Category: Svijet

  • Međunarodni dan medicinskih sestara

    Danas je Međunarodni dan medicinskih sestara, koji se obilježava u znak sjećanja na datum rođenja (12. maj 1820. godine) Florens Najtingel (Florence Nightingale), britanske bolničarke i humanitarne radnice.

    Najtingel se već kao djevojčica zainteresirala za medicinsku njegu, te njegovala svoje rođake, poslugu, komšije i s majkom obilazila i pomagala siromašne. Na putovanjima, na koja su je slali roditelji, obilazila je bolnice i uz ljekare učila o radu s bolesnicima. Tokom 1849/50. godine provela je dvije sedmice u Ustanovi za đakonese u Kajzersvertu u Nemačkoj, a 1853. dobila je mjesto upravnice Ustanove za bolesne gospođe.

    Pomagala u vojnoj bolnici u Skadru

    Početkom Krimskog rata (1854.) s grupom medicinskih sestara Najtingel je otišla u Skadar da radi u vojnoj bolnici za ranjene i bolesne vojnike.

    Zapazivši loše stanje u vojnoj bolnici, Najtingel je uspostavila reforme i mjere u sanitetskoj službi i njezi ranjenika i bolesnika, koje se i danas koriste: obilaženje bolesnika noću, dokumentovanje svih podataka relevantnih za stanje bolesnika, praćenje ishoda u vezi s pacijentom te norme za građenje i uređivanja bolnica. Smatrala je da je za dobar rad sestrinstva neophodno ispuniti dva uslova: dobro poznavanje njege bolesnika kao specifične medicinske veštine i visoka moralna zrelost medicinske sestre.

    Otvorila prvu službu za medicinske sestre

    Zahvaljujući svom predanom radu i upornosti Najtingel je dobila dozvolu britanskog dvora za osnivanje Kraljevske komisije, a potom je otvorila i prvu službu za medicinske sestre.

    Najtingejl je bila uzor požrtvovanosti, hrabrosti i nesebičnog pružanja pomoći ranjenima i bolesnima. Zbog toga je u Vašingtonu 1912., na IH konferenciji Međunarodnog crvenog krsta sa sjedištem u Ženevi ustanovljena Medalja za milosrđe „Florens Najtingejl“, koja je dodeljivana na prijedlog nacionalnih društava Crvenog krsta. Prva dodjela, zbog Prvog svetskog rata, izvršena je tek 1920. godine.

  • Malme se sprema za finale pjesme Evrovizije

    Švedski grad Malme priprema se za večerašnje veliko finale Pjesme Evrovizije dok se uzbuđenje miješa sa napetošću usljed bezbjednosnih prijetnji i političkih protesta povodom učešća Izraela.

    Najveće svjetsko muzičko takmičenje koje se emituje uživo odvija se u pozadini velike izraelske vojne kampanje u Pojasu Gaze, izazvane smrtonosnim napadom Hamasa na Izrael 7. oktobra.

    Festival šarenog kiča i veselih melodija obilježen je političkim sukobima sa demonstrantima – onlajn i na ulicama Malmea.

    Učesnici protesta pozivaju da Izrael bude isključen iz takmičenja.

    Kladionice su kao glavnog favorita za pobjedu odredile hrvatskog kandidata Bejbi Lazanju sa pjesmom sa “Rim tim tagi dim”, o mladiću koji odlazi od kuće u želji da postane “gradski dječak” sa boljim mogućnostima.

    Izraelska solo umjetnica Eden Golan i njena pjesma “Harikejn” takođe su u finalu, a kladioničarske kvote pokazuju da je i ona jedna od vodećih kandidata za pobjedu.

    Na listi favorita nalazi se i švajcarski reper i pjevač Nemo, koji izvodi rok operu “Koud”, o svom putu samootkrivanja kao nebinarne osobe.

    Druge zemlje koje su visoko kotirane kao kandidati za trijumf su Francuska, Holandija, Italija, Ukrajina i Irska, dok strimovanje podataka sa “Spotifaja” ukazuje da i domaćin Švedska ima dobre šanse.

