Od 15. marta počinje drugi val dobrovoljnog projekta Federalnog ministarstva trgovine, trgovaca, proizvođača, potrošača i sindikata ”Zaključavamo cijene” i trajat će do 16. juna ove godine.
Popis proizvoda sa sniženom i zaključanom cijenom proširen je sa 40 na 60 proizvoda, saopćili su iz Federalnog ministarstva trgovine.
Kako su ranije i najavili, u novi popis uvršteni su i proizvodi koje koriste oboljeli od celijakije i dijabetesa. Naime, na prijedlog udruženja ovih grupa, trgovci su izašli u susret i cijene za četiri proizvoda za poseban režim ishrane snizili su i zaključali u naredna tri mjeseca.
Projekt koji je startao 15. decembra 2023. godine ocijenjen je uspješnim, kažu iz ministarstva dodajući da su kupci mogli uštedjeti na ovoj korpi proizvoda oko 15 do 20 posto. Proizvođači su ocijenili da je znatno poraslo zanimanje za proizvode koje su uvrstili u ovu korpu, te su se i oni dodatno angažirali da sudjeluju u nastavku projekta.
U prvom dijelu ovog projekta potrošači su istaknuli problem nedovoljno transparentnog označavanja proizvoda kod pojedinih trgovaca.
Stoga je, u cilju standardiziranja i unificiranja oglašavanja, dogovoreno da plakat s artiklima koji su dijelom projekta ”Zaključavamo cijene” i na kojem je fotografija proizvoda, ranija maloprodajna cijena i zaključana cijena, bude formata A1, a kataloška duplerica dimenzija 210×274 mm.
Također, postignut je dogovor da trgovinski objekti formata supermarketa i hipermarketa unutar objekta izdvoje jedan kutak pod nazivom ”Zaključavamo cijene” gdje bi radi lakšeg snalaženja kupaca na jednom mjestu bili proizvodi sa zaključanim cijenama, izuzimajući one proizvode koji ne mogu na taj način biti izloženi na polici (meso, pavlaka, sir,…), navodi se u saopćenju.
Komadići plastike pronađeni su u Milka Oreo pločicama mliječne čokolade. Zbog toga su inspektori izašli na teren. Izvršili su 18 inspekcijskih nadzora u većim trgovačkim centrima na prostoru Federacije BiH i van prodaje stavili 33 komada spornog proizvoda. Ovo je alarm za pitanje – znamo li šta nam se nudi na policama trgovačkih lanaca i šta u suštini jedemo?
Plastika u Milka Oreo pločicama mliječne čokolade od 37 grama, s rokom upotrebe do 18. augusta 2024. godine. Povlačenje takvih proizvoda koji predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje potrošača odgovornost je i zakonska obaveza subjekata u poslovanju s hranom.
U konkretnom slučaju, inspektori Federalne inspekcije za hranu izvršili su nadzore u maloprodajnim objektima većih tržnih centara i naložili odgovarajuće mjere jednom od kontroliranih objekata iz kojeg nisu bili povučeni navedeni proizvodi.
Koliko još na tržištu ima ovih spornih čokoladica, pitali smo uvoznika. Do izrade ove priče, kako su naveli – zbog proceduralnih poteškoća, nisu nam uputili odgovor.
S druge strane, iz Federalne uprave za inspekcijske poslove objasnili su da su proizvodi distribuirani u maloprodajne lance, zbog čega je glavni federalni inspektor zatražio inspekcijski nadzor svih kantonalnih inspekcijskih organa.
“Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja, postupajući federalni inspektori za hranu će protiv odgovornih lica poduzeti dalje zakonom propisane mjere”, kazali su iz Federalne uprava za inspekcijske poslove.
Kada čujemo da se u jednom slatkišu nalaze komadi plastike ne možemo, a da se ne zapitamo šta to jedemo i šta dajemo djeci?
I hrvatski mediji objavili su da se u toj državi povlači ova čokoladica, te da su iz kompanije “Mondelez International” napomenuli da nijedan drugi proizvod te kompanije niti bilo koji drugi proizvod Milka i Oreo brenda nisu zahvaćeni ovim slučajem, piše BHRT.
