Radio Donji Vakuf

Category: Vijesti

  • Bolnica u Novoj Biloj nabavlja mamograf uređaj najnovije 3D generacije

    Izvor: Centralna.ba

    Radi se o iskoraku u dijagnostici liječenja dojke. Stručan kadar iz disciplina citologije, kirurgije, patologije i radiologije već radi u bolnici u Novoj Biloj, a isti će se dodatno osnažiti kroz procese usavršavanja u suradnji s kliničkim centrima iz Republike Hrvatske, radeći s eminentnim stručnjacima. Paralelno, u planu je i nabava suvremene medicinske opreme, točnije mamografskog uređaja najnovije 3D generacije.

    Navedene aktivnosti su izuzetno važne za pacijentice iz Kantona Središnja Bosna. Naime, karcinom dojke jedan je od najčešćih karcinoma uopće. Prema statistici, 1 od 8 žena tijekom života, razvit će karcinom dojke. Redovitim mamografskim pregledima i ranom dijagnostikom karcinom dojke, moguće je otkriti u ranoj fazi, a stopa preživljavanja u tom slučaju prelazi 90%. Milimetarske promjene mogu biti detektirane samo na suvremenim i iznimno osjetljivim mamografskim uređajima opremljenim digitalnim ravnim detektorom visoke rezolucije za klasične 2D mamografske snimke, 3D tomosintetske snimke dojke iz više projekcija snimane u manje od 4 sekunde te specijalnim programima za generiranja sumacijskih 2D snimki nastalih iz 3D tomosintetskih snimki čime se dobije više dijagnostički iznimno upotrebljivih snimaka uz istovremeno smanjenje količine zračenja pacijenta.

    Mamografski uređaji najnovije generacije imaju i mogućnost kompresiranja dojke specijalnim zaobljenim kompresorijima koji znatno smanjuju osjećaj boli kod pacijenata tijekom mamografskih snimanja. Jednom otkriveno sumnjivo područje moguće je biopsirati iglom koju navodi tomosintetski sustav uz preciznost bolju od jednog milimetra.

    Važno je istaknuti kako se u Hrvatskoj bolnici „Dr.fra Mato Nikolić” se već dugi niz godina rade citološke FNAB biopsije dojke, a već nekoliko godina i CORE biopsije, koje su dosta superiornije s obzirom da se radi o dosta reprezentativnijem uzorku iz kojega je moguće odrediti i hormonalni tip tumora koji je značajan za daljnje onkološko liječenje. CORE biopsije koje su se radile u bolnici su bile na već ultrazvučno detektiranim promjenama koje su vrlo često bile detektabilne i palpacijski što je nažalost u dosta slučajeva već poodmakla faza bolesti. Kombiniranjem CORE biopsije navođene 3D tomosintezom vrlo lako bi bile dostupne promjene koje su iznimno male (4 mm pa i manje) te bi iste mogle biti detektirane u iznimnoj ranoj fazi bolesti kad se još radi o lokalnoj bolesti. CORE biopsija uz 3D tomosintezu je već zlatni standard u dijagnostici promjena u dojci u naprednim svjetskim centrima za bolesti dojke i s tim korakom se stvaraju preduvjeti za formiranje jednog takvog centra u ovoj ustanovi.

     

     

     

     

     

     

  • Helez poručio partnerima iz “Trojke”: SDP će dati kandidata za Predsjedništvo, a ne male stranke

    Helez poručio partnerima iz “Trojke”: SDP će dati kandidata za Predsjedništvo, a ne male stranke

    Iako “Trojka” koju čine SDP, NiP i Naša stranka već više od mjesec dana pokušava i najavljuje da će saopćiti ime zajedničkog kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, to se još nije desilo.

    No, napokon je konkretan bio potpredsjednik SDP-a Zukan Helez koji je gostujući u programu televizije N1 partnerima iz “Trojke” jasno poručio da će SDP dati kandidata za Predsjedništvo, a ne male stranke.

    – Ja želim ovdje jasno da kažem. Pojavljuju se neke špekulacije, mi još na organima stranke nismo o tome raspravljali. Imaju dogovori sa strankama “Trojke” i nekim drugim strankama. Pokušava se, međutim, mi kao najjača stranka nećemo dozvoliti ovim malim strankama nekim, ne kažem malim ideološki, ali sve se gleda po broju glasova. SDP je najjači ubjedljivo od ovih sad koje okupljaju. Mi smo prepustili da svi načelnici općina u Sarajevu budu neki drugi, mi nismo nijednog imali, morate imati neki kompromis – rekao je Helez.

    Potom je dodao:

    – Mi imamo sjajnih kandidata, ja sam uvijek rekao 7-8 ljudi u SDP-u u ovom momentu ja vidim, ja mogu evo jednog čovjeka reći. To je prof. dr. Mirza Kušljugić koji je bio dva mandata ambasador u Ujedinjenim nacijama… On je jedan od tih kandidata i ima puno kandidata iz SDP-a koji bi mogli pobijediti.

    Kušljugić je tako treće ime koje se u ovom kontekstu spominje iz SDP-a, nakon Nermina Nikšića i Denisa Bećirovića. Izlaženje u javnost sa imenima na taj način nije prošlo bez trzavica, pa su tako iz NiP-a poručili da neće podržati Nikšića, dok su iz SDP-a “odgovorili” da oni neće podržati “bivše zelene”, što je aluzija na Denisa Zvizdića, bivšeg funkcionera SDA koji je prešao u NiP.

    Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković najavio je još sredinom aprila da će vrlo brzo biti poznat načelni dogovor, a nakon toga i ime kandidata, ali od toga za sada nema ništa. Osim varnica na relaciji NiP-SDP o ovom pitanju, uz mudru šutnju Naše stranke, konkretniji pomaci nisu napravljeni.

    Ipak, poslije Helezovog istupa znakovito je i to da je na Facebooku danas osvanula stranica podrške Mirzi Kušljugiću kao kandidatu za člana Predsjedništva BiH. Pitanje je međutim da li će treće SDP-ovo ime u ovoj priči naići na konačno odobravanje u “Trojci” i drugim strankama koje se spominju u kontekstu podrške takvom kandidatu.

    Faktor

  • CIK BiH / Ko želi u trku za Predsjedništvo BiH mora platiti 25.000 KM

    CIK BiH / Ko želi u trku za Predsjedništvo BiH mora platiti 25.000 KM

    Centralna izborna komisija (CIK) BiH povećala je takse za ovjeru prijave političkog subjekta za učešće na opštim izborima 2022. godine, pa će tako partije za izbore člana Predsjedništva BiH umjesto 20.000 morati da plate 25.000 KM, a nezavisni kandidati koji se prijave za trku u Predsjedništvo BiH umjesto 10.000 KM moraće da plate 13.000 KM.

    Također, političke partije taksu za ovjeru za izbore poslanika u Predstavnički dom parlamenta BiH za ove izbore platiće 25.000 KM, a za prošle ta taksa iznosila je 20.000 KM.

    Kada je riječ o izborima za poslanike u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i Narodne skupštine Republike Srpske, partije će morati da plate 18.000 KM umjesto 14.000, koliko su plaćale na izborima 2018. godine, dok će za učestvovanje na izborima za kantonalne skupštine partije plaćati 13.000 umjesto 10.000 KM, koliko su plaćale na prošlim izborima.

    Povećana taksa

    “Taksa je povećana u skladu sa značajem nivoa organa vlasti za koji se prijavljuju za ovjeru, ali i zbog realnih situacija da se pojedini subjekti, uglavnom nezavisni kandidati, prijavlju za učešće na izborima radi mjesta koja im po zakonu pripadaju u biračkim odborima, a što zna biti izvor zloupotreba u izbornom procesu, posebno na dan izbora”, rekla je za Nezavisne novine Maksida Pirić, stručna savjetnica za odnose sa javnošću Centralne izborne komisije BiH.

    Kao i političkim partijama, taksa je značajno povećana i nezavisnim kandidatima, pa će tako oni koji žele učestvovati na izborima za poslanike u Predstavničkom domu BiH umjesto 10.000 za ove izbore platiti 13.000 KM, dok će za entitetske skupštine umjesto 7.000 morati da plate 9.000 KM, dok će za kantonalne skupštine morati da plate 7.000 KM umjesto 5.000, koliko je bilo na prošlim izborima.

    “Uplaćeni novčani iznos takse za ovjeru se vraća na način utvrđen članom 4.16 Izbornog zakona BiH. CIK će pokrenuti proceduru povrata novca kod nadležnog organa u roku od 15 dana od dana objave izbornih rezultata u službenim glasilima u Bosni i Hercegovini”, navodi se u Pravilniku o prijavi i uslovima za ovjeru političkog subjekta za učešće na opštim izborima 2022. godine.

    U suštini, taksa će biti vraćena političkim partijama ili nezavisnim kandidatima ukoliko za člana Predsjedništva BiH, predsjednika RS osvoje 1/3 glasova od ukupnog broja glasova koje je osvojio izabrani član Predsjedništva, predsjednik RS ili potpresjednik RS.

    Nezavisni kandidati

    Za vraćanje takse za izbore za entitetske skupštine partije i nezavisni kandidati morat će osvojiti više od tri posto broja važećih glasova.

    Vehid Šehić, bivši predsjednik Centralne izborne komisije BiH, kaže za Nezavisne novine da je dobro što su takse povećane jer će to makar malo uozbiljiti izborni proces, mada će manipulacija i dalje biti.

    “Svjedoci smo da se prijavljuju nezavisni kandidati za koje se znalo unaprijed da neće dobiti nijedan glas jer ne glasaju ni sami za sebe. Ta praksa je krenula 2004. godine i to su u stvari nezavisni kandidati koje prijavljuju politički subjekti da bi dobili što više mjesta u biračkim odborima”, rekao je Šehić.

    On naglašava da je javna tajna da i male stranke prijavljuju izbore isključivo zbog prodaje mjesta u biračkim odborima jer je to postao biznis, ali da bi se spriječile takve stvari, treba mijenjati Izborni zakon.

    Radiosarajevo.ba

  • Tijelo Ivice Osima danas će biti prebačeno u BiH

    Tijelo Ivice Osima danas će biti prebačeno u BiH

    Nakon velike komemoracije jednom od najvećih stručnjaka i imena u svijetu sporta u Bosni i Hercegovini, a koja je održana u austrijskom Grazu, tijelo Ivice Osima bit će danas prebačeno u Bosnu i Hercegovinu, saznaje N1.

    Prema informacijama do kojih je došao N1 papirologija za transport je završena, te će tijelo Ivice Osima već danas biti u našoj zemlji.

