Muškarac iz Novog Meksika umro je od kuge, što je prvi slučaj smrti od ove bolesti u toj saveznoj državi od 2020. godine. Crna smrt često se povezuje s ubijanjem stotina miliona Evropljana tokom srednjeg vijeka, ali to nije iskorijenjena bolest.
Epidemiologinja Zarema Obradović, nakon što su mnogi u svijetu izrazili strah od povratka ove bolesti, objasnila je za „Avaz“ koji su simptomi i kako se liječi.
Prvi simptom
– Ključni rezervoar kuge su glodari, a prenosi se ubodom takozvane štakorske buhe. Kliničke manifestacije ovog oboljenja mogu biti vrlo blage, ali, također, mogu rezultirati smrtnim ishodom – objasnila je dr. Obradović i dodala da se ova bolest može izliječiti antibioticima.
Dodala je da se uvijek prvo javi visoka temperatura. Kod najčešće vrste, bubonske kuge, javljaju se paketi jako uvećanih limfnih žlijezda koje, kako kaže, vrše pritisak na druge organe te, kako dani prolaze, situacija postaje sve teža. Također, kod drugih vrsta se može razviti pneumonija ili bakterija može ući u krvotok.
– Ovo nije iskorijenjena bolest, ali u mnogim dijelovima svijeta tog oboljenja više nema, kao što je naše područje. Ipak se zadržalo u nekim područjima Amerike, gdje se konstantno registriraju oboljeli, istina, samo pojedinačni slučajevi. Upravo iz tih razloga se u svijetu već dugo provode redovne mjere deratizacije u svim naseljenim područjima, tačnije svođenje glodara na biološki održiv nivo – navela je dr. Obradović.
Dr. Obradović: Liječi se antibioticima. Avaz
Ključni problem
Ističe da se ljekari najviše plaše toga da oboljenje neće biti prepoznato na vrijeme, ili da će se u budućnosti razviti rezistencija uzročnika na postojeće antibiotike, jer, dodala je, rezistencija je jedan od ključnih problema u liječenju bakterijskih oboljenja.
– Za sada mislim da u našoj zemlji ne treba imati straha što se tiče kuge, oboljenje je na ovom području zaista iskorijenjeno. Naravno, nigdje na svijetu nema apsolutne sigurnosti da se neko oboljenje neće pojaviti te u tom cilju i naša zemlja provodi mjere deratizacije i uništavanja glodara, što je, kako sam već spomenula, ovdje ključna mjera – kazala je dr. Obradović.
Napomenula je da se stručnjaci uvijek plaše potencijalnog rizika od pojave epidemije, ali za to trebaju uvjeti i zaista veliki broj infestiranih glodara i buha, međutim, kako kaže, na ovom stepenu higijenizacije i razvoja to je ipak teško da se desi.
Međunarodni dan rijeka obilježava se svake godine 14. marta kako bi se skrenula pažnja na važnost očuvanja tih vitalnih ekosistema.
Rijeke su izvor života za milione ljudi širom svijeta, pružajući pitku vodu, hranu, prirodno stanište za mnoge vrste i ključne ekonomske resurse.
Ovogodišnja tema, “Zajedno za rijeke”, ističe važnost suradnje i angažmana svih sektora društva u zaštiti i očuvanju rijeka.
Edukacija igra ključnu ulogu u podizanju svijesti stanovništva o povezanosti između njihovih aktivnosti i zdravlja vodnih ekosistema.
Kroz obrazovanje svih uzrasta stanovništva mogu se potaknuti pozitivne promjene u ponašanju i praksama kako bi se osigurala dugoročna održivost svih rijeka.
Međunarodni dan rijeka prilika je i za različite aktere, od vladinih institucija do civilnog društva i pojedinaca, da se ujedine u cilju zaštite naših rijeka za buduće generacije.
U sklopu obilježavanja tog dana Udruženje Resursni Aarhus centar u BiH danas će na pres-konferenciji ukazati na nepoštivanje Pravilnika o ekološki prihvatljivom protoku, te upozoriti kako mini hidroelektrane u Federaciji Bosne i Hercegovine, tačnije njih 70, ne rade po procedurama pravilnika o ekološki prihvatljivom protoku (EPP).