  • Evropa obilježava 9. maj – Dan Evrope

    Evropa obilježava 9. maj – Dan Evrope, koji je ustanovljen kao sjećanje na Šumanovu deklaraciju kojom je  započet proces evropskih integracija.

    Nekadašnji francuski ministar inostranih poslova Robert Šuman je 9. maja 1950. godine predstavio prijedlog stvaranja organizovane Evrope, neophodne za održavanje mirnih odnosa.

    Taj prijedlog, poznat kao Šumanova deklaracija, smatra se početkom stvaranja današnje EU.Kao uspomenu na dan kada je Šuman objavio deklaraciju, lideri EU su na samitu 1985. godine u Milanu odlučili da 9. maj bude obilježavan kao Dan Evrope.

    Ovogodišnja proslava Dana Evrope proteći će i u znaku 20. godišnjice najvećeg proširenja u istoriji Evropske unije budući da su u svibnju 2004. u EU ušli: Kipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija.

  • Borusija prvi klub koji trenira, iz očaja ga postavili za trenera, a sada ih je uveo u finale: Edin Terzić porjeklom iz Doganovaca koji s klupe napada pehar Lige prvaka

    Borusija Dortmund jučer je ispisala nove zlatne stranice klupske historije te će se, nakon 11 godina, ponovo naći u finalu Lige prvaka.

    Za veliki uspjeh Borusije Dortmund u Parizu svakako je jedan od najzaslužnijih trener Edin Terzić, čovjek koji je postavljen za trenera ovog slavnog kluba bez većeg iskustva, nakon što je prethodnio bio asistent.

    Sretni splet okolnosti

    A na čelo kluba došao je sretnim spletom okolnosti. Nakon što je švicarski stručnjak Lucien Favre dobio otkaz u decembru 2020. poslije debakla od Štutgarta od 1:5, Terzić je postavljen za privremenog trenera do kraja sezone 2020 – 2021.

    No, te sezone Terzić je Borusiji donio titulu Kupa Njemačke, pobijedivši u finalu Lajpcig rezultatom 4:1.

    Ipak, to nije bilo dovoljno da ga zadrže na poziciji trenera. Zamijenili su ga dotadašnjim trenerom Menhengladbaha Marcom Roseom, a Terzić je prešao na novostvoreno radno mjesto tehničkog direktora.

    Nakon sporazumnog raskida s Roseom na kraju sezone, uprava kluba je odlučila riskirati i Terzića ponovo vratiti na mjesto glavnog trenera. To je, ispostavilo se, bio pun pogodak. Nakon što je u sezoni 2022/23. Terzić Borusiju doveo zamalo do titule koju je šokantno izgubila u zadnjem kolu Bundeslige, ove sezone odveo ih je i do finala Lige prvaka. S obzirom na to da su mu tek 42 godine, jasno je kako je pred Terzićem blistava karijera.

    Nije zaboravio rodni kraj

    Njegova majka je rođena u Osijeku, a otac mu je iz mjesta Doganovci kod Donjeg Vakufa. Terzić posjeduje hrvatsko državljanstvo i nije tajna niti da je imao bliskih veza s hrvatskom nogometnom reprezentacijom, a posebno sa Slavenom Bilićem, kojem je bio pomoćnik u dva kluba koja je vodio. Radi se o Bešiktašu i Vest Hem Junajtedu.

    Međutim, rodno mjesto svog oca nije nikada zaboravio, čemu u prilog ide ova slika.

    Terzić: Nije zaboravio odakle je. Instagram

    – Ekstremno sam ponosan, a ono od prošle sezone je samo razlog više da se tako ojsećam. Vjerovali smo u to. Poslije prolaska dvomeča protiv PSV-a, rekli smo sebi da nas još samo dva dijele od Wembleya. Nadali smo se na kraju prošle sezone da ćemo doživjeti ovakve trenutke. Naši navijači su bili tu i večeras. Svi smo zajedno uspjeli! Ovo je čista radost i ponavljam ekstremni ponos – bio je ushićen 42-godišnji strateg.

