Bosna i Hercegovina na današnji dan proslavlja 28. godina od kako su njeni građani odlučili da se odvoje od bivše SFR Jugoslavije. O ovom događaju pisali su i svjetski mediji koji su prognozirali krvavi rat u našoj zemlji, ali i srbijnaski koji su BiH vidjeli podjeljenu na dva ili tri dijela.Odmah nakon smrti Josipa Broza Tita počeli su nemiri u ovoj nekada velikoj državi. Svoju nezavisnost prve su proglasile Slovenija, Hrvatska i Makedonija, a nešto kasnije 25. juna 1991. godine i Bosna i Hercegovina proglasila je Odluku o suverenosti republike.
Naime, Bosna i Hercegovina je bila jugoslovenska republika u kojoj nijedan konstitutivni narod nije imao apsolutnu većinu. Prema popisu iz 1991. godine 43.74 posto stanovništva činili su Muslimani, 31,33 posto Srbi, 17,27 posto Hrvati i 7,66posto ostali narodi i narodnosti.
Nakon definitivnog raspada Jugoslavije 1991. godine, vodeći mediji iz Hrvatske i Srbije bili su pod kontrolom nacionalista. Mediji su radili prema političkim direktivama i govorom mržnje pomogli razvoju i raspirivanju nacionalizma i proizvodnji rata. Njihov glavni cilj bio je utjecati na ljude, njihovo mišljenje, politička ubjeđenja i ponašanje i to su činili uz pomoć savršeno razrađenog mehanizma propagande.
Srpska demokratska stranka bila je protiv osamostaljenja Bosne i Hercegovine, pa je 21. decembra 1991. godine, a u znak suprotstavljanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, formirala Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem na Palama.
Zbog toga su predstavnici legitimne državne vlasti u Sarajevu, poštivajući stav Evropske zajednice,donijeli odluku o raspisivanju referenduma gdje su građani BiH imali pravo da izaberu da li su za ili protiv osamostaljenja Bosne i Hercegovine.
Referendum je održan 29. februara i 1. marta 1992. godine. Referendumsko pitanje je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH-Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive? Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je pod kontrolom međunarodnih posmatrača, što je bilo neophodno da bi proces bio provedem po svim demokratskim standardima.
O tadašnjem referendumu najviše je pisalo sarajevsko Oslobođenje. U izdanju Oslobođenja koje je izašlo na dan referenduma 29. februara piše kako su pripreme za referendum građana BiH uspješno završene, te da sada ostaje samo da se iskaže politička volja za samostalnu, nezavisnu i nedjeljivu BiH njenih suverenih naroda.
Međutim, Srpska demokratksa stranka pozvala je Srbe na bojkot referenduma, pa su putem Glasa (1992. godine Glas Srpski se zvao Glas) pokušali sugerirati stanovništvu srpske nacionalnosti da ne izlaze na referendum.
Osim toga pokušali su uplašiti srpsko stanovništvom tzv. Islamskom državom i to proglasom srpskom narodu u kojem je navedeno: “Ne čini ništa što bi moglo da umanji vrijednost tvojih poštenih namjera, ali učini sve da budeš slobodan i dokaži svoju snagu i odlučnost da ti drugi ne pravi istoriju i državu. Ti si svojim plebiscitom izrazio svoju volju i snagu da živiš u zajedničkoj državi Jugoslaviji. NE izlazite na REFERENDUM za suverenu Bosnu. To, vam je, braćo i sestre Srbi, islamska država, nož pod grlom srpskog čeda, srpskih majki, srpskih boraca na frontu SAO Krajine, srpskog Kosova, Jasenovca, Grmeča i Kozare. Ko god izašao na referendum, najveći je izdajnik srpskog naroda od pamtivijeka do danas. “
Njemačka štampa i novinari koji su prije 28 godina izvještavali o referendumu u Bosni i Hercegovini slutili su da će u našoj zemlji doći do rata i velikih razaranja, dok je srbijanska Politika ipak je zamišljala Bosnu podijeljenu na “dva ili tri dijela”.
Uprkos tome većina od 64,31 posto bh. stanovništva izašlo je na referendum. Njih 99,7 posto glasalo je za nezavisnost Bosne i Hercegovinu, protiv je bilo 0,29 posto dok je 0,25 posto glasačkih listića bilo nevažećih. Tako je 6. aprila 1992. godine Bosna i Hercegovina i formalno prestala biti jedna od republika koja je činila Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, i to međunarodnim priznanjem njene nezavisnosti od Evropske zajednice u Briselu.
No samo nekoliko dana kasnije, Jugoslovenska narodna armija napala je Bosnu i Hercegovinu, dok je Srpska demokratska stranka učestvovala u mobilizaciji masa u tzv. odbrani srpskih teritorija.
Izvor: klix.ba