EPP pravilnik, unaprijeđen komentarima od Aarhus centra u BiH i priznat od agencija za vode i Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, ide u korist očuvanja biodiverziteta i ekosistema bh. rijeka čiji su tokovi ispresijecani mini hidroelektranama.
Međunarodni dan rijeka (International Day of Action for Rivers) je usvojen od učesnika Prvog međunarodnog sastanka ljudi ugroženih branama, održanog u Curitibi, u Brazilu, 14. marta 1997. godine.
Skupu su prisustvovali predstavnici 20 država, koji su donijeli “Deklaraciju iz Curitibe”, nazvanu još i “Potvrda prava na život i sredstava za život ljudi afektiranim velikim branama”.
“Da bismo ojačali svoj pokret izgradit ćemo i ojačati regionalne i međunarodne mreže. Da bismo simbolizirali svoje rastuće jedinstvo proglašavamo da će od sada 14. mart biti Međunarodni dan borbi protiv brana i borbi za rijeke, vode i život”, stoji u Deklaraciji.
Poslije desetine hiljada izgrađenih brana, a među njima visoko destruktivnih za hidroelektrane, poslije 80 miliona iseljenih i 400 hiljada km2 potopljene zemlje, takva Deklaracija je bila i očekivana. Tako se 14. mart obilježava i pod nazivom “Međunarodni dan borbe protiv visokih brana”.
Bosna i Hercegovina je jedna od bogatijih zemalja što se tiče vodnog potencijala, pa se za nju može kazati i da je zemlja rijeka.
Također Bosna i Hercegovina je na turističkim kartama Evrope i svijeta poznata po čistim i netaknutim rijekama sa mnogobrojnim vodopadima iznimne ljepote, međutim, danas čistoća mnogih rijeka nije na zavidnom nivou.
Zbog navedenog aktivisti, nevladine organizacije i predstavnici lokalnih zajednica ističu potrebu da u cilju vraćanja u nekadašnje prirodno stanje, zaštite riječnih ekosistema neophodno je više brinuti o rijekama te uključiti vladin i nevladin sektor u te aktivnosti.
Mjesec ramazan je počeo ove sedmice i u brojnim evropskim nogometnim ligama će sudije tokom utakmice omogućiti kratku pauzu igračima u vrijeme iftara, a to neće biti slučaj u Francuskoj.
RMC Sport je danas javio da su čelnici Nogometnog saveza Francuske odlučili da ne dozvole pauzu igračima za iftar tokom utakmice, što je naišlo na oštre reakcije s druge strane.
Identičan potez su Francuzi povukli i prošle godine, kada je sudijska komisija poslala dopis svim sucima da ne smiju prekidati utakmice kako bi igrači pripadnici Islama iftarili.
Ovakav potez su iz sudijske komisije opravdali izjavom da žele izbjeći bilo kakav vid “provokacije”, a nejasno je da li misle da bi navijači loše reagovali na pauzu za iftar ili na nešto drugo.
Čelnik sudijske komisije Eric Borghini pozvao se na član 1.1 statuta Saveza, koji kaže da se za vrijeme takmičenja na području Francuske zabranjuje svaki govor ili istup političke, ideološke, vjerske ili sindikalne prirode, kao i svako nošenje znakova ili odjeće koja pokazuje takvu pripadnost. Takav stav mnogi smatraju diskriminirajućim.
Tako su u Francuskoj odbili pratiti primjer Engleske i Njemačke, u čijim je nogometnim prvenstvima pauza za iftar tokom utakmice dozvoljena.
Danas se navršava 21 godina od atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića, prvog predsjednika Vlade Srbije poslije pada režima Slobodana Miloševića 2000. godine.
Za vrijeme njegovog mandata pokrenut je proces demokratizacije srbijanskog društva i korjenitih ekonomskih i socijalnih reformi u Srbiji.
