Podlo je kada se namjerno neke stvari o identitetu krivo interpretiraju. Nijedna ideja koja traži da se čovjek odrekne sebe ne zavrjeđuje pažnju! Kome smeta bosanstvo ili bosanska nacionalna (državljanska) ideja? Zašto se obmanjuje ljude, od strane etnopolitike, da će građanstvo potisnuti ili poništiti identitete Bošnjaka, Hrvata ili Srba, Albanaca, Jevreja i Roma? Zašto se šire takve obmane?

Piše: Senadin Lavić, za Radiosarajevo.ba

Politička naracija o građanskom društvu i demokratskoj državi postala je predmet brojnih zlogukih interpretacija koje namjerno izvrću značenje i ideju građanskog života. Projicirana krivotvorenja pojma građanskog društva usmjerena su iz polja etnopolitike koja osjeća da građanski etatizam dovodi u pitanje mitove plemena.

Zato se planski dezinformira javnost da građansko društvo poništava bošnjaštvo, hrvatstvo, srpstvo, jevrejstvo i druge narodne forme. Etnopolitika kontinuirano miješa etničko (narodno) i nacionalno (državljansko), kulturno i političko, ideološko i religijsko, racionalno i iracionalno, tradicionalno i moderno, da bi stvorila dojam neizbježnosti, nužnosti i univerzalnosti tog modela. Licemjerno je svoditi ljudske zajednice na dvije atribucije – etničku i religijsku – i na njima oblikovati “politiku”! To suetnicizam i etnokratija koji dominiraju od 1990-ih.

Čuvari plemena

U bosanstvu i plediranju za bosanski nacionalni identitet ne radi se uopće o pokušaju da se promijeni identitet ljudi ili njihove etničko-religijske atribucije i uvjerenja.

Nadobudni čuvari plemena svjesni da filozofija individualizma, vladavine prava i građanskih prava i sloboda onemogućava “liderima” da manipuliraju kolektivima na način da od grupa ljudi prave svoje glupave sljedbenike i guraju ih u monstruozna neljudska djela. Politička oligarhija etničkih grupa se, pritom, ponaša kao povlaštena grupa kojoj država i državni resursi služe za lično bogaćenje i ostvarivanje interesa uskog kruga sljedbenika.

U političkom diskursu bosanstva radi se o mijenjanju pogleda na svijet, o promjeni političkog svjetonazora, o drugačijem viđenju kulture, a ne o negiranju kulturne strukture identiteta pojedinca ili grupe. Vladari su nametnuli “the clash of civilizations” i građani bi, pritom, trebali da se mrze i međusobno sukobljavaju zbog različitih kultura, jezika, vjerovanja, tradicija, povijesnih slika, naslijeđa, umjetničkih izraza ili filozofskih ideja…

Kapitalistički sonof a bitch se u tom nelogičnom clash-u vješto maskira i ostaje u sjeni neprimjetan i bez odgovornosti. Propagandni mediji su počeli pričati o “islamskim teroristima” i širiti islamofobni diskurs, a uopće nisu ispitali pretpostavke te besmislene etikete za milione ljudi i destruktivnost svjetonazora neoliberalnog kapitalizma! Mediji su samo instrument moći.

U odgovornom političkom diskursu riječ je o promjeni pogleda na svijet, a ne o promjeni identiteta ili atributa svojstvenih jednom pojedincu ili kolektivu. Niko u bosanstvu ne smije vidjeti negaciju narodnog (etničkog) identiteta bilo kojeg građanina.

Ali, trebao bi vidjeti poziv na zajednički imenitelj bez kojeg se ne može napredovati i razvijati državni poredak. Bošnjak, Hrvat, Srbin, Crnogorac, Albanac, Slovenac, Slovak ili Čeh u Bosni neće izgubiti svoj etnički, religijski, tradicionalni, moralni ili neki drugi identitet time što će sebe posmatrati, doživljavati i razumijevati kao građanina i državljanina države BiH. To se ne može desiti!