    Ivica Osim će biti sahranjen 14. maja u Sarajevu

    U iščekivanju sahrane, koja će biti obavljena u subotu 14. maja Fudbalski savez Bosne i Hercegovine BiH i FK Željezničar otvorili su knjige žalosti u koje se mogu upisati svi koji to budu željeli, a komemoracija velikom Švabi bit će održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

    Satnica komemoracije i sahrane još uvijek nisu utvrđeni.

    Ivica Osim preminuo je 1. maja u Austriji, gdje je proveo posljednje godine života.

    Komemoracija bh. fudbalskoj legendi održana je u srijedu u Grazu, na Merkur Areni, odnosno domu Sturma.

    Osim je izabran za trenera stoljeća u Sturmu, a nekoliko hiljada navijača stiglo je da posljednji put pozdravi nekadašnjeg trenera kluba.

    Posebno je upečatljiv bio trenutak kada su navijači upalili baklje, a s tribina je grmilo skandiranje Osimu.

    Osim je počasni građanin Graza, počasni predsjednik Željezničara i počasni predsjednik Fudbalskog saveza BiH.

    Faktor/N1

  • Drskost / Vozač Porschea optužen za prijetnje policajcu: “Samo da se hoće zaratiti”

    Drskost / Vozač Porschea optužen za prijetnje policajcu: “Samo da se hoće zaratiti”

    Protiv Gorana Alagića (40) Općinski sud u Zenici potvrdio je optužnicu koja ga tereti da je, nakon što ga je, dok je vozio Porsche, zaustavila policijska patrola, prijetio jednom od policajaca, rekavši mu, između ostalog, da ima želju da se s njim pobije, te da “ne bi ostao na nogama ni dvije sekunde”.

    Sve se to, kako se navodi u optužnici, dogodilo 19. decembra prošle godine, 25 minuta nakon ponoći, kada su policajci B. M. i A. H. zaustavili Alagića, te posumnjali da je pijan i od njega zatražili vozačku i saobraćajnu dozvolu.

    “Na to je on drsko odgovorio, obraćajući se B. M: ‘Opet ti, jesi l’ se to ti meni natovario’, a potom mu je rekao: ‘Bože, samo da se zarati, da ovaj Dodik započne, pa da ja počnem zavoditi red u Zenici‘, te negodovao, ističući da neće da ga alko-testira B. M., obraćajući mu se: ‘Od danas mi je ovaj otvoreni neprijatelj’”, stoji u optužnici.

    Alko-testiranje je preuzeo policajac A. H. i, kako se navodi, Alagiću je utvrđen 1,21 promil, a optuženi je nastavio s prijetnjama B. M.

    “Rekao mu je: ‘Koji ti je ovo put dosad, četvrti? Samo da se hoće zaratiti, ti si mi od danas otvoreni neprijatelj, zapiši to sebi, imam želju da se pobijem s tobom, ja ti garantujem da ne bi ostao na nogama ni dvije sekunde’, nakon čega ga je B. M. upozorio na ponašanje, na što mu je on odgovorio: ‘Kad skineš uniformu, hajde na Smetove da se mi potučemo, nećeš ni minutu ostati na nogama’”, navedeno je u optužnici, a potvrđeno je Nezavisnim novinama.

    Kako se dodaje, policajci su mu tada saopćili da je isključen iz saobraćaja i pozvali ga da potpiše prekršajni nalog, što je on odbio.

    Radiosarajevo.ba

  • Vitez / Danas dženaza ubijenih u Ahmićima, porodici Salkić i sedmero djece!

    Vitez / Danas dženaza ubijenih u Ahmićima, porodici Salkić i sedmero djece!

    Na Šehidskom mezarju u Vitezu danas poslije ikindije-namaza bit
    će obavljeni dženaza i ukop devet mještana mučki ubijenih u
    stravičnom zločinu kojeg su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane
    (HVO) počinili tokom operacije “48 sati pepela” i masakra u
    Ahmićima 16. aprila 1993.

    Piše: Faruk Vele

    Svoj smiraj će 29 godina poslije užasnog zločina naći će dvoje odraslih, te čak sedmero djece iz Viteza! Među njima je cijela porodica Salkić: supružnici Emsad (1955.) i Nihada (1959.) iz mjesta Nadioci (MZ Ahmići), te njihovo troje djece: Senad (1979.), Nermin (1982.) i Melisa Salkić. Mala Melisa je u trenutku ubistva imala tek osam godina.

    Porodica i stanovnici Viteza će se oprostiti i od brata i sestre
    Adisa (1978.) i Adise (1981.) Salkić, djece, također, ubijenog
    Esada Salkića, kao i braće Edin (1976.) i Elvedin (1979.)
    Čerimića.

    Ahmići  / Zagrljeni u smrt: Emsad, Nihada i njihovo troje djece ubijeni su zajedno

    “Pozivamo sve pojedince, udruženja, sportske kolektive i sve
    druge organizacije koje egzistiraju na području općine Vitez, tako i širom BiH, da dođu u što većem broju, da odamo počast i
    posljednji put ispratimo naše najmilije na bolji svijet, a koji će tek
    nakon 29 godina naći svoj smiraj. Molimo Allaha dž.š. da naše
    šehide učini našim šefadžijama na Sudnjem danu. Amin, navodi
    se u obavještanju Udruženja 16. april 1993. godine iz Viteza.

    Iza agencijske vijesti s početka aprila ove godine krila se, dakle,
    strašna istina o cijelim porodicama zbrisanim tokom masakra na
    područu MZ Ahmići aprila 1993. godine. Identitet ovih žrtava je
    najprije utvrđen putem DNK metode da bi jučer taj identitet
    potvrdili i članovi njihovih porodica.

