Kao i svake godine, 8. marta se obilježava Međunarodni dan žena. Tako se i na današnji dan širom svijeta slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.
Deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike obilježen je prvi Dan žena 8. marta 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Između ostalih važnih historijskih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo više od 140 žena.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća, a te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.

Protesti 8. marta događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale kada je ustanovljen “Međunarodni dan žena” na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Dan žena u početku se obilježavao kao državni praznik u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije.( Klix.ba)


– Mene je iznenadilo da se Nikolić, na kraju, kandidovao. Mene nije iznenađivalo to što je stvarao predstavu da će se kandidovati, jer sam mislio da je to jedna vrsta pokušaja licitiranja njegove bivše stranke, odnosno Vučića, ili da se nametne kao kandidat ili da nešto istrguje za sebe i svoje okruženje. To se na kraju pretvorilo u kandidaturu, iako to Nikolić još nije potvrdio. Možda se radi o dva razloga. Ili je emotivno vrlo reagovao i da se kandidovao da bi napravio Vučiću štetu, makar i ne bilo koristi za njega. Ili, druga varijanta, da je napravio politički dil s drugima kako bi učestvovanjem u trci u kojoj ne može da pobjedi, nekome pomogao, a sebi kasnije nešto omogućio – analizira Anđelković.