    Edin Terzić je poslije Otmara Hitzfelda 1997. i Jurgena Kloppa 2013., postao treći trener koji je odveo žuto-crne u finale Lige prvaka, a 1. juna u Londonu imat će šansu da uradi ono što je samo kultnom Švajcarcu pošlo za rukom s Borusijom – da Borusiji donese titulu Lige prvaka, drugu u klupskoj historiji.

    avaz.ba

  • Poslije 79 godina otvorena za vjernike: Još jedna crkva u Istanbulu pretvorena u džamiju

    Nakon Aja Sofije, u Istanbulu je još jedna crkva-muzej postala džamija. Kako prenose mediji turski Sabah, džamija Karije, koja se nalazi u centru Istanbula, poslije 79 godina bit će otvorena danas za vjernike.

    Kako je najavljeno, predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan, putem telekonferencije iz Ankare, prisustvovat će toj svečanosti.

    Pravoslavna crkva Hora ili Crkva Hrista Spasitelja u polju, podignuta je u 4. stoljeću, a 1511. godine je pretvorena u džamiju.

    U džamiju ju je preuredio Atik Ali-paša, jedan od Bajazitovih velikih vezira i od tada je u funkciji pod nazivima Atik Ali-pašina džamija i Karije džamija. Mozaici i freske koje se smatraju vrhuncem vizantijske umjetnosti, tada su prekriveni slojem maltera.

    Zvaničnom odlukom vlasti, 2. augusta 1945. godine, građevina je dobila status muzeja i predstavljala je jednu od najposjećenijih turističkih atrakcija iz vizantijskog perioda u Carigradu, uz Aja Sofiju i cisternu Baziliku.

    Prije četiri godine, odlukom predsjednika Erdogana ponovo je prebačena u nadležnost Predsjedništva za vjerska pitanja.

    Tada je i započeta restauracija ovog značajnog povijesnog objekta kako bi u njoj vjernici opet mogli da se mole.

    Svoj današnji oblik crkva je dobila početkom 14. stoljeća kada ju je u potpunosti obnovio vizantijski državnik Teodor Metohit. Tokom opsade Carigrada 1453. godine u crkvu je prenesena ikona koja se smatrala čudotvornom i zaštitnicom grada u cilju dobivanja božanske pomoći u odbrani od nevjernika.

    Međutim, Osmanlije su zauzele grad, a pola stoljeća nakon toga, crkva je po nalogu Atik Ali paše, velikog vezira sultana Bajazita II, pretvorena u džamiju zvanu Karije. Njena unutrašnjost je prilagođena potrebama islama, pa su mozaici i freske bili prekriveni slojem maltera.

    Zgrada je vremenom oronula i prilikom istraživanja njene unutrašnjosti 1948. godine, američki vizantolozi su ispod sloja maltera otkrili vizantijske ikone i mozaike, nakon čega je počela detaljna obnova građevine i otkrivanje prvobitnog sloja.

    Radovi su trajali čitavu deceniju i ona je 1958. godine otvorena za javnost kao muzej koji se zvanično zove Karije po nazivu džamije, iako je i dalje među stanovnicima Istanbula ustaljen naziv Hora.

    Radiosarajevo.ba

  • Bećirović u zvaničnoj posjeti Njemačkoj, sastat će se sa Steinmeierom i Scholzom

    Izvor: Fena (S.M.)

    Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović boravit će danas i sutra u zvaničnoj posjeti Saveznoj Republici Njemačkoj. Bećirović će u Berlinu razgovarati s predsjednikom Njemačke Frank-Walterom Steinmeierom i kancelarom Olafom Scholzom. 

    Ovo je prvi put nakon dužeg vremena da će predsjedavajući Predsjedništva BiH tokom jedne zvanične posjete imati sastanke i sa predsjednikom i sa kancelarom Njemačke, najjače ekonomske sile u Evropskoj uniji (EU), saopćeno je iz Predsjedništva BiH.