Ministar odrane BiH Zukan Helez gostovao je u emisiji Mreža Federalne televizije te je najavio da će BiH uskoro početi proizvoditi “dronove samoubice”.
Na konstataciju da se stiče dojam da smo sve dalje od NATO-a, Helez je rekao ‘kao i sve u BiH, zna se ko koči.
“To ljudi iz manjeg bh. entiteta ne kriju. Oni kažu da nisu za NATO integracije, međutim ono što njima ne ide u prilog – to je Član 84 Zakona o odbrani koji kaže decidno – dužni su oba doma Parlamenta BiH, Vijeće ministara BiH, Ministarstvo odbrane BiH da sve urade i ispune sve uslove da BiH postane član NATO-a, i tačka. Ono što otežava, ne volim govoriti o prethodnom sazivu Vijeća ministara, ali sigurno su napravili grešku, ne vjerujem da je to nesvjesno, kad su Komisiju za NATO integracije preimenovali 2021., Bisera Turković i Selmo Cikotić su glasali, u Saradnju sa NATO. Sad je to malo, ali je zakon stariji od podzakonskog akta. Mi se približavamo NATO savezu, Plan reformi ide. Mi smo spremni. Mi sada imamo nekoliko deklarisanih jedinica. Najbolja je laka pješadijska bataljonska grupa koja je potpuno usklađena sa NATO standardima, imamo još i deminerski tim koji je jako dobar, te vojnu policiju. Dok ovaj pjeva pod šatorima, mi polako idemo ka NATO savezu”, poručio je on.
“Preko nekih naših susjednih država vrši se blokada naoružavanja Oružanih snaga BiH, a preko Vijeća ministara. Međutim, mi imamo namjensku industriju koja je najbolja od svih u regionu. Ovo što je Aleksandar Vučić izjavio da ima dronove koje će oni proizvoditi, 5.000 dronova samoubica, to ćemo mi za 15 dana početi proizvoditi. Naša namjenska industrija je osposobljena do te mjere da može konkurisati svakoj namjenskoj industriji i to je ono što je dobro za BiH. Mi ćemo te dronove izvoziti, to je skupo na tržištu. To je ponos naše namjenske industrije“, tvrdi Helez.
U javnosti se posljednjih dana može čuti više verzija zahtjeva za borački dodatak. Udruženje Kamp boraca FBiH traži borački dodatak koji bi imali samo borci koji do sada nikada ništa nisu dobili od države, a koji bi iznosio pet KM po mjesecu provedenom u odbrani zemlje.
I generali bi imali borački dodatak
Jedinstvena organizacija boraca u BiH Unija veterana pokrenula je potpisivanje peticije u općinskim organizacijama za borački dodatak za sve pripadnike oružanih snaga BiH. Traže dvije marke po mjesecu učešća u Armiji, MUP-u ili HVO-u.
Tu je i treći zahtjev boraca koji traže borački dodatak u visini od 10 KM po mjesecu provedenom u odbrani zemlje.
– Mi tražimo borački dodatak koji bi bio dvije KM po mjesecu provedenom u odbrani zemlje za sve pripadnike oružanih snaga, Armije RBiH, MUP-a BiH i HVO-a. Na terenu prikupljamo potpise. Računamo da će peticiju potpisati od 80 do 100 hiljada ljudi – govori nam Ismet Imamović, predsjednik Jedinstvene organizacije boraca Unija veterana Kantona Sarajevo.
Upitali smo da li to znači da će i generali dobijati tih nekih 90 KM mjesečno.
Bili kod ministra Nedžada Lokmića
– Pa s obzirom na to da su bili pripadnici oružanih snaga, hoće, to je naš stav. Mi od 2012. godine tražimo borački dodatak za sve, kada je federalni ministar za boračka pitanja još bio Zukan Helez. Čak smo tada imali formulu kako to isfinansirati – govori nam Imamović.
Kaže kako su se na ovu inicijativu odlučili zbog boraca koji jedva sastavljaju kraj s krajem.