    Imena ovih žrtava, koje su se vodile kao nestale osobe, nalaze se
    na spomen-ploči 116 žrtava masakra u Ahmićima.

    Bili su samo djeca…

    “Riječ je o porodici iz mjesta Nadioci. Tokom akcije HVO-a 16.
    aprila 1993. godine. Vjerovatno kada su vidjeli da su sela počela
    da gore, pokupili su djecu, sjeli na traktor i krenuli su prema
    mjestu Gruber i Zenici, kako bi se spasili. Dočekani su od strane
    HVO i svi su pobijeni, uključujući djecu: Melisa (8), Nermin (12) i Sead (14). Kompletna porodica je uništena. Emsada Salkića sam
    poznavao. Bio je ugledni čovjek, trgovac. Znam njegovo porijeklo.
    To je fina i čestita porodica“, kazao je ranije za Radiosarajevo.ba iz predsjednik Udruženja žrtava „16. april“ iz Ahmića, Atif Ahmić.
    Na udaru bojovnika HVO-a porodica Salkić je bila i nešto prije
    masakra u Ahmićima.

    Naime, u februaru 1993. Tomislav Cicko Bralo na svirep način
    je ubio i spomenutog Esada Salkića u njegovoj kući u Nadiocima,
    što bilježi historičar, dr. Amir Kliko u knjizi “Rat u srednjoj Bosni
    1992.-1994.”

    General Tihomir Blaškić se tada izvinio za ubistvo Esada
    Salkića. Rekao da Bralo „već dva mjeseca nije pripadnik HVO-a,
    da će bit uhapšen i suđen“. Međutim, Bralo je pušten upravo 15.
    aprila 1993., da bi dan kasnije činio zvjerstva u Ahmićima! Dva
    mjeseca nakon zločina za koji se Blaškić, dakle, izvinio,
    ubijena su i Esadova djeca, maloljetni Adis i Adisa, koji će,
    danas, također, biti ukopani.

    Zašto su prebačeni u Mostar?

    U petak, 4. aprila ove godine potvrđen je identitet i braće
    Čerimić, također iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edina rođenog
    1976. godine i njegovog tri godine mlađeg brata Elvedina
    (1979).

    “Gotovo svi Bošnjaci iz sela Nadioci, koji su tu živjeli sa
    komšijama katolicima, pobijeni su tih dana. Ostala jedna porodica Čemirmića“, pojašnjava nam Atif.

    Posebno je indikativna i nadasve tragična priča o tome kako
    su Salkići i ostali iz Viteza završili na lokalitetu Međine kod
    Mostara!?

    “Žalosno je što se to odigralo. Mi smo imali dojavu od mještana
    Nadioka, katolika, prije par godina da se oni nalaze na jednoj
    lokaciji. Obavijestili smo gospodina Amora Mašovića.

    On i njegov tim su izašli na teren, ali nisu našli ništa. Lokacija
    je sto posto bila tačna, ali su u međuvremenu posmrtni ostaci,
    očito, iz Viteza prebačeni u Mostar, u zajedničku grobnicu Međine – da se uklone tragovi zločina…“, objašnjava nam Ahmić.

    Na pitanje kada se to dogodilo, odgovara da je riječ o
    početku 2000-tih.

    Ubili više od 20 ljudi

    Udruženje žrtava iz Ahmića potražuje ukupno 22 žrtve. S novim
    ekshumacijama taj broj je smanjen. Žrtve nastavljaju tražiti…
    U knjizi “Genocid u Ahmićima 1993.” autor Rasim Muratović
    donosi iskaze svjedoka. Jedna od njih, Abdulah Ahmić, je
    potvrdio saznanja i o ubistvima civila u mjestu Nadioci.

    “Saznat ću, kasnije, da su u Nadiocima ubili preko 20 ljudi,
    među kojima žene, djecu i starce, dakle sve su pobili“, rekao
    je.

    Ko stoji iza ovih zločina? U spomenutoj knjizi “Rat u srednjoj
    Bosni 1992.-1994.” dr. Kliko bilježi da su jedinica Jockery iz
    Busovače i jedinica 4. Bojne Vojne policije HVO “brzo ovladali
    Ahmićima i Nadiocima nakon čega je počeo pokolj nad
    bošnjačkim stanovništvom”.

    “Nisu poštedjeli nikoga. Klali su, strijeljali i žive spaljivali
    pripadnike ARBiH, žene, djecu, starce i invalide. Ubili su 116
    civila i pripadnika ARBiH“, zaključuje Kliko.

    Ekshumacija i identifikacija su, nažalost, potvrditi ove navode.

    Nastavljači tragičnih politika

    Zločini u Ahmićima kod Viteza, Stupnom Dolu (Vareš) i okolnim
    mjestima srednje Bosne, potom, recimo, pakleni plan HVO-a da u
    Starom Vitezu detoniraju cisternu punu eksploziva u namjeri da
    ga potpuno unište (o čemu je potresno pisao Dragan Bursać),
    zajedno sa kasnijom pogibijom osmero hrvatske djece u
    Vitezu od granate s položaja Armije RBiH, a da ne govorimo
    o Prozoru, Gorenjem Vakufu, Mostaru, Stocu, Čapljini,
    odnosno Trusini, Grbovici, Uzdolu… (jer zločin je zločin)
    ispisuju priču o pogubnosti sukoba tokom 1993. i 1994. na
    širem području Hercegovine i srednje Bosne.