    Tokom posjete Njemačkoj, koja je zemlja svjedok Daytonskog mirovnog sporazuma, Bećirović će razgovarati o putu Bosne i Hercegovine ka punopravnom članstvu u EU i NATO-u, kao i o jačanju saradnje Bosne i Hercegovine s Njemačkom.

  • Palestinci u Gazi svakodnevno se bore za vodu, hranu i lijekove dok izraelski napadi i dalje traju

    Nestašica pitke vode u Pojasu Gaze jedan je od ključnih egzistencijalnih pitanja tokom okrutnih izraelskih napada na infrastrukturu i civile diljem okupiranpalestinske enklave.

    Ljudi sa kanisterima u redovima za vodu svakodnevni je prizor koji ukazuje na razmjere humanitarne katastrofe koju je prouzrokovao Izrael.

    Među onima koji svakodnevno čekaju u redovima za vodu je i veliki broj djece u Rafahu koja su se u taj grad sklonila kako bi sačuvali živote od izraelskih napada.

    U protekla 24 sata u izraelskim napadima na Pojas Gaze ubijena su još 32 Palestinca, a 41 je ranjen, saopćilo je u subotu Ministarstvo zdravstva palestinske enklave.

    “Izraelske okupacione snage su u protekla 24 sata počinile tri masakra nad porodicama u Pojasu Gaze. Ubijene su 32, a ranjena 41 osoba”, navedeno je.

    Objavili su da je mnogo ljudi još uvijek zarobljeno pod ruševinama i na putevima i da ekipe ne mogu doći do njih.

    Od 7. oktobra prošle godine, kada su počeli izraelski napadi na Pojas Gaze, ubijena su 34.654 Palestinca, saopćilo je Ministarstvo zdravstva Gaze.

    Izraelski rat je gurnuo 85 posto stanovništva Pojasa Gaze u interno raseljene uz akutnu nestašicu hrane, čiste vode i lijekova, dok je 60 posto infrastrukture enklave oštećeno ili uništeno, podaci su Ujedinjenih nacija.

    Izrael je pred Međunarodnim sudom pravde optužen za genocid. Privremenom presudom u januaru Tel Avivu je naloženo da zaustavi genocidna djela i poduzme mjere kako bi se osiguralo pružanje humanitarne pomoći civilima u Gazi.

    Izvor: BHRT

  • Skupština Srbije izglasala novu vladu, Miloš Vučević premijer

    Narodna skupština Srbije je poslije dva dana rasprave izglasala novu vladu koju će predvoditi dosadašnji ministar odbrane Miloš Vučević.
    Nova vlada Srbije ima 31 člana, od čega pet ministara bez portfelja. Zastupnici su sa 152 glasa “za” podržali program nove vlade i prijedlog za predsjednika i članove vlade.
    Od 213 zastupnika koji su glasali, 152 je podržalo izbor nove vlade, a protiv je bio 61 zastupnik.
    Vučević će na novoj funkciji zamijeniti Anu Brnabić, koja je izabrana za predsjednicu Narodne skupštine Srbije.
    Siniša Mali će biti prvi potpredsjednik Vlade i ministar finansija, Ivica Dačić potpredsjednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, Aleksandar Vulin bit će potpredsjednik Vlade, Irena Vujović potpredsjednik Vlade i ministrica zaštite životne sredine i vodoprivrede, Goran Vesić ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Dubravka Đedović-Handanović ministrica rudarstva i energetike, Tomislav Momirović ministar unutrašnje i vanjske trgovine, Maja Popović ministrica pravde, Јelena Žarić-Kovačević ministrica državne uprave i lokalne samouprave, Tomislav Žigmanov ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, Bratislav Gašić ministar odbrane, Marko Đurić ministar vanjskih poslova.
    Tanja Miščević će biti ministrica za evropske integracije, Slavica Đukić-Dejanović ministrica prosvjete, Zlatibor Lončar ministar zdravlja, Nemanja Starović ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, Milica Đuđević-Stanković ministrica za brigu o porodici i demografiji, Zoran Gajić ministar sporta, Nikola Selaković ministar kulture, Milanko Korać ministar za brigu o selu, Јelena Begović ministrica nauke, tehnološkog razvoja i inovacija, Husein Memić ministar turizma i omladine, Dejan Ristić ministar informisanja i telekomunikacija, Darko Glišić ministar za javna ulaganja, Novica Tončev, Đorđe Milićević, Usame Zukurlić, Nenad Popović i Tatjana Macura bit će ministri bez portfelja.
    Vučević je izjavio jučer da će vlada Srbije koju će predvoditi biti u najvećoj mjeri vlada kontinuiteta.
    Izvor: Faktor
  • Zemljotres jačine 4,7 stepeni pogodio Hrvatsku, osjetio se i u BiH