– Imamo masu članova boraca penzionera koji imaju 550 KM penziju, po dvoje djece koje školuju, nezaposlene supruge. Naša početna pregovaračka pozicija su te dvije KM. Pojedini su tražili da idemo ispod toga, nismo pristali. Prije nego smo pokrenuli peticiju, otišli smo kod federalnog ministra za boračka pitanja Nedžada Lokmića, upoznali ga sa peticijom, bio je korektan, pripremio se za sastanak i rekao nam je da smo prvi koji su došli sa zahtjevom od dvije KM s obzirom na to da je bilo onih koji su tražili 10 KM – govori Imamović.
Objasnio je šta nakon peticija.
– One će nama mnogo značiti, daju nam snagu. Pripremit ćemo izmjene i dopune Zakona o demobilisanim borcima. To ćemo predati u Federalno ministarstvo za boračka pitanja, Odboru za boračko-invalidsku zaštitu pri oba doma Parlamenta FBiH. To je neki naš plan – rekao nam je Imamović.
Prvo borački dodatak borcima koji nikada ništa nisu dobili
Federalni savez Kamp boraca ne podržava ovu peticiju o boračkom dodatku od dvije KM.
– Naš stav je da borački dodatak trebaju dobiti borci koji do sada nisu ostvarili nikakva redovna mjesečna primanja na osnovu vremena provedenog u odbrani naše domovine bez obzira na to kojem udruženju pripadali. Dodatak treba da obuhvata pripadnike Armije RBiH, MUP-a BiH i HVO-a. Taj borački dodatak treba da iznosi pet KM po mjesecu provedenom u vojsci. Nije problem borački dodatak od dvije KM svima, ali prvo da se riješe ovi ljudi – govori za Faktor Hamza Krkalić iz Kampa boraca.
Naglašava kako nije fer da borački dodatak dobiju i generali, komandanti, svi oni koji ostvaruju već neka primanja po vojnom osnovu.
Kada se prisjećamo velikih umova koji su ostavili trag u našoj historiji, prvo ime koje nam se nameće je Ivo Andrić, jer je nesporno bio najveći bosanskohercegovački književnik svih vremena, za šta je dobio i svjetsku potvrdu – Nobelovu nagradu za književnost.
Andrić već 49 godina nije među nama, ali je i danas njegov samozatajni i kontroverzni život predmet brojnih polemika. Kako je svojstveno našem balkanskom mentalitetu da svoje ljude genijalnog uma, istinske vizionare, osporavamo i osuđujemo za neke životne odluke i opredjeljenja, minimizirajući i njihova djela i ličnost, tako ni Andrić nije bio pošteđen, pa se sklanjao od ljudi, bježao u samotništvo, naročito posljednjih godina života. Međutim, sjaj njegovih izvanrednih djela ništa nije moglo niti može potamniti, jer prave vrijednosti sijaju kao najfiniji izbrušeni dijamanti.
Andrić: Milion dolara poklonio BiH. wikipedia.org
Diplomatija
Andrić je rođen 9. oktobra 1892. u Travniku. Njegov otac Antun bio je sudski službenik, ali je preminuo od tuberkuloze kad su Ivi bile dvije godine, pa Andrić s majkom Katarinom seli prvo u Višegrad, a zatim u Sarajevo.
Završio je sarajevsku Veliku gimnaziju s najboljim uspjehom, zbog čega je dobio stipendiju HKD „Napredak“, te 1912. godine počeo studirati na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Studije je nastavio u Beču i Krakovu, ali ih je prekinuo početkom Prvog svjetskog rata. Tek 1923. godine završava studije na Filozofskom fakultetu u Gracu, a naredne, 1924., doktorira s temom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“.
Ambasador u Berlinu
Poslije rata, Andrić počinje raditi kao službenik u Ministarstvu vjera u Beogradu, nakon čega je, 1921. godine, postavljen za službenika u Generalnom konzulatu Kraljevine Jugoslavije u Bukureštu, sljedeće godine prelazi u Konzulat u Trstu, da bi početkom 1923. bio imenovan vicekonzulom u Gracu. U aprilu 1939. odlazi u Berlin kao ambasador Kraljevine Jugoslavije i tu dužnost obavlja dvije godine, do početka Drugog svjetskog rata, kada se vraća u Beograd.