    On je, kao je potvrdo i Tribunal u Hagu, prije svega, bilo
    posljedica tragičnih fantazmi „arhitekte UZP-a“ hrvatskog
    predsjednika Franje Tuđmana (kojeg ovih dana veličaju i u
    Europskom parlamentu!?) njegove politike stvaranja etnički čistih
    područja putem „udruženog zločinačkog poduhvata“, s učešćem
    Hrvatske vojske (HV). To je, kao i danas, bio nadasve izraz
    političkog uvjerenja da Bosna ne može opstati kada se „hrvatske i
    srpske škare spoje“, te da se trebaju praviti nekakve granice „za
    povijest“.

    Užasno je da nastavljači takvih politika postoje i danas Hrvatskoj i
    BiH, te ne mogu i ne žele da spoznaju ove istine i tragičnosti tog
    puta za građane ove zemlje, ma kako se zvali. Ova priča i nastaje
    da bi ukazala na zastrašujuće razmjere širenja mržnje i opasnih političkih fantazmi, jer to neminovno vodi u zlo.

    Radiosarajevo.ba

  • Psihoterapeutkinja iz BiH o društvenim mrežama: Sve je više klijenata koji postanu depresivni zbog gubitka pratilaca

    Psihoterapeutkinja iz BiH o društvenim mrežama: Sve je više klijenata koji postanu depresivni zbog gubitka pratilaca

     

    Procjenjuje se da društvene mreže danas koristi oko tri milijarde ljudi, što je otprilike 40 posto svjetske populacije. Veliki problem se u posljednje vrijeme pojavio, a to je depresija povezana sa korištenjem društevnih mreža. Kako je za Fenu rekla psihoterapeutkinja dr. sc. Vahida Djedović često i u svojoj psihoterapijskoj praksi susreće slične klijente, naravno, to su oni koji postanu svjesni svojih suicidalnih misli i ipak se pobrinu za sebe.

    Posljednja naučna istraživanja potvrđuju depresiju i društvene mreže.

    – Što se tiče društvenih mreža, ovakvi klijenti su česti, posebno mladi ljudi koji postanu depresivni zbog iznenadnog gubitka određenog broja pratilaca, zbog nemogućnosti savršene fotografije, fotošopa, pogrdnih komentara – ističe Djedović.

    Najkraće rečeno, dodaje Djedović, depresija je poremećaj raspoloženja, a manifestuje se osjećajem jake tuge, neraspoloženja, razočarenja, usamljenosti, besperspektivnosti, beznadežnosti, a razloziiI uzroci depresije su individualni i zavise od same ličnosti.

    – Na primjer, oni koji vide negativizam u svemu (pesimisti), više su skloni depresiji od optimista, zatim, tu su finansijski problemi, česte stresne situacije, neka fizička oštećenja (moždani udar, srčani udar…), preseljenja, gubitak posla, odlazak u penziju – samo su neki od primjera – kazala je.

    S obzirom na količinu vremena provedenog „online“, stiče se dojam da su se životi „preselili“ u virtuelni svijet, a stvarni život je pao u drugi plan.

    Koliko je snažan utjecaj društvenih mreža, svjedoči i izjava jednog korisnika: „Ako nisi na Facebooku ili Instagramu, ti zapravo ne postojiš“.

    – Iako društvene mreže imaju svojih prednosti, pa tako zahvaljujući njima možemo ostvariti i odličnu poslovnu saradnju, proširiti posao, sklopiti nova poznanstva i obnoviti stara prijateljstva, ne smijemo zaboraviti i na njihove opasne učinke na naše zdravlje – stava su psiholozi iz Hrvatskog udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije.

    Naime, naglašavaju da pretjerano korištenje društvenih mreža može povećati nemir i tjeskobu te povećati rizik od depresije, čak i samoubistva.

    Društvene mreže stalno nas podsjećaju na to da su slika koju stvaramo o sebi i dojam koji ostavljamo na druge zapravo važniji od onoga što mi doista jesmo.

    Psihoterapeutkinja Djedović ističe da se sad živi jedan svijet društvenih mreža i tu se ne može ništa učiniti. Svaki dan, skoro, pojavi se neka nova mreža i zove nove ljude da se priključe. Veliki broj ljudi je na nekoj od društvenih mreža, neki ljudi se ne odvajaju od svojih “pametnih” telefona.

    Ovisni o pamtnim telefonima

    – Mislim da smo, generalno, postali ovisni o pamtnim telefonima, jer, preko njih plaćamo račune, vršimo transakciju novca, pišemo poruke, pisma, imamo online sastanke. No, veći je problem “takmičarski duh” koji se stvara na mrežama po principu „ko će brže, bolje, ljepše, više…“ u prvi plan stavlja ego, a to u konačnici vodi do velikog nezadovoljstva, frustracije, nemira, osjećaja da nam stalno nešto nedostaje i izmiče – kaže Djedović.

    Naglašava da upravo, “savršeni životi” (jer na društvenim mrežama svi žive savršene živote, a opet svi znaju da je to laž) i stalno prikazivanje raznih destinacija, osmijeha, zajedništva u ovima koji gledaju takve slike, pokreću sumnju u vlastiti život. Jer, tamo se prikazuje savršenstvo, a svi, kako kaže, znaju da je savršenstvo nemoguće dostići.

