otići s djecom kod normalnog državnog ljekara i stajati u redu. To je drugačiji život, a za to se moraju osigurati posebni uslovi i novac, što nije lako. Konstantnim pokušajima unižavanja umjetnosti i kulture pokušavaju nas svesti na nivo običnih reproduktivaca koji trebaju nešto proizvesti u fabrici i otići kući. Živjeti život javne ličnosti, posebno glumca koji je u neizvjesnoj profesiji, jer će danas snimiti jedan film, a onda opet za tri ili deset godina, možda i nikada više, košta i to se mora naplatiti”, ističe Kojo koji mladim glumcima savjetuje da ništa ne rade besplatno, odnosno da ne poklanjaju za džaba svoje stresove na prijemnim ispitima, izlaženje pred javnost i slično.

Kao 11-godišnjak je debitovao ulogom dječaka Ivana u filmu “Rad na određeno vrijeme”, a danas ističe da ne zna da li bi ponovo bio glumac. Poziv glumca, film, pozorište i televiziju, kojima se bavi 40 godina, voli, ali ne više po svaku cijenu. Priznaje da je umoran, ali da u njemu i dalje postoji određena doza žara koja je znatno drugačija nego u mladalačkim danima.

S istaknutim bh. rediteljem Pjerom Žalicom trebao je raditi na filmu “Koncentriši se, baba”. Tome se iskreno radovao, međutim, kako nam je kazao, iz komercijalnih razloga izašao je iz podjele.

“S producentima se nisam uspio dogovoriti, jer su riješili da naprave previše nizak budžet za taj film. To je jedan dobar film, Pjer je divan reditelj, tako da mi je žao, ali ja zaista posao kojim se bavim tolike godine ne mogu raditi besplatno. Prijateljima mogu pomoći pri cijepanju drva i unošenju uglja, a ono za što sam se školovao ne mogu poklanjati”, iskren je Kojo.

Iza njega se nalazi angažman u seriji “Seal team” koja nastaje u američkoj CBS produkciji. Pred kraj našeg razgovora, govoreći o tom području, Kojo ističe da u Americi postoje divni reditelji i glumci, međutim komercijalni pristup u određenoj mjeri je uništio filmsku umjetnost u svijetu.

“To podilaženje niskim strastima i ukusima su preuzele i neke druge kinematografije. U tom smislu Hollywood nije baš neka bajka, ali je opet toliko dobra izašlo iz te kinematografije da čovjek ne može reći da nisu odradili svoju misiju”, kaže na kraju našeg razgovora Kojo koji je nedavno u Sloveniji završio i svoj dio glumačkog posla na filmu “Jahači” i trenutno u Hrvatskoj radi na ostvarenju “Po tamburi”, dok u Makedoniji igra u jednom sitcomu.