Mnogi su mu spočitavali saradnju s Trećim rajhom i Hitlerom, ali on je samo obavljao dužnost na koju ga je postavila njegova država, a da je bio zatečen dešavanjima u tadašnjoj Njemačkoj i da mu je zbog toga bilo vrlo teško, potvrđuju i stihovi koje je tada napisao:
„Dolje, gdje ove riječi pišem
Okužen vazduh grudi steže
Odmora nema budno oko
Sputan živim i teško dišem
Sve me je manje, sve sam niže.“
O tom periodu je malo i pisao i govorio, ali je jedne prilike, 1946. godine, kazao: “Nijemci i Njemačka! To je najveća muka moga života, slom koji može značiti u čovjekovoj sudbini ili prekretnicu ili smrt. To je problem od kojeg će bolovati Evropa još sto i pedeset godina. Pa ni tada ne vidim rješenje“.
Švedski kralj Gustav VI uručuje Andriću Nobelovu nagradu. bljesak.info
Nobelova nagrada
Kao vječni zagovornik jedinstvene Jugoslavije, bio je i vijećnik Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog 26. aprila 1945. u Sarajevu, uoči samog kraja Drugog svjetskog rata. Godine 1950., izabran je za člana Predsjedništva Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine, iako je tek 1954. postao član Komunističke partije Jugoslavije.
U Štokholmu, 10. decembra 1961. godine, uz zvuke sevdalinke “Kad ja pođoh na Bembašu”, švedski kralj Gustav VI uručio je Ivi Andriću nagradu Nobelovog komiteta Švedske akademije, koja mu je dodijeljena „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom historije svoje zemlje“. Prilikom dodjele, govorom „O priči i pričanju“ Andrić se zahvalio za priznanje, rekavši, između ostalog:
– Zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onog koji je stvorio neko umjetničko djelo, pored toga što nam je dao svoju kreaciju, dakle dio sebe, očekuje da kaže nešto i o sebi i o tom djelu? Ima nas koji smo više skloni da na tvorce umjetničkih djela gledamo bilo kao na nijeme, odsutne savremenike, bilo kao na slavne pokojnike, i koji smo mišljenja da je govor umjetničkih djela čistiji i jasniji ako se ne miješa sa živim glasom njegovog stvaratelja. Takvo shvaćanje nije ni usamljeno ni novo, još Monteskje je tvrdio da “pisci nisu dobri suci svojim djelima”. S divljenjem i razumijevanjem sam nekad pročitao Geteovo načelo: “Umjetnikovo je stvarati, a ne govoriti!”.
Osvajanjem Nobelove nagrade Andrić je dobio i novčani iznos od milion dolara, koji je poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini, a u istu svrhu je poklonio i novčane iznose kasnijih nagrada AVNOJ-a iz 1967. i Dvadesetsedmojulske iz 1970. godine.
Andrić: Pored svoje „na Drini ćuprije“. travnicki.info
Remek-djela
Iako je književnu karijeru počeo poezijom, objavivši prvu pjesmu „U sumrak“, 1911., u časopisu „Bosanska vila“, Andrić se proslavio prozom, odnosno romanima i pripovijetkama, od kojih „Prokletu avliju“ kritičari smatraju vrhuncem pripovjedačkog umijeća. Najpoznatije romane, remek-djela bosanskohercegovačke, regionalne pa i svjetske književnosti, „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“, napisao je tokom Drugog svjetskog rata, kada se povukao u samoizolaciju u okupiranom Beogradu.
Andrićeva najveća inspiracija bili su mostovi, koji su ga fascinirali simbolikom koju je u njima vidio: prevazilaženje nereda, provalije, praznine, prolaznosti života… Mostovi služe spajanju, komunikaciji i prelazu, teže ka „drugoj obali na kojoj dobijaju svoj pravi smisao“. Vidio je u njima čovjeka, graditelja koji živi vječno u svom djelu, kao što je i on težio da živi u svojim djelima:
– Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer su opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo – rekao je naš nobelovac.