    – Usporedite ono što vidite u stvarnosti sa slikama na društvenim mrežama, gdje su lica neprestano nasmijana, snimljena u savršenom ambijentu, samo kako bi vam dala do znanja da „žive izvrsno, puno putuju, fantastično jedu, odlično se zabavljaju“ i sl. Upravo ta nerealna slika u mnogima koji to prate stvara snažnu tjeskobu koja izvire iz pitanja: „Zašto moj život ne izgleda tako? – istakla je.

    Negativni učinci društvenih mreža na mentalno zdravlje su mnogobrojni.

    – Društvene mreže mogu stvoriti snažnu ovisnost. Jednom kad se „zakačimo“ na Instagram ili Facebook, zaista je teško imati kontrolu nad time koliko ćemo vremena provesti „online“ jer izgubimo pojam o vremenu. Neprestano provjeravanje statusa, lajkanje, ostavljanje komentara i sl. još nas više veže za društvene mreže. I mnogi sve teže podnose duže vremena biti „offline“ – stav je Hrvatskog udruženja.

    Danas se ovisnost o društvenim mrežama, osobito kod mladih upravo zbog psihičkih poremećaja i porasta broja samoubojstava, smatra problemom kojemu treba ozbiljno pristupiti.

    Britanska studija pokazala je da se 70 posto korisnika društvenih mreža općenito ne može opustiti kada nisu „online“.

    – Pretjerano korištenje društvenih mreža dovodi do nemira, tjeskobe, zabrinutosti, pomanjkanja koncentracije i fokusa, a može uvelike narušiti i kvalitetu sna zbog smanjene proizvodnje hormona melatonina – pokazala je studija.

    Oni koji puno vremena provode na Facebooku općenito su nezadovoljniji svojim životom nego drugi, pokazala su istraživanja.

    Kako je zaključeno iz Britanske studije razlog je vrlo jasan, „savršeni“ profili postaju ideal kojem mnogi teže. No taj im ideal neprestano izmiče zato što se realni život, poput rijeke, neprestano mijenja, prepun je izazova i ne možemo ga ugurati u okvir „savršene slike“.

    Djedović navodi primjer da ako “bismo nekim slučajem bili privedeni u policijsku stanicu, a imamo pravo na samo jedan poziv, čiji bismo broj pozvali, a da ga znamo napamet? Kao da nas zaglupljuju ovi tzv. “pametni” telefoni.”

    Rade, smiju se, druže se, ali u sebi duboko pate

    – Nedavno sam radila sa klijenticom koja je bila depresivna, a razlog njene depresije našla je na društvenim mrežama. Imala je skladne odnose u svojoj porodici. Ona, muž i njhovih troje djece, često su slobodno vrijeme provodili zajedno. Išli su na izlete, družili se bez telefona i ona je, gledajući razne objave i fotografije na društvenim mrežama, počela vjerovati kako oni ne žive ni upola tako lijepo kao što žive njene prijateljice, koje svaku situaciju zabilježe i podijele fotografije javno. Rekla je da oni nikada i ne nose telefone sa sobom i nemaju kad ni da se slikaju – potcrtala je Djedović.

    Kao poseban problem ističe takozvanu nasmijanu depresiju koja još nije zabilježena u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ali se sve češće spominje.

    – Ljudi ni sami ponekad nisu svjesni da imaju ovakav oblik depresije, jer rade, smiju se, druže se, ali u sebi duboko pate. Međutim, najteži dio ovog problema jeste što ovi ljudi nerijetko imaju samoubilačke misli, a njihovi prijatelji i porodica ne primjećuju ništa – navodi ona.

    Ipak, kao pomoć, naglašava da postoje neki znakovi koji ukazuju da bi osoba mogla imati skrivenu depresiju.

    – Najčešće se ogleda u promjeni ponašanja, u apetitu, slobodnom vremenu, gubitak koncentracije, iznenadni pesimizam… Oni koji dobro poznaju ovakvu osobu, mogu primijetiti da nešto nije u redu i reagovati.

    Ističe da često u svojoj psihoterapijskoj praksi susreće slične klijente, naravno, to su oni koji postanu svjesni svojih suicidalnih misli i ipak se pobrinu za sebe.

    – Što se tiče društvenih mreža, u posljednje vrijeme i ovakvi klijenti su česti, posebno mladi ljudi koji postanu depresivni zbog iznenadnog gubitka određenog broja pratilaca, zbog nemogućnosti savršene fotografije, fotošopa, poogrdnih komentara – naglasila je.

  • Dan kada je srušena Ferhadija: Džamije služe i za zbližavanje ljudi, što nam itekako treba

    Dan kada je srušena Ferhadija: Džamije služe i za zbližavanje ljudi, što nam itekako treba

    Sedmog maja 1993. godine srušena je banjalučka Ferhat-pašina džamija, svima znana kao Ferhadija.

    Ostaci ruševina džamije odvezeni su na deponiju, a tog istog dana srušena je i obližnja sahat-kula, te džamija Arnaudija.

    Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u Banjoj Luci srušeno je 16 džamija, a dan rušenja Ferhadije proglašen je Danom džamija.

    Izgrađena je 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu, a izgradnju je finansirao Ferhat-paša Sokolović, bosanski sandžak beg.

    Za ponovnu izgradnju izdata je građevinska dozvola 2001. godine, ali pri polaganju kamena temeljca 7. maja 2001. godine došlo je do nereda i protesta, te je veliki broj protestanata kamenovalo i udaralo vjernike koji su prisustvovali ceremoniji postavljanja kamena temeljca.

    Mnogi su sa povredama primljeni u Banjalučku bolnicu a Murat Badić je usljed povreda zadobijenih tog dana preminuo 26. maja 2001.