Rođen u Bosni i Hercegovini, gdje je i proveo djetinjstvo i školovao se, Đinđić je bio i ostao lice demokratske i napredne Srbije, Srbije koja je sa svojim susjedima htjela da gradi mir i iskrenu saradnju, koja ih je razumjela, nasuprot velikodržavnoj i hegemnositičkoj politici koja negira suverenost država u najbližem okruženju, vjerujući da je njihova državnost privremena.
Inače, kao što je uglavnom poznato, tokom 2000. godine Đinđić je bio glavni strateg i organizator kampanje opozicije, koja se završila 5. oktobra odlaskom Miloševića sa vlasti.
U januaru 2001. godine, postao je prvi srbijanski demokratski premijer.
U ekspozeu koji je podnio poslanicima Narodne skupštine Srbije naveo je da je Srbija u prethodnih deset godina bila prepuštena “na milost i nemilost brutalnim interesnim grupama unutar zemlje i međunarodnim interesima spolja, ali da je to vrijeme prošlo 5. oktobra”.
Volio je Bosnu
Kako je kazivala njegova sestra Gordana, Zoran je “neobično volio Bosnu”.
“Podsećala ga je na jedan lijep period njegovog života. Beograd je velegrad u kojoj nema te opuštenosti i bezbrižnosti. Naš otac je bio vojno lice i mi smo u tom duhu vaspitani. Nikada nismo gledali na nacionalnost naših prijatelja. Zoran je u duši bio Jugosloven, kao što sam i ja bila i ostala Jugoslovenka i ne mogu nikako da se pomirim sa tim da među narodima postoje razlike koje treba da ih dijele. Kakav je ko, sve zavisi od čovjeka, a ne da li je Musliman, Srbin ili Hrvat”, govorila je ona.
Ona se prisjećala vremena u kada su živjeli u Bosni.
“Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine. Osim što je bio odličan đak, Zoran je stizao sve – da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Pored toga njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije i od njih dobijali herpese na usnama. Onda smo od mame dobijali batine jer nas je upozoravala da ne smijemo da diramo tuđe. Zoran se nikad nije izdvajao iz društva. On se u Travniku skijao niz nasip kuda je prolazila pruga iza zgrade u kojoj smo živjeli. Imam fotografiju gdje se spušta na tim pravljenim drvenim skijama. Ja ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj svirao u Travniku.
Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo sa kojima je sve vreme kontaktirao. U prvom razredu gimnazije imao je i prvu ljubav, zvala se Duška”, kazivala je.
“Kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo. Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi. Obezbjeđenje u Vladi Srbije ih nije pustilo, jer nisu bili najavljeni. Međutim, oni su se dosjetili i poslali mu zajedničku fotografiju. On je odmah prekinuo važan sastanak i potrčao da se vidi s njima”.
Šta je dovelo do atentata
Nažalost, zbog svega što jeste bio Zoran Đinđić je ubijen marta 2003. godine.
Podsjetimo, u prvom saopćenju poslije ubistva, Vlada Srbije je kao organizatore i počinioce atentata označila kriminalce iz takozvanog “Zemunskog klana”, a kao kolovođe grupe identifikovala nekadašnjeg komandanta raspuštene Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorada Ulemeka Legiju, kao i vođe kriminalnog zemunskog klana Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma.
Vlada Srbije je, također, saopćila da je tog dana trebalo da bude potpisan nalog za hapšenje članova “najveće organizovane grupe na prostoru bivše Jugoslavije”, kako je označen “Zemunski klan”.
Đinđić je u jednom od posljednjih intervjua pred ubistvo, a nakon neuspjelog atentata 24. februara 2003. godine na auto-putu ispred Beogradske arene, demantirao tvrdnje da je sa takozvanim “Crvenim beretkama”, pripadnicima JSO, sklopljen dogovor da 5. oktobra 2000. pomognu u zbacivanju Slobodana Miloševića u zamjenu za “neko pravo iznad zakona”.
Nekoliko sati nakon ubistva Đinđića proglašeno je vanredno stanje u Srbiji, koje je trajalo do 22. aprila, kada je ukinuto na prijedlog Vlade Srbije.
Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu, uz prisustvo više od 70 stranih državnih delegacija.
U pogrebnoj povorci na ulicama Beograda bilo je više stotina hiljada građana.