Romanom „Na Drini ćuprija“ Andrić se želio odužiti zavičaju, ali i suprotstaviti surovoj stvarnosti i osjećaju lične ugroženosti pričom o vječnosti, ljepoti i skladu umjetničkog djela:
„Zavideći stvoritelju na ljepoti svijeta, šejtan je među ljudima stvorio provalije koje su odvajale kraj od kraja i dijelile ljude. Allahu bijaše žao pa pošalje svoje meleće (anđele) da ljudima pomognu. Kad vidješe da ljudi ne mogu preći haluge i dubine i obavljati svoje poslove, oni iznad provalija ‘raširiše krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila’. Tako su ljudi od anđela naučili kako se grade ćuprije. … E zato je, poslije česme, najveći sevap sagraditi ćupriju i najveća grehota dirati u nju, jer svaka ćuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmed-pašine građevine, ima svoga meleća koji je čuva i drži, dok joj je od Boga suđeno da stoji“.
Andrić: S Milicom se vjenčao tek u 66. godini. ona.telegraf.rs
Ženidba u 66. godini
Andrićev ljubavni život dugo je bio tajna. Kada se oženio, tek u 66. godini, kostimografkinjom Narodnog pozorišta iz Beograda Milicom Babić, udovicom svog prijatelja Nenada Jovanovića, tajna je otkrivena. Naime, bio je cijelog života zaljubljen u Milicu, zabranjenu ljubav, jer je ona bila udata žena.
Pretpostavlja se da su se upoznali i prije nego što je Andrić kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu zaposlio njenog supruga Nenada u Ambasadi, a Milicu zamolio da mu bude domaćica na prijemima, jer je bio neženja. Ne mogavši joj javno izjavljivati ljubav, pisao joj je tajna pisma koja je završavao potpisom “Tvoj Mandarin, koji te nježno grli”.
Kada je Nenad preminuo, 1957. godine, Milica i Ivo priznali su svima svoja osjećanja i naredne godine se vjenčali. Njihov brak, u kojem nisu imali djece, bio je skladan, ali, nažalost, trajao je kraće od čežnje i čekanja. Lijekovi koje je Milica uzimala zbog artritisa oslabili su joj srce i umrla je 16. marta 1968. u njihovoj porodičnoj kući u Herceg Novom.
U vrijeme dok je čeznuo za Milicom Ivo je napisao jednu od svojih najpoznatijih pripovjedaka „Jelena, žena koje nema”, a dugo je nagađano da li postoji i ko je Jelena. Sam Andrić je razriješio tu misteriju, priznavši da je Jelena, ustvari, Milica, te da je njoj posvećena pripovijetka.
Nakon Milicine smrti Andrić se potpuno zatvorio u sebe, a i zdravlje ga nije služilo pa je često boravio u bolnicama i banjama na liječenju. Preminuo je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana, pored groba voljene Milice.
Brojne škole i ulice u BiH i našoj regiji nazvane po Andriću, mnogi spomenici i spomen-sobe, njegov lik i Višegradski most na novčanici od 200 KM, Memorijalni muzej u rodnoj kući u Travniku…, potvrđuju da je jedan od najvećih Bosanaca i da su njegova genijalna književna djela nadrasla sve kontroverze njegovog života.
Andrić: Rodna kuća u Travniku danas je Memorijalni muzej. Avaz
Rodna kuća
U Travniku, u kući u kojoj je rođen Ivo Andrić, danas je Memorijalni muzej, gdje se čuvaju piščevi rukopisi i predmeti iz privatnog života, a sobe su restaurirane da budu što autentičnije vremenu kada je živio.
Srednjobosanski kanton suočava se s tužbom teškom više od 300 miliona maraka nakon što je sarajevsko preduzeće BBM zatražilo naknadu štete zbog nemogućnosti realizacije koncesijskog prava na istraživanje zlata u Bakovićima kod Fojnice.
– Trenutno mogu reći da je parnični postupak u toku i u fazi glavne rasprave, a provode se tri vještačenja. Nalaze vještaka još nismo zaprimili pa se na te okolnosti dalje ne mogu očitovati dok se Pravobranilaštvu ne dostave mišljenja vještaka – rekao je Nevzet Mulić, kantonalni pravobranilac.