    O značaju Ferhadije džamije i obilježavanju dana njenog rušenja od strane agresora za Faktor je govorio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Banja Luka hafiz Muamer efendija Okanović.

    – Kada je riječ o obilježavanju datuma rušenja Ferhat-pašine džamije, u subotu u 11 sati u Ferhat- pašinoj džamiji bit će upriličena akademija o sjećanju na rušenje džamije i ostalih džamija na području Banje Luke, Medžlisa Banja Luka.

    Rušenje ove džamije ima svakako jaku simboliku, kako za muslimane, tako i za građane BiH, koji imaju osjećaje prema vjerskim objektima koji po svojoj osnovnoj ulozi imaju za cilj spajanje, zbližavanje ljudi, nasuprot rušenja, destrukcije i svega onoga čemu smo mogli svjedočiti 1993. godine kada je Ferhat-pašina džamija srušena zajedno sa Arnaudija džamijom, obližnjom džamijom koja je na taj isti način doživjela rušenje.

    Hafiz Okanović kaže da je 7. maj značajan datum za muslimane, Bošnjake ali i za sve ostale građane BiH.

    – Važno je istaknuti taj datum, taj događaj kao priliku da se građani BiH, prevashodno muslimani koji imaju najveći sosjećaj prema džamiji i prema svim džamijama, osvijeste i da im to bude jedan vid prilike, simbola, koji će ukazivati na svjetliju i ljepšu budućnost. Posebno kada se osvrnemo na datum 7. maja 2016. godine kada je džamija ponovo otvorena, kada je zasijala u svom blještavilu koje joj i pripada – kaže hafiz Okanović.

    Na pitanje koliko pažnje posvećujemo džamijama i koliko je značajno da u njih idemo, hafiz odgovara:

    ZANIMLJIVOSTI O DŽAMIJI

    U obnovi banjalučke Ferhadije korišteno 68 posto orginalnog kamena

    – Ukoliko se osvrnemo na kur’anski narativ u kojem se opisuju džamije, primijetit ćemo da Kur’an konstatuje da džamije grade i izgrađuju oni koji su vjerni, odani Allahu dž.š., odnosno oni koji kroz svoju vrijednost i vjerovanje ističu dobročinstvo. U tom kontekstu Kur’an ističe kroz glagol kojim se označava građenje džamija jednu vrlo važnu sekvencu koja kazuje da građenje džamija podrazumijeva i dugovječnost tog prostora u kojem ljudi obavljaju molitvu, odnosno gdje obavljaju namaz i u kojem se zbližavaju – kaže hafiz Okanović, te nastavlja:

    – Što će reći da džamija nije samo mjesto koje kao objekat treba da predstavlja određenu vrijednost i simbol, već je to mjesto koje vjernici posjećivanjem oživljavaju i čine ga dugovječnim. Džamija kao objekat koji predstavlja veoma važnu sentimentalnu ulogu u životu jednog vjernika, muslimana, treba da odašilje i djeluje na način da pobuđuje taj praktični segment kojem treba da služi, odnosno za zbližavanje, za približavanje srca ljudi što u današnjem periodu posebno treba da bude istaknuto.

    Tokom agresije na BiH srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.

    Vojska Republike Srpske (VRS), potpomognuta snagama iz Srbije, srušila je 534 džamije, a ekstremisti Hrvatskog vijeća obrane (HVO) još njih 80.

    Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamija koliko ih je prije agresije bilo na prostoru BiH.

    Faktor

  • Ćiro uputio emotivnu poruku Travniku i Travničanima: Volim vas!

    Ćiro uputio emotivnu poruku Travniku i Travničanima: Volim vas!

    “Kao mlad čovjek sanjao sam da u Travniku imam ključeve od vlastitog stana, pa sam se već sa 17 godina, kada sam samo u flanelskoj košulji osvojio prvenstvo Jugoslavije u skijaškom trčanju, za njih izborio te dobio par metara kvadratnih koje sam mogao nazivati svojima. Sedamdeset godina poslije toga dobio sam, evo, ključeve od cijeloga grada. 