    Zemljotres jačine 4,7 stepeni po Rihteru registrovan je na području Hrvatske u ranim jutarnjim satima.

    Kako javlja EMSC, potres je bio 25 kilometara od Bihaća, a kako javljaju korisnici, “žestoko se osjetio”.

    Potres je bio registrovan na dubini od 10 kilometara.

    – ”Prilično jako podrhtavanje”, ”Grunulo jako i dobro zatreslo”, ”Probudilo me”, “Rušio je stvari s polica”, “Doslovno se sve treslo, svaki dio kuće” – samo su neki od komentara na aplikaciji za prijavljivanje potresa.

  • Mladi iz Srbije koji su poslali pismo podrške UN-u za rezoluciju o Srebrenici primili jezive prijetnje. Ne odustaju i poručuju: “Njen značaj je višestruk”

    Inicijativa mladih za ljudska prava iz Srbije uputila je pismo Ujedinjenim nacijama kao znak podrške usvajanju rezolucije o genocidu u Srebrenici, a najavljeno je i obraćanje mladih iz ove inicijative pred UN-om. Upravo zbog ovoga i javno izrečenih stvavova, primili su brojne prijetnje putem društvenih mreža, ali jednu u realnom svijetu. Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, kazao je za N1 da uprkos svemu ne odustaju te je govorio o važnosti UN-ove rezolucije o genocidu u Srebrenici upravo za mlade, ali i cjelokupno društvo u Srbiji.

    Vaša organizacija pozvala je na uvajanje ove rezolucije, u čemu se po vama ogleda njen značaj?

    Njen značaj je višestruk. Na prvom mjestu, reozlucija daje garanciju na jedno sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici na globalnom nivou, a s druge strane ono što znamo u dosadašnjem Nacrtu rezolucije nalazi se podsjećanje na obaveze članica UN o procesuiranju ratnih zločina, o tome da se završi, odnosno efikasno sprovede proces potrage za nestalima i da se na najdostojanstveniji način ostaci tih ljudi pokopaju. Ovaj nacrt ima jedan univerzalni karakter koji se često u Srbiji i RS dodatno poriče, sem pravne kvalifkacije genocida, često se stavlja neka vrsta opasnosti da se ovom rezolucijom osuđuju drugi ratni zločini i genocidi. Sasvim suprotno ovdje imamo jasnu rečenicu u tom nacrtu u kojem se osuđuje i glorifikacija ratnih zločinaca bez bozira da li je riječ o genocidu u Srebrenici ili nizu drugih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Posebno je važno na podsjećanje na obavezu u skaldu s Konvencijom o kažnjavanju i prevenciji genocida koja se posebno odnosi na zvaničnike BiH, ali i Sebiju koja je do sada jedina osuđena za nesprečavanje genocida u Haškom sudu 2007. godine. Planiranje ove reozlucije da se 30 godina od gencida u Srebrenici da se podsjeti šira javnost na samu odgovornost samih UN je isto nešto što je od velike važnosti. Za lokalni kontekst, ona predstavlja za nas kao mlade ljude iz Srbije dobra polazna osnova za izgradnju trajnijeg mira u cijeloj regiji, a posebno odnosima Srbije i BiH.