Vlasnici braća
S obzirom na to da je proces u toku, iz kompanije BBM su nam najavili da će odgovore na naša pitanja dostaviti naknadno. Inače, radi se o firmi čiji su vlasnici braća Amir i Haris Operta. Direktor BBM d.o.o. je Ermin Operta.
Kompanija BBM osnovana je 1991. godine i dio je BBM Grupacije, koja je u svom sastavu imala i pet njemačkih te pet bh. firmi. Registrirana je kao društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, rudarstvo, unutrašnju i vanjsku trgovinu.
O problemima koji su pratili pokušaje domaćeg investitora da realizira investiciju vrijednu oko 26 miliona KM “Avaz” je pisao i ranije. Ugovor o koncesiji za istraživanje zlata na lokalitetu Bakovići kod Fojnice Ministarstvo privrede SBK i BBM potpisali su u oktobru 2013., ali radovi nisu započeti ni dvije godine kasnije jer je za dobivanje potrebne dokumentacije, uz značajna sredstva, bilo potrebno neobjašnjivo mnogo vremena.
Izdavanje dozvole
Samo na izdavanje urbanističke dozvole čekalo se 18 mjeseci. Nakon što su dobili sve potrebne saglasnosti i započeli radove odustali su zbog protesta mještana i blokade puteva. S druge strane, mještani su se žalili na uništavanje prirode i lokalnih cesta koje su gradili svojim sredstvima.
Lendo: Branit ćemo odluke
Premijer SBK Tahir Lendo izjavio je da je Kanton spreman braniti odluke koje je donosio i najavio mogućnost angažiranja jačeg pravnog tima, ako bude potrebe.
Lendo: Shvatiti ozbiljno. Fena
– Ovakva tužba mora se shvatiti ozbiljno. Upozoravao sam, jer kad imate dodijeljenu koncesiju, pa lokalna zajednica kasnije promijeni mišljenje pod pritiskom određenih ljudi, to sprečava investitore da vrše istražne radnje na tim područjima. Nekada bude problema i sa strane investitora koji rade nešto što nije dozvoljeno, ali, evo, sud će presuditi – rekao je Lendo.
Zbog kiše koja je padala tokom noći ili još uvijek pada saobraća se po vlažnom ili mokrom kolovozu. Na pojedinim dionicama u višim predjelima bilo je i slabijih sniježnih padavina. Zbog učestalih odrona izdvajamo puteve: Bihać-Srbljani-Bosanska Krupa, Crna Rijeka-Jajce, Bugojno-Kupres, Kladanj-Vlasenica, Simin Han-Banj Brdo, Srebrenik-Šićki Brod-Olovo, Ribnica-Banovići, Mostar-Doljani, Buna-Masline i Višegrad-Vardište, kao i prevojeRostovo (Novi Travnik-Bugojno) i Makljen (Prozor-Gornji Vakuf/Uskoplje). Magla i niska oblačnost smanjuju vidljivost na širem području Čapljine, kao i na putevima Glamoč-Mliništa i Hutovo-Ravno.
U toku su radovi na rušenju tunelske cijevi na dionici magistralnog puta Dobro Polje-Miljevina, zbog čega je saobraćaj na ovoj dionici obustavljen. Predviđeno je da radovi traju do kraja ovog mjeseca, a za to vrijeme putnička i teretna vozila do 20 tona koriste alternativni pravac Trnovo-Grebak-Ustikolina-Foča. Putnička vozila, kao i teretna vozila do 12 tona mogu koristiti i pravac Sarajevo- Rogatica- Ustiprača- Goražde-Foča.
Zbog oštećenja mosta na magistralnom putu Rogatica-Ustiprača vozila do 12 tona ukupne dozvoljene mase saobraćaju jednom trakom, dok je za vozila preko 12 tona saobraćaj obustavljen.
Zbog radova na mostu na ulazu u Sanski Most iz pravca Ključa, kod Vodenog parka, saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na obilazni pravac.