    Utvaram si da sam se i za to sam izborio.
    Zahvaliti, međutim, imam mnogima.
    Prije svega zahvaljujem svakome od onih 15.000 ljudi koji su jučer bili na utakmici Humanih zvijezda između BiH i Hrvatske, a uoči koje su mi predstavnici općine uručili odluku o tome da me proglašavaju Počasnim građaninom Travnika. Moj najbolji prijatelj iz djetinstva Izet Nalić zvani Grmalj, a kojemu također zahvaljujem što je došao na utakmicu te tijekom cijelog mog boravka u Travniku na raspolaganje mi stavio svoga veoma sposobnog unuka Damira kojega su moji prijatelji odmah prozvali Mali Grmalj, kaže da nikada u svojih 90 godina nije vidio toliki odaziv ljudi na Piroti. Ja još uvijek nisam toliko star kao on, ali ni ja ne pamtim nešto ovako veličanstveno… Bio sam baš ponosan na svoj grad koji je tom prigodom poslao poruku kako njih ne zanima toliko “suživot”, ta politički skovana fraza, koliko ih zapravo zanima ono što se zove “život”, te da je jedino oružje kojim se žele boriti – nogometna lopta. Zahvaljujem, nadalje, filmskoj ekipi Sportske televizije koja me tijekom cijelog boravka u mom rodnom gradu nije ispuštala iz kadra, njihovoj mladoj i talentiranoj redateljici Ireni Škorić koja me nije previše maltretirala već samo profesionalno usmjeravala u svoj umjetnički koncept za koji ne mogu reći da mi se nije svidio, te Miroslavu Paru koji mi ih je uostalom sve i prikačio. Snimaju me već više od pola godine za dokumentarni film “Legende hrvatskog sporta – nepoznato o poznatima – Miroslav Ćiro Blažević”, a koji bi do kraja godine pod pokroviteljstvom Hrvatskog olimpijskog odbora trebao svugdje biti prikazan pa da i drugi mogu vidjeti ljepote moga rodnog grada. Ovo putovanje im je bilo veliki test koji su, kako mi se čini, ipak položili.
    Hvala izaslanstvu iz Prištine što su mi poklonili dres reprezentacije Kosova i najavili sličnu inicijativu proglašenja počasnim građaninom i u Prištini, gdje sam također ostavio neki trag, a ne mogu da ne spomenem još jedanput i načelnika općine Travnik Kenana Dautovića i njegovu vrijednu ekipu suradnika bez kojih ništa od ovoga ne bi ni bilo moguće.
    Svim igračima obiju reprezentacija koji su došli, Ivici Džambasu koji ih je okupio te sudcu koji je u zadnjoj minuti dosudio jedanaesterac i tako, eto, omogućio da utakmica zavrsi nerješenim rezultatom 5:5 – također jedno iskreno hvala!

    Ovo su bila četiri zbilja iznimna dana u mome životu i emocije su me, da vam budem iskren, toliko preplavile da sam tek danas uspio sabrati misli i napisati ovu malu zahvalu uz koju stavljam i nekoliko fotografija. Obećajem, međutim, da ću narednih dana, kada dobijem još foto i video materijala, s vama podijeliti i neke druge dogodovštine s ovog emotivnog putovanja u grad kojim sam se oduvijek ponosio, a koji mi je upravo pokazao da i on isto čini sa mnom.

    Ključevi grada su, ništa se ne bojte moje Travničanke i Travničani, na sigurnom!

    Voli vas vaš Ćiro.”

  • Nana Hanka Šestan napunila 100 godina: Ima još jednu želju

    Nana Hanka Šestan napunila 100 godina: Ima još jednu želju

     

    Rođena je 6. maja 1922. godine u selu Strgačina kod Rudog, odakle je kao s grupom Bošnjaka, s početka drugog Svjetskog rata, da bi sačuvala živu glavu pobjegla i skrasila se u selu Lohinja Donja kod Gračanice.

    Upamtila je i propatila svega u životu. Kao omladinka učestvovala je u gradnji pruge Tuzla – Doboj.

    Izbjeglica iz Rudog

    Sa suprugom Omerom, proživjela je život radeći na poljoprivredi i u vodenici potočari.

    Suprug joj je umro u 57. godini. Danas živi u nedovršenoj kući, bez krova, pa o čemu god sa staricom započnemo priču, s obzirom da je pamet dobro služi, dobro vidi, a slabije čuje, priču skrene na još jednu, jediu želju, dok je živa. Da dobije krov, da joj kuća ne prokišnjava.

    • Stogodišnja nena ima jednu želju: Da joj dobri ljudi postave krov, da joj kuća ne prokišnjava

      Stogodišnja nena ima jednu želju: Da joj dobri ljudi postave krov, da joj kuća ne prokišnjava

      FOTO: H. ČALIĆ

    – Svašta se, moje dijete, predeveralo u životu. Ja sam bila izbjeglica prije 80 godina. Napali nas sa svih strana, a mi smo bježi u šumu. Ovdje u Lohinji ljudi su nas dobro primili.

    Kako onda, tako i danas. Čujem, povela se akcija da nam kuću pokriju, da ne prokišnjava na sve strane, kad udari kiša i snijeg. Da mi je dočekati i to, ne bi mi bilo žao umrijeti. Zdravlje me Bogu hvala još dobro služi, cijeli ramazan sam postila, pa dobri ljudi mi sa svih strana donosili vitre – kaže Hanka.

    • Humanista Adi Kurtovi Belo i supruga Sajda urucili tortu dar Alme Hadzikadunic

      Humanista Adi Kurtovi Belo i supruga Sajda urucili tortu dar Alme Hadzikadunic

      FOTO: H. ČALIĆ

    Adil Kurtović Belo, poznati humanista ovog kraja, dugogodišnji prosvjetni radnik iz sela Miričina, koji je uz pomoć dobrih ljudi do sada sagradio pet kuća beskućnicima, krenuo je u akciju i za nenu Hanku.

    Već je sakupio nešto građe, novca, ima obećanja iz gradske uprave Gračanice, dobri ljudi najavili su donirati građu za krovnu konstrukkciju.

    – Želju nani Hanki ispunit ćemo uz pomoć dobročinitelja za mjesec-dva – kaže Adil, te je starici Hanki sa suprugom Sajdom uručio tortu, dar Alme Hadžikadunić.

    Težak život

    – Eh, da je bilo da dođete danas popodne na nenin 100-ti rođendan, pa da vidite sile naroda koji će joj otvoriti vrata i donijeti darove. A, zaslužila je to ova dobra žena, koju život nije štedio. Ona se ni sa kime u selu nije zavadila, posvetila se suprugu, koji je davno umro, djeci, unučadima i vjeri.

    I kada je ostala bez supruga Omera, radila je u vodenici da djecu prehrani – kaže komšija Mersed Šestan.