Category: Vijesti

Kada se odlučite za putovanje u Tursku, prvo što pomislite su Istanbul, a potom Antalija ili još poneki grad južno. Za grad Karaman rijetki su čuli, a priznajemo i nama je bilo prvi put. Idemo u nepoznato i pitamo se šta nas očekuje. U ovaj grad krenuli smo iz Ankare. Vožnja traje četiri sata.

Ono što možete vidjeti jeste nekolicina manjih kuća i veliki dio obradivih površina… Karaman je grad na jugu centralne Turske koji se nalazi u srednjoj Anadoliji, sjeverno od planine Taurus i južno od Konye. Grad je dobio ime po Karaman-begu, koji je bio jedan od vladara dinastije Karamanida. Možete li vjerovati da su u ovom gradu svi zaposleni. Mnogi se bave poljoprivredom i uzgojem stoke.

YUNUS EMRE, PJESNIK SVOG VREMENA

Poznati pjesnik Yunus Emre proveo je u ovom gradu posljednje godine života i vjeruje se da je ukopan pored džamije koja je po njemu dobila ime. Malo se zna o životu ovog pjesnika. Sitni trenuci biografije sakupljeni su iz legendi i autobiografskih aluzija u njegovim djelima.

Prema jednoj često ponovljenoj legendi, jednom, kada je žetva u njegovom selu propala, Yunus Emre je došao u kuću lokalnog derviša da traži hranu. Tamo je upoznao Haji Bektasha, utemeljitelja sufijskog reda Bektashija. Yunus Emre molio je derviša za pšenicu, umjesto toga Haji Bektas mu je ponudio svoj blagoslov. Tri puta je Yunus odbio ponudu, ali je na kraju primio pšenicu. Na putu kući Yunus je shvatio svoju pogrešku i krenuo natrag u kuću derviša kako bi primio blagoslov. Haji Bektash rekao je Yunusu da je propustio svoju priliku, te ga poslao svom nasljedniku Taptuk Emreu. Tako je počelo 40 godina duhovnog treninga Yunusa kod učitelja Taptuka, tokom kojih je student počeo pisati sufijsku poeziju. Često se osjećao kao stranac čiju je dušu obuzimao osjećaj duboke patnje, zbog čega su ga mnogi književni kritičari nazivali najvećim pjesnikom patnje.

Yunus Emre bio je jedan od najuspješnijih pjesnika svog vremena. Oduvijek je govorio običnim jezikom. U njegovim pjesmama dominira religija. On je sufijski pjesnik koji govori o Božijoj ljubavi. Njegove pjesme i danas su među najčitanijima.

MANAZAN, GRAD OD PET SPRATOVA

Posebnu pažnju privukle su nam pećine Manazan koje datiraju iz doba Vizantijskog carstva. Ovo je nekada bilo idealno utočište koje je svojim stanarima pružalo prirodnu zaštitu od vremenskih prilika, te od stalnih invazija napadača. Uklesan u jednu stijenu u centralnoj Anadoliji, Manazan je grad visok 5 spratova koji se protežu na dužini od 3 kilometra. Bio je potpuno funkcionalan cijelo jedno stoljeće, a u stijeni su bile uklesane porodične kuće, crkve, skladišta…, pa čak i groblja, a sve to povezano nizom tunela i pećina.

Danas, grad nije naseljen, ali mještani iz obližnjih Taskala i dalje koriste pećine u kojima pohranjuju žito, sir i druge namirnice. U posljednje vrijeme cijela regija, uključujući i Manazan, privlači sve više turista iz cijelog svijeta koji žele posjetiti mnogobrojna prirodna, kao i historijska čuda koja se kriju u Anadoliji.

LIJEPO I ISPOD ZEMLJE

Dalje idemo prema pećini koja ostavlja bez daha. Dobrodošli u pećinu Karain. Unutar ovog mjesta otkriveni su kremenske oštrice, strugači i strelice iz razdoblja paleolita i neolita. Ovo je najveća turska špilja u kojoj su pronađeni tragovi prethistorijskih ljudskih aktivnosti. Istraživači su bili u mogućnosti da potvrde kontinuitet ljudskog prisustva u pećini tokom više od 25.000 godina, od mezolita, preko neolitika i kalkolitika, do bronzanog doba. Za posjetitelje ovo mjesto otvoreno je svaki dan od 9 do 19 sati.

U pećini je ugrađen sistem rasvjete i zaista smo uživali u razgledanju. Svjetlosni efekti rađeni su baš kao u filmovima. Čujete odjekivanje kapljica vode i svoje korake. Pod špilje je mokar i klizav, pa pažljivo hodajte. Uski prolazi između komora nisu pogodni za one koji pate od klaustrofobije.

Karaman je maleni grad isključivo za turiste koji žele obići historijske znamenitosti. Ovdje nemate blještavila, ni tržnih centara. U Karaman idete prvenstveno da biste nešto naučili i da biste se duhovno ispunili.

Lagano se spušta noć nad Karamanom…

OSLOBOĐENJE