U toku su i radovi na ulazu u Neum (Stolac-Neum) zbog čega je saobraćaj obustavljen i preusmjeren na postojeću obilaznicu (Dubrovačka ulica).
Radovi se izvode i na magistralnim putevima: Čevljanovići-Nišići, Grude-Vitina i Bijeljina-Rača, kao i na sjevernom ulazu u Mostar, te na kružnom toku na ulazu u Bosansku Gradišku, a na mjestima izvođenja radova saobraća se usporeno.
Na graničnim prelazima nema dužih zadržavanja za putnička vozila.
U Bosni i Hercegovini će danas preovladavati pretežno oblačno vrijeme.
U većem dijelu Bosne se očekuje kiša. Na planinama slab snijeg. Tokom dana smanjenje naoblake u Hercegovini, zapadnim i sjeverozapadnim područjima Bosne.
Vjetar slab do umjeren sjeverni i sjeverozapadni. Jutarnja temperatura zraka od 2 do 8, na jugu do 10, a dnevna od 7 do 13, na jugu do 15 °C.
Danas se navršava 21 godina od atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića, prvog predsjednika Vlade Srbije poslije pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine.
Za vrijeme njegovog mandata pokrenut je proces demokratizacije srbijanskog društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi u Srbiji.
Rođen u Bosni i Hercegovini, gdje je i proveo djetinjstvo i školovao se, Đinđić je bio i ostao lice demokratske i napredne Srbije, Srbije koja je sa svojim susjedima htjela da gradi mir i iskrenu saradnju, koja ih je razumjela, nasuprot velikodržavnoj i hegemnositičkoj politici koja negira suverenost država u najbližem okruženju, vjerujući da je njihova državnost privremena.
Inače, kao što je uglavnom poznato, tokom 2000. godine Đinđić je bio glavni strateg i organizator kampanje opozicije, koja se završila 5. oktobra odlaskom Miloševića sa vlasti.
U januaru 2001. godine, postao je prvi srbijanski demokratski premijer.
U ekspozeu koji je podnio poslanicima Narodne skupštine Srbije naveo je da je Srbija u prethodnih deset godina bila prepuštena “na milost i nemilost brutalnim interesnim grupama unutar zemlje i međunarodnim interesima spolja, ali da je to vrijeme prošlo 5. oktobra”.
Volio je Bosnu
Kako je kazivala njegova sestra Gordana, Zoran je “neobično volio Bosnu”.
“Podsećala ga je na jedan lijep period njegovog života. Beograd je velegrad u kojoj nema te opuštenosti i bezbrižnosti. Naš otac je bio vojno lice i mi smo u tom duhu vaspitani. Nikada nismo gledali na nacionalnost naših prijatelja. Zoran je u duši bio Jugosloven, kao što sam i ja bila i ostala Jugoslovenka i ne mogu nikako da se pomirim sa tim da među narodima postoje razlike koje treba da ih dijele. Kakav je ko, sve zavisi od čovjeka, a ne da li je Musliman, Srbin ili Hrvat”, govorila je ona.
Ona se prisjećala vremena u kada su živjeli u Bosni.
“Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine. Osim što je bio odličan đak, Zoran je stizao sve – da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Pored toga njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije i od njih dobijali herpese na usnama. Onda smo od mame dobijali batine jer nas je upozoravala da ne smijemo da diramo tuđe. Zoran se nikad nije izdvajao iz društva. On se u Travniku skijao niz nasip kuda je prolazila pruga iza zgrade u kojoj smo živjeli. Imam fotografiju gdje se spušta na tim pravljenim drvenim skijama. Ja ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj svirao u Travniku.
Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo sa kojima je sve vreme kontaktirao. U prvom razredu gimnazije imao je i prvu ljubav, zvala se Duška”, kazivala je.
“Kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo. Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi. Obezbjeđenje u Vladi Srbije ih nije pustilo, jer nisu bili najavljeni. Međutim, oni su se dosjetili i poslali mu zajedničku fotografiju. On je odmah prekinuo važan sastanak i potrčao da se vidi s njima”.
