Sintagme, kojima se narod služi, dobar čovjek, dobro vrijeme, dobar k’o hljeb, fin insan, dobro djelo, ili, loš čovjek, zao čovjek, loše vrijeme, se želi ukazati i istaći na višeslojne crte o kome i o čemu se govori.
Takva vrsta konstatacije, bolje kazano, izrečenog suda, je rezultat iskustvene spoznaje, koja može biti, lična ili kolektivna, doživljena ili preživljena.
Svakako, svemu prethodi misao koju slijedi riječ, kao himna čovjekova izjašnjavanja i opredjeljenja. Uvijek je važno, i treba biti važno, šta se kaže, je li istina ili ne, a ne ko kaže. Čovjek je neizmjerna riznica dobra, zato ga treba afirmisati kao vrijednost. Isto tako, u čovjeku se krije, čuči zlo koje treba sprječavati, potiskivati, suzbijati, a kada se dogodi osuđivati. Što znači dok je ljudi i vijeka trajat će borba između dobra i zla, istine i laži, ljudi i neljudi.
Istina je dobro, milost Allahova
Istinu govore, njome se vode, nju zagovaraju, afirmišu i za nju se zalažu, bore, ljudi vjere, dobra, odgovorni ljudi, ljudi ljubavi, radosti, prijateljstva, darežljivosti i plemenitosti. Oni su dobri ljudi. Takvim pristupom i opredjeljenjem ih ne inspirišu samo drugi, ljudi dobra, nego njih nadahnjuju i pomažu im meleki kao pronositelji duhovne snage i dobra. U toj tajnovitoj i skrivenoj komunikaciji dotiču se i spajaju duhovne i materijalne, vidljive i nevidljive kordinate suštine i smisla života u vremenu i prostoru čovjekova života i njegova življenja. Izlišno je govoriti i naglašavati da je istina kod manjine ili većine, ovih ili onih. Ona je jedna, svoja, aksiom, ostaje i ne mijenja se. Ljudi se mijenjaju, njihovi pogledi, percepcije i interesi su različiti. Istina ostaje istinom i nepromjenljiva je.
Zbog prepreka, podmetanja i izazova kroz koje protagonisti istine prolaze, postaju ogledalo Božijeg viđenja. Bog je apsolutna Istina, a ljudi posjeduju stepen relativne dunjalučke istine. Kur’an kaže da neće i ne mogu biti gubitnici oni, „koji govore i zagovaraju istinu“. Put istine Allah osvjetljava. Njime ne mogu svi hoditi, mada je namjenjen svima. Rezultat njihovog ozračja, čitaj istine, je spoznajni optimizam, vedrina, vjera u uspjeh i nada u Božiju milost. Danas je istina, a jučerašnji dan je interpretacija te istine. Za ljude od istine, polaganje računa Bogu, je nada za radost, jer žive istinu, rade za Istinu i idu u susret i raduju se Istini.
Zato, oni, sa empatijom, dozom opreznosti i jasnoćom ukazuju na nepravilnosti, greške i pogreške koje primjećuju oko sebe. Njihov cilj je zadobiti Božiju milost. U svom obraćanju su diskretni, govor im je umjeren, utemeljen na argumentima i dokazima. Vjeruju da je istina lahko prepoznatljiva i uočljiva za one koji hoće da je vide i prihvate. Često puta ne budu shvaćeni, ostanu sami. Iako je tako, oni se zbog toga, zbog istine, moraju podržavati, voljeti, cijeniti, poštovati i uvažavati. Što je više istine, više je vjere, a time i uspjeha, a manje laži, potvore, klevete, prevare i spletki. Istina se ne boji laži. Zato na istini ne treba insistirati zbog sebe, svoga ega, ličnog ugleda i društvenog statusa i prestiža u društvu. Na istini treba insistirati zbog, radi Boga i Njegova zadovoljstva. Tek tad se trebaju očekivati otpori, neslaganja i podvale. To je prilika da strpljivi pokažu svoje strpljenje i uspješnost hoda kroz trnje koje im baca život pod noge.
Laž je zlo, mržnja i prevara
Za razliku od istine, koja svojim značenjem i ishodom približava čovjeka Allahu, te daje mu sigurnost, postojanost, odlučnost, karakter ličnosti, laž, kao negativna osobina čovjeka zahtijeva strategiju, koncept, udruživanje, savezništvo, te udaljava čovjeka od Allaha. Ona ima fizičku i duhovnu poslugu koja je opslužuje i koja joj služi. Njen cilj je zavaditi i posvaditi ljude, posijati sjeme mržnje, razdora i podrediti ljude interesima lažljivaca. Laž govore, izgovaraju, njome se vodi, nju zagovaraju, afirmišu, njome se služe, za nju se bore, ljudi mržnje, obmane, prevare, prezira, oholosti, neprijateljstva i spletki. Oni su ljudi zla, jer žele da neistinom, lažima, manipuliranjem sebe predstave kao apsolutnu vrijednost i da na taj način priskrbe, obezbijede sebi nedodirljivi društveni status. Stiče se dojam da žive na principu „hoće mi se, može mi se.“ Ne znaju za čast, ugled i dostojanstvo ljudi, zato im ga žele pogaziti. Vjerujući ljudi, promicatelji istine, protive se takvim paušalnim, neodgovornim postupcima i vjeruju da je istina lijek za vjerničke duše, a laž otrov za njhov karakter.
Jednom prilikom, kada je Poslanik a.s. upitan, „Griješe li vjernici“, odgovorio je:“ Griješe.“ A na pitanje „Lažu li vjernici“, Poslanik je rezolutno rekao:“ Ne, vjernik ne laže.“ Što znači, kada bi vjerniku bilo dopušteno da laže, doveo bi u pitanje istinitost, integritet i pouzdanost izgovorenog kelime-i-šehadeta. Šehadet je temelj čovjekove vjere, zbog laži, njegov izgovor o vjerovanju bi bio upitan. Pomozimo ljudima i našim prijateljima, da spoznaju vrijednost istine i njene blagodati, a štetnost laži i njenu pogubnost za pojedinca i društvo.
P.S.
Neki ljudi nisu svjesni koliko su bitni zbog istine, a neki koliko su nebitni zbog laži.