    Zbog pisma podrške koje ste poslali UN su neki vaši članovi i dobili prijetnje. Je li vas to uplašilo i obeshrabilo da nastavite govoriti o istini?

    Teško je kada se suočite sa stotinama prijetnji kada izađete javno, poseno mladim kolegicama. To može da ugrozi i stavi pod znak pitanja vaš dalji aktivizam, ali smo mi poduzeli pravne korake da se prijave nalozi jer je većina prijetnji stigla preko društvenih mreža. Podignuta je i krivična prijava jer je jedna bila realna. To nas nažalost ne čudi obzirom na prethodne aktivnosti koje smo tokom 20 godina postojanja radili, na 10-godišnjicu kada je niz bilborda podsjećanja na odgovrnost ne samo državu i instituciju već i društvo da se obrazuje o onome šta se dogodilo u Srebrenici.

    Rekli ste da će usvajanje rezolucije biti od koristi za društvo u Srbiji jer će poslužiti kao dobra osnova za društveni dijalog o odgovronosti Srbije za genocid. Da li je moguće u javnoj sferi Srbije zapravo osigurati dotojanstven mjesto za žrtve?

    Trudimo se da taj prostor bude sve veći, ali prepreke su prije svega poricanje ratnih zločina na generalnom nivou – u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije koji dolaze od vrha države – od predsjednika Republike (Srbije, op.a.), ministara, poslanika u Narodnoj skupštini itd. Postoji podatak do kojeg smo došli na osnovu istraživačkog izvještaja o stavovima mladih, da kada postavite pitanje mladim ljudima da skaliraju koji je to najveći ratni zločin na prostoru bivše Jugoslavije, skoro 20 posto je reklo da su to zločini u okviru operacije hrvatske vojske Oluja, a ispod pet procenata kažu da je to Srebrenica.

    Kako mladi u Srbiji percipiraju usvvajanje rezolucije i uspjevaju li vlasti da uvjere mlade, ali i cjelokupnu javnost u Srbiji u narativ koji propagiraju u smislu da se u Srebrenici nije dogodio genocid?

    Kada smo mladim ljudima u okviru tog istraživanja postavili pitanje da li smatraju da su ubistv,a odnosno zločini u Srebrenici genocid, više od trećine je reklo da da. Ali imate manji broj od trećine koji kaže da ne zna i blizu trećine onih koji su učestvovali u istraživanju koja kaže da ne smatra. Postoji zdrava osnova u društvu u Srbiji i postoje različiti načini kako mladi ljudi dolaze do znanja o tome, ali u javnoj sferi je prisutno poricanje i glorifikacija ratnih zločinaca. Od grafita Ratka Mladića do spomenica Vinku Pandureviću koji ima i uvaženo mjesto u javnom prostoru. Kroz saradnju s Memorijalnim centrom Srebrenica i drugim organizacijama iz BiH, u prethodnih nekoliko godina dovodili smo stotine mladih ljudi u Podrinje, organizovali nekoliko škola i pokušavamo da pariramonarativu poricanja. Nije lako, ali potrebna je politička volja, da određene političke stran ke koje bi kroz demokratske procese na izborima implementirali niz ovih stvari koje se apostrofiraju i u samoj rezoluciji. Zato je to osnova za mir.

     

    Šta je potrebno uraditi da se to desi?

    U Srbiji nažalost nije moguće sankcionisati negiranje genocida, ali i drugih zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koje su presuđeni presudama Međunarodnog tribunala u Hagu zato što u Kirivčnom zakoniku se ne poziva na te presude. Samim time je dozvoljen prostor za široko poricanje, negiranje i trijumfalizam i to vidimo u posljednjih 20-ak dana i u Srbiji i u RS. Podsjetio bih da često čujemo i od politčara odavde da je to završena stvar, da su zločinci odgovarali, ali to ne odgovara realnosti. Čitav je niz optuženih pred Sudom BiH koji su bili oficiri VRS i Drinskog korpusa koji su optuženi za genocid, a pronašli su utočište u Srbij i dobili državljanstvo.

     

    N1