U potrazi za bosanskom politikom

U Bosni bošnjačka, hrvatska ili srpska politika može i treba da bude bosanska politika. Valjda je to jasno svakome ko se ozbiljno odnosi prema političkom djelovanju. To znači da se političko djelovanje zasniva na interesima građana, svih ljudi koji žive u Bosni, državljana, pojedinaca koji vlastitu slobodu smatraju vrhovnom vrijednošću povezanu s vladavinom prava. Dominacija etnopolitike ili etničko-religijskog modela u političkom djelovanju vodi u potiskivanje i negiranje Bosne te nametanje “Bošnjakistana”, “Serbistana” ili “Kroatistana”, to jeste etničkih geta “suživota” (života jednih pored drugih, bez komunikacije, dodira, saradnje). Iz getoiziranih autokratija iseljavaju mladi ljudi, a iza njih ostaje “dom penzionera” bez budućnosti.

Opskurni antibosanski diskurs prestravljuje građane lažnim tvrdnjama o identitetu. Bosanstvo će navodno onemogućiti narodu ili narodima da budu slobodni u svome identitetu. To je čista podvala i obmanjivanje javnosti koja je već tri decenije zatočena u mitu o “dogovoru naroda” i strahu od Drugoga!

Bosanstvo nije ni u kakvom konfliktu s narodnim identitetima

Ali, treba podsjetiti da bosanstvo nije etnička niti kulturološko-psihološka kategorija, da se ne treba svoditi na etnopolitički konceptualni okvir. Radi se o državljanskom identitetu ili o bosanskoj državljanskoj svijesti koja polazi od Bosne kao primarne vrijednosti političkog djelovanja i slijedi njezin pravno-politički kontinuitet. Bosanstvo nije ni u kakvom konfliktu s narodnim identitetima (bošnjačkim, hrvatskim ili srpskim, romskim i jevrejskim) i ničim ih ne ograničava kao kulturno-povijesne forme oblikujućih društvenih (etničkih) identiteta.

Radi se o tome da neko skriva od građana da su narodni identiteti situirani u okviru bosanskohercegovačke države (bosanske nacije), da su njezini sastojci, a da se nacija ne može i ne treba svoditi na etnicitet. Ako se nacija svodi na etničku atribuciju onda se radi o nekoj “etničkoj teritoriji” koja negira državnu teritoriju i potkopava je.

“Bošnjačka nacija” u Bosni priziva “Bošnjakistan” ili neku imaginarnu “teritoriju za muslimane”. Nepriznavanje i negiranje bosanskohercegovačke (bosanske)nacije je, ustvari, nepriznavanje države Bosne i Hercegovine!

Stalno se iskrivljuje misao da je građansko društvo neprihvatljivo za srpski i hrvatski narod u Bosni i da princip “jedan čovjek – jedan glas” ugrožava te narode. To naravno nije tačno! U tome je očigledna iracionalna histerija dojučerašnje hegemonije koja je dovedena u pitanje!

Dosta je!

“Ugroženost” srpstva i hrvatstva u Bosni je moguća samo ako zahtjev bosanstva da se poštuje Bosna shvatimo kao suprotstavljanje velikodržavnom hegemonizmu Srbije i Hrvatske. Ideja srpstva i hrvatstva u Bosni mora, prije svega, poći od priznavanja i uvažavanja države Bosne!

To znači da Srbija i Hrvatska ne mogu imati svoju kontrolu vlasti i suvereniteta države u dijelovima Bosne gdje žive bosanski Srbi ili Hrvati. Nije Bosna pustopoljina za velike nacijske pustolovine! Ne mogu bosanski narodi služiti kao petokolonaška legija u nezavisnoj državi. To onda krene po zlu i napravi veliki problem. Srbija i Hrvatska moraju prestati zloupotrebljavati bosanske Hrvate i bosanske Srbe za svoje velikodržavne interese, to jeste prestati koristiti cijele narodekao topovsko meso velike Srbije i velike Hrvatske. A sve preko leđa Bosne!