U policijskoj akciji “Sablja” uhapšen je atentator na premijera, bivši pomoćnik komandanta JSO Zvezdan Jovanović, njegovi pomagači i još nekoliko pripadnika te jedinice, kao i većina pripadnika zemunskog klana i drugih kriminalnih grupa u zemlji i rasvijetljena neka nerazjašnjena ubistva iz prethodnih godina.
U augustu 2003. godine, podignuta je optužnica protiv 44 osobe za učešće u ubistvu premijera Đinđića, a prvi na listi okrivljenih Milorad Ulemek Legija, predao se srbijanskim vlastima više od godinu skrivanja, 2. maja 2004. godine.
Suđenje optuženima za ubistvo premijera Đinđića počelo je 22. decembra 2003. godine u Okružnom sudu u Beogradu, u Odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala. Oni su 23. maja 2007. godine proglašeni krivim i prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.
Za organizovanje ubistva premijera na 40 godina zatvora osuđen je bivši komandant “crvenih beretki” Milorad Ulemek. Na istu kaznu osuđen je i Zvezdan Jovanović, neposredni izvršilac ubistva i bivši Ulemekov zamjenik. Te presude potvrdio je i Vrhovni sud Srbije 29. decembra 2008. godine.
Američke i britanske snage pogodile su više ciljeva vojnih pobunjenika Huta u Jemenu, koji su imali podršku Irana da napadaju brodove u Crvenom moru, kao reakcija na izraelsko uništavanje Gaze. Uprkos tome, Huti su nastavili s uništavanjem brodova, kako su i obećali da će biti u ramazanu.
Američka vojska je saopštila da je pogođeno 60 ciljeva na 28 lokacija, uz upotrebu više od 150 komada municije. Saopćeno je da su daljnji zračni napadi izvedeni 13. januara. Centralna komanda SAD-a je rekla da je “narednu akciju” protiv radarske lokacije Huti izveo mornarički razarač USS Carney koristeći rakete Tomahawk.
Predsjednik SAD-a Joe Biden rekao je da bi ovaj potez trebao pokazati da SAD i njeni saveznici neće tolerisati sve veći broj napada Huta koje podržava Iran u Crvenom moru. No, očigledno da ih to nije zaustavilo s obzirom na posljednji napad Huta na američki brod.
Huti su ranije istaknuli kako će tokom ovog svetog mjeseca eskalirati njihove operacije “kao podrška i pomoć potlačenom palestinskom narodu i našoj braći mudžahedinima u Pojasu Gaze”.
Oni su gađali i kako navode pogodili američki brod Pinokio. Glasnogovornik grupe Huti Yahya Sarea je kazao kako je pogodak bio precizan i da će apade nastaviti sve dok Izrael ne zaustavi opsadu Gaze.
Posljednja dešavanja su izazvala nove strahove od širenja sukoba na Bliskom istoku.
Evropska agencija za okoliš (EEA) upozorila je u ponedjeljak da bi Evropa mogla pretrpjeti “katastrofalne” posljedice klimatskih promjena ako ne preduzme hitne mjere.
Analiza rizika
U svojoj prvoj evropskoj analizi rizika povezanih s klimom, EEA je navela 36 prijetnji vezanih za klimu u Evropi, od kojih 21 zahtijeva hitnu akciju, dok je osam opisano kao “posebno hitno”.
Opasnosti uključuju požare, nestašicu vode i njihov utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, dok se nisko ležeće obalne regije suočavaju s prijetnjama od poplava, erozije i prodora slane vode, navodi se u izvještaju.
Jug je najugroženiji
Evropa je kontinent koji se najbrže zagrijava na svijetu, koji se zagrijava dvostruko brže od globalne stope, saopćila je EEA. Čak i ako zemlje uspiju usporiti zagrijavanje, globalne temperature su već za više od stepen Celzijusa veće nego u predindustrijskim vremenima.
Direktorica EEA Leena Yla-Mononen rekla je da je u ljeto 2022. između 60.000 i 70.000 prijevremenih smrti u Evropi uzrokovano vrućinom.