Šta je dovelo do atentata
Nažalost, zbog svega što jeste bio Zoran Đinđić je ubijen marta 2003. godine.
Podsjetimo, u prvom saopćenju poslije ubistva, Vlada Srbije je kao organizatore i počinioce atentata označila kriminalce iz takozvanog “Zemunskog klana”, a kao kolovođe grupe identifikovala nekadašnjeg komandanta raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorada Ulemeka Legiju, kao i vođe kriminalnog zemunskog klana Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma.
Vlada Srbije je, također, saopćila da je tog dana trebalo da bude potpisan nalog za hapšenje članova “najveće organizovane grupe na prostoru bivše Jugoslavije”, kako je označen “Zemunski klan”.
Đinđić je u jednom od posljednjih intervjua pred ubistvo, a nakon neuspjelog atentata 24. februara 2003. godine na auto-putu ispred Beogradske arene, demantirao tvrdnje da je sa takozvanim “Crvenim beretkama”, pripadnicima JSO, sklopljen dogovor da 5. oktobra 2000. pomognu u zbacivanju Slobodana Miloševića u zamjenu za “neko pravo iznad zakona”.
Nekoliko sati nakon ubistva Đinđića proglašeno je vanredno stanje u Srbiji, koje je trajalo do 22. aprila, kada je ukinuto na prijedlog Vlade Srbije.
Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo više od 70 stranih državnih delegacija.
U pogrebnoj povorci na ulicama Beograda bilo je više stotina hiljada građana.
U policijskoj akciji “Sablja” uhapšen je atentator na premijera, bivši pomoćnik komandanta JSO Zvezdan Jovanović, njegovi pomagači i još nekoliko pripadnika te jedinice, kao i većina pripadnika zemunskog klana i drugih kriminalnih grupa u zemlji i rasvijetljena neka nerazjašnjena ubistva iz prethodnih godina.
U augustu 2003. godine, podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u ubistvu premijera Đinđića, a prvi na listi okrivljenih Milorad Ulemek Legija, predao se srbijanskim vlastima više od godinu skrivanja, 2. maja 2004. godine.
Suđenje optuženima za ubistvo premijera Đinđića počelo je 22. decembra 2003. godine u Okružnom sudu u Beogradu, u Odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala. Oni su 23. maja 2007. godine proglašeni krivim i prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.
Za organizovanje ubistva premijera na 40 godina zatvora osuđen je bivši komandant “crvenih beretki” Milorad Ulemek. Na istu kaznu osuđen je i Zvezdan Jovanović, neposredni izvršilac ubistva i bivši Ulemekov zamjenik. Te presude potvrdio je i Vrhovni sud Srbije 29. decembra 2008. godine.
U Bosni i Hercegovini na kraju 2023., godine radnu snagu činilo je 1,398 miliona osoba od kojih je 87,4 posto zaposlenih i 12,6 posto nezaposlenih osoba.
Prema podacima Ankete o radnoj snazi u BiH, koje je objavila Agencija za statistiku BiH, broj zaposlenih osoba je povećan za 1,6 posto, a nezaposlenih se smanjio za 6,2 posto.
Kada je o obrazovnoj strukturi riječ onih koji čine radnu snagu, odnosno zaposlene osobe, naviše je, javlja Fena, radnika sa završenom srednjom školom i specijalizacijom (69,3 posto), a slijede ih osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom (22 posto), dok udio od 8,8 posto pripada osobama koje imaju završenu osnovnu školu ili niže obrazovanje.
Sarajevo, BiH, Foto: Pixabay
Najviše zaposlenih u uslužnim djelatnostima
Obrazovna struktura nezaposlenih osoba pokazuje da 69,4 posto osoba ima završenu srednju školu i specijalizaciju, slijede osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem 16,1 posto i osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom 14,5 posto.
Najviše zaposlenih osoba je u uslužnim djelatnostima (59,2 posto), zatim u industriji i građevinarstvu (33,3 posto) i u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu (7,5 posto).
Anketa je sprovedena na uzorku koji je u četvrtom kvartalu obuhvatio 10.728 domaćinstava, a anketirani su svi rezidentni članovi privatnih domaćinstava.