Na kraju, valja podsjetiti na povijesno-političko uzdizanje Bosne i sasvim izvjesnu činjenicu da se ne može zaustaviti proces u kojem se Bosna određuje iz sebe i svoje povijesne strukture. Odveć dugo traje definiranja Bosne izvana, iz hegemonijskih “načertanija” i “povijesnih prava” Beograda i Zagreba kojima su od bosanskog čovjeka pravili dijasporu. Ta epoha je prošla!

Izvor: radiosarajevo.ba

“Gost intervjua Jedan je Mirko Šarović, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

“Ja vas uvjeravam da će ova kriza biti još gora za mjesec dana i tri puta gora za tri mjeseca, ali živi bili pa vidjeli”, govori za intervju „Jedan“ BHRT-a predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Mirko Šarović.

Šarović smatra da su za krizu odgovorne odluke visokog predstavnika, a posebno jer je posljednju odluku donio Kristijan Šmit za koga lider SDS-a kaže da nije kredibilan jer nije potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a.

“To je ozbiljan problem, njegov lični. Prethodni visoki predstavnik je dobio saglasnost u Savjetu bezbjednosti bez obzira na osporavanja nametanja njegovih odluka, ali ovaj nije. On hramlje na jednu nogu. Sada se postavlja pitanje može li on praktično biti protektor? Jer, nametati određene zakone, određene odluke, kreirati određena rješenja to je druga riječ za protektorat”, govori u intervjuu “Jedan” Šarović.

Dodik možda vuče poteze koji će dovesti do još dramatičnije situacije

Mirko Šarović pretpostavlja da lider SNSD-a Milorad Dodik kalkuliše kako ovu novonastalu krizu može da pretoči u neki svoj dobitak.

„Dodik misli da ovo sada može da preobrati u svoju korist i da možda koristi sada mehanizme koji mu stoje na raspolaganju da krizu možda učini još dramatičnijom. Odgovara mu to, a ne smirivanje. I onda na talasu te krize da se možda ponovo promoviše u nekog nacionalnog heroja koji se sada bori za pravdu i prava Republike Srpske, pokušavajući da se amnestira da je on jedan od velikih krivaca za ono što se desilo unazad osam mjeseci“, kaže Šarović. 

SDS Dodikove poteze  smatra neracionalnim, jer su, kako kaže, Šarović ti potezi više okrenuti njegovom rejtingu, nego rejtingu njegove stranke, dok su intersi Republike Srpske potpuno zanemareni.

“Republici Srpskoj velike krize ne odgovaraju. Više joj odgovara stabilna situacija, razvoj zemlje, ekonomija, napredak, stabilnost i očuvanje Dejtonskog sporazuma”, smatra Mirko Šarović. 

Postoje dodirne tačke sa Dodikovom politikom. Problem je način na koji je provodi

Lider SDS-a smatra da je najbolje za njegovu stranku da što manje slijedi političku stazu Milorada Dodika, mada na njoj ima i dodirnih tačaka sa željama i htijenjima Srpske demokratske stranke.

„U ovom ludilu u koje smo mi ušli, u ludilu koje u osnovi možda ima pravdu i pravo, jer o onim stvarima o kojima je on govorio, ne može se reći da nema pravde i želje vezano za povrat određenih nadležnosti, ali ne na način kako on to čini. Ne jednostrano, ne na način da se ovdje stvori takav krizni ambijent koji može da izazove i rat u ovoj zemlji. Znači, ja mislim da je to loš put“, kategoričan je Mirko Šarović. 

On smatra da SDS mora da kreira vlastita rješenja, pogotovo ukoliko dobije šansu i postane kredibilan pa ih bude mogao provesti kroz institucije vlasti. To je za Šarovića opcija koju priželjkuje.