Agencija navodi da su područja u južnoj Evropi najugroženija. Međutim, to ne znači da je sjeverna Evropa pošteđena negativnog utjecaja, kao što su pokazale poplave u Njemačkoj i šumski požari u Švedskoj posljednjih godina.
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva (MSP) Crne Gore krajem marta usvojit će izmjene i dopune Pravilnika o tehničkim zahtjevima za vozila koja se uvoze ili prvi stavljaju na tržište, a kojim će u ovoj zemlji biti zabranjen uvoz vozila starijih od 15 godina.
Primjena ove mjere počet će od 1. jula ove godine i bit će zabranjen uvoz vozila “Euro 4”, minimalni standard za uvoz postat će “Euro 5”, kojem pripadaju vozila proizvedena od 2009. do 2013. godine, piše Fena pozivajući se na portal Vijesti.
Crna Gora trenutno ima ograničenja da uvozni novi automobili moraju ispunjavati “Euro 6”, a polovni “Euro 4” standard.
Iz MSP-a su naglasili da je cilj ove mjere obnavljanja voznog parka, te da se uvozno ograničenje ne odnosi na postojeća starija vozila na domaćim cestama, pa ona mogu prometovati dok god prolaze proces registracije.
Istaknuli su da je analiza koju su radili sa mašinskim fakultetom pokazala da je prosječna starosna vozila u Crnoj Gori oko 16 godina.
Iz MSP-a navode da su do 2020. veliki dio uvoza činila vozila stara od 12 do 15 godina, a do 60 posto. Ističu da se to u posljednje tri godine promijenilo, pa se sada bilježi pad uvoza “Euro 4” vozila na 35 posto, pri čemu se ta razlika prenijela u korist vozila standarda “Euro 6”.
Tokom prošle godine registrovano je 242,59 hiljada putničkih automobila.
Oko 9,5 posto ukupnog broja registriranih putničkih vozila koja su registrirana prošle godine proizvedena je tijekom 1990-ih godina. Njih je 22,85 hiljada, što znači da je svako deseto putničko vozilo proizvedeno u prošlom stoljeću.
“Eko-fond” je prošle godine plasirao subvencije građanima, privrednicima i javnom sektoru za električna i hibridna vozila u iznosu od 253,5 hilajda eura.
Izraelska vojska nastavila je danas da bombarduje Pojas Gaze i desetine ljudi su ubijene uoči muslimanskog meseca posta ramazana i u vrijeme međunarodnih nastojanja da se pošalje humanitarna pomoć civilnom stanovištvu pod opsadom kojem prijeti glad.
U sklopu najave EU o humanitarnom pomorskom koridoru, prvi brod je spreman da isplovi sa Kipra i preveze pomoć na teritoriju razorenu tokom više od pet mjeseci rata između Izraela i palestinskog Hamasa.
Uoči ramazana, nema naznaka da će biti postignut sporazum o primirju u ratu u kojem je, po podacima Hamasa, ubijeno više od 31.000 ljudi, uglavnom civila, u izraelskoj vojnoj ofanzivi.
Izrael je pokrenuo ofanzivu u znak odmazde za krvave napade bez presedana palestinskih ekstremista, predvođenih Hamasom, na jug Izraela 7. oktobra. U tim napadima ubijeno je najmanje 1.160 ljudi, većinom civila, a oteto i u Gazu odvedeno više od 250 talaca, od kojih je 130 i dalje zatočeno.
Protekle noći, kako tvrde vlasti Hamasa, izvedeno je više od 60 udara i pogođene su kuće u centralnom i južnom dijelu Gaze, a najviše grad Han Junis.
Najmanje 13 ljudi je poginulo kada je granata pala na šatore sa raseljenim ljudima u regionu Al-Mavasi između Han Junisa i Rafaha, reklo je tamošnje Ministarstvo zdravlja.
Ukupno je poginulo 85 Palestinaca u noći između subote i nedjelje.
Izraelska vojska, čiji vojnici djeluju na velikom delu palestinske teritorije, objavila je da je oko 30 palestinskih boraca ubijeno u protekla 24 sata u centralnoj Gazi i Han Junisu.
