U državi u kojoj svakodnevno svjedočimo odlasku ne samo mladih nego i cijelih obitelji, koje izvan granica traže sigurnu egzistenciju i život bez straha od rata, apsurda nikad dosta. Za parlamentarne stranke samo iz deset kantonalnih budžeta godišnje se izdvoji gotovo četiri miliona maraka. Srednjobosanski, koji je, inače, na posljednjem mjestu po prosječnoj plaći, u samom je vrhu, baš kao i Općina Travnik.
– 900.000 KM je u budžetu i one se dijele svima onima koji su u Kantonalnoj skupštini. Mi smo tu da izvršavamo zakonske obaveze i neću odstupiti od zakonske obaveze – poručuje Tahir Lendo, premijer SBK-a (SDA).
Ovako prvi čovjek Srednjobosanskog kantona objašnjava činjenicu da je i ove budžetske godine za osam parlamentarnih stranaka osiguran već uobičajen iznos od 900.000 KM. Jer to je po zakonu.
– Srednjobosanski kanton, koji je jedan od najsiromašnijih, s najnižim ličnim dohocima u FBiH, na drugom je mjestu po izdvajanju za političke stranke. To sve govori – ističe privrednik Šaban Rizvić.
Nelogičnim se čini, a što je vidljivo iz podataka sa stranice CIK-a, da je Srednjobosanski kanton po izdvajanju za stranke odmah iza Sarajevskog, a daleko, naprimjer, ispred Tuzlanskog, koji ima dvostruko više stanovnika od SBK-a, no za političke partije izdvaja tri puta manje novca.
Dok partije koje su nas, kako kaže Rizvić, dovele u ovakvo stanje ne brinu za novac, brojni stanovnici ovog kantona opstaju zahvaljujući dobrim ljudima i ljekarima izvan Bosne i Hercegovine. Nažalost, i pored zdravstvenog osiguranja, nemaju pravo čak ni na dio novca za lijek koji ih održava u životu, ali nije na esencijalnoj listi.
– U 2018. godini izdvojeno je 318.000 KM zahvaljujući dobrim ljudima i podršci naroda – navodi Šida Kalbić, predsjednica udruženja “Đerđef” Bugojno.
– Znam da nema lijeka, ali kad god sam pitala da mi pomognu kroz refundaciju ili slično dobila sam negativan odgovor, svaki put su me odbili – kaže Tajma Ramić.
Uz kanton koji rad stranaka podržava sa 900.000 KM, nešto više od miliona stigne i iz 12 općinskih budžeta, u čemu prednjači općina Travnik, koja s nešto više od 250.000 KM isplaćenih za političke partije, među 77 općina u Federaciji zauzima četvrto mjesto. Za sedamnaest godina to je više od četiri miliona, a toliko se čeka izgradnja zgrade mješovite srednje škole.
– Sramota je za Travnik, bez obzira na sve, da srednjoškolci poslije 20 godina idu u školu s onakvim uslovima – kaže Rizvić.
Možda čekaju da građani počnu skupljati novac, kao što to rade i u slučajevima kada nastoje izboriti pravo na život.
Izvor: federalna.ba