Ne treba da se „bodemo“ sa Amerikom, Njemačkom i Britanijom…

Lider SDS-a bi, kada bi bio u poziciji da kreira politiku u Republici Srpskoj, zaustavio politiku koju žargonski naziva „šiljkom u oči“. Takva politika, smatra,  nikome nije donijela ništa dobro.

„Republika Srpska je mala, siromašna republika čiji je uticaj minoran, u kome mi ne treba da se bodemo sa Amerikom, sa Njemačkom, sa Britanijom. Možemo da imamo svoj stav pošten, ali ne trebamo da omalovažavamo te zemlje, ne trebamo da jednog kancelara nazivamo pogrdnim imenima ili američkog predsjednika, čak i onda kada se sa njima ni u čemu ne slažemo“, kaže Šarović.

On predlaže politiku koja neće proizvesti nove sankcije, a do toga se, kako kaže,  može doći demokratizacijom i otvorenosti društva, promjenom načina informiranja javnih medija, saniranjem korupcije.

Sankcije Rusiji? Dajte nam kandidatski status, pa podržavamo?

Sankcije Rusiji ne bi trebalo da budu tema koja će dodatno podijeliti političare i javno mnijenje u Bosni i Hercegovini. U SDS-u smatraju da je dovoljno zadržati se na opciji u kojoj se poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, uz želju za što skorije okončanje rata. Za sankcije, smatra Šarović, mjesta nema.

„Uostalom, nismo ni zemlja kandidat. Možda bi bilo pametno da kažemo: Dajte nam kandidatski status, a onda nas obavežite, što je i pravilo Evropske unije, obavežite nas da poštujemo politiku Evropske unije. Na neviđeno da slijedimo ono što radi Evropska unija, a nismo obavezni i mnogo će nas i skupo koštati za takvo nešto. Ili, ako ima neko da nam da tu milijardu, ili dvije što ćemo da izgubimo, to je već drugo pitanje. Ne vidim sada napinjanje da vodimo unutrašnje borbe vezano oko sankcija ako nas niko na to ne tjera i nemamo obavezu spram toga“, pita se Šarović.

Predsjednik SDS-a smatra da u Ukrajini ne ratuju Ukrajina i Rusija, već se vodi mnogo ozbiljniji ratni sukob.

Intervju Jedan pogledajte večeras u programu BHT1 u 20 sati.

izvor : bht1

“Program novčanih podrški u poljoprivredi i ruralnom razvoju za 2022. godinu u iznosu od 106.000.000 KM sa mjerama podrške koje trebaju doprinijeti održivosti i unapređenju poljoprivredne proizvodnje, a koji je Vlada Federacije BiH usvojila protekle sedmice, stupio je na snagu”, saopćeno je iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Program novčanih podrški u poljoprivredi i ruralnom razvoju za ovu godinu omogućava da, nakon što kantoni dostave obrađene zahtjeve, budu isplaćena sredstva podrške poljoprivrednim proizvođačima.

“Federalno ministarstvo poljoprivrede je u saradnji sa Federalnim ministarstvom finansija osiguralo sredstva za isplate novčanih podrški u poljoprivredi i ruralnom razvoju. Zbog toga smo uputili poziv svim kantonalnim ministarstvima nadležnim za poslove poljoprivrede da ubrzaju proces obrade zahtjeva poljoprivrednih proizvođača, kako bi se nakon dostavljenih obrađenih zahtjeva stvorili preduslovi za isplate novčanih podrški. Poljoprivrednicima je danas, pored visine poticajnih sredstava bitna i redovnost isplata kada im je to najpotrebnije, tj. u vrijeme proljetne sjetve”, istakli su iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Pročitajte više na:

https://www.akta.ba/vijesti/bih/147489/poziv-kantonima-da-ubrzaju-obradu-zahtjeva-za-isplatu-sredstava-podrske-poljopri

Izvor: akta.ba