Po podacima UN, glad je prijetnja za 2,2 miliona od 2,4 miliona stanovnika, a 1,7 miliona je raseljeno. Ministarstvo zdravlja Hamasa je navelo da je 25 ljudi, većinom djece, umrlo od gladi. U proteklim danima nekoliko zapadnih i arapskih zemalja je iz aviona bacilo pakete sa hranom i medicinskom opremom u Gazu.
U petak su EU i SAD najavile da pripremaju pomorski humanitarni koridor iz Kipra udaljenog oko 370 kilometara od Gaze.
Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je izrazila nadu da će prvi brod isploviti danas sa 200 tona hrane koje su obezbijedile nevladine organizacije. Izraelske vlasti su tovar provjerile, izjavila portparolka američke NVO Svjetska centralna kuhinja (Worlds Central Kitchen). Ostaje da se vidi kako će se ta pomoć isporučiti na teritoriji koju svakodnevno bombarduje izraelska vojska i vode se borbe.
UN upozoravaju da je široko raspostranjena glad gotovo neminovna u Gazi. Potvrdile su da bacanje paketa pomoći iz vazduha i slanje morskim putem ne mogu zamijeniti kopnenu isporuku.
Američka vojska poslala je brod za slanje humanitarne pomoći u Gazu, saopštila je u nedjelju Centralna komanda (CENTCOM).
General Frank S. Besson napustio je zajedničku bazu Langley-Eustis u Virginiji “manje od 36 sati nakon što je predsjednik Joe Biden najavio da će SAD pružiti humanitarnu pomoć Gazi morem, navodi se u saopćenju.
On March 9, 2024, U.S. Army Vessel (USAV) General Frank S. Besson (LSV-1) from the 7th Transportation Brigade (Expeditionary), 3rd Expeditionary Sustainment Command, XVIII Airborne Corps, departed Joint Base Langley-Eustis en route to the Eastern Mediterranean less than 36 hours… pic.twitter.com/X70uttuY9J
Brod za logističku podršku nosi prvu opremu za uspostavljanje privremenog pristaništa za isporuku vitalnih humanitarnih zaliha.
Gaza nema lučku infrastrukturu, a Sjedinjene Amerčke Države u početku planiraju koristiti Kipar, koji nudi proces pregleda tereta koji će uključivati izraelske zvaničnike, uklanjajući potrebu za sigurnosnim provjerama u Gazi.
Gaza je pod blokadom izraelske mornarice od 2007. godine, kada je Hamas preuzeo kontrolu nad enklavom. Od tada je bilo nekoliko direktnih dolazaka morem.
Širom svijeta danas se obilježava 8. mart, Međunarodni dan žena. Dok žene širom svijeta slave svoj dan, Palestinke u Pojasu Gaze bore se za opstanak.
Blokada i napadi koje Izrael izvodi od 7. oktobra prošle godine na Pojas Gaze, natjerali su sve Palestince, posebno žene, da se bore s teškim uvjetima kako bi preživjeli.
Dok se širom svijeta obilježava 8. mart, Međunarodni dan žena, Palestinke pokušavaju nastaviti život uz bol zbog gubitaka najmilijih.
Palestinka Safaa Salah (24) rodila je djevojčicu nakon teškog poroda, u noći kada je izraelska vojska 12. februara izvela zračni i kopneni napad na grad Rafah, u kojem su ubijene desetine Palestinaca.
ad
FOTO: AA
Salah, koja se sklonila u grad Rafah iz izbjegličkog kampa Jabalia, bori se da podigne svoju kćerku, kojoj je dala ime Vatin.
Međunarodni dan žena prvi put je obilježen 28. februara 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) na osnovu Deklaracije koju je donijela Socijalistička partija te zemlje.
Od 1975. Ujedinjene nacije (UN) zvanično obilježavaju 8. mart kao Međunarodni dan žena.
Međunarodni dan žena je ujedno i prilika da se ukaže na nasilje nad ženama, nejednakost spolova i zatraže veća prava za žene u zemljama u kojima to nije slučaj. Često na ovaj dan bivaju organizirane i protestne šetnje putem kojih žene, ali i borci za ljudska prava općenito, nastavljaju borbu za emancipaciju.
