Nešto iza ponoći po našem vremenu buknula je vatra u krugu nuklearne elektrane Zaporožje, najveće nuklearke u Europi. Ukrajinske vlasti objavile su kako su ruske snage granatirale nuklearku te da su s time nastavile i kad je izbila vatra.
– Ruska vojska napada nuklearnu elektranu Zaporožje sa svih strana, najveću nuklearku Europe. Već je izbio požar. Ako eksplodira, bit će 10 puta gore od černobilske katastrofe. Rusi moraju ODMAH prestati s napadom, dopustiti vatrogascima da ugase požar i osigurati im sigurnu zonu – napisao je na Twitteru ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba.
U 5:20 po našem vremenu požar je ugašen, napad na elektranu je prestao, a Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je priopćila kako na području nuklearke nije zabilježena povišena razina radijacije.
ŠTA BI TO ZNAČILO ZA GRAĐANE EUROPE I OKOLIŠ?
Mada je situacija sada pod kontrolom, mnogi su se zapitali kakve bi bile posljedice u slučaju eksplozije reaktora u Zaporožji najvećoj nuklearnoj elektrani u Europi, odnosno šta bi to značilo za građane Europe i za okoliš?
Nuklearna elektrana Zaporožje, građena između 1984. i 1995. godine, najveća je nuklearna elektrana u Europi i deveta po veličini u svijetu. Ima šest reaktora, od kojih svaki proizvodi 950 MW te ukupnu snagu od 5700 MW – što je dovoljno energije za otprilike četiri milijuna kućanstava.
Zaporožja obično proizvodi jednu petinu ukrajinske električne energije i gotovo polovicu energije proizvedene u nuklearnim postrojenjima u zemlji. Smještena je na jugoistoku Ukrajine u Enerhodaru. Od sporne regije Donbas udaljena je 200 km, a od Kijeva 550 km.
ŠTA SE JUTROS DOGODILO?
O napadu na Zaporožju prvo je izvijestio jedan njen zaposlenik koji je na Telegramu objavio da su ruske snage gađale postrojenje i da postoji “stvarna nuklearna opasnost”, piše The Guardian.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova uskoro je potvrdio izvješća o napadu i pozvao na hitan prekid vatre kako bi vatrogasne službe mogle doći na to područje i obuzdati požar. Nešto kasnije je ukrajinska državna služba za hitne situacije izvijestila da je zračenje u elektrani “u granicama normale” te da je požar izbio u zgradi za obuku koja se nalazi pored elektrane.
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je također izvijestila da nema promjena u razinama radijacije i da požar nije utjecao na osnovnu opremu postrojenja.
POSTOJI LI OPASNOST OD ZRAČENJA?
Ukrajinske vlasti su jutros priopćile da je postrojenje osigurano i da je “sada zajamčena nuklearna sigurnost”. SAD je također objavio kako ne bilježi nikakve naznake povišene razine radijacije u elektrani. Američka ministrica energetike Jennifer Granholm rekla je da su reaktori “zaštićeni robusnim zaštitnim strukturama i da se sada gase putem sigurnih procedura”.
– Vjerojatnost eksplozije ili nekog oblika pojačanog radioaktivnog zračenja su male – rekao je nuklearni inženjer Tony Irwin s Australskog nacionalnog sveučilišta.
Irwin je tridesetak godina upravljao nuklearnim elektranama u Ujedinjenom Kraljevstvu, a kasnije je bio voditelj OPAL-a, jedinog nuklearnog reaktora u Australiji.
Kazao je da su PWR reaktori “mnogo sigurniji” od onih u Černobilu, da imaju ogromne betonske spremnike i ugrađene sustave zaštite od požara. Naime, tlačni reaktor (engl. Pressurized Water Reactor, PWR) nalazi se u većini nuklearnih elektrana na Zapadu.
– Naravno, nije dobra ideja ispaljivati projektile na reaktore. PWR je mnogo sigurnija vrsta reaktora jer se radi o reaktoru s dva kruga. Ovi reaktori također imaju rezervne sustave hlađenja za slučaj nužde – kazao je Irwin.
“PROBLEM BI MOGLI BITI BAZENI ZA POTROŠENO GORIVO”
No, Marijana Buderin, ukrajinska nuklearna stručnjakinja koja radi u Belfer centru harvardskog sveučilišta, upozorava da ipak postoji opasnost da stvari pođu po krivu u slučaju vojnog napada na nuklearnu elektranu.
– Ako nestane struje, aktiviraju se pomoćni generatori. No, ako se oni ne uključe, pumpe ne mogu dostavljati hladnu vodu u reaktore i bazene za potrošeno gorivo, što je nužno za održavanje stabilne nuklearne reakcije. Inače će voda proključati te bi moglo doći do eksplozije jezgre – rekla je Buderin.
Dodala je kako su spremnici u reaktoru dizajnirani na taj način da mogu podnijeti određenu razinu udara i da mogu zaustaviti curenje radijacije čak i ako eksplodira jezgra.
Međutim, upozorila je da bi problem mogli biti bazeni za potrošeno gorivo (SFP).
– Nuklearno gorivo tamo nije tako aktivno, ali su oni obično pretrpani. Manje aktivan, ali čvršće upakiran materijal također je opasan u slučaju da dođe do kvara rashladnog sustava. A bazeni za potrošeno gorivo nisu prekriveni betonskim spremnicima – dodala je.
NAJGORI MOGUĆI SCENARIJ
Stručnjaci organizacije Greenpeace International priopćili su kako je zbog rata u Ukrajini ozbiljno ugrožena sigurnost najveće nuklearne elektrane u Europi.
Smatraju da bi u najgorem scenariju, kada bi prestali raditi rashladni sustavi, moglo doći do izbacivanja radioaktivnog materijala u atmosferu, što bi dovelo do daleko gore katastrofe od one u Fukushimi 2011. Upozoravaju da bi u tom slučaju tlo koje je stotinama kilometara udaljeno od reaktora moglo desetljećima biti neupotrebljivo.
– Nuklearni reaktor Zaporožje ima betonske spremnike koje štite jezgru reaktora, sustav hlađenja i bazene za potrošeno gorivo. Međutim, ti spremnici nisu predviđeni za ratnu situaciju i ne mogu izdržati direktno raketiranje – stoji u izvješću Greenpeacea.
Rusija bi mogla slučajno pogoditi Zaporožju. Malo je vjerojatno da bi je namjerno ciljali, s obzirom na to da bi radijacija kontaminirala i susjedne zemlje, uključujući Rusiju. Ipak, čak ni tu mogućnost ne možemo u potpunosti isključiti, dodaje se.
– U najgorem scenariju, eksplozije bi mogle uništiti neki spremnik reaktora i rashladni sustav, nakon čega bi radijacija iz reaktora i bazena mogla stići u atmosferu. Zbog visoke razine zračenja, cijelo postrojenje bi moglo biti nedostupno za saniranje, što bi onda moglo dovesti do daljnje kaskade drugih reaktora i bazena goriva, od kojih bi svaki mogao ispuštati velike količine radioaktivnosti u različitim smjerovima tijekom nekoliko tjedana – piše Greenpeace.
To znači da bi velik dio Europe, na udaljenostima od nekoliko stotina kilometara od reaktora, mogao postati nenastanjiv barem nekoliko desetljeća, dodaje, piše Index.hr.
